DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 68. SIECANJ—VELJAČA 1944. Prof. Dr. JOSIP BALEN, Zagreb: PROF. AIMO KAARLO CAJANDER * 4. IV. 1879. f 20. I. 1943. Zemlju »šuma i jezera,« prijateljsku Finsku, zadesio je težak udarac. Smrt joj je ugrabila jednoga od najjačih radnika na promicanju gospodarskih probitaka uobće, a napose najjačega predstavnika šumarske nauke i šumskoga gospodarstva u najširem smislu te rieči. Poznat daleko izvan granica svoje zemlje, pisac mnogih djela, organizator i naučnog i praktičnog rada u šumskom gospodarstvu u svojoj domovini, i to u razmjerima, koji, po običajnom shvaćanju snage i sposobnosti malih naroda, daleko prelaze ono, što smo naviknuti gledati kod malih naroda, poznati suradnik, a često puta i duša međunarodnih šumarskih kongresa, koji je bogato dielio darove svoga neizcrpivoga znanja ne samo svojoj zemlji, nego i čitavom prosvjećenom čovječanstvu, pro fesor Aimo Kaarlo Cajander bogato je zadužio i svoj narod i šumsko gospodarstvo uobće! Poznati botaničar, gorljivi, neumorni trudbenik na polju šumarske Prof. Aimo Kaarlo Cajander nauke, nenadkriljivi organizator i pri znati državnik rođen u Uusikaupunki od otca Aleksandra, ravnatelja gimnazije, i Ane Mathilde Allenius, zaklopio je svoje oči: nađoše ga u parlamentu mrtva za radnim stolom, za kojim je toliko uradio za svoj narod i svoju zemlju. Životni putovi poput onog prof. Cajandera veoma su riedki. Završivši izpit zrelosti godine 1896. u Turku, posvetio se prirodnim naukama, botanici kaoi glavnomi predmetu. 1901. svršio je taj studij, a 1903. položio stroge izpite. Savezno s botaničkim studijem učinio je više naučnih putovanja, a među njima i put u Aunus, u područje između Äänisjärvi (Onega jezero) i Bieloga mora, onda put u Sibiriju u porječje Lene. To je putovanje imalo za posljedicu niz botaničkih radnja (O botaničkoj jugoiztočnoj granici u Fenno — Skandinaviji 1900); »O zapadnim, granicama nekih vrsta drveća Sjeverne Rusije« (1902); »Prilozi za poznavanje vegetacije aluvija Sjeverne Eurazije I« »Aluviji donjega toka Lene« i »Studije o vegetaciji prašume na rieci Leni« (1904). Godine 1904—1906 studira šumarstvo na šumarskoj školi Evo i polaže potrebne izpite. Možemo kazati, da od vremena, kad se je dao na studij šumarski, počinje njegov posebni iztraživalački rad, koji sve više i više obuhvaća šumarska znanstvena 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 4 <-- 4 --> PDF |
područja. Znanje iz prirodnih nauka, upodpunjeno šumarskim studijem, ili bolje reći primjenjeno na šumsko gospodarstvo, daje mu mogućnosti, da duboko zahvata u bioložke odnose u šumi. Nadovezujući na rad umnoga profesora Morozova, koji je udario temelje tipologiji u šumarstvu, Cajander kao nitko do njega proučava raznolike prirodne utjecaje, čiji je konačni rezultat: najsavrsenij a i najzanimljivija životna zajednica — šuma. Razprave »Aluviji porječja Onege« (1905) i »O barskim područjima i njihovom značenju za šumarsku nauku I.« te »Prirodne osebine naših barskih područja « (1906) označuju pravac njegova rada, koji je toliko odlučan za njegovo plodno djelovanje kroz više od 30 godina. Godine 1907—1908 vidimo ga kao profesora i rektora šumarskoga instituta u Evo, a 1911 kao redovnog profesora šumarstva na sveučilištu u Helsinki, kamo je šumarstvo bilo preneseno. Kao sveučilištni profesor Cajander upravo oblikuje i upućuje čitavi rad na šumarskoj nauci u Finskoj: on okuplja oko sebe i odgaja čitavi niz ljudi od nau ke, koji u složnom redu idu putem, koji je on obilježio, iztražujući mnoga šumsko gospodarska pitanja, daj ući dragocjenu podlogu za šumsko gospodarstvo kao glavni izvor do bara svojeze ml jeiutvrdjujući u znanstvenom svietu i ime svoga učitelja i ugled svoje zemlje. U razdoblju 1907—1918 objelodanjuje Cajander veliki broj znanstvenih radnja — rezultate pomnog iztraživačkog rada. U to doba spadaju i radovi: »Šumarsko znanstveni rad u inozemstvu« (1909) ; »O šumskim tipovima« (1909); »Aluviji porječja Tornio i Kemi« (1909); »Osnovi šumarske nauke« I. i II. (1916 do 1917), »Studije o tresetima Finske« (1913). Finsko šumarsko znanstveno družtvo (Suomen Metsätieteellinen Seura) osnovano je 1909 god. na pobudu Cajanderovu. Za rad zavoda za šumarska znanstvena iztraživanja u Finskoj udario je Cajander temelje, pa ga vidimo god. 1909, kao tajnika povjerenstva, koje je imalo urediti ovo pitanje. Godine 1917 član je t. zv. državnog šumarskog povjerenstva a god. 1918. njegov je predsjednik. Ovo je povjerenstvo imalo udariti smjernice državnom šumskom gospodarstvu u Finskoj. Cajander ima bitni udio u radu ovoga povjerenstva u sastavu projekt a, ukojemsupoloženesmjernice šumskoga gosp od arstv a, koje je bitni dio gospodarske snage Finske. Godine 1918 Cajander je glavni ravnatelj finskih šuma. Na tom je položaju kao i u svojstvu člana različitih povjerenstava proveo reorganizaciju, šumarske administracije, proveo je razdiobu na šumsko-upravna područja, uveo je nadzor nad posebničkim šumskim gospodarstvom, proširio je utjecaj države na šumska poduzeća. Možemo kazati, da intenzivni napredak šumskoga gospodarstva u Finskoj počinje sa radom prof. Cajandera. Jedan od glavnih proizvoda finskog drveta — celuloz a — zahvaljuje svoj udio u gospodarstvu Finske prof. Cajanderu. Nije manja zasluga prof. Cajandera za osnivanje i pomaganje zavoda za šumarska znanstvena iztraživanja kao i za provedbu njegovoga programa. Ovaj zavod je, izmedju ostaloga proveo i procjenu drvnih zaliha u šumskim područjima Finske, pa je i u tom pogledu neizmjerna zasluga Cajanderova. Od 1919 objelodanio je čitav niz daljih znanstvenih radova, od kojih napominjemo samo nekoje: »Državno šumsko gospodarstvo kao poduzeće« (1921), »O šumskim tipovima II.« (1921) »K pitanju o medjusobnim odnosima klime, tla i vegetacije« (1921), »Razčišćavanje pojmova u biljnoj topografiji« (1922), »Teorija o šumskim tipovima« (1926), »Medjusobna borba u biljnom svietu« (1926), »Bit i značaj šumskih tipova« (1927). Bio je dopisnik i član mnogih znanstvenih družtava u inozemstvu: Poljodjelske akademije u Turinu (1923), Njemačkog botaničkog družtva (1926), Bečkog botaničko-zooložkog družtva (1926), Poljskog botaničkog družtva (1926), Madjarske akademije znanosti (1928), Švedskog botaničko-geografskog družtva. (1930) i t. d. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 5 <-- 5 --> PDF |
f Počasni je član mnogih družtava: Njemačkog dendroložkog družtva, Američkog šumarskog družtva, Šumarskog instituta u New Zeelan-u itd. Počasni je doktor visoke škole u Beču, Ebers-walde-u itd. Počasni je predsjednik medjunarodnog kongresa Ithaca (New-York). Bio je ili predsjednik ili član upravnog odbora brojnih finskih družtava, tako »Societas pro fauna et flora fennica«. Družtva za narodno prosvjećivanje«, »Finskog geografskog družtva«, »Finskog saveza za vanjsku trgovinu«. Prof. Cajander radio je intenzivno i na političkom polju, pa je i tu njegov rad bio od velikog utjecaja na razvitak Finske. God. 1922 je predsjednik vlade i ministar poljodjelstva (kamo spada i šumarstvo), godine 1924 je ponova predsjednik vlade; godine 1928-1929 je ministar oružanih snaga, a god. 1937-1939, ponovo predsjednik vlade. God. 1929 pa do svoje smrti član je parlamenta. Cajander je bio posjednik brojnih odlikovanja: nosilac velikog križa Finske biele ruže, švedskog odlikovanja Nordstjärna, norvežkog St. Olawa, francuskog Merite agricole itd. itd. Kao iztraživač i profesor šumarstva obogatio je Cajander sve grane nauke a u prvom redu doprinio je razvitku i znanstvenim temeljima nauke o uzgoju šuma. Njegovi su znanstveni radovi poznati i priznati u čitavom s vie tu. Savezno s time je i činjenica, što je biran za počasnog predsjednika medjunarodnog saveza šumarskih zavoda za iztraživ a n j a. Cajander je osobito zadužio Finsku svojim radom na polju veleobrta, jer je udario temelje intenzivnom preradjivanju finskoga drveta i mehaničkim i kemickim putem. I kao znanstveni radnik i kao vodeći državni funkcioner a zatim i kao predsjednik i član poduzeća za raznoliko preradjivanje drveta, savjestno je primjenio svoje bogato znanje kao učenjak prvoga reda, da korist odfinskih šuma bude za narod i državu što veća. Cajander je imao brojne i političke i gospodarske i družtvovne zadatke u svojoj zemlji. Njegov je udio za dobro zemlje i naroda od osobitoga značenja za razvitak Finske. Dokaz je za to pokraj znanstvene još i njegova sjajna politička kariera. Pisac ovih redaka sjeća se s pietetom profesora Cajandera. Imao je čast upoznati ga na medjunarodnom kongresu i Riaiu (1926), kao i na medjunarodnom kongresu u Budimpešti (1934). Skroman kao malo tko, okupljao je oko sebe stručne ljude raznih naroda i zemalja, osvajajući ih svojom jednostavnošću i svojim ogromnim znanjem. Prof. Cajander mnogo se zanimao i za našu zemlju, želio je upoznati i slavonske hrastove i bosanske šume i naš Krš. Nije prestajao naglašavati potrebu osnivanja tvornica celuloze u našim prostranim crnogoričnim područjima kao i potrebu intenzivnoga rada na Kršu. Životno djelo prof. Cajandera veoma je obilno. Sve, što se je odnosilo na šumu i šumsko gospodarstvo, bilo je sastavni dio njegova života i njegove jake životne djelatnosti. Krčeći jakom rukom puteve gospodarskom napredku svoje zemlje u kojem šumsko gospodarstvo ima najznatniju ulogu, žrtvovao je svoj život svojoj zemlji. Imena prof. Cajandera sjećat će se trajno, i sa zahvalnošću i sa počitanjem, ne samo hrabri finski narod, nego i svi stručni krugovi svih prosvjećenih naroda. Znalac prvoga reda primjenio je svoje bogato znanje u praktičnome životu svoje zemlje i s time utvrdio poznato i jedino opravdano mišljenje, da sam oznanje i pošten i, nesebični rad mogu doprinieti napredku čovječanstva. Neka je svjetla uspomena prof. Cajauderu! _; 3 |