DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ili su pak obrasli bagremom, a ima na njima i pašnjaka. Braunov o je veliki posebnički posjed, koji se pruža zapadno od imovinske šume, a južno od Molvanskih piesaka. Prostrani bagremovi, topolovi, jablanovi i borovi gajevi tog posjeda zaštićuju polja heljde, kukuruza, raži i drugog kulturnog bilja. Močvarna vegetacija razvila se nasred tog posjeda uz jednu baru. Od kote 134 do puta Đurđevac—Jelačićevo pokriva pieske imovinsk a šuma , koju izgrađuju u njezinom zapadnom dielu borovi, dok je iztočni dio te šume izgrađen od bagrema. Imovinski m piescim a zovu se još nepošumljeni dielovi imovinskog posjeda između Đurđevca i Kalinovca. Južno od puta Đurđevac—Kalinovac leži Đurđevačk i obćinski pašnjak. Dalje prema iZtoku leže Kalinovački, pa Kloštarski piesci (Minov Kut). Manjih područja piesaka ima kod Budrovca, Sirove Katalene, Veselog Briega, Kozarevca, Turnašice i Vukosavljevice, pa te pieske, kao manje značajne nisam po drobnije proučavao, već sam to područje prošao tek na brzinu, kako bi upodpunio svoje znanje o njihovom prostiranju. Naprotiv, Molvanski, Đurđevački, Kalinovački, pa i Kloštarski piesci iztraženi su dosta podrobno, kako u florističkom tako i u bilj nogeografskom pogledu. Pitanjem postanka Podravskih piesaka bavilo se do danas ne koliko autora. Dok je Miso Kišpati ć mislio (1901.), da bi ovi piesci mogli potje cali s Moslavačke gore, utvrdio je Fran Kuča n (1913.—1914.), da oni potječu iz alpskih kristaliničnih škriljevaca odakle ih je doniela Drava. Proučavajući mineralni sastav piesaka utvrdio je Kučan, da mnogi minerali, koji se nalaze u sastavu naših piesaka uobće ne dolaze na Moslavačkoj gori, dok se mineralni sastav stiena iz gor njeg toka rieke Drave podpuno podudara sa sastavom piesaka iz Podravine. Krajem terciara povlačilo se pontsko more iz Panonske nizine ostavljajući iza sebe gola pješčana žala, naročito na onim dielovima obale, gdje su ležala ušća pojedinih rieka, kao što je to bilo na području današnje Podravine slučaj sa ušćem rieke -Drave. Piesak tih žala djelovanjem je vjetra naskoro pokrenut, te su se razvili živi piesci, kao što se to vrlo često događa na mnogim niskim primorjima. Na Podravske pieske nastavljaju se sjeverno od Drave piesci Somogy-a, koji tvore s piescima Podravine izvjestnu geografsku cjelinu te imaju ne samo isti po stanak već i isti geoložki sastav. Najviši brežuljci Somočke nizine izdižu se tek oko 20 metara iznad razine rieke Drave odnosno razine Blatnog jezera. Loczy i Balogg smatrali su (vidi Boros 1925.), da ta nizina predstavlja nastavak Velike panonske ni zine (Alfolda), dok Boros drži, da je ona nezavisna cjelina eolskog postanka i znatno plićeg diluvialnog pokrova. Na pontskim glinama leže diluvialni piesci, koji mje stimice tvore sipine (»bucke«). U tim piescima ima uloženih slojeva gline i prapora. U glini našla je po Borosu J. Muranyi neke okamine: Fruticola hispida, Striatella striata, Pupilla higranata (!), Lucena ohloga. Diluvialne okamine nađene su i u glini briega Zakany na piescima Somogy-a i to vrste: Lucena ohlonga var. elongata, Neritostoma putris, Conulus julvus, Vallonia tenuilahris, Fruticola hispida, Vitrea crystallina, Pupilla muscorum var. elongata, Orcula dolium i Planorbis rotundaius. Proučavajući uzorke pieska iz različitih krajeva Hrvatske izpitao je Kučan (1913.—1914.) i dva Kišpatićeva uzorka s Podravskih piesaka. Prvi je uzorak potjecao iz samog sela Đurđevac, a izvađen je iz tanke naslage smeđeg pieska. Taj je piesak bio tako sitan, da se prostim okom nisu mogli razlikovati pojedini sastojci. U tom je piesku bilo mnogo kremena, muskovita, granata, klorita, a često još i biotita i coizita. Naprotiv sadržavao je taj uzorak malo flogopita, plagioklasa, distena i kordierita. Kučan donosi sliedeću kemijsku analizu tog uzorka: SiO., 82,42«/o MgO 0,72«/o .1,0. ...../. Na^O tragovi FeaOj 6,68»/o K2O MnO tragovi Gubitak CaO l,57»/o žarenjem l,77«/o Drugi je uzorak sabrao Kišpatić na »Piescima« kod Đurđevca. Taj je piesak bio sivo smeđe boje i krupnijih zrna te se prostim okom mogao zapaziti kremen i po koji listić muskovita. U tom je uzorku bilo najviše kremena, pa vapnenca, muskovita, granata, epidota, dok je plagioklasa, biotita, coizita, klinocoizita, klorita. amfibola, distena, apatita, cirkona, turmalina, titanita i rutila bilo tek malo. Osim toga u tom je uzorku bila primješana znatna količina organske tvari. 208 |