DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 41     <-- 41 -->        PDF

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO


Ing. Nikola Bubčić


Uspomenu na vrlog junaka Ing. Nikolu
Rubčića učvršćujemo ovim riečima jednog od
njegovih drugova na ravnateljstvu šuma u Zagrebu
: ,


Ostavio nas je naš dragi nezaboravni N i-
kola Rubčić. Ostavio nas je u cvietu mladosti,
u času, kad još nije pravo ni stupio u život.


Rodio se 6. XII. 1911. u Novoj Gradiški,
gimnaziju i šumarski fakultet završio je u Zagrebu.
Pun poleta i ideala, naš Nikola volio je
prirodu iznad svega, zato se je velikom voljom
i ljubavlju posvetio šumarstvu, koje je od njega
očekivalo, poznavajući ga kao veoma sposobnog
šumara, dobrog i vriednog radnika. Međutim
mjesto dugogodišnjeg rada polaže on na
oltar domovine svoj život u cvietu mladosti.


šumarstvu posvetio se je ne samo zato što
je volio šumu i prirodu uobće, nego ga je šumarstvo
privuklo i radi lova. Još kao dječak, a
pogotovo kao student, naš Nikola posebno je
volio oružje i lov. Stupivši u šumarsku službu
pokazao´ se kao veoma dobar i vrstan lovac, na
čemu mu je mogao zavidjeti mnogi stariji
lovac.


Od ravnateljstva šuma bio je Ing. Rubčić,
nakon svega nekoliko godina službe, premješten
za upravitelja šumarije u Vojnom Križu, gdje
je povjerenu dužnost i posao obavljao na sveobće
zadovoljstvo. U svom radu znao je zadržati
ugled predpostavljenog, ali uza sve to za
pođredjene bio je poput otca spram svoje djece.


Kao dobar Hrvat smatrao je za svoju dužnost,
da stupi na odbranu svoje mile Hrvatske
domovine i oružjem u ruci, te nastupa vojnu
dužnost i postiže čast ustaškog satnika, a dužnost
zapovjednika bojne. I spram svojih vojnika
pokazao je svoje veliko srdce ljubivši ih
bratskom ljubavi, a brinući se otčinskom brigom,
što više i za vrieme svojih kratkih odmora,
u družtvu svoje majke i jedine sestre ili
u družtvu svojih drugova mislio je na svoje
vojnike i pripoviedao o njima,


Danas više Ing. Nikole Rubčića nema među
živima. Pao je u borbama u okolici Karlobaga,
žrtvovao je svoj život za dobro drage mu do


movine. U njem je mnogo izgubilo šumarstvo i
lovstvo, njegovom smrću izgubila je ucviljena
majka vrlog sina, a sestra dragog
brata, ali je u njemu domovina imala neustra-


Ing, Nikola Rubčić


sivog branitelja i borca i jednog od onih, koji
ni svoj život ne štede, kad se radi o probitcima
domovine. Međutim »navik on živi, ki zgine
pošteno!« Tako će i pok. Nikola naviek živjeti
u sjećanjima svih onih, koji su ga poznavali,
a-.vječno u knjizi junaka domovine!


f MILAN KNEŽEVIĆ
šumarski savjetnik u miru i upravitelj pogona »Našičke« đ. d.


U Zavidovićima je 1. siečnja o. god. iznenada
preminuo ovaj naš i širim krugovima poznati
šumarski i lovački stručnjak i pisac.


Obitelj mu potječe iz uže Hrvatske, iz mjesta
Lovinca u kotaru Gračačkom. Rođen je
god. 1879. u Bihaću. U Sarajevu je god. 1898.
svršio šumarski odjel tehničke srednje škole i
kod zemaljske vlade 1911. god. s veoma dobrim
uspjehom položio državni izpit za samostalno
vođenje šumskog gospodarstva. Odmah
po´ svršenoj školi počeo je svoju državnu šumarsku
službu kod kotarske oblasti u Glamoču.
Kao šumarski izvjestitelj i upravitelj raznih
šumarija služio je u mnogim mjestima naše
šumovite Bosne (Busovača, Bos. Petrovac,
Drvar, Ključ, Pale, Tešanj, Teslić) i tako se
je temeljito upoznao sa prilikama i potrebama
toga širokog područja. Kad je 1923. god. bio
umirovljen nastupio je mjesto u upravi desti


lacije drveta u Teslicu, pa se je tako temeljito
upoznao i iskorišćavanjem drveta suhom destilacijom.
God. 1925. vraćen je u djelatnu državnu
službu i postavljen je za lovnoga izvje


stitelja kod ravnateljstva šuma u Sarajevu.
Prilikom toga reaktiviranja iz formalnih razloga
nisu mu .priznata neka ranijom službom
stečena prava, što je kao nanesena mu nepravda
težko podnosio. Iza osnutka banskih
uprava radio je neko vrieme kod banske uprave
u Sarajevu, ali je ubrzo´ vraćen na svoje prijašnje
mjesto, gdje je predano i sa velikim
uspjehom radio takodjer i na području izradjivanja
drveta u državnoj režiji. God. 1935.
ponovno je umirovljen u naponu svoje snage.
Ponovo je vraćen u djelatnu službu iza 10.
travnja 1941. i to kao šumarski savjetnik u
ravnateljstvu šuma u Sarajevu, gdje je savjestno
vršio svoje dužnosti do umirovljenja,
koji je usliedilo god. 1943. Prema tome je pokojnik
u ovim kraje.vima, uračunavši i prekide
nastale ranijim umirovljenjima, radio punih


45 godina, odista dug, niz, kojim se rietko može
podičiti koji smrtnik.


Cieli život bio je uzko povezan sa prirodom,
koju je neobično volio, uživao u njoj, ali
je istodobno promatrao i proučavao. Predmet


39