DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 61. LISTOPAD—STUDENI—PROSINAC 1943. Dr. MILAN ANiC, Zagreb: O 50-GODIŠNJICI SMRTI HRVATSKOG UCENJAK A LJUDEVITA VUKOTINOVICA Ove godine navršuje se 130-godišnjica rođenja i 50-godišnjica smrti vrlo zaslužnog hrvatskog prirodoslovca Ljudevita pl. V u k o t i n o v i ć a. Ovih nekoliko redaka posvećujemo uspomeni na toga pionira prirodoslovnih nauka kod nas. Kao šumari dugujemo mu zahvalnost, jer je svojim botaničkim radom upozorio na veliku raznoličnost, koja postoji kod naših hrastova. Osim toga stoje nam na razpolaganju brojni njegovi podatci o nalazištima drveća i grmlja kod nas. Ljudevit Vukotinovi ć rodio se 14. I. 1813. Potjecao je iz obitelji Farkaš, koja je boravila u Lovrečini (kotar Križevci). Filozofiju je svršio u Subotici, a pravo u Zagrebu i Požunu. Po svojem radu i osjećajima Vukotinovi ć je bio odličan Hrvat. Prezime Farkaš promienio je u Vukotinović. Bio je gorljivi pristaša ,?e/r^^ ilirskog pokreta. Družio se s Gafen^, Demetrom i Kurelcem. Nastojanjem grofa Janka Drašković a ulazi n.832.´g. kao pravni savjetnik u hrvatski sabor. Zabilježeno je, da je V u k o t i n"T5-va ć prvi počeo u saboru govoriti hrvatskim (ilirskim) jezikom. Oko 1835. g. bio je revan suradnik »Danice«. God. 1936. imenovan je podbilježnikom Županije u Križevcima. Bio je dobar suradnik bana J el a č i ć a. Za rata protiv Mađara 1848. g. Vukotinovi ć je bio major križevačke narodne garde. Od god. 1850.—1855. bio je predsjednik Zemaljskog suda u Križevcima. U toj službi imao je neprilika, jer se u uredu nije htio služiti nego samo hrvatskim jezikom. Od god. 1855.—1857. bio je urednik Gospodarskog lista u Zagrebu. Nekoliko godina bio je i upravitelj Hrvatskog narodnog muzeja. Od god. 1861. do 1866. bio je veliki župan u Križevcima. Poslije toga pa sve do svoje smrti bavio se intenzivno prirodnim znanostima. Umro je u Zagrebu 17. III. 1893. Vukotinoviće v rad može se podielitr u S skupine: političku, beletrističku i prirodoznanstvenu. Politički rad vidi se prilično jasno iz onoga, što je već spomenuto. Beletristički rad bio je manjeg obsega, ali je ipak vriedan spomena. Vukotinovi ć je napisao igrokaz »Golub«. U ovu skupinu pripada i njegov »Leptir«, kao i »Nek se hrusti šaka mala«. Njegovim utjecajem započeto je izdavanje poznatog hrvatskog književnog zbornika »Kola«.* Vukotinovi ć je mnogo radio na gospodarskim problemima. Pisao je razne članke u Gospodarskom listu. Poznata je njegova »Pametarka«, opis i nazivi trsova. Prirodoznanstveni rad Vukotinović a razvijao se u glavnom u dva smjera, t. j . na području botanike i geologije. Uzput se bavio i faunom. Na osnovi svojih radova postao je g. 1867. pravi član Akademije znanosti i umjetnosti. Bio je i član više znanstvenih tadanjih ustanova u Evropi. Kad je rieč o Vukotinovićevom prirodoznanstvenom radu, moramo se osvrnuti i na njegovog vjernog druga i suradnika, također veoma zaslužnog hrvatskog učenjaka, dr. Josipa Kalasancija Schlosser a viteza Klekovskoga. Oni su zajednički dugi niz godina radili na proučavanju naše flore, te objelodanili više djela, koja još i danas služe kao o^Oi^e.hrvatske floristike. Josip Se hl o s s e r rodio se(l81^ u Moravskoj. Bio jje liečnik. Medicinu je svršio u Beču. Od g. 1838. pa sveNto svoje smrti^(1872.) radio je u svojoj novoj domovini, u Hrvatskoj. Bio je liečnik kod grofa P-^jl^ević a u Našicama, na veleposjedima Adamovi ć u (^epinu i Sv. Helena kod Paukovca (nedaleko Sv. * J. Torbar: Život i djelovanle Ljudevita Vukotinovića. Ljetopis Akađ. za 1897., sv. 12., Zagreb 1898. \ ./J?(9S 273 n 10^,,M (if^ \°f,^V |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 4 <-- 4 --> PDF |
i i A Ivana Zeline), u Varaždinskim Toplicama, u Križevcima i Zagrebu. Jedno vrieme ´ bio je šef liečničke službe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Cio svoj život bavio se prirodnim naukama. Poznat je kao botaničar, ali je mnogo radio i na području zoologije. Njegovo poznanstvo sa Vukotinoviće m datira iz 1839. godine. Zajedno sa "Vukotinoviće m proučavao je floru Dalmacije, Primorja, sjeverne Hrvatske, Moslavine, Podravine, Gorskog Kotara i Žumberka. Osobito je dobro proučio floru Kalnika i križevačke okolice. Vriedno je zausput spomenuti, da je pri osnutku Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima darovao toj ustanovi svoje zbirke ptica, bilja i kukaca. Bio je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog družtva (osnovanog 1874. g.). U svojim florističkim razpravama daje često i općenite prikaze biljnogeografskog značaja, kao i opise cjelokupnog vegetacijskog pokrova pojedinih predjela, čime utire prve putove nauke o vegetaciji kod nas. Da bi nam bila Mo jasnija predočba o prilikama, u kojima su Vukotino vi ć i S,^c_hio_s_s_e r djelovali, moramo iztaknuti sliedeću okolnost. Od prve polovine 19. stoljeća pa ovamo razvija se kod nas velika djelatnost na području biljne geografije. Brojni stranci nađoše ovdje plodno polje rada. U to vrieme djelovali su kod nas botaničari : Kitaibel, Visian i,\_/B orbas, Degen, G i n z b e r g e r, Beck, Morton i dr. Na tome polju počinju se sve više javljati i domaći sinovi, a među njima zauzimaju prvo mjesto Vukotinovi ć i Schlosser, koji su svojim djelima zapravo udarili temelje hrvatskoj floristici (više bilje), a svojim radom mnogo doprinieli, da se strani sviet u još većoj mjeri počeo zanimati za našu floru. Kao pioniri u iztraživanju hrvatske flore stvorili su preduslove za obsežan i plodan rad, kojeg su poslije njih na tome polju izvršili naši botaničari. Vukotinović i Se h 1 o ?! s p r ^7da1i su zajednički ova djela: God. 1857. u Zagrebu na latinskom jeMku dielo »Syllabus florae croaticae«, gdje su navedene sve biljke, koje su do tada bile poznate iz područja između Mure i Drave, Save i Une, te Jadransko? Mora. God. 1869. izdala je Akademija znanosti i umjetnosti glavno njihovo djelo »Flor a croatica « (1362 str.), gdje je opisano 136 biljnih porodica, 858 rodova i 3460 vrsta. Djelo je napisano latinskim jezikom. Na njem su autori radili preko 12 godina. Ono obuhvaća papratnjače i cvietnjače iz pndručia tadanje Banske Hrvatske i Dalmacije. Uzete su u obzir bilike, koje ovdie od prirode rastu, kao i one, koje se češće uzgajaju. Podatke za Dalmaciju prenieli su velikim dielom iz djela zaslužnog Sibenčanina Roberta Vi siani- a »Flora dalmatica«. God. 1876. izdali su dielo »Bilinar« . koje kao UPuta u sabiranie i označivanje biljaka predstavlja još i danas jedino djelo ove vrste na hrvatskom jeziku. Vukotinovi ć je objelodanio čitav niz znanstvenih raznrava, i to većinom u Radu Akademije znanosti i umietnosti u Zagrebu. U Radu objelodanjene su njegove 23 razprave iz geologije i botanike. Značaino je, da su ga najviše zanimali baš neki od biljnih rodova, koji se odlikuju velikom promjenljivošću, te se radi toga i sada smatraju zamršenima i težkima. Tako je velikim marom i vještinom proučavao oblike iz roda Quercu s i roda Ros a u Hrvatskoj. Za nas su napose od interesa njegovi radovi: »H rastovi županije bjelovarske«, Rad 22., 1872., »Novi oblici hrvatskih hrastova«. Rad 51., 1870. i »B e itrag zUr Kenntnis der kroatischen Eichen«, Z. B. G., Wien 1889. U radnji o hrastovima bielovarske županije proučerji su i opisani hrastovi iz zbirke, koju je prikupio nađšumar Josip E 11 i n g e r./ V u k o t i n o v i ć je pri tome pronašao veći broj odlika u skupini kitnjaka, lužnjaka i medunca. U radnji o novim oblicima hrvatskih hrastova opisan je također velik broj forma hrasta medunca, kitnjaka i lužnjaka. Te se forme odnose na promjene u obliku lista, habitusa i ploda (naročito kapice). Naiviše hrastovih forma utvrdio je Vukotinovi ć u okolici Zagreba (Maksimir, Podsused, Šestine, Gračani, Tuškanac, Cmrok, Bačun. Zagrebačka gora). U istoj toj radnji opisuje Vukotinovi ć i odliku kestena, koja raste sa tipičnim kestenom u Zagrebačkoj gori, a razpozrnaje se po tome, što je donja strana lista bjelkasto-dlakava. Vukotinovi ć je tu odliku nazvao Castanea vesca var. discolor. Ona je poznata u literaturi kao var. prolifer a Koch., a raste i u Francuzkoj (osobito u Ardeche-u). Vukotinovi ć je okrstio mnoge biljke novim imenima. Kao vrste shvatio je i mnoge biljke s privremenim svojstvima. Dakako, da se takvi nazivi nisu mogli održati. Prema Torbar u (1898.) Schjj} s f!^ je u tome pogledu bio konzervativniji. Ascherso n i Grae b rf´erusvom djelu »Synopsis der mitteleuropai 274 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 5 <-- 5 --> PDF |
schen Flora«, Bd. IV., Berlin 1908.—1913., ističu, da među hrvatskim lužnjacima i kitnjacima postoji bezbroj forma, ali da se u načinu njihova opisivanja i nazivanja postupalo loše. Navode, da je Vukotinovi ć forme hrastova opisivao često kao vrste, te obzirom na to ističu, da je kod njega često nemoguće lučiti pljevu od žita. Kod hrastova iz skupine medunaca, gdje postoji bezbroj forma prema geografskim područjima, Vukotinovi ć je razlikovao preko 50 forma. Navedeni autori prigovaraju Vukotinovi ć u, što je te forme binarno označio. Spomenuti prigovori svakako su preoštri, a donekle i neopravdani, jer isti autori prihvaćaju u svom djelu vrlo mnoge nazive hrastova prema Vukotinovi ć u. Veliko obilje forma i odlika unutar pojedinih skupina hrastova, koje je pronašao i opisao Vu kotinović , ne dolaze doduše za sada u šumarskoj praksi u obzir, ali kod detaljnijeg proučavanja ekoložkih i bioložkih odnošaja unutar pojedine skupine svakako će ti nalazi biti od velike važnosti. Vukotinovi ć je svojim radom stekao neprolazne zasluge. Sto se više odmičemo od vremena njegovog djelovanja, on nam postaje veći i snažniji. Veličina njegovog stvaralačkog duha naročito se izpoljuje, ako se uzmu u obzir prilike, u kojima se on razvijao i djelovao. Iz zahvalnosti prema tom iičpnjakn grad Zagreb okrstio je ulicu, u kojoj se nalazi´^umarsjci dom, odnosno bivša Šumarska akadenuja, a sada~šumarsK:i od.iei Foljodjelsko-šUmarskog fakulteta njegwim~imehom. Dakako, da bi s obzirom TTaT rad Vukotinović a kao hrvatskog" prirodoslovca i političara bilo na mjestu, da je njegovim imenom okrštena koja veća ulica hrvatske metropole. Ing. ANTE ABRAMOViC, Zagreb: PITANJE RASA ŠUMSKOG DRVECA U HRVATSKOJ ZUB BAUMRASSENFRAGE IN KBOATIEN Obzirom na pridolazak šumskog drveća kao i njegovo horizontalno i vertikalno razprostranjenje pripada Hrvatska među najzanimljivije države u Evropi. Na njezinom području postoje velike razlike kako u horizontalnom tako i u vertikalnom smjeru razprostranjenosti šuma, a postoje i osobitosti gledom na razvitak tih šuma u dalekoj prošlosti (Picea omorica Panč.). Uzrok tomu je taj što je Hrvatska podvrgnuta u šumsko vegetacijskom pogledu na svom razmjerno malom području najraznoličnijim klimatskim utjecajima, a i pedoložke su razlike između pojedinih područja znatne što također utječe na vrst i sastav šuma. U klimatskom bi se pogledu mogao teritorij naše države podieliti u ovih pet područja: I. Sjevero-zapadno kraško područje koje stoji pod uplivom atlantske klime uz iznimku uzkog primorskog pojasa i otoka sa submediteranskom klimom; II. središnje sjeverno područje zemlje sa umjereno kontinentalnom ili srednjo- evropskom klimom; III. sjevero-iztočno područje sa izrazito kontinentalnom klimom uz mjestimični utjecaj stepske klime; IV. središnje iztočno i jugoiztočno područje sa pretežno brdskom i alpskom klimom; V. južno kraško područje sa pretežno submediteranskom i mediteranskom klimom. Ovi posebni klimatski odnošaji zajedno sa raznolikim geomorfoložkim odnošajima uslovljuju pridolazak različitih šumskih zadruga, koje se po svom izgledu i sastavu, te po osnovnim životnim odnošajima kao i po svom gospodarskom značenju mnogo međusobno razlikuju. I velike pedoložke razlike utječu na sastav šumskih zadruga. Tako imamo šumske zadruge na kršu t. j . na vapnenoj podlozi te one na izrazito silikatnim tlima kao što su šumske zadruge pitomog kestena i hrasta kitnjaka. Za proučavanje rasa drveća pogoduju velike geomorfoložke razlike uslied čega su pojedine vrste mogle razviti gornju i dolnju granicu svog prirodnog razprostranjenja. Naše šume tvori pretežno srednjoevropsko i sredozemno drveće. Hrast lužnjak raste u nizinama glavnih rieka i riečnih dolina. Imade ga na mjestima, koja su jače 275 |