DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Nakon tih navedenih opisa opisuje nam
autor samu metodiku pokusa. Ti su pokusi
vršeni na dva načina: 1. jaja su odieljena od
dlačica, 2. jaja su ostala sljepljena dlačicama
u sitnim komadićima. Autor je time htio da
izpita da li imaju dlačice neko zaštitno djelovanje,
kako neki autori tvrde. Od svakog načina,
navedenog pod 1. i 2., modificirao je autor
pokuse u dva smjera: a) uzeo je staklene posude
i vodu te stavio napolje (prve godine od


27. XII. 38. do 7. I. 39., druge godine 23. I.
1940. do 20. III. 1940.); kad se je voda smrzla,
stavio je na led jaja. i tako prepustio djelovanje
ledu, hladnoći i dr.; b) uzeo je posudu, napunio
do polovine vodom, kad se smrzla stavio jaje i
nadopunio vodom, koja se je također smrzla
tako, da su jaja bila uložena u ledu. Kao kontrola
metnuta su jaja (sa ili bez dlačica) u
epruvetu zatvorenu čepom. Nakon završetka
pokusa, autor je prenio pokusni materijal u
laboratorij i tu pod kontroliranom temperaturom
odredio broj izleglih (dakle preživjelih)
gusjenica, te broj uništenih od osice, kao i
mortalitet.
Predaleko bi nas dovelo, kad bismo iznosili
detaljno sve tabele ove interesantne radnje;
konačni rezultat jest, da vanjski faktori (led,


Poviestna zrnca:


snleg i đr.) nisu u stanju, da ubiju gusjenicu
u jajetu ni onda ako su jaja sastrugana i tako
lišena svoje prirodne zaštite dlačica, i izloženi
djelovanju atmosferilija i hladnoće. U svim tabelama
vidimo da je vrlo malen postotak gusjenica
uginuo utjecajem abiotskih faktora,
osobito druge godine (kada su vladali nepovoljniji
vanjski uvjeti), kada je vjerojatno
ubran zdraviji materijal. Kako je autor radio
velikim brojem pokusnih životinja (u glavnom
pokusu 1940. god. 16.000), mogu se rezultati
uzeti kao punovriedni.


U zaključku iznosi autor, kako je prema
tome metoda struganja legla jaja
bez naknadnog skupljanja i spaljivanja
neefikasno i nedovoljna
mjera , te ju je potrebno zabaciti. Ova spoznaja,
dokazana egzaktnim pokusima autora,
vrlo je važna za šumarsku i gospodarsku
praksu te će izpitivanja biti još podpunija, izpita
li autor, koliik broj gusjenica, koje se izležu
na tlu (ako su jaja sastrugana), dospije
na drvo te zatim, kako stoji pitanje struganja
odmah po leženju jaja, naime, ne bi li možda
atmosferski faktori u rujnu i listopadu uz pomoć
gljivica povećali mortalitet.


Ing. J. Kišpatić


PRVI POKUŠAJ IZVOZA NAŠEG DRVETA U EUROPSKE ZEMLJE


»Gospodarstvo« u svom broju od 2.
listopada 1943. ,god. donielo je prikaz pod gornjim
naslovom o prvim pokušajima izvoza našeg
drveta na europsko tržište. Koliko zbog
zanimivosti toliko i zbog dokumentarnosti i
lakšoj pristupačnosti pienosimo u cielosti taj
prikaz i u naš .---Hrvatski šumarski list«, članak
glasi:


»Još je carica i kraljica Marija Terezija
(1740.—1780..) nastojala, da podigne financialno
stanje u Hrvatskoj procvatom trgovine.
U tomu ju je priečila Turska, s kojom se je
uzaludno kroz dugi niz godina natezala da bi
joj otvorila Dunav i Crno more. Zato je kraljica
i svrnula svoj pogled na Jadran, te je
njena vlada smjerala da uredi rieke Savu,
Dravu i Kupu. Tako bi Karlovac imao postati
znatan trgovački emporij u Hrvatskoj. Ali svi
su se ti planovi samo djelomično proveli i samo
je Kupa bila kako tako´ uređena za plovitbu.
U poduzeću za izgradnju vodenog puta na
toj rieci bili su angažirani i neki velikaši, a
napose grof Teodor Batthyany. On je dapače
uredio u Ozlju brodogradilište za riečne brodove,
koji bi služili prometu robom (g. 1780.).
Građu su mu za to davale prostrane hrastove


bukove šume baš uz samu Kupu, koja je
bila važan prometni put za trgovinu prema
moru, a uz to je bila povezana sa Savom i
L unavom.


Veliko bogatstvo šUlua a Hrvatskoj (napose
onih u Vojnoj Krajini) uočio je pustolovni barun
Siegfried Heribert Taufferer, koji je
od 1771. godine služio u prvoj banskoj pukovniji,
a od 1773. u drugoj kao kapetan. On
je bio porieklom iz Kranjske, a govorio je i
pisao odlično njemački, talijanski, francuzki,
englezki, latinski, te slovenski i hrvatski, što
mu je kasnije u njegovim zamašnim trgovačkim
poslovima uvelike koristilo.


Taufferer je dapače izradio obsežan
plan, kako da se ove šume izkoriste i da se
našim drvom poplavi cielo europsko tržište. U
ovom nacrtu osvrnuo se i na brodarske veze


s Kupom, Savom i Dunavom do u Crno more,
te je namislio preko Carigrada izvoziti drvo u
Prancuzku, Španjolsku, Veliku Britaniju i ...
u Rusiju. Cieli ovaj projekt predložio je daroviti
barun preko državne dvorske kancelarijo
u Beču caru Josipu II. (1780.—1790.), koji ga
je svakom prigodom podpomagao. Kada je car
prihvatio ovu osnovu i obećao svoju pomoć,
krene Taufferer s preporukama bečke vlade u
inozemstvo da pregovara glede dobave drveta
(17&2.). Na fcvoir putu po Rusiji, španjolskoj,
Francuskoj i Turskoj sklopio je brojna poznanstva
i veze u tamošnjim političkim i trgovačkim
krugovima. Vrativši se sa puta Taufferer
je poveo prvi trgovački brod iz regulirane
Kupe Dunavom do Carigrada. Tom prilikom
je izpravio i navigacionu mapu Dunava od Zemuna
do Crnog mora.


Tauffererovo poduzeće unatoč težkih ratnih
i političkih zapletaja napredovalo je vrlo dobro,
jer je on radio sa cielom malom riečnom mornaricom.
Tada se Kupom brodarilo kad je bila
manja voda na korabima (najstarija vrst spla,va
od hrastovine na toj rieci) i tumbasima
(veći od koraba i pokriveni, a građeni od mekog
drveta mogli su ponieti i veći teret), a
pri jačoj vodi na burčulama (vrst splavi od
hrastovine, a mogli su ponieti još veći teret)
i lađama.


Bečki krugovi, koji su bili zainteresirani u
ovom Tauffererovom već razgranjenom poduzeću,
silno su bili zadovoljni, budući da je barun
izvršavao dobave s puno točnosti i spreme.
Ali isto je ubrzo počelo zapinjati zbog slabog
pomaganja tadašnjih vlasti i neprestanih smetnja.
K ovomu su pridolazila i zakašnjenja s
isplatom i kreditima kao i birokratizam, koji
je kočio rad poduzeća. Sve je to dovelo da je
Taufferer morao obustaviti rad i najaviti stečaj
družtva. Naravno da je po mišljenju bečkih
krugova svemu bio kriv barun Taufferer, te se
pred mješovitim sudom u istom gradu morade
opravdati zbog sloma poduzeća, koga je i država
pomagala. Na koncu on bi osuđen na gu


31