DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 23 <-- 23 --> PDF |
činjenicu, da se na Piescima izmjenjuje material sa različitom veličinom zrna zapazio je i Sando r (1911.—1912.). On tumači postanak odjeljenih predjela na Piescima, sad sa krupnijim sad sa sitnijim materialom pomoću djelovanja vjetra. Vjetar diže samo sitniji piesak, dok, onaj krupniji ostaje na dnu dolova. Vjetar nemože podizati krupniji piesak sa tih dolova, pa je na taj način onemogućeno njegovo daljne razorno djelovanje. Sandor donosi sliedeću mehaničku analizu pieska iz Podravine: promjer zrnaca: na vrhu sipine: na dnu sipine: 2—7 mm 0.00"/o 5,84´´/o 1—2 mm 0,02»/o 10,76«/o 0.5—1 mm 2,84"/o ll,24´´/o i.spod 0,5 mm gV.HVo 72,16»/o Praha i mulja ima oko l,5´´/o, a glinenih čestica jedva P/o. Na položitim mjestima imaju piesci često i do lO^/o glinenih čestica, pa su toliko povezani, da se mogu obrađivati. Prema Sandoru piesci imaju sliedeća fizička svojstva: Specifična težina 2,68—2,76 Volumna težina 1,514—1,415 Poroznost ...´. . 48—68"/o Kapacitet za vodu (po .....1?..) .. . .. . . . 24,1% Kapacitet za uzduli 13,7"/o Relativna prcpustljivost za vodu . 3875 Higrosl Higroskopičnost na humoznim piescima . .. . . . . . ´ l,25´´/o Kapilarno uzdizanje 24 cm Vlaga neobrasla piesl^a 24 sata poslije kiše iznosi: na površini 0,65´´/. 0,05 m . . . . . . 5,58´´/i) 0,10 m 4,78»/o 0,20 m 4,20Vc Naprotiv je vlaga u vinogradu 16 sati poslije kiše bila na površini u količini od ll,33´´/o, a u dvadesetgodišnjem boriku bilo je na površini odmah nakon kiše samo 7,6°/o vlage. Na osnovu ovih iztraživanja zaključuje Sandor, da su fizikalna svojstva piesaka Vrlo nepovoljna za gospodarstvo. Hranljivost piesaka vrlo je različita, te zavisi o njihovom kemijskom sastavu. Ona je to manja, što više kremena se nalazi u piesku. Za gospodarstvo su dakle pogodni vapneni, tinjčasti i glinenčasti piesci. Oslanjajući se na Kučanove podatke o mineralnom sastavu piesaka naši piesci idu obzirom na gospodarsku vriednost među lošije vrste piesaka, jer sadrže mnogo kremena, a koristni minerali kao tinjac, glinenac i vapnenac pojavljuju se tek na pojedinim mjestima u većoj količini. Humus se vrlo težko može nagomilati na piescima u većoj količini, jer se prije toga oksidira. On može postati ponekad koban i za samu vegetaciju. Prema Albertu i Koenu (1926.) slaže se naime taj grubi humus na površini pješčanih zrna u obliku tanke kožice, od koje piesak dobija tamniju boju. Ta kožica onemogućava kvašenje pieska. Ona će nestati, ako nakvasimo piesak u amoniaku ili u H^Og (S´/r). Taj nestanak može se promatrati pod mikroskopom. Nije dakle toliko važna samokoličinahumusa, već je važnije u kakvom se obliku taj humu s nalaz i u tlu . Na mjestima, koja se stalno obrađuju, količina se humusa znatno uvećala. Od svih načina gnojenja tla, na piescima je pokazalo najbolje rezultate gnojenje sa t. zv. zelenim gnoj em. Na piescima razlikujemo tri različita sloja: površinski, srednji i donji sloj. Prema Sandoru površinski je sloj pieska suh kroz naiveći dio godine, a izpod njega leži deblji ili tanji sloj svjetlo s^vog izpranog pieska (slojevi A, i Aj). Nato sliedi čvršći, mrko smeđi mjestanac COrtstein) ili B-sloj, pa zatim podinski ili C-sloj. Tlo takva sastava zove se podzol ili ABC-tlo, jer ima tri sloja. Sloj A je sloj izpiranja, sloj . je sloj taloženja onih tvari, koje su izprane iz sloja A, dok je sloj C nepromjenjena podina. Izpiranje je zahvatilo sve koloidne sastavine tla, djelomice i koloidne raztvore, koji su se također počeli kretati na niže. Došavši u dubljjnu još neizpranih piesaka t. j . u t. zv. zonu trošenja, ovi su koloidi prešli ponovo u čvrsti oblik, taložeći s # i sljenljujući pješčana zrna, oni stvaraju mjestanac. On ne leži svagdje u jednakoj dubljini. Na nekim je mjestima skinut sav piesak povrh mjestanca, te strši ovaj u obliku ploča iznad površme. 209 |