DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Vremena daljnje prerade. Još je jedan važan momenat, koji moramo iztaknuti, kad
je govor o izkorišćavanju šumskih paužitaka. Izkorišćavanje šiimskih paužitaka,
ukoliko su biljne prirode, ne smije ići tako daleko, da se proizvod posve izkorieni,
što je u težnji za što većim dobitkom često bio slučaj. To se najčešće događa sa
skupocienim vrstama ljekovitog bilja, ali često i sa drugim paužitcima. Izko rišćavanje
pojedinih šumskih paužitaka ne smije ići na
njihovu vlastitu štetu. Izkorišćanje ne samo da ne smije uništiti paužitke
ni objekat, s kojim stoji u t´esnoj vezi, ono ga ne smije ni oslabiti, ni oštetiti,
niti ga dovesti u takvo stanje, da je daljnje izkorišćavanje ili posve onemogućeno
ili u većoj ili manjoj mjeri otežćano. I izkorišćavanje šumskih paužitaka
mora biti ekonomično i racionalno. Povećanje priroda i povećanje
prihoda mora biti posljedak ne pojačanog izkorišćavanja, nego posljedak
pojačano uzgoja i pojačane njege i posljedak poboljšanekakvoćeproizvoda.


5. ZNAGENJE RADA NA IZKORISCAVANJU PAUŽITAKA
Sam rad oko izkorišćavanja većine šumskih paužitaka je posve različan od
onoga oko sječe šuma i po vrsti i po sastavu, a naročito po težini. Izuzetak čini
lomljenje kamena, odkopavanje zemlje, vađenje minerala i dr., koji također iziskuju
naporan i težak rad kao i sječa šuma, izrada i izvoz drveta. Izkorišćavanje
velikog diela šumskih paužitaka je sitan rad, koji mogu obavljati žene, djevojke,
djeca. On je prostorno i´ vremenski razcjepkan, te se učinak toga rada može primietiti
tek nakon izvjestnog vremena. To je, rekao bih, sitna domaća radinost sela.
A to mu je baš odlika, jer baš zato, što taj rad obavljaju žene i djeca, ulazi tako
zasluženi novac ravno u kuću, dok se za novac, zarađen težkim šumskim radom,
nebi moglo reći, da je tako blagoslovljen.Ogromne količine posječenog drveta nisu
blagostanje našeg sela, koje uglavnom u šumi i radi, baš mnogo podigle. Taj se
sitan rad oko pribiranja šumskih paproizvoda ne smije dakle zanemarivati, pogotovo
ne, kad se uzme u obzir, da se tim sitnim radom, da spomenemo samo neke
kao trganje lipovog cvata, kopanje koriena srčanika, trganje lista bimike, branje
šipaka, sakupljanje gljiva sakupe u nas godišnje tolike koLčine, da se na desetke
vagona samo tih proizvoda izvozi ne računajući ogronane količine tih proizvoda,
koje sami potrošimo. Sitan je to, istina, rad, ali mu je učinak zamašan, kada se
plodovi toga rada mogu na vagone izvoziti i kad se u tvornicama mogu prerađivati.^


Ali rad šumskog gospodarstva u izkorišćavanju šumskih paužitaka ne bi smio
tu stati. Zadaća budućeg šumskog gospodarstva u nas ne može biti izcrpljena uzgajanjem
šumskih paužitaka na osnovu posljedaka znanstvenog iztraživanja i izpitivanja
i stručnim izkorišćavanjem njihovim u užem smislu. Šumsko gospodarstvo
mora pribjeći i daljnjoj preradi šumskh paproizvoda u vlastitoj režiji, kaošto će
prije ili poslije morati zaci u mehaničku i kemičku preradu drveta, jer se inače
ne će moći postići narodno-gospodarski cilj šumskog gospodarstva niti puna rentabiliteta
gospodarenja u šumama. Šumsko gospodarstvo ne može se više ograničiti
samo na gospodarenje u šumama. Takav bi rad osobito za šumske paužitke u
mnogim slučajevima bio nerentabilan bez daljnje prerade t. j . uloženi trud i rad
ne bi više stajali u razmjeru sa postignutom koristi. Šumsko gospodarstvo ne može
već iz razloga rentabilteta stati na dosadašnjem sakupljanju i izvozu sirovina iz
šuma, nego mora zahvatiti dalje, mora zhvatiti u sve faze rada barem do izraze
kakvog polufabrikata. Ne može na pr. biti zadaća šumskog gospodarstva, da kamenolome
granita izdaje samo u zakup, a da samo ne zahvati dalje i u vlastitoj
režiji ne izrađuje granitne kocke, ivičnjake, blokove za građevne i druge svrhe.
Zar da se šumsko gospodarstvo ograniči samo na sabiranje jagoda, malina, šipaka
i dr., ili da izdaje samo dozvole za sakupljanje šumskih plodova mjesto da ih samo
dalje prerađuje u pekmeze, voćne sokove i druge finalne proizvode. Isto je tako
krajnje neekonomoski, ako šumsko gospodarstvo samo ubire pristojbe za sakupljanje
gljiva, kaošto je to dosada bio slučaj, mjesto da te skupocjene proizvode
samo u vlastitoj režiji sakupi i osuš´, ili preradi u ekstrakte, gljivino brašno, konzerve
i t. d. Ni sa drugim šumskim paužitc´ma nije ni najmanje bolje. Cilj budućeg
šumskog gospodarstva mora biti, izkoristiti u granicama mogućnosti sva


1 Za ilustraciju vriednostl ovog »sitnog« rađa iznosimo dva primjera iz iztočne Bosne:
Jagode nekih sječina u rogatičkoj šumariji osiguravale su svakog proljeća kruh za više obitelji.
U višegrađskoj šumariji tu ulogu igrala je divlja kruška, što više jedna obitelj izključivo
je živjela od sakupljanja, sušenja i prodaje divljih krušaka, nabrajuih po državnoj šumi.


(Op. Ing. P.)


295