DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 31 <-- 31 --> PDF |
tar pojedinih (asocijacija mogu opet postojati veće ili manje razlike. Unutar pojedine asocijacije mogu se na osnovi posebnih značajnih vrsta, t. zv. diferencijalnih vrsta, izlučivaf posebne subasocijacije . Isto tako unutar pojedine asocijacije mogu postojati varijant e (razlike obzirom na geografsku razprostranjenost važnih bljaka) i f acies i (prevlast jedne vrste). Tako u velikoj šumskoj zajednici hrasta medunca u području naše" polusredozemne klime postoje znatne vegetacijske razlike, te će se tu na osnovi značajnih vrsta moći izlučiti više asocijacija i subasocijacija, a dakako i mnogo faciesa. Odavle v´dimo, da gospodarska šuma ili šumska sastojina ne odgovara uviek osnovnoj socioložkoj jedinici, t. j . asocijaciji. Ne mora — prema tome — svaka šumska sastojina biti asocijacija, nego ona može pripadati subasocijaciji, pa i faciesu. Više srodnih asocijacija mogu imati svoje zajedničke značajne vrste Takve asocijacije udružuje biljna sociologija u višu jedinicu zvanu sveze , a označuje ju tako, da korienu najznačajnije biljke doda nastavak »-´on«. Na pr.: za zadruge kitnjakove i grabove šume, bukove šume i šume gorskog javora i jasena, t. j . asocijacije Querceto-Carpinetum, Fagetum silvaticae i Acereto-Fraxinetum zajedničke su bljke: plućnjak, šumarica, lazarkinja, ciklama i dr., te se na osnovi tih biljaka udružuju ove tri asocijacije u svezu Fagion silvaticae.- Sociologja bilja temelji se na činjenici, da zakoni zadružnog zbivanja nisu jednaki jednostavnom zbroju rada pojedinih individua, koj: učestvuju u zadruzi, već da je to oroizvod skupne radnje, koja je zasebnom zadružnom snagom znatno uvećana. Po tome se ova nauka bitno razlikuje od idiobiologije ili nauke o životu pojedinih organizama (1, 3). Djelokru g sociologije bilja sastoji se prvenstveno u tome, što ona izpituje flordstički sastav biljnih zajednica i njihovu strukturu (vrste drveća, grmlja i prizemnog bilja po kakvoći, količini, vitalitetu i periodicitetul. Analizama na terenu sakupljeni materijal razrađuje se sintetski , te se odatle pronalaze značajne vrste i time se određuje zadruga. Biljna sociologija proučava nadalje domaćinstv o zadruga (sinekoloffija), t. j . međusobnu ov´snost pojedinih zadruga, kao i ovisnost pojedine zadruge prema geomorfoložkim. klimatskim i edafskim odnošajima. Izpituje bioložke uvjete obstanka i uzp´evanja zadruga. Ona se bavi i iztraživanjem razvitk a zadruga Csingenetika´), te kod toga izpituje zakone postanka, razvitka i nestanka zadruge, kao ^ njezin najbolji razvitak. Sociologija bilja izoituje i geografsku razpr o stranjenos t zadruga (sinhorologija), a osim toga bavi se i sistematikom zadruga (2). Soc´oiosija bilja oslanja se u svome radu prvenstveno na klimatske, edafske, geomorfoložke i biotske činbenike. Klim-^tski i geomorfoložki čmbenici ne dadu se utjecajem čovjeka m´enjati. Prema tome kod njih se ide za što točnijim proučavanjem postoiećeff stanja. Edafskim č^nhen^cima poklanja ova nauka mnogo pažnie, jer tu može doći do izra^aia i rad čovjeka. Paralelnim -ztraživanjima florističkog sastava i strukture biljnih zadruga s jedne, te pedoložkim iztraživanjima s druce s+rane utvrđene su zakonitosti, koje postoje u razvitku tla i vegetacije. Razvoj biljne zajednice i stvaranje tla stoie u uzkoj povezanosti. Vegetacija utječe na tlo i mienja ea fizikalno i kemijski. B´ljni odpadci i životinjski sviet utječu na prozračivanie tla. a mikroorganizmi na stvaranje humusa. Promjene u tlu najbolje se odrazuju na vegetaciji. Tako se postepeno razvija i tlo i vegetacija u smjeru maksimuma, koji se tim razvitkom može postići, t. j . u smjeru kli maksa. Od kemijskih problema tla zanima sociologiju bilja u prvom redu hranivost tla. kolodalno stanje, te pitanje aciditeta tla. Napose je zanimljiv odnos biljnih zadruga prema koncentraciji vodikovih inna u tlu, ier su izvjestne zadruge strogo vezane na izvjestnu takvu koncentraciju´´1, 2, 4). Tako su šume kitnjaka i običnog graha u glavnom neutrofilne, šume hrasta medunca bazifilne, a šume pitomog kestena acidifilne. Posebno se iztiče, da sociologija bilj a poklanja osobitu pozornost razvoj u unutar biljnih zadruga. Biljni sviet neumorno radi izgrađujući sve v´še svoju zelenu kuću, kako to liepo kaže Aichi n ger. Antropozooički utjecaj na šumsku vegetaciju vrlo je velik. On datira sve tamo od kvartera. Požari, sječa i paša imadu kod toga znatan utjecaj. Prenaglom sječom i pašom izmienilo je rastlinstvo svoje obrčje na velikom dielu zemaljske površine. Na razorni rad čovjeka odgovara priroda uzpostavom novog bioložkog ravnotežja. Uništimo li na plitkoj kamenitoj podlozi šumu i ogolimo li time kamenu pećinu, pojavljivat će se na njoj po 301 |