DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 48     <-- 48 -->        PDF

b) sortlmenti pretežno domaćeg: podrietla
(pragovi, tropsko furnirsko drvo),
c) sortimenti izključivo domaće proveniencije
(rudnlčko drvo i drvo za sanduke).


Mogućnost je saniranja sadanjeg nedostatka
na drvu jeđinoi u pošumljavanju s egzotama
naglog prirasta, pogotovo obzirom na podmirenje
potrebe na mekanom đrvetu tanjifi dimenzija,
za celulozu, rudnlčko drvo i t. d. Za
uzgoj je naglo rastućih vrsta prikladno sjeverno
primorje između Franeuzke i Portugala u
površini od kojih 700.000 hektara. Jedna je četvrtina
od ovog prostora već pošumljena s Pi-
nus Pinaster i nešto s Pinus insignis te Eucalyptus
globulus. Vrše se oprezni pokusi za
uvađanje drugih egzota vrsta Quercus, Fraxinus
i Acacia te raznih Eucalyptusa, koje bi
imale zamieniti domaće hrastove i kestene, što
mnogo stradavaju od zaraza. Autor iznosi pobliže
podatke o tehnici 1 uspjehu ovakovlh pokusa.
Članku prlleži i prihodna tabela, koja
prikazuje gflbanje zalihe za Pinus insignis na
prvom bonitetu. Ove gromade navodno daleko
zaostaju za onima Eucalyptusovih sastojlna
jednakog boniteta. Pinus Pinaster daje drvo
za daske, rudnlčko drvo, celulozu i smolu, Pinus
insignis daje drvo za papir, dok Eucalyptus
globulus među ostalim daje i sirovinu za
fabrikaciju umjetne svile a Eucalyptus rostrata
tehničko, građevno i rudnlčko drvo. Različite
vrste akacija daju među ostalim i drvo
za unutarnje dekoracije (omamentaclon domestlca)
i tanin a razne vrste Cupressusa među
ostalim i drvo za umjetno stolarstvo (ebanisteria
artlstlca) i parkete. Unatoč najboljih
uspjeha s nekojim egzotama uzgoj je još mnogih
vrsta tek u stadiju pokusa. Autor vjeruje,
da bi jedno intensivno pošumljavanje, izvršeno
po državi, javnim korporacijama 1 privatnim
šumoposjednicima, vrlo brzo dovelo do olakšanja
u španjolskom uvozu drveta. Za taj je
podhvat odlučan turnus od 20 godina.


C. H. Bornebusch (Kopenhagen): Danska
proreda, njezin utjecaj na oblik 1 vrieđnostni
prirast bukove šume.
Već se dajiski ministar C. D. F. gi-of Reventlow
početkom 19. stoljeća bavio s važnoSću
prorede za rentabilnost šumskog gospodarstva.
Od njega potječe 1 naročiti način njege
sastojlna, koja je nastojanjem najodllčnljih
danskih stručnjaka dovela do značajne jake
prorede, posebno prilagođene danskom vjetrovitom
podneblju i tamošnjim bukovim šumama
a poznate u nauci pod imenom »danske prorede
«. U koliko unatoč stoljetnom izkustvu još
1 danas postoje izvjestna razmimolaženja o
načinu proređivanja, to se ona imaju svesti ne
toliko na potežkoće objektivnog prosuđivanja
koliko na raznolikost gospodarskih shvatsinja.
Veliki je manjak u tome, što nauka razpolaže
s tek nekoliko poredbenih pokusa (tako za
bukvu samo s dva) a i ti omogućuju jedino uzporedbu
između obične jake prorede i snage
prirašćlvanja posve neproređene bukove sastojlne.
Stoga se uloga proređivanja u konkretnim
šumama mora prosuđivati bez izravnog
uzpoređivanja. Proređivanje je nema sumnje
vrlo komplicirani postupak, pa je i sama definicija
vrlo težka. Najvažniji su elementi proređivanja:
doba početnog zahvata i frekvencija
prorednih sjekova, konkretni broj stabala i
kružna ploha, sastojinskl oblik prema slojevima
krošanja, stanje podstojnih vrsta, mienjanje
intensiteta prorede, svrha poduzetih mjera
i selekcioniranje. Sam je način proređivanja
vrlo odlučan za gotovo sve faktore kvalitete i
kvantitete bilo kod pojedinog stabla ili čitave


sastojlne. Autor vrlo izcrplvo obrađuje razvitak
pojedinih najvažnijih činilaca, pri čemu za
svoje izvode upotrebljava obilnu numeričku
građu iz danskUi pokusnih ploha. Osobito se
bavi s čišćenjem stabala od grana, gromadnim
1 vriednostima prirastom. Posebnu važnost polaže
na sam intenzitet prorede, dok način Izvađanja
ovisi o genetskim sposobnostima sastojlne
i gospodarskom nazoru. Obćenlto se pravilo
za proredu ne može postaviti, te i nadalje
ostaje vještina, čiji se osnovi mogu naučiti samo
u samoj šumi.


Giovannl Sala (Flrenza): šumarski visokoškolski
studij u Italiji.


Da bi se moglo razumjeti današnje stanje
šumarskog akademskog studija u Italiji, potrebno
je baciti kratak pogled u sam njegov
poviestnl ra.zvitak. Odmah se nakon narodnog
ujedinjenja pojavio pokret, da se šumarske
nauke što jače populariziraju te da dođu u
okvir strogo racionalnog učenja i praktičnih
vježbi. U tom se smislu najprije u pojedinim
velikim talijanskim gradovima održavaju odmah
iza ujedinjenja pojedini tečajevi za šumarsku
naobrazbu. To potraja sve do 1869. godine,
kad je Vallombrosa izabrana za sjedište šumarskog
studija u državi. Tamo je osnivanje
nastavnog zavoda nailazilo na mnogobrojne
ozbiljne potežkoće, pa je tek 1883. godine uređeno
naukovanje u trajanju od 4 godine. Godina
1913. donosi važne promjene, jer unapried
moraju slušači jednu godinu studirati u Firenzi.
Kako je u Italiji u gospodarskim naukama
glavno težište postavljeno na poljodjelske
pripreme šumarskih tehničara dovela do prienosa
spomenutog zavoda iz Vallombrose u Flrenzu,
koji tamo dobiva nov značaj pod imenom
»Istituto Superlore Nazlonale Forestale«.
Tako se konačno ra.zvlo viši akademski šumarski
zavod sa zadatkom, da absolventima poljodjelskih
i tehničkih visokih škola pruži mogućnost
speclalizacije u šumarstvu. Godine
1924. preobražava se ovaj zavod u »Istituto
Superlore Agrario e Forestale«, u kojem je
još jače naglašen pravac poljodjelskog obrazovanja.
Nakon četiri godine agronomskog studija
dolazi još jedna godina za višu šumarsku
naobrazbu. Reforma nije uspjela, jer se u toku
jedne godine ne mogu posvršavatl sve važnije
stručne discipline. Radi toga je god. 1926. osnivanje
šumarske milicije donielo ponovne reforme
u ovom pogledu. Te se godine ujedinjuje


šumarski visokoškolski studij s vojničkom
naobrazbom. U nsistojanju, da se provede dobro
promišljena sinteza obaju naukovnih područja,
prikupljena su mnoga Izkustva i 1937.
godine dolazi do novog rješenja, osnutka samostalne
visoke škole pod imenom »Accademia
Militare Forestale«. U vezi s osnivanjem 1
ustrojstvom ove škole Izsnosi autor podatke o
njezinom sjedištu, nastavnoj osnovi i pojedinim
predmetima te napokon i o ciljevima, koji
se novo uredjenlm studijem žele postići.


Walter Schaedelin (Ziirich): šumsko gospodarstvo
i teorija Čistog prihoda.


Razprava obrađuje protivnosti, koje su nastale
između šumskog gospodarstva 1 nauke o
čistom zemljlštnom prihodu kao tekovine glavničarskog
gospodarskog sustava. Polaznu točku
za autorova razmatranja čine švicarske planinske
šume a donekle 1 šume u sredogorjuhumlju. Napadna rezerviranost šumarskih
praktičara prema teoriji čistoga prihoda, koju
su negda prihvatili najprlznatiji teoretici, ima
razne uzroke. Ti uzroci dolaze prije svega iz
osvjedočenja, da ova teorija ima mnogo bitnih


318