DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Wichtigen ]&aurrte U. Štraućhei´ iri ungarischeri Staate. Šelmecbarlya, i9l4. Kišpati ć M.i Rude u Hrvatskoj. Rad Jug. akad. zn. i um. 147. 1901. Klik a J.: O rostlinnych společenstvech a jejich sukcesi na obnaženych pisećnych pudah lesnich ve strednim Polabi. Sbornik Ceskoslovenske Akademie Zemedelske. Roč. VI. A. str. 277—302. Kuča n F.: Pijesak u Hrvatskoj. Gl. hrv. prir. dr. XXV-XXVI. 1913-1914. Magya r P.: Die pflanzensoziologische Grundlagen der Sandaufforstung. Erdeszeti Kiserletek. Forstliche Versuche 1933. Magya r P.: Pllanzenokologische Untersuchungen aul den Sandboden der ungarische Tiefebene. Erdeszeti Kiserletek 1936. p. 115-233. Mar k A.: Poučno putovanje u Deliblatske pjeskulje. Sum. list 1902. Mitscherlic h E.: Bodenkundl. Praktikum. Berlin 1927. Petrači ć A.: Uzgajanje šuma, II. dio. Zagreb, 1931. Polja k A. i M.: Gjurgjevac. Gl. hrv. pr. dr. XII., 1—3, 1900. Rapaic s R.: Der geobotanischer Charakter des Alfold. Erdeszeti Kiserletek, 1918. (mađarski). Rossi: Lj.: Gradja za floru Južne Hrvatske. Frirodosl. istraživanja Hrv. i Slav., sv. 15, Zagreb 1924. Ross i Lj.: Pregled flore Hrvatskog Primorja. Prirod, istraž. akad., sv. 17. Zagreb 1930. Schlosser J. et Vukotinović L.: Flora croatica. Zagrabiae 1869. Schwrickerat h M.: Die Gruppenabundanz, ein Beitrag zur Begriffsbildung der Pflanzensoziologie. Englers Bot. Jahrb. Bd. LXIV. H. 1. p. 3. Sokolo w N.: Die Diinen. Bildung, Entwicklung und innerer Bau. Berlin 1894. S 6 o R.: Die Vegetation und die Entstehung der ungarischen Puszta. The Journal of ekology, 1929. Soo R.: Floren- und Vegetationskarte des historischen Ungarns. Veroff. Tisza-Ges. Debrecen, Nr. 30, 1933. Soo R.: Sand- und Alkalisteppenassoziationen des Nyirseg. Botanikai Kozlemenyek 1938. H. 3—4. Soo R.: Vergangenheit u. Gegenwart der pannonischen Flora und Vegetation. Nova Acta Leopoldina N. F., B. 9., N. 56. Sando r F.: Ekskurzija u podravske pijeske. Vijesti geoložkog povjerenstva I., II., Zagreb 1911., 1912. Skre b S.: Oborine u Hrvatskoj i Slavoniji 1901—1910. Tata r M.: Endemische Arten der pannonischen Florenprovinz. Tisia, 3., 1939. Treit z P.: Karte der Bodenregionen Ungarns. 1927. T ii x en R.: Vegetationsstudien im nw-deutschen Flachlande. Jahrb. d. Geogr. Hannover, 1928. T ii x e n*R. u. Ellenber g H.: Der systematische und oliologische Gruppenwert. Mitt. florist.-soziol. Arbeitsgem. Niedersachen 1937. 3. Vo´lk O. H.: Beitrage zur Oekologie der Sandvegetation der obSrrheinischen Tiefebene. Zeitschrit fiir Botanik, B. 24., H. 2—4. Wagne r J.: Die Vegetation der ararischen Sandpuszta von Deliblat. Erdeszeti Kiserletek, 1914. Dr. M. ANlC, Zagreb: , HRVATSKE I JUŽNOŠVICARSKE ŠUME PITOMOG KESTENA SA BILJNOSOCIOLOŽKOG GLEDIŠTA (DIE KROATISCHEN UND St}DSCHWEIZERISCHEN EDELKASTANIENVVALDER VOM PFLANZENSOZIOLOGISCHEN GESICHTSPUNKT) Pitomi kesten za nas je od osobitog značenja, jer je od prirode obilnije razprostranjen u mnogim našim krajevima. Tvori veće ili manje šume ili šumice, a raste i primiešano u donjem pojasu bukovih šuma, te u kitnjakovim, kao i u kitnjakovim i grabovim šumama. U unutrašnjosti Hrvatske raste kesten na diluvijalnim kremenastim i pjeskovito-ilovastim tlima, te na tlima nastalim na podlozi pješčenjaka i silikata. Ponegdje ga ima i na vapnenastoj podlozi. Može se obćenito reći, da se redovito nalazi samo na debljim tlima. Najbolje raste u umjereno acidifilnim šumskim zajednicama. Izdrži dosta dugo i u acidifilnim šumama, koje se nalaze u stanju krajnje degradacije, a dobro raste i u neutrofilnim i slabo kiselim šumama kitnjaka i običnog graba. U šumsko-vegetacijskom pogledu kestenove šume u Hrvatskoj bile su zadnjih nekoliko desetljeća obuhvaćene u klimatsko-dendrogeografsku skupinu C a s t a n e t u m, koju je 1909. g. odredio M a y r, i to u glavnom na osnovi podataka o temperaturi i oborini za 4 vegetaciona mjeseca. Međutim ta skupina obuhvata topliju regionu listopadnih listača uobće, te prema tome nije time bilo pobliže određeno pravo mjesto pitomom kestenu. P a va r i je spomenutu skupinu nešto bolje ograničio time, što je uzeo u obzir prosječne podatke o godišnjoj temperaturi, temperaturi najhladnijeg mjeseca, minimalnim temperaturama, te godišnjim oborinama. Prema podatcima iz talijanske literature našli smo (1), da kesten u Italiji raste pretežno u toplijem Castanetumu, odakle se proširuje u hladniji Lauretum i topliji Fagetum. U smislu P a V a r i e v e razdiobe utvrdili smo, da samo najniža staništa kestena u Zagrebačkoj 257 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 16 <-- 16 --> PDF |
gori pripadaju hladnijem Castanetumu. Inače se njegova tamošnja staništa, a to u glavnom vriedi i za druga njegova staništa u unutrašnjem dielu Hrvatske, nalaze u toplijem Fagetumu. Međutim ni Pavariev a razdioba nije u šumskovegetacijskom pogledu zadovoljavala, jer ni njome nije povučena jasnija granica između kestena, listopadnih hrastova, graba i dr. Pravo mjesto kestenovih šuma sa šumsko-vegetacijskog gledišta, kao i njegov odnos prema ostalim šumskim zajednicama, riešila je istom biljna sociologija od Braun-Blanqueta. Prema iztraživanja prof. dr. I. Horvat a kestenove šume kod nas pripadaju svezi Quercion´´roboris-sessiliflorae, kamo je Braun-Blanquet 1932. g. uvrstio hrastove šume na kiseloj podlozi. Ovamo pripadaju acidifilne hrastove šume u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, u kojima od prirode raste osim kitnjaka i lužnjak. Prema tome naziv te sveze nije za naše prilike najzgodniji. Lužnjak imade kod nas posve jasno određeno mjesto, i to u poplavnim područjima, a nema ga u acidifilnim šumama, koje pripadaju spomenutoj svezi. Međutim, obzirom na ostale značajke te sveze obuhvata ona i naše acidifilne hrastove, a isto tako i kestenove šume. Iz dosadašnjih iztraživanja naših kestenovih šuma utvrđeno je, da su one u biljnosocioložkom pogledu podjednake acidifilnim kitnjakovim šumama (3). U sloju drveća raste u njima osim kestena kitnjak i bukva. Vriedno je spomenuti, da se u kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama dobro pomlađuje bukva, ali da joj je vitalitet mnogo slabiji, nego što je to u pravim bukovim šumama. Prema tome bukva u acidifilnim šumama ne pripada zadruzi Fagetum silvaticae. U sloju grmlja u našim kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama nalazi se osim kestena, kitnjaka i bukve češće i borovica. Dosta su stalni, ali vrlo slabog vitaliteta, crni jasen, brekinja i šumska jabuka. Značajno je, da je u tipičnim kestenovim šumama sloj grmlja redovno slabo razvijen. U takvim šumama vrlo je dobro razvijen sloj nizkog rašća, kao i sloj mahova. U sloju nizkog rašća najčešći su: Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Genista germanica, G. tinctoria, Cytisus supinus, Hieracium murorum, H. umbellatum, Meiampyrum vulgatum, Potentilla erecta, Luzula nemorosa, L. campestris, L. Forsteri, Festuca heterophylla i dr. Mahovi često pokrivaju preko SO^/o površine. Od njih su najčešći: Polytrichum attenuatum, Hypnum cupressiformae,. Leucobrium glaucum, Dicranum scoparium i dr. Tipično građene kestenove šume odlikuju se pretežno acidifilnom florom. Međutim u našim šumama nalazi se kadšto kesten i u šumi kitnjaka i običnog graba. U tome slučaju prati ga acidifilna i neutrofilna flora.´ U takvim šumama učestvuje obilnije flora, koja pripada šumi kitnjaka i običnog graba. Ma da je broj neutrofilnih vrsta u takvim slučajevima prilično visok, stepen njihovog zastora razmjerno je malen (1). U tipičnim kestenovim šumama pretežu acidifilne vrste i po broju, a pogotovu po stepenu zastora. Naše kestenove šume čine posebnu zadrugu, koja je prilično srodna sa zadrugom Quercetum medioeuropaeum, ataje razprostranjena u Zapadnoj i Srednjoj Evropi (3). Ona je s biljnosocioložkog gledišta točnije iztražena u Srednjoj i Zapadnoj Francuzkoj, Sjeverozapadnoj Njemačkoj, Vogezima, Juri, Sjevernoj Švicarskoj, Wiirtembergu i Schwarzwaldu. Srodna zadruga postoji i u .Češkoj. Prema prof. dr. I. H o r v a t u (3) postoji znatan broj vrsta, koje su zajedničke u našim kestenovim šumama i u šumskoj zadruzi Quercetum medioeuropaeum. Od vrsta, koje rastu u našim kestenicima, a kojih nema-u acidifilnim šumama Sjeverne Švicarske, spominju se: Castanea sativa, Fraxinus ornus, Hieracium murorum, Luzula Forsteri, Cytisus supinus i Galium vernum. Značajno je, da od srednjoi zapadnoevropskih vrsta ne rastu u našim acidifilnim šumama: Stachys officinalis, Hypericum pulchrum, a Teucrium scorodonia kod nas se vrlo rieđko nalazi. Ma da su naše acidifilne kestenove i kitnjakove šume vrlo srodne sa zadrugom Quercetum medioeuropaeum, ipak između tih šumskih zajednica postoje znatnije razlike. Radi toga je prof. dr. I. H o r v a t uvrstio naše acidifilne kestenove i kitnjakove šume u samostalnu asocijaciju, nazvavši je 1938. godine novim imenom: Querce,.to-Castanetum croaticum. Kestenove šume obilnije su razprostranjene i inače u Južnoj Evropi, kako smo to prikazali na drugom mje.stu (2). God. 1941. objelodanio je W. Liidi u Ziirichu podatke o kestenovim šumama na području Tesserete u kantonu Tessin u Južnoj Švicarskoj. Time je dan važan prilog sociologiji kestenovih šuma na južnim pa 258 ´ |
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
dinama Alpa. Lud i je točnije iztraživao kestenike u području Tesserete, koje leži u dolini Cassarate, sjeverno od Lugana. Ondje kesten tvori šume sve do kojih 1000 metara nadmorske visine. Raste u čistim sastojinama ili sa bukvom. Ćini odrasle sastojine ili sitne panjače (10—15 g.). Raste na podlozi silikata (gnajs). U spomenutoj radnji izneseni su zanimljivi podatci iz pedoložkih i biljnosocioložkih odnošaja južnošvicarskih kestenovih suma. Tako je iztaknuto, da kesten na južnim padinama Alpa, prema navodima više autora, rasre u glavnom na silikatnim tlima. Ima ga ponegaje i na vapnenastim, a rjeđe na dolomitnim tlima. Spomenuto je i poznato mišljenje A. Engler a iz 1901. g. o sklonosti kestena na tla sa obilno Kremene kiseline, odnosno kanjevih soli. U šumsko-vegetacijskom pogledu nije se u Južnoj Švicarskoj sve do novijeg vremena pridavala kestenovim šumama veća važnost, jer su postojala mišljenja, da je kesten na južnim padinama Alpa umjetno unesen, l´og mišljenja bio je i En gler 1901. g., a zastupao ga je i J aggli još 1928. g. V^iše autora (Bettelini 1904., Brockmann-Jerosch 1910., b a r 1914.) smatrali su ipak tamošnji kesten autohtonim. To pitanje razčišćeno je istom 1931. g., kad je P. Kelle r na osnovi peludne analize utvrdio, da se kesten u Sottoceneri naselio kratko vrieme iza bukve, vjerojatno u neolitikumu. Kesten je postojao u neolitikumu u Coldrerio, a u brončanom dobu bilo ga je u Varese. Tim iztraživanjima pokazalo se, da se kesten za dobe mješovitih hrastovih šuma sve više povećavao. yažno je prema tome da se kesten na mnogim današnjim južnoalpskim staništima održao od najdavnijih vremena. Dakako, da je on umjetno dosta proširen, i to na štetu hrasta i Dukve. Šumsko-vegetacijska pripadnost kestena u Južnoj Švicarskoj nije bila jasna sve do najnovijeg vremena. Zanimljiv je Liidi-e v navod, prema kojemu En g 1 e r 1901. g. nije bio na čistu o tome, da kesten tvori poseban tip šume, a J a g g 1 i je još 1928. g. bio mišljenja, da su kestenove šume u florističkom pogledu slabo značajne i što više nesamostalne, t. j . da one nisu nikakve bioložke jedinice, jer da u njima nema značajnih zadružnih biljaka. Iz biljnosocioložkih iztraživanja L ii dl-a (16 snimaka) vidimo, da u južnošvicarskim kestenovim šumama u sloju drveća prevladava Castanea sativa, a, u nekoliko snimaka Fagus silvatica i Quercus pubescens. Osim tih vrsta spominju se u tome sloju: Betula verrucosa, Quercus sessiliflora, Q. pedunculata, Q. Cerris, Alnus glutinosa, Populus tremula i dr. U sloju grmlja (asimilacioni organi 0,80 do 4 m visoko) zabilježeni su; Castanea sativa. Betula verrucosa, Juniperus communts, Populus tremula, Sarothamnus scoparius, Alnus glutinosa, Khamnus frangula, Corylus avellana, Mespilus germanica, 1^´agus silvatica, Prunus avium, Sorbus aucuparia, Fraxinus excelsior i dr. U sloju prizemnog rašća najčešći su: Pteridium aquilinum, Luzula nivea, L. pilosa, Festuca ovina ssp. capillata, F. heterophylla, Molinia coerulea, Deschampsia flexuosa, Anthoxanthum odoratum, ´Carex pilulifera, Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Teucrium scorodonia, Melampyrum pratense, Hieracium murorum ssp. tenuiflorum, H. umbelatum i dr. U odnosnim snimkama konstantne i dominantne vrste pretežno su acidifilnog karaktera, a tek su neke indiferentne Tlo je na izpitivanim plohama imalo pH od 4,31 do 7,57. Ono je smeđe boje, degradirano i podzolasto. U pogledu određivanja šumsko-vegetacijskih odnošaja južno-švicarskih kestenovih šuma zadavala je i ondje izvjestne potežkoće primjesa bukve u tim šumama. Jedno vrieme tumačilo se, da je kesten onamo umjetno unesen i proširen na području bukve. U Tesserete raste bukva dosta često unutar pojasa kestena. Raste zajedno s kestenom ili inače na kiselim tlima, te je u tome slučaju prate acidifilne biljke: Luzula nivea, Molinia coerulea i Vaccinium myrtillus. I prema Liidi-u takve se bukove šume znatno razlikuju od tipičnih bukovih šuma iz zadruge Fagetum silvaticae. Značajno je, da su kestenove šume bilo čiste ili u primjesi s hrastom i bukvom dosta razprostranjene po brežuljcima i bregovima južnog podnožja Alpa. Takvih šuma ima često i na Apeninskom poluotoku. Ima ih na više mjesta u Toskani, u Apuanskim Alpama, kao i inače na sjevernim Apeninima. Prema L ii d i - u takove šume čine zasebne "biljnosocioložke cjeline, te se imaju smatrati klimaksom vegetacije u tim područjima. Kestenove šume u Južnoj Švicarskoj uključio je i L ii d i u svezu Q u e r c i o n roboris-sessiliflorae i našao, da su one također vrlo srodne sa šumskom zadrugom Quercetum međioeuropaeum, tedase razhkuju pridolazkom nekih vrsta, kojih nema u spomenutoj zadruzi. Takvi su: Castanea sativa, Festuca « 259 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 18 <-- 18 --> PDF |
capillata, Quercus pubešćehs, Mespilus germanica, Galeopsis pubescens, Galium vei*num, Sarothamnus scoparius, Carex umbrosa, C. Fritschii, Luzula nivea, Silene rupestris, Dianthus Seguieri, Jasione montana, Hieracium murorum ssp. tenuiflorum i dr. Od značajnih vrsta zadruge Quercetum medioeuropaeum ne nalaze se u snimkama iz južnošvicarskih kestenovih šuma: Hypericum pulchrum, Genista germanica, G. pilosa, G. Forsteri, Cytisus sagittalis, Lonicera periclymenum, Luzula nemorosa, Hieracium levigatum i dr. Obzirom na spomenute razlike i osobitosti u sastavu L ii d i je izlučio insu bričke (južnoalpske) kestenove šume kao posebnu asocijaciju. Među značajnim vrstama te zadruge iztiču se: Festuca capillata, Carex Fritschii, Castanea sativa, Lathyrus montanus, Viola Riviniana, Rhamnus frangula, Teucrium scorodonia, Ga leopsis pubescens, Euphrasia cisalpina i Hieracium murorum ssp. tenuiflorum. Čini se, da je Carex Fritschii, a po svoj prilici i Hieracium murorum ssp. tenuiflorum, strogo vezan na tamošnje kestenove šume. Zadrugu južnošvicarskih kestenovih šuma nazvao je L ii d i 1940/41. g. Querceto-Castanetum insubricum. Zanimljivo je, da su obje navedene zadruge kestenovih šuma, hrvatsku i južno švicarsku, pronašh njihovi iztraživači (H o r v a t 1938. g., Liid i 1940/41. g.), do šavši neovisno do sličnih posljedaka. Kestenove šurne na južnim padinama Alpa pokazuju izvjestne sličnosti sa našim kestenovim šumama. I one su acidifilnog karaktera, a rastu pretežno na silikatnim tlima. Međutim u sastavu tih dviju zadruga postoje znatnije razlike. Tako u tipičnim našim kestenovim šumama ne nalazimo nigdje hrasta medunca, lužnjaka, a gotovo ni cera. U njima nema mušmule, jarebike, kao i drugih nekih vrsta, koje se spominju u južnoalpskim kestenovim šumama. Postoje prema tome između spomenutih zadruga razlike, koje imaju svoj uzrok u biljnogeografskim i životnim odnošajima pojedinih biljaka. Naše tipične kestenove šume čini se prema tome, da su mnogo samostalnije izgrađene. One su jasno uočljive kao posebne jedinice. Odlikuju se svojom posebnom florom i građom, te odatle vidimo, da je prot. dr. I. H o r v a t s pravom odnosnoj zadruzi dao ime Querceto-Castanetum croaticum. U zadruzi Querceto-Castanetum croaticum obuhvaćene su naše izrazito kestenove, kao i mješovite kestenove, kitnjakove i bukove šume, a isto tako i accidifilne kitnjakove šume. Ona obuhvaća i acidifilne bukove šume. Naziv zadruge odlično, dakle, odgovara za kestenove, kao i za mješovite kestenove i kitnjakove šume. Međutim ima kod nas krajeva, gdje su razvijene acidifilne kitnjakove šume ili šumice, a gdje kestenu nema ni traga. Takve su na pr. kitnjakove šumice u području ličkih, bosanskih i hercegovačkih polja; u njima nema kestena iz klim,atskih obzira. Takve su i mnogobrojne, a često prostrane naše kitnjakove šume, koje su nastale degradacijom šuma kitnjaka i običnog graba. Budući da je zadruga Querceto-Castanetum croaticum dosta obsežna, postoje, kako vidimo, izvjestne razlike i unutar njene građe, odnosno životnih odnošaja, te će na osnovu toga trebati iz te zadruge u toku daljnjih iztraživanja izdvojiti više subasocijacija. LITERATURA 1. Ani ć M.: Pitomi icesten u Zagrebačkoj gori, Glasnik za šumske pokuse br. 7, Zagreb 1940., s. 103-312. — 2. Ani ć M.: O rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, Za^eb 1942., s. 1-142. — 3. Horva t I.: Biljnosociološka iztraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šumske pokuse br. 6. Zagreb 1938., s. 127-279. — 4. Liidi W.: Die Kastanienwalder von Tesserete. Beitrag zur Soziologie der Kastanienwalder am Siidhang der Alpen. Sonderdrucl^ aus R ii b e 1 und Liidi: Bericiit iiber das Geobot. Forschungsinstitut R ii b e 1 in Ziirich fiir das Jahr 1940., Ziirich 1941., s. 52—84. ZUSAMiVIENFASSUNG In diesem Artikel wurden die pflanzensoziologisciien Hauptmerkmale der Kastanienwalder in Kroatien und der siidlichen Schweiz dargestellt. Die kroatischen Kastanienwalder wurden von Frof. Dr. I. Horvat (1938.) in die Gesellschaft Querceto-Castanetum croaticum, diejenigen aber in der siidlichen Schweiz (Forscliungen durchgefiihrt im Gebiet Tesserete im Kanton Tessin) wurden von W. Liidi (1940/41.) in die Gesellschaft Q u e r c e t o-C a s t an etum insubricum eingereiht. 260 |