DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 35 <-- 35 --> PDF |
poluotoka Pelješca raste šuma dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra var. dalmatica), koja se odlikuje u sloju grmlja odpornijim vrstama iz pravih sredozemskih šuma. Sve te zadruge pripadaju biljnoj svezi Quercion ilicis Br.-Bl. * Dakako da spomenutom razdiobom nije pitanje razvrstavanja naših šuma sasma riešeno. Značajne šumske zajednice trebat će sa gledišta sociologije bilja i dalje razraditi . U prvom redu potrebno je izpravno shvatiti šumske asocijacije, a zatim ove razčlaniti na možebitne niže jedinice (subasocijacije, varijante i faciese). Ovako utvrđene zadruge bit će od potrebe izpitati pedoložki, te dovesti u vezu razvitak pojedinih šumskih zadruga sa razvitkom tla. Trebat će nadalje tipične šume proučiti i sa klimakoložkog gledišta. Naša struka trebat će također da kod toga doprinese svoj važan dio. Od nje se traži, da izpita naše šumske zadruge sa čisto šumarskog gledišta. Na osnovi šumarsko-taksacijskih podataka valjat će dovesti u sklad te zadruge sa biljnosocioložkim zasadama. Poslije svega toga utvrdit će se odgovarajuće šumsko-uzgojne, odnosno šumsko-gospodarstvene mjere unutar pojedinih šumskih zadruga. Kod spomenutog posla treba imati na umu, da su klimatska, a prema tome i šumsko-vegetacijska područja naše države vrlo različna. Dosta je spomenuti, da se na zračnoj crti od kojih 20 km između otoka Paga i Raba, te susjednog Velebita nalazi čitav niz biljnih zadruga, počevši od onih koje su značajne za izrazito Sredozemlje, pa sve do zadruga izrazito visokoplaninskog područja. Kad to imamo pred očima, onda nam postaie jasnijim i obsežnost tog rada, kao i točnost, kojom se taj mora obaviti. Spomenutom razdiobom naših šuma udareni su važni temelji, a ujedno i date smiernic e našeg rada u ovome pravcu. Iztraživanja prof. dr. I. H o r v a t a služit će kao o.snova daljnjih iztraživanja. Botaničari su nam ovime odredili glavne zadrupe naših šuma, a proveli su to imaiući pred očima skupni vegetacijski pokrov. Time su nam dali siguran okvir, unutar koieg treba da sliede daljnja produbljivanja i proučavanja, kao i primjene za praktične svrhe. Utvrđenie značajnih šumskih, jedinica: asocijacija, subasocijacija, te varijanata i faciesa, provedenim na zasadama fitosociologije, pedologije i taksacije šuma, stvorit će se mogućnost i za lučenje bonitetnih razlika unutar šumskih sastoiina. Ono, što se u ovome pogledu radi u sievernim zemljama na osnovi tipo^ociie šuma, ne može se — kako je napried naglašeno — u našim prilikama uspiešno primieniivati. Praktična važnost razdiobe naših šuma u smislu sociologiie bilja sastojat će se prema tome i u pomaganju kod bonitiranj a naših šuma. Kakvoću staništa odnosno sastoiine određuje šumarska praksa prema visini drveća. Visina ie u tome pogledu zaista dobar i siguran pokazivač, ako se radi o normalno razviienoj šumi. Tamo, gdie se radi o šumskim sastojinama, koje su jače oštećivane siečom, raznim kalamitetima, odnašaniem listinca, pašom i dr., često nam ne može u tome pogledu visina biti pouzdanim mjerilom. U takvom slučaju pouzdaniji pokazivač staništnih odnošaja u sastoiini može biti floristički sastav. Socioiogiia bilja temelii svoia iztraživania, kao i svoju praktičnu primienu na posve prirodno j osnovici. Ona promatra svaki rad u šumi sa gledišta, što će u buduće biti. U praktičnoj primieni ona nastoji usmieriti svaki rad čovjeka s radom prirode. To je, dakako, od osobite važnosti u pogledu podizanja i obnove šuma, kao i i nače kod provedbe raznih šumsko-gospodarskih mjera. Za šumarstvo važna je sociologija bilja i radi toga. što se ona bavi temeljitijim proučavanjem staništnih odnošaja. Prema B r a u n-B lanquetu posljednji i glavni cilj svakog razumnog izkorišćivanja vegetacije u obće sastoji se u tome, da se po mogućnosti u što kraćem vremenu uzpostave takvi staništni činbenici, na osnovi kojih će se moći trajno dobivati što veća korist. Time sociologija bilja služi u šumarstvu kao važan temelj kod izrade osnova za racionalno i traino šumsko gospodarenje. Cinbenik »p o t r a j n o s t« daje posebno obilježje šumarstvu u obće, a baš u pitanju osiguravania potrajnosti u šumskog gospodarstvu mogu nam zasade sociologije bilja poslužiti kao najsigurniji regulator. Bilina sociologiia u šumarstvu razviia se samostalno, i to kao grana obće nauke o bilinim zaiednicama i ujedno kao grana nauke o uzgajanju šuma. Ona se bavi iztraživanjem prirodnih zajednica šumskog drveća, t. j . zaiednica, koje se odlikuju dugim vremenom svog trajanja i stvaranja. Biljna sociologija u šumarstvli 305 |