DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 15 <-- 15 --> PDF |
nju opeka po opipu, ukusu i mirisu gline. Opipom se odmah osjeća, da li imamo mastnu ili postnu glinu. Plastičnost gline može se na jednostavan način odrediti, da se komad izmiešane gline uzme u šaku i dobro stisne. Ako se takav komad gline pri sušenju ne razpadne, ako samo malo izpuca, i ako na njemu ostanu otisci kože, onda se može smatrati, da je taka glina sposobna za pravljenje opeka. Čistoća gline može se donekle prosuditi samim razgledanjem. Ova jednostavna izpitivanja ne daju dakako nikakvih podataka o sastavu gline. .. nam i tu mogu barem donekle pomoći jednostavniji pokusi. Količinu pieska u glini možemo tačno odrediti izapiranjem gline. U tu svrhu je potrebno, da izvedemo više pokusa uzimajući glinu sa raznih mjesta nalazišta, Za svaki pokus uzmemo od prilike 30 gr gline i kuhamo je jedno pola sata sa malo vode, da se glina dobro smekša. Onda je stavimo u visoku čašu i pustimo preko nje kroz uzki lievak mlaz vode tako dugo, dok iz čaše ne odtiče čista voda. Ostatak u čaši nakon izapiranja je piesak, koji se osuši i izmjeri. Izaprana masa ostavi se, da se staloži, a onda se opet izpira vodom. Ostatak je, kad se osuši, fina prašina, koja potječe od još posve ne raztvorenih glinenaca. Ta je prašina neki prelaz između pieska i čiste gline. Poslije duljeg vremena slegne se i čista glina, koja se najprije na zraku, a onda pri temperaturi od 100"C osuši i izmjeri. Na taj se način može odrediti postotak čiste gline, pieska i vode. I sadržaj vapnenca u glini može se na jednostavan način odrediti, ako se uzme 20 gr kupovne solne kiseline, razblaži sa 40 gr vode i po pola ulije u dvie čaše. U jednu raztopinu a metnemo 5 gr gline, a u drugu b komad mramora od najmanje 10 gr, koji se mora tačno izmjeriti. Sada se. obje raztopine miešaju tako dugo, dok se ne prestanu pjeniti. Nakon toga se izvadi iz raztopine b mramor, opere se, osuši i izmjeri. Razlika između prvobitne i sadanje težine daje nam količinu kalcijevog karbonata, koju je raztopina b mogla raztopiti. Sada se taj komad mramora metne u raztopinu a, gdje će se mramor opet pjeniti, jer raztopina a još nije zasićena kalcijevim karbonatom. Kada se je mramom, prestao pjeniti, izvadi se iz raztopine i opet se opere, osuši i izmjeri. U raztopini b, jer je raztopina a već raztopila sav kalcijev karbonat gline. Razlika gubitka na težini mramora u raztopini b i gubitka u raztopini a daje nam sadržaj kalcijevog karbonata u 5 gr gline. Svi ovi jednostavni pokusi nisu dakako dovoljni, da dobijemo podpunu sliku o sastavu glina i da ocienimo njihovu sposobnost za proizvodnju opeka. Ovi pokusi nisu dovoljni osobito onda, kad treba proizvoditi opeke, criepove, pa možda i druge proizvode od gline na veliko. Štaviše za izpitivanje sposobnosti glina za proizvodnju opeka nije dovoljno ni ako kemičkim putem, tačno odredimo njihov sastav. Gline su tako složene materije, da nam sama pa ma kako tačna kemička analiza daje vrlo jednostranu sliku o njima. Ona nam ne daje nikakve podatke o njihovim fizikalnim svojstvima, o plastičnosti, o stezanju, o tome, kako se drži u vatri, kako ih treba prerađivati, za kakve su proizvode sposobne i t. d. Svojstva glina nisu samo ovisna o samom sastavu glina i o količinama njihovih sastavnih dielova, nego i o fizikalnim, kemičkim, pirometričkim svojstvima tih sastavnih dielova. Zato treba sva ta svojstva glina tačno i odrediti prije nego što se stvori odluka za njihovo prerađivanje na veliko. Za ovakva .obsežna izpitivanja glina u tri pravca ne treba samo posebnih uređaja, mnogo vremena i sredstava, nego i mnogo izkustva i vježbe, pa se zato takva obsežna i složena izpitivanja moraju prepustiti posebnim kemičkim i tehničkim laboratorijima. Ovaka potanja izpitivanja glina nisu dakako potrebna, kada se radi o proizvodnji opeka i criepova na malo, kada se opeke i criepovi peku u t. zv. poljskim pećima i kada se ne misle i drugi proizvodi izrađivati. U tim se slučajevima moramo zadovoljiti sa materijalom, koji se na licu mjesta nalazi, ali da i tada budemo sigurniji, da ćemo dobiti odgovarajuće proizvode, možemo se pomoći pokusnim pečenjem. Sada već postoje posebno sagrađene pokusne peći za veće ili manje količine opeka, u kojim se proces pečenja odvija slično kao u velikim pećima tako da se lako može odrediti, kako se pojedine gline i razne smjese drže u vatri. Do istoga se cilja dolazi, ako se opeke .od gline, koju želimo izpitati, izpeku u sujednim pećima. Ali pri tome treba voditi računa, da se glina pripremi i preradi na isti način, kako će se kasnije prerađivati u vlastitim ciglanama, da su peći barem približno onako sagrađene, kako ih mi mislimo izgraditi, i da je og/*jevni materijal isti, jer se inače može lako dogoditi, da u tuđim pećima dobijemo drugi proizvod, nego kasnije u vlastitim. Sve te okolnosti utječu naime jako na konačni proizvod. Riedko će se dogoditi, da pokusnim pečenjem dobiveni proizvod posve odgovara željama i potrebama 13 |