DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. ROMAN SARNAVKA, Zagreb: O ŠUMSKIM PAUŽITCIMA I O NJIHOVOM IZKORIŠĆAVANJU (EINIGES tJBEK DIE FORSTLICHEN NEBENNUTZUNGEN) Mogao bi netko prigovoriti, da je u najmanju ruku nerealno pisati danas o t. ZV. sporednim (nuzgrednim) šumskim proizvodima i o povećanju prihoda šumskog gospodarstva iskorišćavanjem tih sporedn h šumskih pro zvoda, kada same šume i šumska zemljišta ne odbacuju još one prihode, koje bi oni u smišljenom gospodarstvu mogli i morali odbacivati, kada izkor šćavanje glavnog šumskog proizvoda t. j . drveta čeka rješenje još mnogih zadataka, koje danas više nego ikada prije nameće racionalno šumsko gospodarstvo. Moglo bi se činiti, da su ti prigovori to više opravdani naročito danas, kada u sadašnjim prilikama moramo nastojati, da uz ogromne troškove, potežkoće i šumsko gospodarske žrtve podmirimo kako tako barem djelomice naše potrebe na drvetu. Ako samo letimice pregledamo stanje naših šuma, naći ćemo, naročto u Bosni, nepregledne površine preizkorišćenih šuma, naći ćemo i posve devastiranih površina, na kojima su se još pr je nekoliko desetljeća dizale neprohodne šume, naći ćemo ogromne površine šikara, koje su za narodno gospodarstvo posve izgubljene, naći ćemo mnogobrojne paljike, od kojih su neke i preko 2.000 ha velike. U Hrvatskom Pr morju, Dalmaciji, Hercegovini, a djelomice i u Lici i Bosni nalaze se ogromne površine golieti na kršu i na serpent nu, koje bi se velikim dielom mogle privesti šumskoj kulturi. Sve te površine odbacuju danas ili jako umanjen, ili ne odbacuju nikakav prihod. Pa ni naše najvrednije šume u Hrvatskoj, Slavon ji i u Sriernu ne odbacuju još one prihode, koje bi se smišljenim gospodarstvom, odgovarajućim uzgojem, boljom njegom i dobro vođenim proredama mogli postići. Velike površine mlađih šuma ostale su nepror edene ili pogrjesno prorieđene. One gube na prirastu ili na kakvoći (kvaliteti). Stare vriedne sastojine sasječene su često u ogrjev, mjesto da se najprije izvadilo svo tehničko drvo. To je oč ti gubitak za narodno gospodarstvo, kad znamo, koju i koliku ulogu mora drvo da igra u našoj -vanjskoj trgovini. -, ^ -r » ," " ´* Lako ćemo iz ovih samo na brzu ruku nabačenih momenata odrediti, kojim smjerom mora šumsko gospodarstvo udar ti, da se s jedne strane poveća produkcija šumskih zemljišta i šuma, a s druge strane, da se podigne kvaliteta naših šuma i našeg drveta. Povećana produkcija drveta i bolja kvaliteta produciranog drveta su najosnovn ji uvjeti za intenziviranje prihoda šuma i šumskih zemljišta. Ali stvar nije tako prosta, kako se u prvi mah čin´. Ne radi se samo o samom pošuihljavanju i o proredama, pa makar se ove radnje izvršile po svim pravilima nauke. Zadaća je mnogo složenija. U obzir dolaze i svi oni momenti, koji će osigurati podpun uspjeh pojačanoj proizvodnji i´ većoj njezi kako cielih šuma tako i samog drveta. A tih je momenata jako mnogo. Oni su se osrn toga i tako izprepleli među sobom, da je težko odrediti, koji je važniji, a koji manje važan, i gdje bi trebalo najprije pr onuti uz posao, da se postigne željeni cilj. Možemo sa sigurnošću uztvrditi, da ja u našim prilikama u prvom redu potrebna ž va i svestrana promičba u svim slojevima naroda. Ova se promičba ne bi smjela ograničiti samo na tg da nabraja, kolike i kakve izravne i ne´zravne koristi nam šuma pruža, odnosno na to, da opominje, da se šuma ne smije uništavati, ili da savjetuje, da se šuma i drvo mora čuvati kao najveće narodno dobro. Sve je to premalo za održavanje naših šuma. Sve to nije ni dosada mnogo koristilo. Promičba mora u srdcima svih slojeva našeg naroda probudit´ iskrenu ljuba v za šumu. Doklegod naše selo ne bude osjetilo prema šumi ljubav isto tako kao što osjeća ljubav prema zemlji, koju obrađuje, doklegod ne bude osjetilo i ne bude svjestno, da mu je šuma isto tako vjeranprijatelj i drug kao i žemlja, ne samo da se uobće ne možemo nadati pojačanoj produkcij šumskog zemljišta i šuma — o većoj njezi" da i ne govorirno — nego štaviše ne ćemo moći ni naše sadanje šume održati i očuvati.´ 1 Ne smiju nas zavaravati naše t. zv. pošumljene sječine. Ako malo dublje zavirimo u te »pošumljene sječine«, vidjet ćemo, da mnoge i mnoge tih sječina sadržava velikim dielom samo kriva, polomljena i oštećena mlada stabla kao i prestarjela tanka stabla, koja nikada ne će moći dati vriednu sastojinu. Naoko je šumsko tlo pokriveno zelenilom, podmlađak sklopljen, ali buduće sastojine ne mogu ta stabla reprezentirati. Te »pošumljene sječine« daju nam vjernu sliku, kako su nestručno i sa kako malo pažnje su mnoge naše sječe vođene. 281 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ovaj momenat htio sam naročito naglasiti, jer držim, da j e ljuba v naj širih slojeva našeg naroda prema šumi jedan od najvažnijih činbenika (faktora) u radu oko pojačanja šumske proizvodnje ivećenjegenašihšvima. U toj i takvoj promičbi mora sa šumskirn stručnjakom i njegovim osobljem sudjelovati i osnovna škola, jer će se piava ljubav prema šumi moći najprije usaditi u srdca djece. Ja ne ću dublje zadirati u ta pitanja, jer im ovdje nema mjesta. Hoću samo da naglasim, kako smo mi još daleko od cilja, kako smo još daleko od jednog smišljenog i sistematski provađanog gospodarstva. Nisu to pitanja specifično naša. druge su zemlje bile stavljene pred iste zadatke sličnog sastava (strukture). Uzmimo samo kao primjer njemačko šumarstvo, koje nam tako često služi uzorom. Početkom 19. stoljeća bile su i njemačke državne šume u očajnom stanju. Ali su Niemci strpljivim sustavnim radom dočekali plodove, koji su premašili svako očekivanje. Ako produkcija drveta u Njemačkoj oko 1830. godine označimo sa 100, iznosila je ona u godini 1904. u pruskim državnim šilmama 275, u bavarsk´m 155, u saskim 200, u wiirtemburžkim 195. Eto to se može postići smišljenim, sustavnim, dobro organiziranim gospodarenjem i jakom voljom. Taj posao i nas čeka, žel mo li pojačati proizvodnju a time u vezi i prihode naših šuma. Ali, kako rekoh, ta pitanja ne spadaju u okvir ovoga članka. Ovim sam uvodom htio samo naglasiti, da je po v e ć a n j e prihoda naših šuma u prvom redu vezano za temeljitu reorganizaciju samoga gospodarenja sa šumama, koje mora ići za tim da kvantitativno i kvalitativno poveća proizvode naših šuma. Ali to ni na koji način ne znači, da ne moramo istodobno povećanje prihoda tražiti i u punom izkor.šćavanju i drugih šumskih proizvoda osim drveta. Moramo držati na umu, da je svaka šumarija za sebe jedna zaokružena gospodarska cjelina, iako u isto vrieme može biti sastavni dio jednog većeg područja, u kojem se gospodarenje vrši po jednakim smjernicama. Svaka je šumarija samo gospodarska jedinica prema nadležnom ravnateljstvu šuma. Kao posebna gospo darska cjelma mora dakako, obćenito govoreći, svaka šumarija svoje gospodarstvo tako tli^diti,~*da pđStigne ´što veći gospodarski učihak (efe*at). Kao dobar gospodar ne smije šumarija tražiti djelokrug svoga gospodarstva samo u gospodarenju sa samim šumama, t. j . ne sm´je svoje gospodarenje ograničiti samo na glavni proizvod šuma — na drvo, nego mora isto toliku pažnju kao šumi i drvetu posvetiti i svm ostalim gospodarskim objektima, koji su manje ili više tiesno povezani sa šumom, a koji su svakako sastavni dio šumarije kao gospodarske cjeline. Ne može biti dobar gospodar, koji u punoj mjeri racionalno ne izkoristiti sva vrela prihoda svoga dobra. Pa tako ne može ni šumar biti dobar gospodar, ako u djelokrug svoga rada u šumariji ne uključi i brigu oko izkorišćavanja svih onih proizvoda i dobara, koji su mu zajedno sa šumom povjereni na upravljanje. Postulat je šumskog gospodarstva, da šumar sve koristi, koje mu šuma pruža, uoči i da ih privede upotrebi na način, koji će najveći trajni prihod odbacivati bez štete za druge grane njegovog gospodarstva. A te koristi nisu male ni po broju ni po sadržajnoj vriednosti. 1. ZNACAJ ŠUMSKIH PAUZITAKA Da vidimo sada, koje su to koristi, koje nam šuma pruža os´m drveta, i kako da ih razvrstamo, odnosno da postavimo pitanje odmah određenije, što su sporedni šumski proizvodi? Znamo, da je najvažniji dakle glavni proizvod šuma drvo. Kada se govori o šumskom gospodarstvu uobće, m´sli se obično na taj najvažniji, na taj glavni proizvod, na drvo. I cilj šumskog gospodarstva obćenito govoreći je proizvodnja drveta. Suma nam međutim daje osim drveta još cio niz drugih proizvoda, pruža nam mnoge druge koristi, kojima se izravno ili neizravno služimo. Ti su proizvodi odnosno dobra vezani ili uz šumska stabla, ili su vezani za šumsko tlo, ili sačinjavaju sastavni dio toga tla, ili su manje ili više tiesno vezani za samo šumsko gospodarstvo. Oni ne sačinjavaju cilj šumskog gospodarstva, ali redovito prate šumu i šumsko gospodarstvo u većem ili manjem broju, u većem ili manjem obsegu. Ti se proizvodi odnosno dobra uv´ek sami od sebe pojavljuju uz glavni proizvod, uz drvo, pored drveta, kao neki dodatak u šumskom gospodarstvu. Pošto je glavni cilj šumskog gospodarstva proizvodnja drveta, igraju obično sve te koristi, koje nam šuma daje pored drveta, nekupodređeniju ulogu, iako te koristi znadu ´ 282 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 13 <-- 13 --> PDF |
kadkada biti veoma velike. Ima i slučajeva, iako dosta riedk:h, da šumu Uzgajamo baš radi nekog takvog sporednog proizvoda. Tada zapravo sporedni proizvod postaje glavni. Tako se na pr. mlade 20—30-godišnje hrastove šume guljače uzgajaju samo radi kore, koja se guli za proizvodnju štavila za učinjanje koža. Drvo, koje se upotrebljava kao ogrjev, u tom je slučaju posve sporedan pro´zvod. Ako drvo kao najvažniji, kao glavni proizvod šumskog gospodarstva zovemo glavni m užitkom , možemo sve ostale proizvode, dobra i koristi, koje nam šuma odnosno šumsko gospodarstvo daju pored drveta, nazvati šumski m pa už i t c i m a.^ U šumske paužitke ne spadaju samo proizvodi šumskih stabala i šumskog tla, nego i razna dobra, koja su vezana uz šumu i šumsko gospodarstvo kao planinski pašnjaci, šumske čstine i livade, poljoprivredna zemljišta, zgrade, pa i šumska prometna sredstva, ukoliko ne služe samo za izvoz vlastitih proizvoda šuma, i t. d. Osim toga ne smijemo zaboraviti, umanjuju šume snagu vjetrova, spr´ečavaju stvaranje bujica, odrona i opuzina. Ona igraju važnu ulogu u sanitarnom, planinarskom i putničarskom pogledu. Imaju i svoju estetsku i etičku vriednost i t. d. i t.d. Sve su to koristi, koje se ne daju uviek u novcu izraziti, sve su to koristi, koje prelaze interese pojed´naca, koje su od mnogo šireg i obćeg značaja. Sve te koristi spadaju u širem smislu rieči također među šumske paužitke, jer nam i te koristi šuma pruža, iako to n´su realni nego, da tako kažem, virtuelni proizvodi. Prema tome možemo kazati, da su šumski paužitci svi proizvodi, dobra i koristi, koje nam šuma odnosnošumsko gospodarstvo neposredno dajeporeddrveta. Uz šumsko gospodarstvo vezana je kadkad i po koja tvornica ili postrojenje za mehaničku ;li kemičku preradu raznih proizvoda šuma kao na pr. pilane, tvornice celuloze, tvornice za preradu smole, zavodi za impregniranje drveta, trušnjače i druge sušione, postrojenja za preradu šumskih plodova, za obradu kamena, ciglane, krečane i t. d. Do vezanja ovakih tvornica i postrojenja uz šumsko gospodarstvo dolazi često M nutarnj h potreba samog gospodarenja. Motivi su obično bolje odnosno intenzivnije izkorišćavanje pojednih proizvoda i povećanje novčanog učinka (efekta)´ gospodarenja. Kolikogod ovajje tvorjiice i postrojenja »ogu bi^i od neobhodne potrebe za šumsko gospodarsWo, a naročito za preradu šumskih paužitaka, ipak ih ne bismo smjeli ubrojiti među šumske paužitke, iako su oni na koncu također neki užitak, koji proizlazi iz šumskog gospodarstva. Ali tvornice i postrojenja nisu primarni užitci šuma ili šumskog gospodarstva, ne proizlaze neposredno ni iz šuma ni iz šumskog gospodarstva, nego se podižu iz nutarnje potrebe gospodarenja za daljnu preradu šumskih proizvoda. Oni su prema tome sekundarna dobra šumskog gospodarstva, i treba da u izkorišćavanju šuma zauzmu posebno mjesto kao šumski veleobrt (industrija) za mehaničku i kemičku preradu šumskih proizvoda. Ali iz toga dakako ne sliedi, da ne bi u praksi ovaka daljna prerada mogla biti u najtješnjoj vezi sa samim izkorišćavanjem glavnog užitka šuma, drveta, kao i mnogih šumskih pauž taka, kako ćemo poslije još vidjeti. 2. PODJELA ŠUMSKIH PAUZITAKA Nemamo još jedinstvene sistematske podjele šumskih paužitaka, koja bi u svakom pogledu mogla zadovoljiti, jer su šumsk´ paužitci odviše raznorodni (heterogeni). Veže ih zapravo u jednu cjelinu samo činjenica, da potječu iz šume i da čovjeku posredno ili neposredno odbacuju neku korist. Već smo gore pri nabrajanju proizvoda i koristi, koje nam šuma pruža pored drveta, pošli sa stanovišta, da podielimo šumske paužitke prema objektu, sa koga proiztiču i s kojim stoje u tješnjoj vezi. Ako ih pokušamo razvrstati sa ovog stanovišta, došli bi do sUedeće podjele: I. Paužitci vezani uz šumska stabla: 1. plodovi šumskog drveća a) plodovi za hranu b) sjemenje za obnovu šume 2. cvjetovi šumskog drveća 3. lišće, iglice i sitne grančice 2 Rieč »paužitci« sastavljena je prema riečima pabirak, pabirčenje, patoka ili još bolje prema riečima paperje, parožci i si. , 283 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 14 <-- 14 --> PDF |
* a) listnik b) brst c) ljekovito i aromatično lišće i iglice 4. kora 5. liko , ´ 6. smola 7. lišaji, mahov´ne i gljive na drveću 8. razne izrasline na plodovima, Ušću i drvetu (šiške, babuške, gute) 9. manje važni paužitci (šišarice, sladki sokovi i si.) II. Paužitci vezani za šumsko tlo: 1. šumske sadnice a) iz šumskih vrtova b) iz prirodnog podmladka 2. plodovi grmlja i drugih biljaka 3. Ijekovto i aromatično bilje (droge) 4. grmlje i bilje za razne obrtne i druge svrhe 5. šumska paša III. Paužitci, koji su sastavni dio šumskog tla: v 1. razne vrsti minerala, koji ne spa 6. stelja daju u djelokrug rudarstva 7. treset 2. razne vrsti kamena 8. zemlja crnica, humus 3. šljunak 9. blata 4. piesak 10. mineralne vode 5. razne vrsti glina i ilovača 11. snieg i led IV. Paužitci vezani uz šumu kao jednu organsku cjelinu : 1. lov i ribolov u pastrvskim vodama 2. šumske pčele ´ ´ * *´ ^ 3. svi virtuelni proizvodi šuma obćeg značaja V. Paužitci vezani uz šumsko gospodarstvo: 1. planinski pašnjaci 2. šumske livade i čistine ´ 3. trajna i privremena šumska zemljišta 4. razne zgrade 5. prometna sredstva i stovarišta, u koliko služe i javnom prometu. Kako vidimo, možemo polazeći sa stanovšta objekta, uz koji su pojedini paužitci vezani, lako provesti podjelu pojedinih vrsta šumskih paužitaka. Ovaka je podjela prilično pregledna i olakšava brzo snalaženje u velikom broju šumskih pa- už taka. Ali sa praktičnog stanovišta ona ne zadovoljava. Proizvodi jedne vrste šumskih paužitaka ovake podjele služe veoma često u vrlo raznovrstne svrhe. Tako se neki plodovi upotrebljavaju kao hrana, neki opet za proizvodnju štavila, a neki u ljekovite svrhe. I kore nekih vrsta drveća mogu poslužiti za štavila, dok se druge upotrebljavaju kao liek i t. d. S druge strane se opet pokazuje, da pojedini proizvodi raznih vrsta i iz razn´h grupa stoje međusobno u tješnjoj vezi s obzirom na svrhu, u koju se upotrebljavaju. Praktički život sastavlja te proizvode, koji služe istoj svrsi, u jednu cjelinu bez obz´ra, odakle oni potječu. U praktičnom životu dolazi u prvom redu do izražaja upotreba pojedinih pro zvoda. Tim je putem udarila i nauka. Ona izpituje sadržaj i svojstva svih paužitaka, i određuje njihovu važnost za praktičnu primjenu. U tu svrhu sastavlja razne proizvode istih svojstava u jednu cjelinu ne obaz´rući se pri tome, da li je pojedini proizvod vezan uz šumska stabla ili uz šumsko tlo i t. d. Da navedemo nekoliko primjera. Za učinjanje koža potrebne su treslovine biljaka. One se kod nekih b´ljaka nalaze u korienu, kod drugih u drvetu, kod trećih u kori, ili se nalaze u lišću drveća, grmova i drugih biljaka, u plodovima, u hipertrof čkim izrastlinama i t. d. Mnoge vrste šumskih paužitaka iz raznih grupa daju dakle sirovinu za tako zvana biljna štavila. Za kozarstvo, za praktički život, je 284 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 15 <-- 15 --> PDF |
samo od važnosti, koje biljke i koji njihovi dielovi mogu poslužiti kao biljna štavila, koliko sadržavaju treslovine t. j . kakvu kožu daju i si. Svo drveće, grmovi i druge biljke, koje sadržavaju treslovinu, zajedno se i znanstveno izpituju kao istovrstni proizvodi po svom sadržaju. Sadržaj tih proizvoda i njihova svojstva vežu dakle te raznovrstne proizvode u praktičnom životu tješnje među sobom, nego što su po gornjoj podjeli pojedini proizvodi iste vrste među sobom vezani. Ljekovito i aromatično bilje u užem smislu, u kakvom ga šumari obično uzimaju, zastupano je u gornjoj podjeli kao posebna vrsta šumskih paužitaka vezanih uz šumsko tlo. Međutim postoje već i druge grane znanosti (farmakologija, f toterapija), koje se ne ograničavaju na samo ljekovito bilje u užem smislu, nego uključuju u svoja izpitivanja i cvjetove, lišće i iglice, koru i t. d. šumskog drveća, ukoliko mogu poslužiti kao liekovi. I tu je dakle nauka sliedeć´ praktični život zahvatila šire pa i dublje u sam predmet i povezala proizvode raznih vrsta iz gornje podjele, ukoliko služe istoj svrsi. Kriterij za svrstavanje raznih proizvoda u jednu vrstu bio je i u ovom slučaju njihova praktična upotreba. I tako dolazimo do toga, da se na pr. kore u jednom slučaju svrstavaju u štav´la, a u drugom u liekove, t. j . prema njihovom sastavu, prema njihovom sadržaju, svojstvima i sposobnosti za praktičnu upotrebu. Navodim još jedan primjer, koji je ze šumsko gospodarstvo od vanredno velike važnosti, a to je p´tanje prehrane stoke šumskim proizvodima. Za prehranu stoke dolaze u obzir proizvodi i paužitci iz raznih grupa i raznih vrsta prema gornjoj podjeli. Ovamo spadaju plodovi šumskog drveća, lišće, iglice i sitne grančice, šumska paša, šumske livade i čisfne, trajna i privremena poljoprivredna zemljišta i planinski pašnjaci, a osim toga možemo i stelju ovamo pr´brojiti, iako ona ne služi izravno za prehranu stoke, nego je više u vezi njenim uzgojem. Za razliku od proizvoda iz prva dva primjera sačinjavaju pobrojeni proizvod´ i šumski paužitci svaki za sebe manje više zaokruženu cjelinu i iziskuju poseban način gospodarenja, ali ih sve opet veže jedna zajednička svrha, kojoj oni Ui posve ili samo djelomice služe. I baš radi te zajedničke svrhe, radi istog konačnog cilja moramo ih sve zajedno i proučavati i zajedno ih obrađivati. Tu nam dužnost nameće šteta, koja nastaje za šumu prehranom stoke šumsk´m proizvodima. Za uzgoj šuma je očito štetna šumska paša, a donekle i sabiranje listnika, kresanje brsta i stelarenje. U današnje vrieme moramo biti sviestni, da su šumska produkcija i šumska paša dva oprečna pojma, koja se među sobom posve izključuju. To osobito vriedi za naše šume priebornog gospodarstva. Šumarstvo naprednijih zemalja je odavno prečistilo s t´m, da je šumska paša glavni neprijatelj šuma. Šumarstvo i stočarstvo, ove dvie važne grane gospodarstva, moraju se samostalno razvijati, jedna uzporedo sa drugom, H ne jedna na štetu druge. Obje su za naš narod od velike važnosti, pa zato treba objema posvetiti punu pažnju. Izbranu stoke treba postaviti na zdrave temelje. Ona ne smije više da pada na teret šume. Stočarstvo ne smije više da koči, da sudržava, da spriečava podizanje šuma, i da na taj način uništi našu narodnu imovinu. Izbrana stoke treba da bude uglavnom pUanje poljodjelstva, a ne šumarstva. Pa kad je to pitanje moglo biti riešeno u drugim zemljama, moći će ga valjda pravilno riešiti i naši poljodjelski ^ šumarski stručnjaci. I eto baš radi pravilnog rješenja toga pitanja treba sve mogućnosti prehrane stoke šumskim proizvodima i šumskim paužitcima sustavno i temeljito proučiti i svete mogućnosti zajedno obrađivati. Iz izloženoga se razabire, da se podjela šumskih paužitaka može provesti i sa drugog stanovišta naime sa stanovišta njihove upotrebe. Takva je podjela više opravdana, jer je zahtieva praktičn´ život, iako ona kadkada odviše raznorodne proizvode i dobra veže zajedno. Do jedne odgovarajuće podjele težko će se i doći, jer sam pojam šumskih paužitaka nije jedinstven, jer obuhvaća najraznovrstnije proizvode, dobra i koristi. Pojam šumskih paužitaka je na silu stvoren samo kao protuteža pojmu glavnog užitka, a da u njemu zapravo ne postoji nikakva unutarnja, organska veza. Želimo li provesti podjelu šumskih paužitaka po svrsi, kojoj služe , morali bi posebno razvrstati proizvode, koje nam šuma i šumsko tlo daje pored drveta, a isto tako posebno i druga dobra i koristi, koji su vezani uz šumu ili uz šumsko gospodarstvo. Tako dolaz´mo do tri odvojene grupe šumskih paužitaka: 1. do šumskih proizvoda, koje nam šuma i šumsko tlo odbacuju osim drveta, i koje bi analogno šumskim »paužitcima« mogli nazvati »šumskim pa proizvodima «, 2. do šumski h dobara , koja su obično vezana uz šumsko gospodarstvo i 3. do raznih koristi vezanih uz šumu kao jednu cjelinu. 285 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Među šumske paproizvode spadali bi u prvom redu oni, Icoji služe za obnovu vlastitih ili drugih posebničkih šuma. Ovamo moramo dakle ubrojiti trušenje sjemena. Dakako da trušenje sjemena mora obuhvatiti i sve radnje oko sabiranja i trganja sjemena, dopremu do trušnjače odnosno do mjesta trušenja, spremanje i čuvanje dobivenog sjemena, razpodjelu odnosno prodaju i odpremu sjemena. Strogo uzevši spadaju ovamo i šumski vrtovi (biljevišta i rasadnici), pogotovo ako služe za uzgoj sadnica ukrasnog drveća i grmlja. Pa i prirodni podmladak, ukoliko služi za podmirivanje vlastitih potreba za obnovu šuma odnosno za prodaju, spada u šumske paužitke. Sada se uzgoj biljaka u šumskim vrtovima a i njega prirodnog podmladka, koji se vadi za podizanje šuma, smatra uzgojnom radnjom, jer stoji sa uzgojem šuma u neposrednoj, tiesnoj vezi. Ali u stvari su biljke bilo iz šumskih vrtova bilo iz prirodnog podmladka u šumi važan i vriedan šumski paužitak. Za šumsko gospodarstvo može taj paužitak bt i naročito unosan, ako se u posebnim šumskim´ vrtovima u blizini velikih gradova uzgaja domaće i strano ukrasno drveće i grmlje za javne perivoje, drvorede, posebničke vrtove i si. Posebno bi trebalo obrad´ti one proizvode, koji čovjeku služe kao hrana ili kao liek. Neki plodovi mogu izravno poslužiti kao hrana na pr. kesten, orah, lješnjak i t. d., ili plodovi raznog šumskog grmlja i biljaka (drienjak, šipak, maline, kupine, borovnice, jagode i si.). Mnogi se plodovi pr´je upotrebe prerađuju ili u domaćinstvu ili obrtnim putem u razne pekmeze, marmelade, voćne sokove, osvježavajuće napitke, bezalkoholna i alkoholna pića (vina, rakije, likeri i si.). Iz bukvice i smrčevog sjemena c^edi se jestivo ulje. Pitomi se kesten suši i melje u ukusno brašno. Brašno se može dobiti i od hrastovog žira kao i od ploda divljeg kestena ekstrakcijom treslovina odnosno i saponina kemičkim putem, koje se za vrieme rata u oskudici može primiešati brašnu od žitarica. Ovamo spadaju i gljive, med šumskih pčela pa i lov i ribolov moramo ubrojiti u ovu vrstu šumskih paužitaka, iako on osim mesa divljači daje i skupocjena krzna i lovačke trofeje predstavljajući pored toga i vitežki sport. Kako se vidi, izkorišćavanje šumskih plodova otvara šumskom gospodarstvu ogromno polje rada. Otvara mu bogat izvor novih prhoda. Slično je i sa ljekovitim biljem i raznim dielovima šumskog drveća, koji se upotrebljavaju kao liekovi. Oni se mogu ili samo prezervirati na jednostavan način, bez velikih potežkoća i naprava, ili se mogu dalje preraditi u polufabrikate. Intenzivnije izkorišćavanje proizvoda, koji čovjeku služe kao hrana ili kao liek, zahtieva, istina, i daljnju nj´hovu preradu. Iako smo naglasili, da takva prerada spada u mehaničku ili kemičku tehnologiju, dakle u posebnu granu šumarske djelatnosti, ipak će se ona u većini slučajeva morati tiesno povezat´ sa izkorišćavanjem šumskih paproizvoda, želi li se, da oni šumskom gospodarstvu donesu maksimum prihoda. Već smo gore naglasili, kakvu važnu ulogu igra u šumskom gospodarstvu prehrana stoke i u kakvom odnosu treba da stoji šumarstvo prema stočarstvu. Vidjeli smo već, kako je to pitanje vanredno složeno. Plodov´, lišće, iglice i sitne grančice, paša u šumama, šumske livade i čistine, poljoprivredna zemljišta vezana uz šumsko gospodarstvo, šumsko-poljsko gospodarenje i planinski pašnjaci su sastavni delovi toga složenoga pitanja. A svaki od ovih sastavnih dielova je problem za sebe. Uzmimo samo kao primjer lišće, iglice i sitne grančice, koji se upotrebljavaju ili u svježem stanju, ili kao listnik. U novije vrieme prave se pokusi naglim sušenjem ovih šumsk´h paproizvoda u posebnim sušnicama, zatim ensiliranjem, a isto tako i polaganjem stoci tih proizvoda naročito tanjih grančica u drobljenom stanju. Svi ti pokusi idu za tim, da u hrani ostanu što veće količine hranjivih tvari, koje će bit´ lako probavljive. Ako bi ovo pitanje zahvatili u cielom obsegu, kako je sada izloženo, obuhvatili bi, kako se vidi, ne samo proizvode šuma, koje smo posebno htjeli izdvojti, nego i razna dobra, vezana uz šumsko gospodarstvo. Želimo li dakle ostati vjerni prvobitnoj podjeli šumskih paužitaka u tri osnovne grupe, morali b^smo se ovdje ograničiti samo na proizvode, dakle na šumske plodove, lišće, iglice i grančice i na pašu u šumama, dok bi ostala dobra, koja su vezana uz šumsko gospodarstvo, a odnose se na prehranu stoke, morali posebno obraditi. Takva se podjela toga p-tanja može veoma lako provesti, a da se ne naruši njegova jedinstvenost. Šumska paša i drugi proizvodi, koji služe za prehranu stoke, su zajedno sa stelarenjem možda jedini šumski paužitci, koji su u većoj ili manjoj mjeri štetni za uzgoj šuma, dakle za gospodarstvo sa šumama. Njihovo iskorišćavanje treba po mogućnosti posve izbaciti iz šumskog gospodarstva ili barem stegnuti na najmanju mjeru. Izkorišćavanje tih paužitaka smije imati samo privremeni značaj. Samo 286 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
vanredne ga prilike mogu opravdati kao nestašica stočne hrane zbog suše, duge zime, poplave i si. Zato se ti pauž´tci ne samo mogu nego moraju posebno obraditi. Dobra naprotiv, koja su vezana za šumsko gospodarstvo, smiju u racionalnom gospodarstvu jedino doći u obzir za prehranu stoke, ukoliko ona stočnu hranu proizvode odnosno mogu pro´zvoditi. Kod takve obrade toga pitanja ne će se onda ni ciepati jedinstvenost pitanja prehrane stoke, jer će se posebno obuhvatiti ono, što šumsko gospodarstvo za prehranu stoke može dati, t. j . travu i sieno sa planinskih pašnjaka, šumsk´h livada i čistina i sa poljopriradnih dobara, a posebno ono, što u slučaju krajnje nužde iznimno mora dati. Posebno mjesto zauzimaju šumski proizvodi, koji obično tehnički prerađeni služe za podmirenje raznih ljudskih potreba. Ti šumski paužitci, ukoliko su biljne prirode, upotrebljavaju se uglavnom za daljnju kemičku preradu (kora, smola), dok se oni, koji su sastavni dio šumskog tla, dalje prerađuju il´ također kemičkim putem kao na pr. minerali, kojj ne podpadaju pod rudarstvo (magnezit, bjelutak i t. d.) ili mehaničkim putem kao građevni materijal (kameni blokovi za monumentalne zgrade i spomenike, zatim ivičnjaci, kocke, kamen tučenac i si.). Ovamo treba dakako i ubrojiti pečenje opeka i criepova. Riedko se ti proizvodi uobće ne prerađuju kao na pr. zemlja crnica, piesak i t. d. I sve manje važne šumske paproizvode možemo ovamo svrstati kao na pr. sladke sokove drveća, š´šarice, šaš, sitinu i mnoge druge za razne obrtne ili druge svrhe. Drugu grupu šumskih paužitaka sačinjavaju šumska dobra. Ona su, kako smo vidjeli, uglavnom vezana za šumsko gospodarstvo. Ona sama po sebi ne proizlaze iz šumskog gospodarstva n´ti su sastavni dio šumarstva. Šumsko gospodarstvo može barem teoretski veoma lako biti bez tih dobara. Ona su obično iz čisto praktičnih razloga, kadkada samo iz organizatornih dodieljena šumskom gospodarstvu. U tome smislu može i neka tvornica biti šumski paužitak, iako inače sa šumarstvom nema nikakve organske veze niti prerađuje kakve proizvode, koji proizlaze iz samog šumskog gospodarstva. Za ostale tvornice, koji prerađuju šumske proizvode bilo glavnog užitka šuma bilo šumskih paužitaka, rekli smo, da ne spadaju u šumske paužitke. One su doduše dobra šumskog gospodarstva, ali gospodarenje sa tim dobrima t. j . rad u tim tvornicama i postrojenjima sačinjava posebnu šumarsku djelatnost. Obično imaju takve tvornice ili postrojenja manje više samostalni značaj kao posebne grane gospodarenja. Međutim može i takva šumarska djelatnost biti tako uzko vezana uz izkorišćavanje pojedinih proizvoda šuma, da s njime čini gotovo jednu cjelinu. U takvim slučajevima mogle bi se i tvorn´ce ili druga postrojenja ubrojiti među šumske paužitke. Vrlo je težko povući oštru granicu između tvornice kao samostalnog objekta i tvornice, koja bi se mogla ubrojiti u šumske paužitke, jer će u praksi veza između uzgoja i pobiranja proizvoda i njegove daljnje prerade biti čas jača čas slabija prema organizac-´ji poslovanja a i prema samom proizvodu. Manje naprave za trušenje sjemena, koje truse sjeme iz vlastitih šuma šumarije, pogotovo ako rade za podmirenje samo vlastitih potreba ili potreba uže okoline, r´edko će kada imati posve samostalan značaj. Izbor sjemenaka, trganje plodova, sabiranje, doprema, spremanje, trušenje, razpodjela i unovčenje sjemena činit će u tom slučaju jedan organski povezan rad oko dobave sjemena. Takva će se trušnjača kao dobro uviek moći ubrojiti među šumske pauž´tke. Naprotiv trušnjača, kojoj se šalju na pr. šišarice na trušenje iz raznih šu- m.arija, koje rade za šire potrebe države, možda i za prodaju, pa što više i za izvoz, imat će mnogo samostalniji karakter i ne će se moći smatrati sastavnim dielom rada šumarije oko dobave sjemena, pa makar trusila velikim dielom sjeme i iz šišarica dobivenih sa svoga vlastitog područja. Mehanička prerada kamena je manje v´še uviek jača vezana uz kamenolom odnosno uz rad u njemu, dok je destilacija smole po prirodi posla mnogo samostalnija. Ne ćem-O se upuštati u daljnje redanje primjera, nego ćemo još spomenuti, da jedan analogon tješnje i labavije veze između dva rada postoji i kod ^zvoza drveta iz šume. Izvoz šumskom željeznicom može biti´samo jedna etapa izvoza iz šume. obično konačna, jednaka svakoj drugoj etapi izvoza na pr. čekrkom ili rižom i si., a može spadati i pod samostalnu prometnu upravu, U takvom sličnom odnosu stoje i tvornice za daljnju preradu šumskih proizvoda prema početnirn radovima njihovog izkorišćavanja. Koristi, koje šuma pruža kao jedna organska cjelina, sačinjavaju treću grupu šumskih paužitaka. Za razliku od dobara, koja su uviek samo akcesorno dodieljena šumskom gospodarstvu, su koristi, koje nam šuma daje, kao i šumski paproizvodi, uviek tiesno vezane uz šumu ili njene dielove. Već sama činjenica, da šuma u ne 287 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 18 <-- 18 --> PDF |
k´m krajevima postoji, dakle sama šumovitost, djeluje koristno u razniir. pravcima. Te su koristi veoma raznorodne ^ msđu sobom nepovezane. I njihova struktura je različita. Drugačije je djelovanje šuma u regulacij´ odtoka nadzemnih i podzemnih voda, u mehaničkom vezanju mehanički i kemički raztvorenog tla, u lomljenju snage vjetrova, drugačije je njeno sanitarno djelovanje, drugačije njeno etično i estetsko djelovanje, drugačija njena socijalno politička komponenta, koja je svoj neizbrisivi pečat udarila u dušu naroda i formirala u njoj nesalomljivi osjećaj slobode. Šumama su se u razna vremena pripisivala razna koristna djelovanja. Koristi šuma uobće se i danas veoma intenzivno znanstveno izpituju, te su mišljenja o pojedinim koristima veoma podieljena. Ima šta više elemenata, za koje se je prije mislilo, da su veoma kor´stni, dok se je poslije dokazalo, da u stvari nisu ni od kakve koristi. Za mnoge, znanost još nije rekla svoju posljednju rieč. Utjecaj šuma na stvaranje vrela, il^ na k´šovitost i oluje, njena prava uloga u poplavama i mnogo drugo su sada još otvorena pitanja. Kako se iz svega vidi, ne postoji neposredan utjecaj šumara.u stvaranju tih korist´, ne računajući dakako njegovo djelovanje oko uzgoja, njege i uzdržavanje šuma. One su izravna posljedica šuma, i čovjek se njima služi. Zapravo i ne postoji izkorišćavanje fh paužitaka u smislu izkorišćavanja drveta ili drugih šumskih proizvoda. Mi se iz tih razloga ne ćemo dalje ni pozabaviti sa tom grupom paužitaka, odnosno, mogli bi i reći, sa tim problem´ma šumarstva uobće, koji imaju još jednu zajedničku odliku, da su mnogo šireg značaja i da služe obćem dobru. Prema svrsi dakle, u koju pojedini šumski pauž´tci služe, t. j . prema njihovoj upotrebi možemo ih iztaknuvši ujedno i njihov sastav i odnos prema šumi i njenim organskim d´elovima ovako podieliti. A. ŠUMSKI PAPROIZVODI I. Šumski proizvodi za obnovu šuma i uzgoj drveća 1. šumsko sjemenje 2. šumske sadnice a) sadnice iz šumskih vrtova ´ a) sadnice za obnovu šuma )S) sadnce ukrasnog drveća,grmlja i si. b) sadnice iz prirodnog podmladka I. Šumiski proizvodi, koji služe kao hrana ili kao liek 1. plodovi drveća, grmlja i drugh biljaka, a) koji se izravno upotrebljavaju kao hrana b) koji se predhodno prerađuju u razne živežne namirnice 2. gljive 3. proizvodi lova i r´bolova i si. 4. proizvodi pčela 5. ljekoviti proizvodi šuma a) proizvodi biljne prirode b) Ijekov´te vode c) ljekovita blata III. Šumski proizvodi, koji služe prehrani stoke 1. proizvodi šumskog drveća i grmlja kao stočna hrana a) plodovi b) listnik c) brst 2. šumska paša , 3. stelja IV. Šumski proizvodi za razne ljudske potrebe Proizvodi biljne prirode 1. sirovine za učinjanje koža a) kora šumskog drveća , ´ ´ b) izrasl´ne na plodovima i lišću c) lišće drveća i grmlja d) drugi proizvodi bogati treslovinom 288 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 19 <-- 19 --> PDF |
2. smola 3. manje važni proizvodi za razne obrtne i druge svrhe Proizvodi, koji su sastavni dio šumskog tla 4. razni minerali 8. zemlja crnica, humus 5. razne vrsti građevnog kamena 9. treset 6. šljunak i piesak 10. snieg i led 7. razne vrsti glina i ilovača B. ŠUMSKA-DOBRA I. Poljoprivredna dobra za pr oizvodnju ljudske hrane II. Dobra za proizvodnju stočne hrane 1. poljoprivredna zemljišta 2. šumske livade i č´stine 3. planinski pašnjaci III. Tvornice i postrojenja, ukoliko nisu samostalne veleobrtne jedinice , IV. Razne zgrade V. Prometne naprave i stovarišta C. KORISTI SUM A kao jedne organske cjeline. 3. VAŽNOST ŠUMSKIH PAUZITAKA Tek kada smo ovako razvrstali šumske paužitke, možemo pravilno ocieniti njihovu mnogobrojnost i njihovu raznovrsnost. A njihova gospodarska važnost izkrsava pred nama tek, kada malo dublje uronimo u značaj pojedin´h vrsta šumskih paužitaka. Uzmimo na pr. ljekovite proizvode naših šuma. Odkako poviest prati razvitak roda ljudskoga, znali su ljudi za Ijekov´to bilje i njihovo djelovanje. Tajne sile ljekovitosti bilja bile su vezane za planete i proizlazile su iz božanstava, kojima je ljekovito bilje b´lo posvećeno. Vjerovanje u tajne sile ljekovitog bilja i danas je duboko uvrieženo u narodu. Tek je sredinom prošloga stoljeća moderna medicina počela potiskivati ljekovito bilje u pozadinu, dok ga nije gotovo posve iztisnula i zamienila sintet´čkim preparatima, koji su preplavili sviet. Moderna medicina podpomognuta nagim razvitkom kemije počela je razčlanjivati i iztraživati djelotvorne tvari ljekovitog bilja i onda ih umjetnim putem sastavljati u priručnije preparate. Ali se je uskoro pokazalo, da ti sintetički preparati nisu izpunili želje i oček´vanja moderne medicine. Kemička retorta nije mogla prodrieti u tajne sile djelovanja ljekovitog bilja. I baš zato se najnovija medicina sve više i više opet priklanja liekovima biljne pri1 o d e. Tisuću i t"suću godina bilo je nastojanje ljudi ustremijeno da prodre u tajne ljekovitog bilja za dobro roda ljudskoga. Zar iz ovoga ne proizlazi važnost ljekovitog b´lja? Zar iz ovoga ne proizlazi njegov narodno gospodarski značaj? Kako je dalekosežno bilo ljudsko nastojanje, da prodre u tajne ljekovitog bilja, može se po tome zaključiti, što je već Hipokrat, najglasovitiji liečnik starog vieka, 200 biljka upotrebljeno za liekove. Tabernaemontanus opisuje u XVI. vieku preko 3000 biljaka i ujedno daje upute, kako da se upotrebljavaju u raznim bolestima. Draggendorf obrađuje l´ekove biljne prirode svih naroda i svih vremena i navodi ih preko 12.700. Istina broj priznatih, ofi"ielnih droga je danas još prilično ograničen, ali se već sada u medicini upotrebljava kudikamo veći broj ljekovitog bilja isto tako kao i oficinelne biljke. Kolika je važnost koža u svagdašnjem životu, toga smo zapravo podpuno sviesni tek danas, kada sami na sebi osjećamo pomanjkanje obuće i toliko drugih sitnih potreba, koje se prave od kože. Ali isto tako osjećaju pomanjkanje koža toliki obrti i veleobrti, koji kožu ili prerađuju ili im je potrebna kao pogonsko sredstvo. Za proizvodnju čvrste i jake kože su neobhodno potrebna b´ljna štavila. Kao sirovina za biljna štavila služe razni dielovi drveća: drvo, korienje, kora, plodovi, lišće, a isto tako i razno drugo bilje. Do nedavno izkor´šćavali su kožari sami uglavnom domaće sirovine bogate treslovinama upotrebljavajući ih ili izravno u usitnjenom stanju za štavljenje kože kao triesla ili izlužujući iz njih štavne tvari. Danas su biljna štavila predmet svjetske trgovine. Svjetska proizvodnja štavila iznosi godišnje okruglo 1,600.0001 sa oko 480.000 t čiste treslovine, koja kod činjenja 2a9 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
koža zapravo i dolazi u obzir. Vriednost te treslovine iznosi preko 370 miliona maraka. Oko polovinu proizvodnje čiste treslovine potječe od šumskih paužitaka. Druga polovina dobij a se ekstrakcjom drveta. Važnost tih šumskih paužitaka za svjetski prirad i trgovinu ne treba nakon ovih brojeva još posebno naglašavati. Koliku će važnost poslije rata imati proizvodnja opeka i criepova za obnovu porušenih sela i gradova? A ako još uzmemo u obzir, koliko će koristi imati šumsko gospodarstvo, ako samo bude pro´zvodilo opeku i criep, mjesto da u tu svrhu sieče drvo, koje poslije rata ima da odigra važniju ulogu u narodnom gospodarstvu, ona će nam važnost proizvodnje opeke i criepa biti još jasn´ja. Glina i ilovača, od kojih se prave opeke i criepovi, su za šumsko gospodarstvo, ukoliko razpolaže sa tim proizvodima, također šumski pauž´tci. Treba li posebno iztaknuti važnost građevnog kamena? Sjetimo se, kolika je poslije svjetskog rata bila potražnja granitne kocke. A kolike ogromne koristi leže u zrađenim granitnim blokovima za monumentalne zgrade, spomenike i si. Ne radi se samo o granitu. I ostale vrste građevnog kamena tražit će se poslije rata u velikoj mjeri. Treba izgraditi luke, vojničke objekte, podić^´ mostove, prosiecati nove putove, popraviti stare i t. d. i t. d. A naše šumsko gospodarstvo razpolaže i sa tim proizvodima. Može li onda šumsko gospdarstvo bez štete po svoje prihode da ne pr´stupi sustavnom izkorišćavanju i preradi kamena? Smije li ono zanemariti te prihode? Do istih ćemo posljedaka doći, ako ssmo malo razčlanimo i sve druge vrste šumskih paužitaka. Svagdje ćemo naći, od kako su velike važnosti šumski paužitci, kakve se raznovrstne i mnogobrojne potrebe mogu njima podmiriti. Svagdje se šumaru otvara ogromno novo polje rada, kojim će se u veoma velikoj mjeri moći povećati prihodi šumarstva. Pa uza sve to, uza sve koristi, koje nam pružaju šumski paužitci, uza svu njihovu ogromnu važnost i za pr´rad i za trgovinu, izkorišćavanje šumskih paužitaka je u nas do krajnih granica zanemareno, a da i ne spomenemo, ukoliko su to proizvodi b^´ljne prirode, njihovo uzgajanje, njegu ili čak daljnju preradu. To zanemarivanje izkorišćavanja šumskih paužitaka u prvi mah začuđava. Ima više razloga, koji su dosada sprječavali i sputavali svaki rad oko izkorišćavanja šumskih paužitaka. Nastojat ćemo, da pronađemo i izpitamo te razloge, kako bi ih mogli što p r je ukloniti, jer, kako se već iz gornjeg razabire, sustavno izkorišćavanje i daljne prerađivanje šumskih paužitaka može u velikoj mjeri povećati prihode šumskog gospodarstva. Šumske paužitke zovemo obično »sporednim šumskim proizvodima.« Ja namjerce izbjegavam tu oznaku za šumske paužitke. A bježim od nje zato, jer odviše umanjuje važnost svom objektu. U rieči »sporedni« krije se nešto bezvriedno, nešto sasvim nevažno, neznatno, nepotrebno. Ta nevažnost, nepotrebnost, bezvriednost, koja se krije u rieči »sporedni«, proširila se je i na oznaku »sporedni šumski proizvodi«, a onda se je natrag proicirala na same proizvode. Njemačka oznaka »Nebennutzungen« označava, da ti užitci teku pored glavnog, dok naša oznaka »sporedni šumski proizvodi« krije u sebi neku nevažnost, bezvriednost i nepotrebnost t´h užitaka. Držim, da je ta neuspjela oznaka »sporedni šumski proizvodi« veoma mnogo dopriniela, da se šumski p=iužitci ne postavljaju na pravo mjesto, na mjesto, gdje po svojoj narodno gospodarskoj važnosti spadaju. "Vrlo se često čuje i u stručnim šumarskim krugovima, kako se nekim omalovažavanjem govore o izkorišćavanju šumskih paužitaka, iako su se često već ranije dizali glasovi dalekovidnih šumara, koji su upozoravali na veliku važnost i na ogromnu vriednost, koja leži u tom toliko zanemarenom dielu šumskog gospodarstva. Krajnje je vrieme, da i mi pravilno ocienimo važnost šumskih paužitaka, i da svim silama poradimo oko toga, da šumski paužitci, da proizvodi, koje nam šuma daje pored drveta, ne ostanu »sporedni« proizvodi u šumskom gospodarstvu. I sama šumarska stručna književnost upaočila je mnogo izkorišćavanje šumskih paužitaka, naročito njemačka, koju smo mi veoma često bez kritičke ocjene u nas primjenjivali. Držeći pred očima štete, koje šumi nanosi šumska paša, brst, stelarenje, ona je uviek odviše jako izticala, da se šumski paužitci smiju samo onda izkorišćavati, ako ne idu na štetu uzgoja šume. Ta bojazan za pravilan uzgoj šume postigla je svoj vrhunac u Mayrovom načelu, da svako izkorišćavanje u šumi mora ujedno biti i šumsko uzgojna mjera. Možda je u Njemačkoj u većoj ili manjoj mjeri bila i opravdana tolika bojazan za uzgoj šuma obzirom na šumsko tlo, koje je do krajnjih granica bilo izcrpljeno, izmoždeno pretjeranom šumskom pašom, 290 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 21 <-- 21 --> PDF |
stelarenjem i monokulturama smrče. Ali taj strah od šumske paše, od brsta, od stelarenja protegnut je onda i na sve ostale šumske paužitke. Taj strah za uzgoj šume izražen u gore spomenutom načelu priečio je sustavni razvoj uzgoja, njege i izkorišćavanja šumskih paužitaka. Mayrovo načelo je posve opravdano, ukoliko se odnosi na sječu šuma. Svaka bi sječa doista morala biti ujedno i uzgojna mjera. Da smo mi to načelo u nas primjenjivali u punoj mjer´, ne bi danas naši stari slavonski hrastici bili posječeni, ne bi naše bosanske prašume bile opustošene. Dalje protezati to načelo i time koč´ti razvoj jedne važne grane šumskog gospodarstva, nije bilo potrebno. Stočari su radi obilne i sočne hrane za stoku, pa i radi samog plandovanja uv´ek na šumu nasrtali. Nema sumnje, da je to od očite štete za uzgoj šuma i za šumsko gospodarstvo. Naglasili smo već, da treba što prije pristupiti konačnojn rješenju pitanja šumske paše. Ako se to pitanje pravilno ne resi, uzaludan je svaki trud šumara oko uzgoja šuma. Naše šume ne će ni po količini ni po kakvoći odbacivati ono, što šume u drugm zemljama odbacuju, iako bi velikim dielom mogle odbacivati još mnogo više zbog optimalnih prilika, u kojima se nalaze. Ako su šumska paša, kresanje listnika j brsta, stelarenje i štetni po šumu, ne smije nas ta činjenica odbiti od sustavnog izkorišćavanja ostalih šumskih paužitaka, koje ob´čno nije ni najmanje štetno za uzgoj šuma, a rekli smo već, mora se naći puta i načina, da se i pitanje prehrane stoke rieši bez štete za šumsko gospodarstvo. 4. UZGOJ I IZKORISCAVANJE ŠUMSKIH PAUZITAKA Kako smo već vidjeli, šumski paužitci nisu samo veoma mnogobrojni, raznorodni i raznovrstni, nego svaki od njih predstavlja sam za sebe jedan problem. Svaki od njih zahtieva i posebno znanje. Želimo li sustavno i stručno izkorišćavati pojedine vrste šumskih paužitaka, moramo zahvatiti mnogo dublje u sam problem, nego što smo to dosada običavali činit\ A baš to dublje zahvatanje u sam problem, zahtieva obsežno znanje o svakom pojedinom šumskom proizvodu, ne samo 0 njegovom sabiranju i prikupljanju, nego i o njegovoj biti, o stručnom uzgoju i njez´, o racionalnom izkorišćavanju, o njegovoj daljnoj preradi. To nas dovodi do proučavanja raznih drugih disciplina, prilično udaljenih od šumarstva, dovodi do naučnog iztraž´vanja i izpitivanja pojedinih šumskih paužitka. Izkorišćavanju šumskih paužitaka ne može se bez daljnjeg pristupiti. Zato je potrebna predhodna obsežna sprema, poznavanje svega rada oko pojedinog pauž´tka od njegovog uzgoja do kemičke ili mehaničke njegove prerade u konačni proizvod ili barem u neki poluproizvod. Toga znanja mi dosada nismo ^mali. A čini se, da je baš nepoznavanje samog predmeta, nepoznavanje šumskih paužitaka u njihovoj bitnosti, nepoznavanje načina stručnog izkorišćavanja i prerade, nepoznavanje njihove praktične upotrebe i važnosti, ukratko naše prilično oskudno znanje o šumskim proizvodima uobće, glavni razlog i da se šumski paužitci podcienjuju i da su u šumskom gospodarstvu dosada b"li tako zanemareni. Ako šumske paužitke promatramo sa toga šireg stanovišta, ako ih označimo kao posebnu granu šumskog gospodarstva, jasno je obzirom na izloženo, da će ta nova grana šumskog gospodarstva iziskivati i poseban napor, poseban rad, koji, istina, stoji u tiesnoj vezi sa šumom i sa gospodarenjem u njoj — a u takvoj vezi treba po prirodi svojoj i da ostane — ali je ipak u suštini posve različan od rada oko uzgoja i izkoršćavania šuma. A takav će rad iziskivati i posebne šumarske stručnjake. I ne samo to. Takav će rad T)O svojoj obsežnosti i važnosti izisk´vati, da se šumarski stručnjaci, koji su odlučili prionuti za taj rad, podpuno i samo njemu predadu. Nemoguće je zamisliti, da bi šumarski stručnjaci kraj svojih redovitih stručnih poslova u šumariji mogli sa uspjehom voditi i neku tvornicu za preradu kojeg b-lo proizvoda. Uviek će jedan ili drugi rad ostati zanemaren ili oba zajedno, pogotovo kada se rad oko izkorišćavanja šumskih paužitaka ne ograniči samo na samu preradu, nego se, kako je gore iztaknuto, protegne i na mnoge druge radove, koji su sastavni dio gospodarstva sa šumskim paužitcima. Ne sumnjam ni najmanje, da bi se mnogi šumarski stručnjaci rado posvetili samo tome dielu šumskog gospodarstva. Ne sumnjam ni u to, da bi te poslove, pa i preradu šumskih proizvoda, mogli voditi sa punim uspjehom. Ako su opančari (ne mislim ni na koga) ih ljudi bez ikakvog stručnog znanja mogli postati veleobrtnici u drvnom priradu, zašto ne bi š´jmarski inžinieri mogli destilirati smolu, impregnirati pragove, tvornički prerađivati šumske plodove u voćne sokove, mar 291 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
melade, pekmeze, alkoholna pića i t. d. Pogotovo, a to je svakako preduvjet, ako su stekli potrebno predznanje, i ako su cio posao, kome su se posvetili, temeljito proučili. Ne mora te poslove ni voditi napokon uviek šumarski stručnjak. Možda će ova ili ona grana prerade šumskih paužitaka zahtievati specijalnog stručnjaka. To ništa ne smeta. Ne radi se na koncu o tome, tko će voditi te poslove. Glavno je, da prerada zajedno sa uzgojem i njegom pojedinih šumskih paužitaka ostane u okviru šumskog gospodarstva, jer se mnogi šumski paužitci mogu rentabilno izkorišćavati samo onda, ako se odmah dalje i prerade u neki konačni proizvod. Iz svega, što je dosada rečeno o šumskim paužitcima i o njihovom izkorišćavanju, mogu se već nazrieti okvir i smjernice šumskog gospodarstva, ukoliko se odnosi na šumske paužitke. Sada treba samo sve iztaknute činbenike skupiti i sustavno povezati. Buduće šumsko gospodarstvo prošireno i na šumske paužitke ne može se ograničiti samo na izkorišćavanje šumskih paužitaka, ne smije se zaustaviti na prikupljanju proizvoda, koje nam šuma pruža pored drveta. Ono treba stručnim radom da samo doprinese, da tih proizvoda, barem ukoliko su biljne prirode, bude što više, da im kvaliteta bude što bolja, i da budu na okupu, da bi se troškovi sabiranja što više smanjili. Ukratko rečeno, šumske paužitke biljne prirode treba uzgajati isto tako, kao što se uzgajaju i druge koristne kulturne biljke. Ako grmlje, sa kojih beremo šumske plodove, ili ljekovito bilje, ili rujevinu i t. d. budemo uzgajali na prikladnom mjestu, imat ćemo ih sve na okupu, ne ćemo ih morati sabirati razštrkane po velikim površinama, olakšat ćemo sabiranje, a i prirod će biti veći. Stručnim uzgojem biljnih šumskih paproizvoda učmili bi dakle u tom dielu šumskog gospodarstva veliki korak unapr^ed. Ali to nije tako jednostavno, kako se u prvi mah čini. Potrebna su za to temeljita znanstvena iztraživanja i iznitivanja. Treba znati uzgojiti biljke sa svim svojstvima, radi kojih ih zanravo tražimo. Većina šumskih paproizvoda biljne prirode raste samo pod posve određenim uvjetima, koji nam nisu jos posve poznati. Tlo i podneblje, te dvie najglavnije komponente staništa utječu jedna na dru moglo zadovoljiti poznavanje podneblja nekog većeg kraja. Šumske su biljke veomia osjetljive. One traže posve određen sastav tla i posve određeno svoje podneblje samo za svoje stanište, svoju određenu mikroklimu. Duboko poznavanje toga specif čnog staništa pojedinih vrsta biljaka je neobhodno potrebno, jer biljke samo pod tim određenim uvjetima razvijaju ona svojstva, radi kojih ih izkorišćavamo. Dakako da i njezi umjetno odgojen´h nasada treba posvetiti posebnu pažnju. Ali i pitanje njege trebalo bi predhodno temeljito iztražiti i prouč´ti, jer i o tome ne znamo gotovo ništa. Isto tako kao o plodovima grmlja treba šumsko gospodarstvo ubuduće da vodi punu brigu i o plodovima šumskog drveća. Naročitu pažnju zaslužuju kesten i orah, jer se ´zravno mogu upotrebiti kao hrana. Ali nema sumnje, da bi se posebnim uzgojem i oplemenjivanjem, analogno kao u voćarstvu, i drugi šumski plodovi mogli izmienit´ i po veličini i po sastavu i koristno upotrebiti kao hrana na pr. plodovi jarebike, bukvice i t. d. Bukvicamože i sada poslužiti za dobivanje jestivog ulja, od plodova jarebike se i sada peče odlična rakija. Posebnim uzgojem moglo bi se možda postići, da bukve rode na n´žim i mlađim stablima, a rode obilno svake godine, a rode većim i za upotrebu prikladnijim plodovima. Ne ću da se upuštam u nagađanja opisujući razkoš neke nove obećane zemlje, iako postoji vjerojatnost za umjetnu izmjenu i šumsk´h plodova. Izpitati te mogućnosti izmjene i onda praktički primieniti posljedke toga -ziraživanja bila bi dužnost novog proširenog šumskog gospodarstva. Da se vratimo još malo kestenu i orahu, koji mogu odmah bez nekog naročitog izDitivanja odbacivati vanredno velike prihode. Sa šumsko-uzgojnog stanovišta su obje ove vrste drveća upravo nevjerojatno zanemarene. Dužnos t j e budu ćeg šumskog gospodarstva, da stručnim uzgojem proširi kestenove i orahove šume svagdje, gdje je to od prirode moguće . Ali i pored toga trebalo bi na prikladnim mjestima izdvojiti i posebne površine, na kojima bi se kesten i orah samo radi plodova uzgajao — dakle više kao u voćnjacima. Pri tome bi trebalo naročitu pažnju posvetiti izboru vrsta i oplemenjivanju ciepljenjem. Nema sumnje, da bi se na nekim mjestima i u nas mogli uzgajati maroni, koji bi uz običan kesten mogl:´ postati naš unosni izvozni artikl. Svi veliki gradovi troše u zimskim mjesecima upravo nevjerojatne količine ke 292 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 23 <-- 23 --> PDF |
stena. Kesteni se u nekim krajevima suše i onda melju u brašno, od koga se peče kruh. Za prehranu stoke i uzgoj svinja daje kesten odličnu krmu. Već je dakle od samog ploda korist ogromna. Mislim, da je uzgoj kestena u nas tako važno gospodarsko pitanje, da bi se u krajevima gdje kesten uspieva, moralo uvesti prisilno uzgajanje kestena. Svako seosko gospodarstvo moralo bi na svom posjedu zasaditi barem tri kestenova stabla, koja su oplemenjena. Nadzor nad izvršavanjem tog prisilnog uzgoja morale bi vršiti upravne vlasti najvećom stogošću. Na isti način trebalo bi postupiti i sa orahom, jer se i orasi u velikoj mjeri traže, naročito oni oplemenjeni, sa mekom ljuskom. Da je svako seosko domaćinstvo odmah poslije svjetskog rata zasadilo samo po tri kestenova stabla i po jedno orahovo, mogli bi se sada, kada na svakom koraku osjećamo toliku oskudicu, već prvi kestenovi plodovi izkorišćavati. A koliko bi se time zaštitili ujedno državni kestenici i orašici. Uzmemo li još u obzir, koliko nam je kestenovo drvo potrebno za proizvodnju štavila kao t. zv. taninsko drvo, i da se i tehničko drvo može u razne svrhe upotrebiti, onda bismo mrne duše mogli reći, da je uzgoj kestenovog drveta naša narodno-gospodarska potreba. Šumsko gospodarstvo moglo bi učiniti još jedan korak dalje. A i treba da ga učini. Već smo govorili o uzgoju i oplemenjivanju kestena i oraha na posebno izdvojenim površinama kao u voćnjaku. Na isti način mogu se vrtnim uzgajanjem dobiti i razne vrsti oplemenjenih jagoda, malina, kupina i drugih plodova. Šumsko gospodarstvo´mora i u tom pravcu da proširi djelokrug svoga rada, jer mora da na tržište baci najbolje, što se uzgojem može postići. Šumari su danas premalo gospodari (ekonomi). A trebalo bi da su u prvom redu baš to. Svaki pedalj šume i šumskog zemljišta trebalo bi da gospodarski izkoriste, da izkoriste sve proizvode, koje šuma i šumsko zemljište daje i koje može dati. Pa ako je koji d o njihovog zemljišta prikladan za voćarstvo, moraju biti i — voćari. Od uzgajanja i oplemenjivanja plodova šumskog drveća i grmlja na spomenuti način je samo jedan korak do voćarstva. Ist na, možda to nije pravi poziv šumara, ali je svakako dužnost i zadaća šumskog gospodarstva, da izkoristi sva slobodna šumska zemljišta na način, koji će najviše koristi don´eti. Ako su šumari na području današnjeg protektorata mogli imati svoje vlastite pivovare, mljekare i donositi na tržište pivo, maslac, sir i druge mliečne proizvode, onda se i naši šumari pored uzgajanja ljekovitog i aromatičnog bilja, od koj h se mnoge u nas nalaze u svom optimumu, i pored uzgajanja šumskih plodova mogu baviti i uzgajanjem plemenitog voća, kada su naši krajevi tako pr kladni za uzgoj voća. U svakoj šumariji u krajevima, koji su iole prikladni za voćarstvo, treba osnovati po jedan veliki državni voćnjak, 2—3 ha površ ne, u suvislom kompleksu, ili više manjih, koji nisu razdaleko jedan od drugoga, da troškovi uzgoja, njege i nadzora budu što manji. Voćnjaci treba da leže u blizini šumar ja ili koje lugari je. Osim toga mora svaka šumarija a i svaka lugari ja imati svoj deputatni voćnjak, da se šumskom osoblju s jedne strane pruži pril ka, da se upozna sa tom granom gospodarstva, a s druge strane zato, jer će svatko posvetiti veću pažnju i državnom voćnjaku, ako ima i svoj deputatni voćnjak, od kojeg će sam vući korist. Izbor mjesta za voćnjake, izbor voćaka, način obrade zemljišta, nač n uzgoja i njege, imali bi šumari odrediti po stručnom mišljenju i u sporazumu sa kotarskim agronomom. Naše voćarstvo moralo bi se u mnogom unaprediti, dok se ne digne do one visine, na kojoj bi po povoljnim mjestima naših krajeva za razvoj voćarstva mo ralo stajati. Nema dvojbe, da je podići voćarstvo veoma težka zadaća. Ona sigurno iziskuje trajnu energ čnu promičbu voćarstva, a i sam uzgoj voćnjaka zahtieva mnogo rada i truda. Ne vidim, tko bi danas bio u mogućnosti, da tu zadaću sa stvarnim (faktičnim) uspjehom resi. A danas, kada živimo u pomanjkanju svega, i kada je seosko stanovničtvo osjetilo, kako se i voće može dobro unovčiti, danas bi možda bilo najzgodn´je vrieme, da se energično pristupi toj zadaći unapređenja voćarstva. Uvjeren sam, da bi tu zadaću najbolje i najbrže riešili šumari, jer su oni po svojoj organzaciji preko svojih šumarija i pomoćnog osoblja u najbližem doticaju (kontaktu) sa narodom. Oni su zato upravo predestinirani za rješenje te zadaće. Šumari bi sa svojim pomoćnim osobljem mogli i morali da vrše na sva kom koraku promičbu, da se uzgajaju voćke i podižu voćnjaci, da narod savjetuju u izboru voćaka, da ga upućuju u način uzgoja i njege, da inu oplemenjuju voćke ciepljenjem i t. d. Sve će to biti skopčano sa novim, težkim naporima i sa velikim 293 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 24 <-- 24 --> PDF |
troškovima, ali će se sve to mnogostruko naplatiti obilnim prihodima vlastitog voćarstva, naplatiti narodno-gospodarstvenom koristi, koje će doći od unaprieđenog voćarstva. Prvorazredno voće moći će poslužiti izravno za izvoz, slab.´je moći će se preraditi u domaćim tvornicama u pekmeze, marmelade, voćne sokove, napitke, alkoholna pića i dr. Unapređenjem voćarstva u narodu sa strane šumara prebrodit će se i jaz, koji danas postoji između šumara i naroda, koji sada u šumaru gleda samo svoga neprijatelja, jer će uvidjeti, koliku su mu korist šumari donieli. Naročitu pažnju treba posvetiti izpitivanju kvalitete šumskih proizvoda. Moramo strogo paziti, da umjetnim uzgajanjem pojedinih biljaka, koje sadržavaju na pr. neku ljekovitu tvar, doista uzgojimo biljke barem sa onom količinom potrebnih tvari u njima, koju sadržavaju samonikle u prirodi, a da se ujedno kvaliteta te tvari ne pogorša. Obično se drži, d a su umjetno uzgojene biljke manje vriedne i da su samonikle uviek bolje. Obzirom na osjetljivost bljaka se to lako može dogoditi, ako se uzgoju nije posvetilo dovoljno pažnje, t. j . ako je uzgoj bio nestručan. Najnovijim pokusima uspjelo je šta više povećati količ nu vriednih sastojaka u bilju, a ujedno i odstraniti nepoželjne primjese. Pažljivim izborom prikladnih biljaka, izmjenom načina sadnje, ukrštavanjem, ciepljenjem i drugim sredstvima se to sigurno može postići. Dok nemamo dovoljno izkustava, sliedit ćemo u prvo A^rieme samu prirodu. Uzgajat ćemo srčanik (Gentiana lutea), velebilje (Atropa belladonna) samo na onim mjestima, gdje ih u prirodi u većoj količini ima. Dakako da pri tome treba naročitu pažnju posvetiti nač nu sadnje, sjetve, uzgoju i t. d. dok ne nađemo ono, što je najpovoljnije. To dakako vriedi i za ostale proizvode biljne prirode. Treba stručno izpitati i znati, na kojim staništima, pod kojim uslovima i uz kakav uzgoj dobija smrča (Picea excelsa) debelu, mesnatu koru, koja je najbogatija treslovinom. I uzgoj i daljna njega rujevine mora nam biti tačno poznata, da dobijemo što vriednije proizvode za štavljenje koža. O osnivanju, uzgoju i njezi plantaža šipaka, malina, kupina i t. d. sigurno ovisi i kvaLteta njihovih plodova. U većim pogonima doći će sigurno i do nakupa pojedinih proizvoda. Kvaliteta nakupljenih plodova mora odgovarati svojoj svrsi u daljnoj preradi. Ona se dakle mora točno odrediti. Kadkad će dobrim proizvodima biti primiešani drugi nepoželjni, možda i školjivi. Razpoznavanje takih primjesa b´t će obično makroskopsko, ali ćemo često morati pribjeći i sitnozoru. A za to nam anatomska struktura proizvoda mora biti poznata. Kadkada nas ni mikroskopska ob Iježja ne će moći zadovoljiti, nego" ćemo sastav proizvoda morati kemičkim putem odrediti. Određivanje kvalitete pro zvoda zahtieva dakle osim vještine i prilično obsežno znanje raznih drugih disciplina. Možemo li prstupiti pečenju opeka, ako ne poznajemo tehnička svojstva gline i ilovače, koja nam stoji na razpolaganju, ako ne poznajemo njenu plastičnost, njeno stezanje, njenu sposobnost za proizvodnju raznih vrsta opeka, criepa i t. d. I za izradu granitne kocke moramo predhodno izpitati kamen, njegovu čvrstoću, tvrdoću, nosivost, njegovu odpornost proti mehaničkim i vremenskim utjecajima i t. d. To traže i druga gradiva i tvoriva, jer moraju podpuno odgovarati svrsi, u koju ih želimo upotrebiti. Ne možemo se upuštati u daljne nabrajanje primjera. Točno poznavanje kvalitete proizvoda, njihovog sastava, strukture, njihovih svojstava i osobina je neobhodno potrebno za svaku proizvodnju. Ono je potrebno i šumskom gospodarstvu, jer šumsko gospodarstvo mora na tržište donositi samo prvorazredne proizvode pogotovo, kad ga vodi država. Određivanje kvalitete šumskih pauzi taka je kadkada tiesno vezano sa njihovim izkorišćavanjem t. j . bolje rečeno sa prikupljanjem, pribiranjem šumskih paproizvoda. Cesto je kvaLteta proizvoda zapravo ovisna o načinu i vremenu prikupljanja. Spomenut ću samo, da se razno ljekovito bilje sakuplja u razno doba godine t. j . onda, kada je njegova djelotvorna snaga najjača. I rujev list se trga, kada mu je sadržaj treslovine najveći. Za sabiranje čajeva igra i doba dana važnu ulogu. Prirodna boja lista i cvieta se najbolje sačuva, ako se sabire za najveće žege ili barem kad je sunce rosu pokupilo. Stavila, ljekovito bilje pa i glj´ve i druge proizvode ne smije poslije sabiranja da uhvati kiša, jer se onda na njima lako hvata pliesan, koja u svakom slučaju kvari proizvod, ili se odmah izapiru one tvari, koje su u proizvodu najvažnije. Mnogi plodovi brzo progniju> mnogi se lahko upale. Već se iz ovo nekoliko prirhjera jasno vidi, da kod izkoršćavanja paužitaka treba strogo voditi računa o načinu i vremenu sabiranja, o daljnjem rulčovanju s njima, o njihovom rezerviranju, spremanju i čuvanju do vremena upotrebe odnosno do - 294 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Vremena daljnje prerade. Još je jedan važan momenat, koji moramo iztaknuti, kad je govor o izkorišćavanju šumskih paužitaka. Izkorišćavanje šiimskih paužitaka, ukoliko su biljne prirode, ne smije ići tako daleko, da se proizvod posve izkorieni, što je u težnji za što većim dobitkom često bio slučaj. To se najčešće događa sa skupocienim vrstama ljekovitog bilja, ali često i sa drugim paužitcima. Izko rišćavanje pojedinih šumskih paužitaka ne smije ići na njihovu vlastitu štetu. Izkorišćanje ne samo da ne smije uništiti paužitke ni objekat, s kojim stoji u t´esnoj vezi, ono ga ne smije ni oslabiti, ni oštetiti, niti ga dovesti u takvo stanje, da je daljnje izkorišćavanje ili posve onemogućeno ili u većoj ili manjoj mjeri otežćano. I izkorišćavanje šumskih paužitaka mora biti ekonomično i racionalno. Povećanje priroda i povećanje prihoda mora biti posljedak ne pojačanog izkorišćavanja, nego posljedak pojačano uzgoja i pojačane njege i posljedak poboljšanekakvoćeproizvoda. 5. ZNAGENJE RADA NA IZKORISCAVANJU PAUŽITAKA Sam rad oko izkorišćavanja većine šumskih paužitaka je posve različan od onoga oko sječe šuma i po vrsti i po sastavu, a naročito po težini. Izuzetak čini lomljenje kamena, odkopavanje zemlje, vađenje minerala i dr., koji također iziskuju naporan i težak rad kao i sječa šuma, izrada i izvoz drveta. Izkorišćavanje velikog diela šumskih paužitaka je sitan rad, koji mogu obavljati žene, djevojke, djeca. On je prostorno i´ vremenski razcjepkan, te se učinak toga rada može primietiti tek nakon izvjestnog vremena. To je, rekao bih, sitna domaća radinost sela. A to mu je baš odlika, jer baš zato, što taj rad obavljaju žene i djeca, ulazi tako zasluženi novac ravno u kuću, dok se za novac, zarađen težkim šumskim radom, nebi moglo reći, da je tako blagoslovljen.Ogromne količine posječenog drveta nisu blagostanje našeg sela, koje uglavnom u šumi i radi, baš mnogo podigle. Taj se sitan rad oko pribiranja šumskih paproizvoda ne smije dakle zanemarivati, pogotovo ne, kad se uzme u obzir, da se tim sitnim radom, da spomenemo samo neke kao trganje lipovog cvata, kopanje koriena srčanika, trganje lista bimike, branje šipaka, sakupljanje gljiva sakupe u nas godišnje tolike koLčine, da se na desetke vagona samo tih proizvoda izvozi ne računajući ogronane količine tih proizvoda, koje sami potrošimo. Sitan je to, istina, rad, ali mu je učinak zamašan, kada se plodovi toga rada mogu na vagone izvoziti i kad se u tvornicama mogu prerađivati.^ Ali rad šumskog gospodarstva u izkorišćavanju šumskih paužitaka ne bi smio tu stati. Zadaća budućeg šumskog gospodarstva u nas ne može biti izcrpljena uzgajanjem šumskih paužitaka na osnovu posljedaka znanstvenog iztraživanja i izpitivanja i stručnim izkorišćavanjem njihovim u užem smislu. Šumsko gospodarstvo mora pribjeći i daljnjoj preradi šumskh paproizvoda u vlastitoj režiji, kaošto će prije ili poslije morati zaci u mehaničku i kemičku preradu drveta, jer se inače ne će moći postići narodno-gospodarski cilj šumskog gospodarstva niti puna rentabiliteta gospodarenja u šumama. Šumsko gospodarstvo ne može se više ograničiti samo na gospodarenje u šumama. Takav bi rad osobito za šumske paužitke u mnogim slučajevima bio nerentabilan bez daljnje prerade t. j . uloženi trud i rad ne bi više stajali u razmjeru sa postignutom koristi. Šumsko gospodarstvo ne može već iz razloga rentabilteta stati na dosadašnjem sakupljanju i izvozu sirovina iz šuma, nego mora zahvatiti dalje, mora zhvatiti u sve faze rada barem do izraze kakvog polufabrikata. Ne može na pr. biti zadaća šumskog gospodarstva, da kamenolome granita izdaje samo u zakup, a da samo ne zahvati dalje i u vlastitoj režiji ne izrađuje granitne kocke, ivičnjake, blokove za građevne i druge svrhe. Zar da se šumsko gospodarstvo ograniči samo na sabiranje jagoda, malina, šipaka i dr., ili da izdaje samo dozvole za sakupljanje šumskih plodova mjesto da ih samo dalje prerađuje u pekmeze, voćne sokove i druge finalne proizvode. Isto je tako krajnje neekonomoski, ako šumsko gospodarstvo samo ubire pristojbe za sakupljanje gljiva, kaošto je to dosada bio slučaj, mjesto da te skupocjene proizvode samo u vlastitoj režiji sakupi i osuš´, ili preradi u ekstrakte, gljivino brašno, konzerve i t. d. Ni sa drugim šumskim paužitc´ma nije ni najmanje bolje. Cilj budućeg šumskog gospodarstva mora biti, izkoristiti u granicama mogućnosti sva 1 Za ilustraciju vriednostl ovog »sitnog« rađa iznosimo dva primjera iz iztočne Bosne: Jagode nekih sječina u rogatičkoj šumariji osiguravale su svakog proljeća kruh za više obitelji. U višegrađskoj šumariji tu ulogu igrala je divlja kruška, što više jedna obitelj izključivo je živjela od sakupljanja, sušenja i prodaje divljih krušaka, nabrajuih po državnoj šumi. (Op. Ing. P.) 295 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 26 <-- 26 --> PDF |
dobra, koja nam šuma daje i preraditi ih u što fnalnije proizvode. Pogotovo se ne bi više smjelo dogoditi, da ogromne količine šumskih paproizvoda svake god ne prodadaju u našim šumama neizkorišćene, dok širi slojevi njima oskud evaju. Stručnim izkorišćavanjem i preradom šumskih paužitaka u našoj zemlji neće se više ni moći neprerađeni izvesti u druge zemlje, da nam onda naše vlast te šumske proizvode prerađene prodaju za skupe novce. To je očiti narodno-gospodarski gubitak. Ne smijemo zaboraviti ni to, da su šumske paužitke dosada izkorišćavaU ob čno okretniji i gramzljivi spekulanti, koji su za seosko pučanstvo uplaćivali kod šumarija nesrazmjerno nizke šumske pristojbe za sakupljanje plodova i ljekovitog bilja — ukoliko su ih uobće uplaćivali —- i na račun toga mu lihvarski skidali zaradu. Glavnu korist je vidio sarno nakupac i izvoznik, dok se je seosko pučanstvo, koje je sav trud uložilo u posao i kupcu donosilo gotovo osušenu i spremljenu robu, moralo zadovoljiti mršavim mrvicama sa toga bogatog stola mastnih zarada. Izkorišćavanje i prerada šumskih paužitaka sa strane šumskih nadležtava bit će dakle i u tom družtvovnom pogledu od vel.ke koristi, te se njihova važnost mora i s te strane pravilno ocieniti. ZAKLJUČAK Obzirom na veliki broj šumskih paužitaka i na njihovu raznovrstnost mogli su se samo obćen to u najglavnijim crtama iznieti pojedini momenti važni za izkorišćavanje šumskih paužitaka zahvativši u osob´ne čas jednoga čas drugoga paužitka, kako je koji mogao što jasnije prikazati ono, što se je htjelo reći i osobito iztaknuti. Naročito se nije moglo dublje zaci u nj hovo izkorišćavanje u užem smislu, dakle u prikupljanje proizvoda, rukovanje s njima, njihovo prezerviranje i si. i u njihovu daljnju preradu. Svaki pojedini šumski paužitak zahtieva posebnu manipulaciju, poseban način izkorišćavanja a i posebnu preradu, tako da bi razrada toga diela gospodarstva sa šumskim paužitcima prešla okv.r ovoga članka. U tom pravcu zahtieva svaka vrsta šumskih paužitaka posebnu, u jednu cjelinu zaokruženu obradu, kaošto je to učinjeno sa štavilima biljne prirode. Svrha je ovog članka da prikaže, da se znatno povećanje prihoda šumskog gospodarstva može post ći i izkorišćavanjem šumskih paužitaka a ne samo drveta, da iztakne važnost šumskih paužitaka u šumskom gospodarstvu uobće, ´svrha mu je da iztakne smjernice šumskog gospodarstva u pogledu gospodarenja sa šumskim paužitcima, i da naglasi glavne faze rada u izkorišćavanju šumskih pužtaka, koji u šumskom i narodnom gospodarstvu igraju tako važnu ulogu. Šumsko gospodarstvo mora izdvojiti posebne stručnjake, koji bi se na osnovu posljedaka naučnog iztraživanja posve posvetili samo gospodarenju sa šumskim paužitcima, koji bi se posve posvetili samo stručnom uzgoju i njezi i racionalnom izkor´šćavanju šumskih paužitaka, izpitivanjem njihovih svojstava i nj hovoj daljnjoj obrtnoj ili veleobrtnoj preradi. Samo na taj način će šumsko gospodarstvo sa uspjehom moći izkoristiti sva dobra, koja crpemo iz šume, samo obsežn´m stručnim i smišljenim radom moći će ta dobra privesti svojoj svrsi. Samo onda, ako šumsko gospodarstvo zahvati svestrano i sustavno u izkorišćavanje šumskih paužitaka ne će šumski pauž tci biti »sporedni« užitci toga gospodarstva. EINIGES VBEB DIE FORSTL.ICHEN NEBENNUTZUNGEN Alle Nutzniesurigen, die der Wald oder die Forstwlrtschaft neben dem Holze spendet, werden vom Verfasser als forstllche Nebennutzungen aufgefasst und in drei Hauptgruppen eingetellt u. zw. in die forstlichen Nebenprođukte, in die Giiter, die meist aus Organisations- oder Rentabilitatsgriinđen der Porstwirtschaft angegliedert sind (landwirtschafliclie Grundstucke, Alpenweiden, Gebaude, eventuel auch Bringungsanlagen, Einrichtungen zur weiteren Verarbeitung der Forstprodukte), und in die Nutzniesungen, die an sdch an den Wald gebunđen sind, jeđoch nlcht den Zweck der Forstvvirtschaft- bilđen, und meist dem allgemeinen Wohle dlenen (Schutz gegen Wildbache, Stiirme, Uberschwamungen,´ asthetisclie, etliisclie, sanitare Werte des VV^aldes). Die vveitere Gliederung erfolgt nach dem Zwecke, dem đle Produkte, die Giiter und die anderen Waldwerte zugefiilirt werden sollen. Im Artikel -vvird darauf hlngewiesen, dass der wirtschafende Forstmann sein Revier als ein Wlrtschaftsobjekt aufzufassen und demzufolge die Wirtschaft so einzuleiten hat, dass alle Erzeugnisse des Walđes ihrem wirtschaftlichen Ziele zugefiihrt werden. Die Forstwirtschaft darf nlcht allein eine Holzwirtschaft sein, denn der Wald liefert ausser dem Holze noch eine grosse Anzahl anderer sehr verschiedenartiger Nebennutzungen, die mit Riicksicht auf ihre Verwenbarkelt und ihren inneren Wert gleichberechtigt sind, sinngemass bewirschaftet zu werden. Kiinstlicher Herkunft, und die weitere Verarbeitung samtllcher Nebenprođukte sind Aufgabe der zukiinftigen, enveiterten Forstwirtschaft. Die Forstwirtschaft darf slch bei uns nlcht auf das Ausstellen von Llcenzen fiir das Einsammeln verschieđener Nebenprođukte, oder auf das Einheben von Pachtschillingen fiir verpachtete Steinbriiche, Tonlager u. s. w, beschranken, sondem muss selbst In die wirtschaftliche NutzUng aller Nebenprođukte eingreifen und ihre Weiterverarbeltung auch auf sich nehmen. 296 |