DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 7 <-- 7 --> PDF |
u Hrvatskom Primorju, a pogotovo od crnog bora u planinskim predjelima unutrašnjeg diela Hrvatske. I kod iztraživanja o razprostranjenosti i životnim odnošajima pitomog kestena kod nas opažene su gledom na ekoložke odnošaje znatnije razlike. Dakako, da će i tu biti u pitanju razne rase. Posebnu rasu činit će t. zv. kasni kesten, t. j . kesten, čiji plodovi dozrievaju znatno kasnije. Taj je kesten svakako vezan na staništa, gdje su jeseni ugodne i tople. Kod nas raste pitom i keste n većinom u krajevima s obilnijim oborinama, odnosno gdje su one obzirom na vegetaciju povoljno razpoređene. Međutim, na Balkanskom poluotoku ima kestenovih staništa, gdje su godišnje oborine dosta malene, a gdje su osim toga one obzirom na vegetaciju loše raspoređene. Takva su mnoga staništa u Macedoniji (Ohrid, Tetovo, Debar). Ma da se ondje radi o većim nadmorskim visinama, a prema tome o većoj zračnoj vlazi, te o dubokom i inače za uzpievanje kestena pogodnom tlu, ipak će taj kesten činiti posebnu rasu. Posebnu rasu pitomog kestena činit će i kesten, koji raste u Boki Kotorskoj i u blizini Skadarskog Jezera, kao i kesten u Lovranštini u Iztočnoj Istri. U ovome pogledu posebne je pažnje vriedan kod nas i hras t lužnja k (Quercus pedunculata Ehrh.), kod kojeg postoje, lako uočljive dvie odlike ili bar rase: rani i kasni lužnjak. Oba rastu u Posavini i Pokuplju. U tečaju, su iztraživanja ekoložkih odnošaja jednog i drugog, a napose u savezu sa pojavom kasnih mrazova. Važno je iztaknuti, da je prema mnogim opažanjima kasni lužnjak znatno ljepšeg oblika od ranog, što se po svoj prilici ima pripisati okolnosti, da manje stradava od kasnih mrazova. I kod mnogog drugog našeg drveća postoji više rasa. Tako će b r i e s t (Ulmus campestris L.) iz Hrvatskog Primorja činiti svakako posebnu rasu prema istovrstnom briestu iz slavonske nizine, crni jasen (Fraxinus ornus L.) iz gorja u okolici Zagreba posebnu rasu prema crnome jasenu u izrazitom mediteranskom području i t. d. Pitanje proučavanja šumskog drveća sa gledišta rasa, doniet će kod nas u budućnosti vrlo zanimljive rezultate, koji će bez dvojbe imati i znatno šumarskopraktičko značenje.* Ing. ANTE ABRAMOVIC, Zagreb: ^^.P " ´ POVEĆANJE PROIZVODNJE DRVETA UZGOJEM STABALA IZVAN ŠUMSKIH POVRŠINA HOLZANBAU AUSSERHALB DES WAL,DES ZUB INTESIVIEBTJNG DEB HOLZEBZEUGUNG U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ima 4,077.702 ha šumskog tla, a to znači gotovo 40´´/o čitavog teritorija zemlje.** Od pomenute površine je 90,30/0 pošumljeno, a ostatak je neobrašten. Sliedi da je Hrvatska šumom najbogatija zemlja mediterana. Prema tome ne bi postojala potreba povećanja prirasta na van šumskim površinama, što međutim nije tako. Unatoč tolikih šuma ipak se pokazuje potreba povećanja prirasta drvne mase uzgojem stabala izvan šumskih površina. Sume Nezavisne Države Hrvatske grupirane su po svome razprostranjenju u nekoliko velikih areala i to prema geografskim, klimatskim i edafskim faktorima pod utjecajem biotske prirode. Razdjeljenje šuma je od prirode takovo, da se *) Ovaj je sastavak predavanje održano na Vni. sastanku odbora Međunarodne središnjice za šumarstvo na Strbskom Plesu početkom rujna 1943. Glavne podatke za ovo predavanje dao je Zavod za uzgajanje, šuma Poljođjelsko-šumarskog fakulteta Hrvatskog sveučilišta (predstoj nik Prof. Dr A. Petračić), pa se Istom i ovom prilikom zahvaljujem. Diese Abfassung ist der Vortrag, đen der Verfasser gelegentlich der VIII. Sitzung der CIS Anfang September 1943. abhielt. **) Ovaj je sastavak predavanje održano na VIII. sastanku odbora Međunarodne središnjice za šumarstvo na Strbskom Plesu početkom rujna 1943., pa se prema tome i brojidbeni podatci odnose na stanje prije 9. rujna. Diese Abfassung ist der Vortrag, đen der Verfasser gelegentlich der VIII. Sitzung der CIS Ende September 1943. abhielt. Die angefiihrten statistischen Angaben beziehen slch auf đen , Štand vor den 9. September 1943. —^r 277 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 8 <-- 8 --> PDF |
glavna masa šuma nalazi u sredini zemlje protegom od sjeveroiztoka na jugozapad preko Gorskog Kotara, Like, Bosne, djelomično Slavonije. Između i oko tih područja imade čitavih predjela i krajeva, gdje šume dolaze u manjim površinama ili ih uobće nema. Takovi su predjeli Hrvatskog Zagorja, Podravine, izvjestni predjeli Slavonije i Sriema, Hercegovina te ogromni prostori primorskog i dalmatinskog krša sa otocima. Prosječno računamo da na 30,5*´/o žiteljstva odpada manje od 0,3 ha šume po stanovniku, na 60,4´´/o odpada 0,31—1,5 i na 9,l"/o više od 2,0 ha šume po stanovniku. Naročito loše stanje je na područjima krša, Hercegovine, Primorja i Dalmacije sa otocima i Bosne koja zapremaju površinu od 285.000 ha. To su sasma gole površine bez šuma i na tim površinama obskrba sa ogrievom i građom za žitelje je težak i veliki državni problem. Pošumljavanje krša provodi se već oko 70 godina. U početku je rad sporo napredovao, jer je problem pošumljavanja krša bio ovisatn o poznavanju klimatskih i edafskih faktora, pa je trebalo izvoditi mnoge pokuse i sticati izkustvo, dok se je došlo do većeg uzpjeha u radu. Površina pošumljenog krša u pojedinim godinama veoma je različita, a ovisi: o razpoloživim materijalnim sredstvima; o klimatskim faktorima: sunčana žega, suša i vjetar, radi kojih redovno stradaju kulture — nekad više, a nekad manje— pa ih je potrebno kroz nekoliko godina popunjavati; o šumskim požarima, koji mogu na jedanput uništiti dosta velike površine, na kojima se je radilo kroz dulji niz godina. U svim tim krajevima postoji stalni manjak drveta. Razlog je pomenuti prirodni manjak šuma unutar samoga područja te težka obskrba drvetom iz šumom bogatih krajeva radi velikih transportnih daljina. Snabdjevanje tih krajeva potrebnim drvetom nastoji se rješiti na više načina. U prvom redu pokušava se smanjiti potrošak ogrjevnog drveta kao najjače potrebe. Zato se u onim krajevima (Lika i djelovi Primorja te Hercegovina), gdje postoje otvorena ognjišta, uvode štednjaci i zatvorene peći, U krajevima, gdje takovi već postoje, uvodi se najekonomičniji tip štednjaka. Tamo gdje se može upotrebiti ugljen ili drugo gorivo, provode se mjere, da se uvede upotreba takovog materijala. Istodobno ulaže se u tim krajevima veliki napor, da se poveća prirast drvne mase. Radi toga^se osim šumarskih mjera u sastojinama p;;opagira^ sadnja drveća van ´^mslfih površina.´ ´´´ To uzgajanje stabala na van šumskim površinama omogućuje u krajevima siromašnim šumama uzpostavu ravnoteže između potrebe i šumskih prihoda, a osim toga daje se mogućnost izkorištenja takovog drveća do vremena sječe u razne gospodarske svrhe (topole, jasen, dud, kanadska topola za brst, dud za uzgoj svilovog prelca). U šumama bogatim krajevima uzgoj takovog drveća služi za podmirenje gospodarskih potreba, koje se redovno ne mogu podmiriti vrstama, koje uzgajamo u šumama (orah, plemenite vrbe, erika i t. d.). Uzgoj takovih stabala vrši se u pravilu na slobodnim prostorima između poljodjelskog tla. Prema prilikama drveće se uzgaja kao soliteri ili kao skupine drveća. Kod toga nastoji se upotrebiti u prvom redu prostore oko kuća, na međama, na pašnjacima, podvodna i močvarna zemljišta. Predjele uz vodotoke kao prudišta, poplavne terene i t. d. Postavljanje takovih stabala u nekim krajevima je delikatan problem. To vriedi naročito u Hrvatskom Zagorju. Karakteristika toga kraja jesu mali posjedi i obća neimaština. Kao slobodni prostori ostaju podkućnice, međe i prostori uz puteve. Tu kod podizanja mora se paziti, da sjena ne umanji produktivnu sposobnost susjednog zemljišta, a korienje da se ne raširi u tuđe tlo. To vriedi naročito za bagrem. Kako je međutim potreba drvnog materiala baš u tom kraju naročito velika, to se kod izbora vrsta mora oprezno postupati. To tim više, što je u tom kraju naročita potreba bagrema radi vinogradskog kolja i vrba za gužve, kojim se veže vinova loza. Te se vrste mogu saditi na strminama, jer dobro vežu tlo. Vrbe kao i topole sade se na livadama uz potoke, te služe isto kao kolosjek ili za ogrjev. U nizinskim krajevima uz veće rieke, naročito uz rieku Savu i Dravu te poplavna područja naših bosanskih rieka (Une, Bosne, Vrbasa, Neretve i ostalih) potrebna zemljišta daju prudišta, podvodni tereni, pjeskovite i slabo plodne obale. U krajevima bogatim šumama povećanje prirasta drvne mase moguće je na izpaštima, šikarama i uz privatne posjede. U ravnicama bogatim seoskim izpašištima (Slavonija, Sriem) sadnja drveća naročito je poželjna, jer mogu služiti kao zaštita tla od deterioriranja. 278 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Na kršu se za tu sadnju upotrebljavaju sva mjesta, gdje je moguće uzgojiti stablo. Naročito je koristno ista saditi na pašnjacima i livadama — radi zaštite biljnoga pokrova i zemlje. Kod izbora vrste drveća odlučno je stanište i nadmorska visina. Ipak se forsiraju brzo rastuće vrste — naročito one, koje uzpjevaju i na lošijim vrstama tla. U vinorodnim krajevima je bagrem osobito cienjena vrst. Kolje te vrste je žilavo i dugotrajno. Jednako tako kesten i vrbe za gužve. Te vrste kao i orah, koji je naročito cienjen, sade se i u drugim krajevima, gdje postoje mogućnosti uzgoja. Osim tih vrsta podesne su topole raznih vrsta, jasen, dud, johe, pajasen, crni jasen, breze, vrbe, uljke, hrastovi i lipe. Najveći dio kulture na kršu zasađen je sa četinjačama i to: u nižim položajima najviše je sađen crni bor (Pinus nigra), a manje alepski bor (P. halepensis), primorski bor (P. maritima) i čempres (Cupressus sempervirens), a u višim položajima sađena je snireka (Picea excelsa). Rad se je ograničio u glavnom na četinjače radi toga, što je tlo na kršu veoma propustno za vodu, a zbog jake insolacije, topline i vjetrova, vlaga tla je dosta malena, pa su prema tome sađene one vrste drveća, koje na vlagu tla imaju najmanje zahtjeva. Veći dio borovih kultura na kršu prolaznog je karaktera (pionir — vrsta), jer imaju zadatak, da poprave tlo i da se pod njihovom zaštitom, kad odrastu i kad se progale, uzgoji vriednija vrsta drveća. Stalne borove kulture za buduće gospodarenje zadržat će se samo na tlima zaštitnog karaktera, gdje imaju zadaću da štite tlo ili objekte u svojoj blizini i gdje nema izgleda, da bi se mogle uzgojiti vriednije sastojine. U novije vrieme posvećuje se sve veća pažnja listačama, koje rastu na staništima krša. Pošumljavanje krša s mješovitim listačama i četinjačama ima zadaću, da podignuta šuma što više podmiri narodne potrebe, a te su: proizvodnja ogrjevnog i građevnog drveta, proizvodnja brsta i lisnika, unapređenje voćarstva i pčelarstva. Od domaćih listača sade se ove vrste: Quercus pubescens, Q. ilex, Fraxinus excelsior, Fraxinus ornus, Tilia parvifolia, T. gfandifolia, Acer pseudoplotanus, A. campestre, A. monspessulanum, Populus nigra, Carpinus duinensis, Ostrya carpinifolia, Robinia pseudoacacia, Prunus Mahaleb i t. d. Bolji tereni, koji nisu izloženi jakom djelovanju ^vjetra, sade se s voćem, koje na tim staništima uspieva, a to je: ""AmjgčJalus commuhis, Olfea europea, Tiiglans fegia, "Ficus carica,´^Ceratoma siliqua, Morus alba et nigra, Mespillus germanica, Zizyphus vulgaris, Prunus avium, Sorbus domestica i t. d. Uzgoj se vrši prema vrsti drveća sadnjom sjemena, reznicama sadnicama. Vrste, koje imaju koštunjav plod (badem, prah) dobro je u kraškim krajevima uzgojiti iz sjemena. Tako uzgojena stabla su zdravlja i dugotrajnija. Inače se orah može saditi kao stablašica. Topole vrbe i ostale vrsti najbolje je saditi kao reznice ili stablašice. Na pašnjacima je uzgoj stablašica, dobro ograđenih od stoke, jedina mogućnost da se stablo očuva. Material za takove sadnje dobiva se ili iz šume proredom ili izravnim uzgojem. Kesten, bagrem, jasen, dud i ostale podižu se iz sadnica. Sadnice za kraško područje proizvode se u 35 šum. rasadnika, čija ukupna površina iznosi 9.90 ha. Osim navedenih vrsta kraškog područja proizvodi se u šumskim rasadnicima veći broj sadnica od raznih vrsta parkovskog drveća i grmlja za podizanje parkova i drvoreda u kupalištnim i turističkim mjestima. Rasadnici se nalaze u raznim mjestima na kršu i u neposrednoj blizini površina. Koje se pošumljavaju. Prosječno se godišnje proizvede oko 3,600.000 sadnica sposobnih za sadnju. U državnoj režiji zasađene su do sada sliedeće površine krša: Bosna 2.600 ha, Hercegovina 3.500 ha, Dalmacija 4.300 ha, Hrvatsko primorje 8.900 ha, ukupno 19.300 ha, u roku od 70 godina t. j . od početka rada na pošumljavanju krša. Inventar rasadnika je oko 10 milijuna biljaka, a kapacitet godišnji 3,600.000 kom. Dosadašnje pošumljenje izvedeno je srednjim uzpjehom. Mnoge od tih kultura stradale su sada u ratno vrieme uslied sječe po talijanskoj vojsci kao i sječama po domaćem žiteljstvu, pa će ih trebati obnoviti što će iziskivati ogromne investicije. Korist posađenog drveća je dvojaka. Povećanje prirasta utječe na sveukupni prirast drvne mase u zemlji te pomaže uzpostaviti ravnotežu između potrošnjeprodukcije drvne mase. Osim toga omogućuje koristniju upotrebu drva uzgojenog u sastojinama. Drvo uzgojeno na vanšumskim površinama osim pomenutog daje izravnu korist za vrieme rasta. Tu dolazi povremeni prihod drveta kao kod bagrema i vrba siekom u glavu, okresivanje topola za kolje i t. d. Sama masa služi kod većine drveća naj 279 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 10 <-- 10 --> PDF |
važnijoj potrebi za ogriev. Nasuprot kod plemenitih vrsta ^kao oraha, kestena, jasena, hrasta i drugih drvna masa se upotrebljava kao građevni material, koji je mnogo cienjen. Pustimo li iz vida koristi, koje daju plodovi (orah, kesten, badem i drugi), to ipak moramo spomenuti koristi, koje dobivamo od brsta. Većina vrsta, koje su napred spomenute, sposobne su za davanje brsta. To je naročito važno u kraškim predjelima, gdje je za ljetnih mjeseci, uslied suše pitanje izbrane stoke akutni problem. Soliteri sađeni na kraškim pašnjacima i livadama djeluju kao zastor te štite rastlinstvo izpod sebe. Ta zaštita djeluje osobito povoljno na svježinu trave. Za vrieme najvećih Ijetnjih žega, kada sunce izprži gotovo svu zelenu vegetaciju,^ izpod krošanja takovih stabala trava ostaje još dugo vremena sočna. Najveću korist daju takova stabla kao zaštita od vjetra. Bura svojim djelovanjem onemogućuje racionalno izkorištavanje tla. Drveće svojom krošnjom zaštićuje slično kao zid zemljište na izvjestnu (gotovo 10 deseterostruku visinu stabla), od djelovanja vjetra. Time štiti tlo od odnošenja zemlje i omogućuje izpravnu obradbu takovih zemljišta. Podizanjem potrebnih burobrana od stabala daje se naročita korist sadnji drveća van šumskih površina. Povremene prorede i čišćenja u tim pojasima dat će drvni prihod. Provođenje podizanja drveća na van šumskim površinama ima se vršiti privatnom pobudom. Svaki pojedinac kao vlastnik zemljišta najbolje će znati, gdje može smjestiti pojedino stablo ili grupu drveća, da mu ne smeta uostalom gospodarstvu. Državna vlast pomaže davanjem uputa o načinu sadnje i uzgoja i davanjem potrebnog materijala za sadnju. Iznimka od toga bit će kod podizanja burobrana, koji će se postavljati prema smjernicama postavljenim u obćoj gospodarskoj osnovi za krš. Nadzor nad podignutim grupama drveća vršit će i buduće obća upravna vlast putem šumarskih stručnjaka. Njihova je zadaća paziti, da se svi prazni prostori stave pod obrast, a sa postojećim stablima da se najkoristnije postupa. Svaku akciju pokreću životne potrebe. Dosada se stablima vanšumskih površina nije obćenito posvećivala naročita pažnja. Iznimku od toga činila je orahovina, te stabla na kraškom području. Za orahovinu, kao surovinu potrebno u voj-,. noj industriji, postoje posebni propisi, kojima je određen način gospodarenja. Za stabla na kršu ne postoji poseban propis. Ali da bi se zapriečilo dalje ogoljivanje, izdavane su na osnovu § 166. zakona o šumama od 31. prosinca 1929. pojedinačne odredbe, kojima se određivalo, kako se ima postupati s na samo stojećim stablima. Uslied nastalih ratnih prilika te nastojanja, da se sve neizkorišteno tlo što bolje upotrebi, potrebno je, da se za stabla, koja će se uzgajati na površinama van šume, dadu određene smjernice. Smjernice će se donieti naredbenim putem, te imaju obuhvatiti sve napred izneseno uz obavezu, da su vlastnici zemljišta podesnih za sadnju drveća dužni izvršiti pojedinačne ili grupimične sadnje. Naredba ima dati mogućnost nadzornom organu, da prisili pojedince na određeni način gospodarenja. Obzirom na to da u mnogim državama evropskim vladaju jednake ili slične šumsko gospodarske prilike i slično terensko razdjeljenje šuma moglo bi se za osnovicu smjernica dati po Međunarodnoj središnjici za šumarstvo zajedničke sugestije (pobude). ^ 280 |