DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 37 <-- 37 --> PDF |
čini ne samo sastojina nego i tlo, dakle činjenicu, koja je jedna od osnova u sociologiji bilja. Takvim gospodarenjem dignuta je doduše sastojinska vriednost kroz izvjestno vrieme, ali je time tlo znatno nazadovalo, te će za njegov popravak trebati kud i kamo veće vremensko razdoblje. Sociologija bilja nikla je u času, kad su se mnoge šume u Srednjoj Evropi nalazile u nazadovanju ili propadanju. Ona je sa svoje strane upozorila, da je to stanje posljedica prijašnjeg udaljivanja od prirode. Odatle se počelo ozbiljnije voditi računa o štetnosti, koja nastaje za šumu, ako se u njoj sieče čistom sječom. Harmonija šume time se iz temelja narušava, te treba dugo vremena dok se ondje opet uzpostavi prirodno ravnotežje. Danas se radi toga u naprednom šumskom gospodarstvu ne sieče čistom sječom, nego se daje prednost obnavljanju šume pri rodni m putem, t. j . oplodnoj i prebornoj sječi. Sve više dobiva na vriednosti oplodna sječa sa dugim pomladnim razdobljem, ddnosno oplodna sječa na manjim površinama (grupicama i grupama). I kod pretvorbe staništu, neodgovarajućih nasada u nasade, koje će tome staništu bolje odgovarati, bit će nam od pomoći pogledi te nove nauke. Kod toga mienjat će se nasad postepeno, približavajući se sve više prirodnoj šumi. Kod njeg e sastojina također je za očekivati, da će nam sociologija bilja biti od znatne koristi. Ona će proučavanjem promjena u sastavu flore u sloju prizemnog rašća savezno s jačim odnosno slabiiim osvjetljivanjem u sastojini moći da dade mnoge koristne upute za što izpravniji rad. Kod njegovanja sastojina ne smije se smetnuti s uma, da se ono ima doduše temeljiti na biologiji drveća, ali u još većoj mjeri i na biologiji sastojina. Valjanim poznavanjem građe i staništnih odnošaja, te sadanjeg razvojnog stupnja odnosne šumske zadruge, bit će nam sociologija bilja od velike koristi i u tome, kako ćemo što uspješnije popravit i tlo i sastojinu, tako da nam šuma postane sposobna za što bolju i trainu proizvodnju. Danas se od šumskog gospodarstva traži daleko veći učinak nego što je to bilo prije. Savezno s time uzgajanje šuma temeljeno na zasadama sociologije bilja dat će nam uviđaja i u to, u kojim se granicama može povisivati vriednost naših šuma bilo uzgojem domaći h vrst a na staništima gdje ih od prirode nema, bilo uzgojem e g z o t a. U slučajevima kad smo prisiljeni, da obzirom na postojeće šumsko-gospodarske nrilike radimo protiv biljnosocioložkih spoznala, važno je znati granice , do kojih pri tome smijemo ići. Iz šumarske prakse dobro nam je poznato, da je na pr. plješine u bukovoj šumi na hladnim i svježim mjestima dobro pošumiti smrekom, jer se time znatno diže proizvodna snaga šume, a šuma se ipak ne izlaže opasnosti. To naročito vriedi u slučaju, ako nasadi nisu veliki, a pogotovo ako mi se primiešaju listače. Sociologija bilja imat će u buduće i kod nas odlučnu rieč u pitanju uzgoj a strano g drveća . Evropski šumari rado su unosili i unose strane vrste drveća u cilju dizanja šumsko-gospodarskog učinka. Razumljivi su ti.pokušaji, ako se ima na umu, da izvan Europe postoje mnogobrojne vrste drveća, koje se odlikuju znatnim šumsko-gospodarskim prednostima pred domaćim drvećem. Tako u Americi postoji vrlo velik broj vrsta osobito vriednog drveća, koje se odlikuje proizvodnjom mnogo veće drvne mase, nego što je to kod našeg drveća. Odatle je shvatliivo nastoianie evropskih uzgajača šuma na tome, da uzgajanjem prošire takvo drveće. Posljedica takvog rada jest uzgoj bagrema i kanadske topole, dakle američkih vrsta, koje su se kod nas prilično udomaćile, a kojimia se pripisuje osobita vriednost, jer se pomoću njih znatno diže gospodarska sposobnost šume. Pitanje egzot a danas je za evropske prilike prilično olakšano, jer su u zadnje doba šume drugih kontinenata znatno proučene, tako da su nam odatle poznate uzgojne značajke tamošnjeg´ drveća. Osim toga iz evropskih pokusa, kao i iz izkustava iz dosadašnjeg uzgoja stranih vrsta razbistrena su mnoga pitanja. Uzgoj egzota u Evropi dosad se temeljio u glavnom na uzporedbi klimatskih i edafskih podataka. U posljednje doba poklanja se osobita pozornost klimatskim činbenicima autohtonog stan´šta, i to srednjoj mjesečnoj temperaturi i srednjoj mjesečnoj oborini, kako je to provedeno u danas najboljem evropskom djelu ove vrste: u Schenkov u »Fremdlandische Park- und Waldbaume«, objelodanjenom u Berlinu 1939. g. Međutim, osjeća se potreba, da se osim klimatskih i edafskih činbenika obrati u tome pogledu pozornost i biljnosocioložkim značajkama staništa, na kojem dotična egzota u svojoj domovini raste. 307 |