DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 4 <-- 4 --> PDF |
i i A Ivana Zeline), u Varaždinskim Toplicama, u Križevcima i Zagrebu. Jedno vrieme ´ bio je šef liečničke službe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Cio svoj život bavio se prirodnim naukama. Poznat je kao botaničar, ali je mnogo radio i na području zoologije. Njegovo poznanstvo sa Vukotinoviće m datira iz 1839. godine. Zajedno sa "Vukotinoviće m proučavao je floru Dalmacije, Primorja, sjeverne Hrvatske, Moslavine, Podravine, Gorskog Kotara i Žumberka. Osobito je dobro proučio floru Kalnika i križevačke okolice. Vriedno je zausput spomenuti, da je pri osnutku Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima darovao toj ustanovi svoje zbirke ptica, bilja i kukaca. Bio je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog družtva (osnovanog 1874. g.). U svojim florističkim razpravama daje često i općenite prikaze biljnogeografskog značaja, kao i opise cjelokupnog vegetacijskog pokrova pojedinih predjela, čime utire prve putove nauke o vegetaciji kod nas. Da bi nam bila Mo jasnija predočba o prilikama, u kojima su Vukotino vi ć i S,^c_hio_s_s_e r djelovali, moramo iztaknuti sliedeću okolnost. Od prve polovine 19. stoljeća pa ovamo razvija se kod nas velika djelatnost na području biljne geografije. Brojni stranci nađoše ovdje plodno polje rada. U to vrieme djelovali su kod nas botaničari : Kitaibel, Visian i,\_/B orbas, Degen, G i n z b e r g e r, Beck, Morton i dr. Na tome polju počinju se sve više javljati i domaći sinovi, a među njima zauzimaju prvo mjesto Vukotinovi ć i Schlosser, koji su svojim djelima zapravo udarili temelje hrvatskoj floristici (više bilje), a svojim radom mnogo doprinieli, da se strani sviet u još većoj mjeri počeo zanimati za našu floru. Kao pioniri u iztraživanju hrvatske flore stvorili su preduslove za obsežan i plodan rad, kojeg su poslije njih na tome polju izvršili naši botaničari. Vukotinović i Se h 1 o ?! s p r ^7da1i su zajednički ova djela: God. 1857. u Zagrebu na latinskom jeMku dielo »Syllabus florae croaticae«, gdje su navedene sve biljke, koje su do tada bile poznate iz područja između Mure i Drave, Save i Une, te Jadransko? Mora. God. 1869. izdala je Akademija znanosti i umjetnosti glavno njihovo djelo »Flor a croatica « (1362 str.), gdje je opisano 136 biljnih porodica, 858 rodova i 3460 vrsta. Djelo je napisano latinskim jezikom. Na njem su autori radili preko 12 godina. Ono obuhvaća papratnjače i cvietnjače iz pndručia tadanje Banske Hrvatske i Dalmacije. Uzete su u obzir bilike, koje ovdie od prirode rastu, kao i one, koje se češće uzgajaju. Podatke za Dalmaciju prenieli su velikim dielom iz djela zaslužnog Sibenčanina Roberta Vi siani- a »Flora dalmatica«. God. 1876. izdali su dielo »Bilinar« . koje kao UPuta u sabiranie i označivanje biljaka predstavlja još i danas jedino djelo ove vrste na hrvatskom jeziku. Vukotinovi ć je objelodanio čitav niz znanstvenih raznrava, i to većinom u Radu Akademije znanosti i umietnosti u Zagrebu. U Radu objelodanjene su njegove 23 razprave iz geologije i botanike. Značaino je, da su ga najviše zanimali baš neki od biljnih rodova, koji se odlikuju velikom promjenljivošću, te se radi toga i sada smatraju zamršenima i težkima. Tako je velikim marom i vještinom proučavao oblike iz roda Quercu s i roda Ros a u Hrvatskoj. Za nas su napose od interesa njegovi radovi: »H rastovi županije bjelovarske«, Rad 22., 1872., »Novi oblici hrvatskih hrastova«. Rad 51., 1870. i »B e itrag zUr Kenntnis der kroatischen Eichen«, Z. B. G., Wien 1889. U radnji o hrastovima bielovarske županije proučerji su i opisani hrastovi iz zbirke, koju je prikupio nađšumar Josip E 11 i n g e r./ V u k o t i n o v i ć je pri tome pronašao veći broj odlika u skupini kitnjaka, lužnjaka i medunca. U radnji o novim oblicima hrvatskih hrastova opisan je također velik broj forma hrasta medunca, kitnjaka i lužnjaka. Te se forme odnose na promjene u obliku lista, habitusa i ploda (naročito kapice). Naiviše hrastovih forma utvrdio je Vukotinovi ć u okolici Zagreba (Maksimir, Podsused, Šestine, Gračani, Tuškanac, Cmrok, Bačun. Zagrebačka gora). U istoj toj radnji opisuje Vukotinovi ć i odliku kestena, koja raste sa tipičnim kestenom u Zagrebačkoj gori, a razpozrnaje se po tome, što je donja strana lista bjelkasto-dlakava. Vukotinovi ć je tu odliku nazvao Castanea vesca var. discolor. Ona je poznata u literaturi kao var. prolifer a Koch., a raste i u Francuzkoj (osobito u Ardeche-u). Vukotinovi ć je okrstio mnoge biljke novim imenima. Kao vrste shvatio je i mnoge biljke s privremenim svojstvima. Dakako, da se takvi nazivi nisu mogli održati. Prema Torbar u (1898.) Schjj} s f!^ je u tome pogledu bio konzervativniji. Ascherso n i Grae b rf´erusvom djelu »Synopsis der mitteleuropai 274 |