DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 28 <-- 28 --> PDF |
stranjivanjem prizemnog rašća i grmlja stvrdnjava se gornji sloj tla, onemogu ćuje se njegovo pravilno prozrač.vanje, kao i rad sitnih organizama u tlu, remeti se prirodna građa tla, a time se zadaje težak udarac cieloj toj životnoj zajednici. U pitanju proučavanja životnih odnošaja šumske vegetacije obraća se zadnjih nekoliko desetljeća sve veća pozornost prizemnom rašću. Postoje za to vrlo važni razlozi. Ako bismo pofnn´je pregledavali sastav rašća unutar više značajnih šumskih zadruga, vidjeli bismo u prvom redu, da ima bilja, koje raste gotovo u svim tim zajednicama, dakle bilja, koje je indiferentno na staništne odnošaje. Takvi su na pr.: iva, glog, šumska jagoda, kupina i dr. Vidjeli bismo nadalje, da neko bilje podjednako dobro raste u više srodnih šumskih zadruga, a inače da ga u glavnom nema. Tako bismo vidjeli, da ciklama, šumarica, iazarkinja, visibaba, plućnjak, kopitnjak i dr. rastu u bukovim šumama, kao i u šumi k tnjaka i običnog graba. Pomnijim promatranjem opažali bismo i to, da ima bilja, koje se nalazi samo ili gotovo samo u nekoj šumskoj zadruzi. Tako se bož kovina i velika veprina mogu naći samo u izrazitoj brdskoj bukovoj šumi; vrišt, runjavice, bqkice, neke urodice, mahovi i dr. samo u acidifilnim šumama, a šafran, biskupska kapica i mišjakinja većinom samo u izrazitoj šumi kitnjaka i običnog graba. Spoznaja, da ima bilja, koje se pojavljuje samo u pojedinoj biljnoj zajednici: za nas je od osobite važnosti, jer je na njo] zasnovano više dosadašnj h pokušaja razvrstavanja šumske vegetacije. Na tim principima osnivaju se i nauke o vegetaciji, koje su nikle i razvile se u sjevern.m zemljama. Na spoznaji, da ima bilja, koje je strogo vezano na pojedine biljne zadruge, temelji se i sociologija bilja od Braun-Blanqueta. Baš na tim načelima nastoji ta nova nauka o biljnim zajednicama provesti detaljno razvrstavanje cjelokupnog vegetacijskog pokrova. RAZVRSTAVANJE SUMA NA OSNOVI VEGETACIJSKOG POKROVA. Naučni i praktični interesi odavna su iziskivali, da se šumsko-vegetacijska područja podvrgnu što prikladnijoj i jednostavnijoj razdiobi. Već se duže vremena teži u tome pogledu za takovom razdiobom, od koje bi i šumarska praksa imala koristi. U novijoj šumarskoj književnosti pridaje se u tome pogledu veća pozornost klimatsko-dendrogeografskim razdiobama odPavari-a i Rubner a (10). P avari- ev a razdioba dieli šumsku vegetaciju na zone: Lauretum, Castanetum, Fagetum, Picetum i Alpinetum. Unutar tih zona postoje tipovi i podzone, koji se određuju na osnovi podataka o srednjoj godišnjoj temperaturi, srednjoj temperaturi najhladn jeg i najtoplijeg mjeseca, te o srednjim minimalnim temperaturama. Prema D e Philippisuz a dendrogeografske ciljeve daje ta razdioba za Italiju u glavnom dobre rezultate, a osobito ako se upotriebe još i podatci o oborinama. Rubnerov a razdioba temelji se na trajanju tople godišnje periode (vegetacijske periode), t. j . broja dana iznad 10° C. Time su potisnute u pozadinu do nedavno vrlo, često u šumarskoj književnosti, a i praksi, upotrebljavane M a yrov e »tetraterme« (10, 12, 15). Mayrova, Pavari-eva i Rubnerova razdioba šumskih područja spada u skupinu klimatsko-vegetacijskih razdioba. Sve se one osnivaju na klimatskim podate ma i podatcima o prirodnoj razprostranjenosti važnijeg šumskog drveća u dotičnom kraju. Obzirom na to one nam mogu poslužiti tek za krupnu razdiobu šumskih područja. Kod točnijeg proučavanja i prikaza šumarsk h odnošaja nekog kraja te nas razdiobe ne mogu zadovoljiti, jer one ne proučavaju šumu u podpunom obsegu, t. j . kao životnu zajednicu, kod koje je od velike važnosti i sloj grmlja i sloj prizemnog rašća. Tim povodom išlo se i ide u šumarstvu za tim, da bi se pronašao lak i jednostavan način razdiobe šuma, kod kojeg bi se na osnovi markantnih i lako shvatljivih značajki mogle šume razvrstati u zasebne tipove, kao i da bi se unutar takvih pojedinih tipova na sličnoj osnovici mogle lučiti razlike u kakvoći sastojine, t. j . bonitetni razredi. Tipovima bi imale biti obuhvaćene skupne životne pril´ke, t. j . staništni činbenici šume. Bonitetnim razredima imale bi se ´staknuti razlike unutar izvjestnog tipa obzirom na kvantitativni i kvalitativni učinak. Baš u tome nastojanju obratila se osobita pozornost proučavanju sitno g rašć a u šumi. Razdioba šuma prema prizemnom rašću temelji se na predpostavci, da se kakvoća sta 298 |