DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 37     <-- 37 -->        PDF

, Za razliku od doseljenih pontskih vrsta smatramo panonski florni elemenat
autohtonom vegetacijom Panonske nizine. Već je Bor os (1925.) naglasio, da flora
Alfolda predstavlja samo regionalni facijes srednjeevropske flore unutar Karpata.
Ona je za vrieme suhog kseroterma našla utočište u Panonskom Sredogorju (florno
područje matricum), da bi se njezini pojedini predstavnici sa nastupom vlažnije
klime ponovo spustili u Alfold, gdje se oni danas naročito iztiču (uporedi Soo
1940.). So o smatra (vidi Tartar 1939.) panonskim flornim elementom ne samo endemične
vrste Sredogorja nego i endemične vrste Alfolda i Sedmogradske kotline.


Vrlo je značajno pojavljivanje baltičkog flornog elementa na zapadnom rubu
Panonske nizine. Boros (1925.) smatra biljni sviet piesaka Somogy-a najjužnijim
ogrankom sjeverno-njemačke i poljske flore. Ta je flora prešla iz Njemačke i Poljske
u Panonsku nizinu te je prodirala preko Moravskog polja i Sokoroalje (Gyor) na
jug, pa je prešavši Dravu zaustavljena tek na Podravskim piescima. Pitanje vremena
te selidbe do danas još nije konačno riešeno. Klik a (1931.) misli, da se je to
dogodilo za vrieme praeborealne faze.


Pojavljivanje različitih flornih elemenata na našim piescima važno je za određivanje
biljnogeografskog položaja same Podravine. Riekom Dravom teče prem a
Braun-Blanquet u (1928.) granica ilirske i srednjeevropske florne provincije,
kojoj pripada i Panonska nizina, pa bi po njemu Podravski piesci pripadali
ilirskoj fl ornoj provinciji. No, pojavljivanje značajnog
baltičkog flornog elementa južno od Drave, na Podravskim
piescima, govori prije u prilog mišljenju, da to područje
pripada panonskom sektoru srednjeevropske provincije,
te da bi granica ovih dviju flornih pokrajina tekla
južno od naših piesaka, možda samom Bilo gorom, koja nesum-
Ijivo predstavlja sigurniju granicu no što je daje sama rjeka Drava. Bilo gora i
ostalo gorje savsko-dravskog međurječja zaustavile su širenje mnogih pontskih vrsta
prema jugu, što se vidi najbolje iz osebujnog sastava flore Podravskih piesaka.


Mnogo je teže reći, kojem dielu panonskog flornog sektora pripada naša Podravina.
S jedne strane pokazuju Podravski piesci očitu vezu sa piescima Somogy-a,
dakle sa područjem, koje se prema Soou (1933., 1940.) odlikuje nastupanjem baltičkog
i ilirskog flornog elementa, dok je s druge strane Podravina podpuno otvorena
prema iztoku, odakle je prodirao panonski i pontski florni elemenat, koji se
na našim piescima sastaje sa baltičkim i ilirskim flornim elementom, kao štO´ je
to već Boros naglasio (1925.). Konačno razgraničenje tih flornih područja bit će
moguće tek, kad se prouče i ostale formacije biljnog pokrova tog diela Hrvatske.


(Svršit će se)


223