DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 29 <-- 29 --> PDF |
PREGLED OSVRT NA 1943. GODINU Uza sve izvanredne i težke prilike, koje su vladale "u 1943. godini, bilježi hrvatsko šumarstvo više pozitivnih vriednosti trajnog značenja. Sav rad i sva nastojanja pozvanih i odgovornih čimbenika danas zbog težkih prilika često i ne dolazi do izražaja, kao što će ostati neocieniti i mnogi napori hrvatskih šumara uloženi prvenstveno u osiguranju obskrbe drvom. Pa i najskromniji uspjeh zahtieva u ovakva vremena nesrazmjerno više napora i rada, nego li mnogo veći u sređenim vremenima. Kao na j značajni ju tekovinu 1943. godine bilježimo osnutak hrvatskih tvornica celuloze prema zakonskoj odredbi od 18. prosinca 1943. god. Hrvatska, kao zemlja u kojoj šumsko gospodarstvo zauzima poseban položaj po svom prostranstvu, po mogućnostima proizvodnje (prirodnim uslovi prirasta), po površini absolutnog šumskog zemljišta, kao zemlje iz koje se izvezoše stotine i stotine hiljada metara suhe hrastovine, a milijuni i milijuni kubnih metara ostalih vrsta drveća, kao zemlje s velikom površinom bukovih šuma, malo je krenula napried od najjednostavnije preradbe drveta, od pilana. Izkorišćavanje temeljne sastojine drveta, celuloze, i za hrvatsko šumarstvo i za narodnog gospodarstvo bilo je bez većeg značenja. Ta činjenica ima donekle svoj uzrok i u kapitalističkom gospodarskom režimu, ali zapreke, koje je stavljao ovakav režim mogle su ipak biti svladane jednim sustavnim radom i nastojanjem za izkorišćavanjem vlastitih prirodnih dobara u punoj mjeri. Posebnički kapital do sada nije pokazivao stvarno zanimanje za ovu veleobrtnu granu, koja prerađuje domaću sirovinu, možda i stoga, što bi za svoj rad trebao imati osigurane i dovoljne količine drveta. Kako je država najjači šumoposjednik, kako bi, što više, u prvo vrieme potrebno drvo mogla jedino dobavljati država, to je vidljivo, kako je ovaj veleobrt upućen na državu ne samo kao imperija, nego i kao gospodara ili upravitelja državnih šuma. Zar nije onda provedba ove suradnje riešena najsretnije na taj način, da država preuzme ne samo pobudu za osnivanje ovog veleobrta, nego da u njemu i trajno^ zadrži vodstvo, kako je to predviđeno i u zakonskoj odredbi od 18. prosinca. Naš veleobrt celuloze treba u prvom redu izkoristiti drvo, koje nije sposobno za tehničku upotrebu. Kod toga izkaču veliki proizvodni ili bolje prevozni troškovi celuloznog drveta. Ti su troškovi stoga veliki, što naše šume, naročito brdske, većim dielom nisu otvorene, pa ni one, kroz kojih je prošla sjekira eksploatacije. Podignuta prometna sredstva pojedinih šumskih područja prigodom njihovih sječa po dugoročnim ili inim ugovorima, građena su samo obzirom na izvoz prvorazrednog građevnog drveta, a ne da se šuma i trajno otvori, te da se tako omogući trajno korištenje i onih, novčano, manje vriednih sortimenata, ali ne manje vriednog drveta kao sirovine. U tome zapravo i trebamo gledati najveću pogrješku dugoročnih ugovora, u kojima se nije posvećivala nikakva pažnja za gospodarsko otvaranje šume. Kako je buduće šumsko gospodarstvo nemoguće bez odgovarajućih puteva, . to će trebati naći načina, da se ove pogrješke prošlosti poprave ne računajući pri tome računicom kapitalističkog gospodarstva. Računica kapitalističkog gospodarstva ne može biti mjerodavna, jer se tu radi o potrebama narodnog gospodarstva i o obskrbi naroda potrebnim materijalom, a računica obskrbnog gospodarstva ima u prvom redu pred očima podmirenje potreba, dok ukamaćenje uloženog kapitala igra podređenu ulogu. Uzputno nabacujemo misao, da će se otvaranje naših šuma trebati izvršiti pomoću državne radne službe (domorađnika) a to i prije, što će izgradnja dobrih šumskih puteva odnosno puteva za otvaranje šuma imati za posljedicu i obće poboljšanje naših prometnih veza u onim dosada najzapuštenijim krajevima. Uloženi trud za ovaj posao bit će indirektno naplaćen i u olakšanju proizvodnje celuloze, koja s poboljšanim gospodarenjem u hrvatskim šumama mora osigurati podmirenje vlastitih potreba na papiru, a olakšati obskrbu odjećom, pogonskim gorivima, kao i ostalim po količinama manjim, ali za suvremeni život ipak neophodno potrebnim materijama. Osnivanje hrvatskih tvornica celuloze predstavlja i korak u pojačanoj proizvodnji drveta. Pri tome imademo na umu naročito seljačke samovlastničke šume, jer će se gospodarenje s tim šumama u znatnom dielu moći usmjeriti za proizvodnju celuloznog drveta, dakle sortimenta, koji se može proizvesti i u malim ophodnjama. A intenzivnije gospodarenje u seljačkim samovlastničkim šumama nije nipošto neznatna stvar i to ne samo zbog toga, što one u proizvodnji zaostaju (u prosjeku) spram šuma drugih vlastnika, nego i zbog toga, jer te šume zauzimaju oko petine cjelokupne hrvatske šumske površine t. j . oko 800.000 ha. U ostalim dvjema značajnijim objavljenim zakonskim odredbama Zakonska odredba o ovlaštenjima ministru narodnog gospodarstva u pogledu šumskih nekretnina, izvlaštenim po propisima agrarne reforme, i u pogledu zemljištnih zajednic a od 6. kolovoza 1943., te Zakonske odredba o izmjeni § 74. zakona o šumam a od 6. studenoga 1943. ostvaruje se tendencija prikupljanja šuma u državno vlastničtvo. Samo ostvarenje ove tendencije provodit će se postepeno prevodeći u državno vlastničtvo napuštene i zapuštene šume. U prvoj je zakonskoj odredbi početak i podržavljenja šuma onih zemljištnih zajednica, koje nisu ni napuštene ni šume zapuštene, jer je dana mogućnost, da pojedine zemljištne zajednice »mogu i same većinom´ glasova zaključiti razpoložbu svojom imovinom u smislu prenosa šumskih nekretnina i ostale imovine u vlastničtvo države. Druga je značajka zakonske odredbe o izmjeni § 74 zakona o šumama, da su i posebničke šume iznad 30 ha stavljeni pod naročiti javni nadzor. Vriedno je zabilježiti i drugu nadopunu zakona o lovu t. j. Zakonsku odredbu o nadopuni zakona o lovu od 5. prosinca 1931. od 8. travnja 1943. god. Dok je prva nadopuna, izvršena Zakonskom odredbom o promjenama i nadopuna zakona o lovu od 5. prosinca 1942. od 3. kolovoza 1942., više organizatorne naravi, ova druga daje lovu izrazitiji gospodarski značaj, jer u § 2. ovlašćuje ministra šumarstva, da naredbenim putem propisuje mjere »za uzgoj, čuvanje i prehranu divljači, kao i za tamanjenje zvjeradi i ptica grabljivica«, 27 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Naredba o ustrojstvu ministarstva šumarstva i rudarstva objavljena je doduše početkom 1944. godine, ali stvarno pripada 1943. godini. Ova naredba nosi obilježje ustrojstva državne vlade prema zakonskoj odredbi o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske od 9. listopada 1942. kojom su privredni resori (poljodjelstvo, šumarstvo, rudarstvo, obrt, veleobrt i trgovina s brigom o prehrani) ujedinjeni u jedno ministarstvo — Ministarstvo narodnog gospodarstva. Podjela ovakvog ministarstva bila je predviđena na glavna ravnateljstva, koja su i osnovana odredbom Poglavnika od 14. listopada 1942. god. Po toj podjeli resor šumarstva ujedinjen je u Glavnom ravnateljstvu za šumarstvo. Ovakvim ustrojstvom postigla se potrebna koncentracija i kolaboracija, ali istodobno i potrebna decentralizacija, poslova, koji se, naročito u ratno vrieme, mogu uspješno svršavati samo najužom suradnjom. Međutim se ovakvo ministarstvo narodnog gospodarstva prema odredbama Poglavnika od 11. listopada 1943., razjedinjuje u tri ministarstva, od kojih je jedno Ministarstvo šumarstva i rudarstva. Ustrojstvo Ministarstva šumarstva i rudarstva ostaje na provedenoj diobi u Ministarstvu narodnog gospodarstva, pa i naredba o unutarnjem ustrojstvu ovog ministarstva izrađena je na bazi glavnih ravnateljstava, koji se dalje diele na odjele, odsjeke i podođsjeke. Kod ustrojstva samog Glavnog ravnateljstva za šumarstvo usvojeno je mišljenje, da se poslovi grupiraju u četiri odjela i to u obći odjel, odjel za uzgoj i uređivanje šuma, gospodarski odjel i odjel za promicanje šumarstva. Značajka je ove naredbe, da je razčlanjivanje poslova šumarskog resora izvršeno podrobno, te se iz nje može liepo´ vidjeti poslovanje šumarske službe i njezinu diobu na pojedina uža područja (odsjeke) dajući dobar putokaz za specijalizaciju u pojedinim granama šumarskog djelovanja. Iako ovaj osvrt nije mjesto za podrobnije razmatranje same naredbe o ustrojstvu ministarstva šumarstva i rudarstva, treba ipak podvući značajnu tekovinu šumarske službe, koja je naglašena u ovoj naredbi, a to je odjel za promicanje šumarstva. Rad ovog odjela od najvećeg je značaja za hrvatska šumarstvo, jer on pored ostalog obuhvaća brojidbu, upotrebu i promet drveta i ističe potrebu posebne brige za seljačke samovlastničke šume ili ukratko sve ono djelovanje, koje je do sada bilo zanemarivano, a bez kojeg nema uspješnog hrvatskog šumskog gospodarstva. Brojitba je temelj za poduzimanje upravnih i gospodarskih mjera, a u poslovima odsjeka za upotrebu, drveta vidimo zacrtani put racionalnoj upotrebi, odnosno preradbi drveta, što je isto tako važno za drvnu bilancu kao i pojačanje proizvodnje t. j . neposredna briga oko povečanja prirasta. O seljačkim samovlastničkim šumama do sada vodila se vrlo mala briga, da se ne kaže nikakova, jer su se one, promatrane kao pojedini objekti, svojom površinom4 gubile uz šume zemljištnih zajednica, imovnih obćina ili države, kao i posebnickog šumskog veleposjeda, ali promatrane kao cjelina predstavljaju površinu, koja nadmašuje i posebnički veleposjed i površinu šuma zemljištnih zajednica, pa svojedobno i imovnih obćina. Između ostalih naredbenih propisa značajna je i Naredba o nadležnosti za davanje pristanka po § 88. zakona o šumama od 30. listopada 1943. Prema današnjem djelokrugu velikih župa dozvole za podizanje pilana i ostalih uređaja za preradbu drveta spadale su u nadležnost velikih župa. Ovom naredbom je podjeljivanje ovih dozvola zadržano za Ministarstvo šumarstva i rudarstva, čime se omogućuje vođenje jedinstvene politike u ovom području. Ovo je naročito važno danas, kada će se naš drvni veleobrt s temelja obnavljati i kada se pruža mogućnost radikalnog zahvata u hrvatsku drvnu industriju s namjerom, da se ona uskladi i usmjeri s mogućnostima i potrebama šumskog gospodarstva, kao i potrebama cjelokupnog hrvatskog narodnog gospodarstva. Za šumarstvo je od posebnog značenja i osnutak Ministarstva skrbi za postradale krajeve i to u toliko, što je njemu dano u dužnost, da obnovi život i gospodarstvoi u ratom postrađalim krajevima. Kako su većinom postradali pretežno šumski krajevi (Bosna, Lika), to se obnovom života u ovim krajevima može i treba izvršiti tako, da bude u punoj mjeri osiguran i život šume odnosno proizvodnja drveta na svim šumskim zemljištima, a što se može ovom prilikom opet s najmanje novih potresa provesti. Osvrnut ćemo se još na publicističko djelovanje tokom 1943, godine i to ono namienjeno izvanstručnoj javnosti, koje nosi oznaku i »propaganda šumarstva«. Upoznavanje najšire javnosti s uvjetima šumskog gospodarstva, sa značenjem drveta u suvremenom životu čovjeka, s "gospodarenjem i upotrebom drveta sa šumom uobće, a hrvatskim šumama napose, s poduzetim mjerama na polju šumarstva, ukratko stvaranje šumarskog mentaliteta važan je čimbenik za napredak našeg šumskog i drvnog gospodarstva. Ta eto u programu rada slovačkog šumarstva za 1944. godinu predviđa se naročiti rad na propagandi, da se šume, radi osiguranja proizvodnje drveta u budućnosti, u današnjici ne samo crpu, nego i njeguju i štite i tako postigne povoljan prirast ne samo po količini nego´ i po kakvoći. »U tom pravcu potrebno je tokom nove godine utjecati na javno mnienje predavanjima, poučnim člancima, slikopisima i svrsishodnom promičbom u najširim slojevima naroda. . .«, kako piše Ing. K. Kosljar u prvom ovogodišnjem broju časopisa »Les a d r e v o«, a u uvodniku pod naslovom »Vstup do noveho roku na poli lesneho a drevärskeho hospodärstva«. 1943. godine bilježi srazmjerno dosta obširno publicističko djelovanje iz šumarstva namienjeno nestručnim krugovima. Pored izdanja, koja u svojoj cjelini moraju sadržavati i djelatnost u šumskom gospodarstvu (Hrvatska Enciklopedija, pa mala enciklopedija Znanje i radost, Zemljopis Hrvatske u izdanju Matice Hrvatske), o šumarstvu pisano je i u drugim izdanjima. Tako u 35. knjizi Matičinog Kola, u Ekonomistu, u kalendarima, a ponajpače u tjednom i dnevnom novinstvu. Od tjednih novina naročita suradnja bila je u tjednicima namienjenim selu i to Hrvatskoj Straži, a zatim u stogodišnjem Gospodarskom listu. Od dnevnog novinstva gospodarski dnevnik Gospodarstvo počam od mjeseca travnja ima tjednu stalnu posebnu stranicu pod oznakom »šumarstvo i drvarstvo«, ali povremeno donosi članke s područja šumarstva i izvan ove stranice. Bilanca prosvjetljivanja o šumarstvu za 1943. godinu je pozitivna, ona će donieti i ploda, jer su članci iz područja šumarstva traženi, a pozitivnosti ove bilance, valja naglasiti, pridonieli su možda najviše urednici dotičnih listova, koja su ovu suradnju, bilo kao povremenu bilo kao stalnu, zapravo iznudili, kako je to već svojedobno (u br. 6.) i u Šumarskom Listu istaknuto. Iijetopisac 28 |