DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 6     <-- 6 -->        PDF

ili slabije izvrgnuta mrazovima. Raste u čistim sastojinama ili u primjesi sa poljskim
briestom i bielim jasenom. Hrast ki^^njak tvori zajedno sa običnim grabom klimatske
šume po brežuljcima i podnožju gora. Na prisojnim padinama i po hrpto


vima imade kitnjaka i preko 1000 met. nadmorske visine. Bukva je drvo naših
brda i planina. U planinama tvori ona prostrane sastojine zajedno sa jelom ili sa
jelom i smrekom, a na mnogo naših planina čini ona gornju granicu šumske vegetacije.
Smrekove sastojine nalaze se na staništima, koja su nepodesna za jelu i
bukvu. Duž Primorja stere se širi pojas Dodručia hrasta medunca u kojem postoje
znatnije razlike obzirom na vrste drveća i građu sastojina. Glavne vrste tog područja:
hrast medunac i crni jasen rastu od mora pa do iznad 1000 m nadmorske
visine. U najtoplijim predjelima nalaze se izrazito mediteranske šume, u kojima
čini klimaks hrast crnika i alepski bor.
Odavle vidimo, da kod nas na razm´erno malenoj površini raste velik broj
vrsta šumskog drveća. Osim toga različiti eko^ožki i geomorfo^ožM odnošaji omogućuju,
da se ovdje šumsko drveće nalazi u raznim svo i im životnim okolnostima.
Ovdje, prema tome, postoji mogućnost proučavanja pitanja rasa pojedinog drveća.


Unutar areala nekih vrsta šumskog drveća postoje očite razlike obzirom na


životne prilike, te se kod njih jasno može lučiti više rasa. Savezno sa unapređenjem


našeg šumskog gospodarenja stoii u uzkoj vezi pitanje proučavania rasa našeg


drveća. Proučavanje iz tog područja nalaze se u tečaju. Ratne potežkoće prekinule


su nekoliko takvih radova.


Unatrag duže vremena vrše se kod nas iztraživania o razprostranjenosti domaće.
«? šumskog drveća. Izpituiu se njihovi eko´´ožki, bioložki i bilinosocioiožki
odnošaii. Napose se u tome pogledu vrše opažanja, koja se odnose na bieli jasen,
crni bor, pitomi kesten, hrast lužnjak i dr.


Biel i jase n CFraKinus excelsior L.) raste kod nas — kako ie već naglašeno
— u nizinskim predielima, dakle u prediehma, koji su izvrgnuti poplavama.
Imade ga obilniie i na vapnenastim tlima u unutrašniem die^u krško"? nodručja. To
su of^ito dvie rase. koje su kao takove i noznate u literaturi kao Wasseresche i
Ka^kesche. Međutim u našem gorju ima-l°mo bie^og jasena i inače. Tako se on
nagazi češće po naivišim visovima Zagre^^ačke Gore. t. j . u visinama od 800—1035


m. Tvori oveće grupe i manje sastoiine. Paste sam ili u nrimiesi sa gorskim javorom,
fforskim briestom. bukvom i jelom. Nagazi se na nod^ozi zelenocf škrilievca. U
biiinosocioložkom pogledu čini on posebnu trainu zadrugu, koia prema prof. dr. I.
Forvatu pripada asociiaciii Acereto-Fraxinetum croaticum. To će svakako biti posebna
rasa bieiog jasena, koja je uslovljena svježim i humoznim tlom, te većom
zračnom vlagom.
Poseban studii kod nas zaslužuju ni7inske iasenove šume, gdie osim Fraxinus
exceisior dolazi i Fraxinus oxycarpa WilM. Uzput se snominie. da su u našim nizinskim
jasenovim šumama uočene neke važne morfo^ožke razUke, a osim toffa
opaženo je, da na mnosim jasenovim stablima dolazi Visctim album L., dok ie iz
literature poznato, da biela imela ne dokazi na Fraxinus excelsior, ili vrlo riedko.


Vrlo ie zanimljiv u pitaniu rasa na.š crn i bor . Od prirode raste on u planinskim
predielima Bosne i Zanadne Hrvatske (u užem smisluV zatim u Hrvatskom
Primoriu, kao i na naivišim položaiima otoka Brača i poluotoka Peliešca.
Dosad su vršena u tome pogledu opažania u crnoborovim šumama Hrvatskog Primoria
i na spomenutim dalmatinskim staništima. U Hrvatskom Primorju nalaze se
sastoiine crno?? bora unutar područja hrasta medunca. U niima, i to u sloju drveća,
grmlja i prizemnog rašća rastu mnoffe biiike. koie su inače zajedničke za šumu
hrasta medunca i crnog graba. Sa biljnosocioiožkog gledišta uvrstio je prof. dr. I.
Horvat našu primorsku šumu Pinus nigra — Cotoneaster tomentosa u svezu Quercion
pubescentis sessiliflorae Br.-Bl.


Od spomenutih borovih šuma znatno se razlikuju crnoborove šume otoka
Brača i poluotoka Pelješca. One su lošijeg uzrasta, jer živu u lošijim životnim prilikama,
t. j . u sušem podneblju. Njihove posebne životne prilike odrazuju se i u
građi sastojine. U tim šumama raste veći broj rezistentnijih vrsta iz izrazito mediteranskih
šuma, kao što su: Quercus ilex, Juniperus oxycedrus, Phillyrea latifolia
i dr. Da se ovdje radi o posebnom crnom boru, dokazom je činjenica, što je
1842. g. Visiani nazvao taj bor Pinus dalmatica, a Ronniger 1924. g. sa Pinus nigra
var. dalmatica. Tu se svakako radi o posebnoj odlici ili bar rasi crnog bora, koja
se gledom na ekoložke i biljAosocioložke odnošaje znatno razlikuje od crnog bora


276