DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 10 <-- 10 --> PDF |
debeo oko 1 met., on je od udara kamenja težkog od 10 kg. i više pukao kao staklo. Osim toga nakon dužeg vremena pojavljuje se i postepeno oštećivanje. Na pr. u Dalmaciji ima više bujica, uređenih još za vrieme Austro-ugarske. Pregrade su vrlo dobro i solidno izrađene: ima ih mnogo i od tesanika. Ali pošto u toku svjetskog rata 1914.—1919.. a i poslije sve do 1934. g. nije bilo nikakovog nadzora, niti potrebnih popravaka, izvjestan broj objekata bio je oštećen. U 80°/o slučajeva ova su se oštećenja pojavila na pločniku, a u svih 100°/o započela od pločnika Nakon opažanja ovih pojava na mnogim bujicama može se sastaviti ovakova šema oštećenja pločnika: Oštećivanje uviek počinje na sredini pločnika, gdje voda izvrne i izvali nekoliko kamenova, te raste prema rubu pločnika. Kad ovaj stigne do temelja zida, pregrada pada. Veliku ulogu ovdje igra zub, koji zadržava podlokavanjepored toga, što je veći dio pločnika odnesen. Ako zuba nema, proces razrušavanja ide mnogo brže i već ova pojava pokazuje, da nikad, ni u slučaju strogog sustava pregrada, ne smijemo izostaviti zub. Treba napomenuti, da dubina zuba zavisi ne samo od debljine vodene struje u proticajnom otvoru, već i od absolutne razlike visina između pločnika uzvodne i krune nizvodne pregrade kod iste linije izjednačenja, što uviek treba uzeti u obzir pri projektiranju. Pločnik se mora zidati tako, da izdrži obterećenje i udar vode i materijala, koji nosi sa sobom voda. U tom cilju pločnik se ne smije zidati od dva reda kamenova, bar u dielu, najpodložnijem udaru vode, već od jednog reda. Bunj na površini pločnika ne smeta, čak šta više povećava koeficijent trenja i donekle razbija, odnosno razpršava udarac vode, ali spojnice (sastavci) na površini pločnika moraju biti što manji. Izrada pločnika je skupa, jer klesanje blokova većih kamenova zahtjeva mnogo truda i vremena. Kako je pri tome debljina kamena veća od 0,50 do 1,00 mt., to je baratanje i prilagođivanje takovih blokova težko. Slabiji zidari obično ostavljaju šupljine tako da jedan kamen dodiruje drugi samo izpupčenim točkama, a da to prikriju, jednostavno zaliju površinu pločnika mortom. Ovakovo popunjavanje jama na površini pločnika ne doprinosi ništa, jer voda odmah izloče i iznese ovaj mort. Pošto je težko naći dovoljnu količinu kamena s potrebnom debljinom, kamenje treba staviti na rebro i to uzduž smjera kretanja vode, pošto je mnogo teže izvrnuti kamen, koji leži dužinom uz smjer kretanja nego kamen, koji leži poprieko. Pri tome na površini pločnika kamenje mora biti što bolje spojeno, bez šupljina i jama. Ako se nađe veće, teže kamenje, koje nema potrebne debljine, isto se može upotriebiti s tim da ima bar 60% potrebne debljine, metnuti ga valja kao gornji red. Donji red pri tome se ozida od tanjeg kamena. U ovom slučaju veća težina ovog kamena osigurava ga od izvrtanja. Mnogo se povećava trajnost i monolitnost pločnika, ako se kamenje unutra naknadno zalieva cementnim mortom. Popunjavanje mortom sastojaka između pojedinih kamenova je" obavezno, ali u pločniku se ne može podpuno izvesti, pošto se mort mora naliepiti na vertikalne strane kamena. Veliko kamenje je vrlo težko prilagoditi i spajati: pri pomicanju i vučenju kamena posredstvom štangljica malter ponegdje odpada. Da se upodpune šupljine, koje se na taj način obrazuju, iste treba zaliti mortom. Kad se namjesti nekoliko kamenova, spojnice i neravnine sa vanjskih strana pokrivaju se mortom. Odozgo između ovih spojenih kamenova treba naći jednu rupicu, u koju se sipa mort, dok se sve ne popuni i ne izađe napolje. Mort mora biti toliko riedak, da ne zaliepi i ne zapuši rupicu prije, nego popuni sve šupljine. Ovaj mort nakon stvrdnuća biti će nešto porozniji, nego običan, ali ipak, u toku od 7 mjeseci on napravi sav pločnik monolitnim. Izlazni dio pločn´ka treba da bude, po mogućnosti širi, tako da pločnik u tlocrtu ima oblik trapeza. To se radi u svrhu smanjivanja debljine vodene struje pri izlazu s pločmka, čime se smanjuje potiskujuća snaga i brzina, a time i proces podlokavanja dna. Kod vodenih jastuka ovakovo je proširenje suvišno. Da se izbjegne ili bar mnogo smanji pritisak infiltracije i možebitno izpupčivanje, preporučuje se napraviti propustnice (prozore) u gornjem dielu zuba. Sve gore navedeno odnosi se na pločnike od kamena. Razumije se, da se pločnik može izraditi i od drugog materijala, ali sve vrste građevnog materijala nisu toliko trajne i izdržljive, kao ljut i zdrav kamen. Beton primjerice mnogo se brže 52 |