DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Provedba toga u praksi znači:


1. U poslieratnom gospodarstvu sustavu
treba posebničkoj pobudi ostaviti najšire polje
rada.
2. Treba ustanoviti samostalnu redovitu
gospodarsku državnu upravu i istovremeno
provađati likvidaciju sadanjih ratno-gospodarskih
ustanova, koje stoje izvan organizacije
redovite državne uprave.
3. Samostalnu redovitu državnu gospodarsku
upravu treba organizirati odozdo prema
gore.
Radi provedbe toga treba:


a) osnovati gospodarske obćine kao obće
gospodarsko upravne jedinice najnižeg stupnja,
u kojima će biti provedena vodoravna organizacija
gospodarstva, dakle u kojim će obćinama
biti organizirano cjelokupno gospodarstvo.


b) u kotarevima treba kombinirati vodo


Iz stranog šumarstva:


POSLIJERATNI PROBLEMI


Švicarska je tipična planinska zemlja, u kojoj
tri četvrtine površine zauzimaju visoke pla~
nine. VrKovi švicarskih planina zalaze u pojas
vječnog sniega i leda. što se odrazuje i u učešću
neplodnog zemljišta u cjelokupnoj površini.
Naime, od cjelokupne površine švicarske, koja
iznosi 41.295 km2 odpada na
njive, vrtove i vinograde 400.000 ha ili 10%
livade 800.000 ha ili 19»/0
pašnjake (planinske i dr.) 1,000.000 ha ili 24šume 950.000 ha ili 23%
neizkorištena zemljišta 400.000 ha ili 10%
jezera, rieke, ledenjake itd. 579.500 ha ili 14%


Šume u švicarskoj zauzimaju dakle nepunu
četvrtinu ciele površine, ali obzirom na proizvodnu
površinu njihov udio penje se na 31.0%.
Na jednog stanovnika dolazi prosječno 0,24 ha
šume.


70«/o švicarskih šuma sastoji se od četinjača
(40% smreka, 20% jela, a 10% odpada na
ariš, bor i dr., četinjače), a oko 30% odpada
na listače (s25% bukva, a 5% hrast, jasen javor,
kesteni dr. listače). Od uzgojnih oblika preteže
visoki uzgoj. Za gospodarenje i upravu sa šumama
postoje dvie organizacije: savezna i
kantonalna. Savezna šumarska organizacija je
Vrhovno nadzorničtvo, koje datira od 1875.
godine, a kantonalna organizacija uređena je
različito već prema pojedinim kantonima. Vriedno
je istaknuto, da je 1907. za brojitbu kod
Vrhoynog nadzorničtva osnovan poseban odjel


— »Švicarska šumska brojitba«. Gospodarenje
u šumama vrlo je dobro tako, da prosječno izkorišćavanje
iznosi 3,5 m3 (ha, ali u pojedinim
etat je daleko veći (na pr. obćinske šume u
Aarbergu 14,4 u Zofingenu 9,4 m3 i t. d.).
Drvna bilanca švicarske pasivna je. Uvoz
nadmašuje izvoz za prosječno 1 milijun m3.
Vlastita proizvodnja cieni se na 3 mil. m3, tako,
da cjelokupna potrošnja iznosi oko 4 mil.
m». Ovo su podatci za predratna vremena, jer
je danas potrošnja pojačana, naročito u području
ogrievnog drveta i drvnog ugljena, koji
se upotrebljavaju i za veće pogone, pa i pogon
motornih vozila. *


Ovaj mali obćeniti prikaz švicarskog šumarstva
potreban je, da se mogu razumjeti nastojanja
današnje šumarske politike, a koje je
iznio savezni šumarski nadzornik Dr E. Hes s


ravnu i okomitu organizaciju gospodarstva
već prema gospodarskom karakteru kraja;


c) šumarstvu, kao temelju naše narodne
imovine i našem najvećem bogatstvu, treba
omogućiti već počevši s kotarom osnivanje
samostalnih upravnih jedinica, gdje god za to
ima uvjeta;


d) obzirom na veliku razcjepkanost poljodjelskih
posjeda, treba u svim krajevima viškova
odnosno manjkova prehranbenih proizvoda
osnovati po kotarevima samostalne prehranbeno-
poljodjelske upravne jedinice s dužnošću
unapredjivanja cjelokupne prehranbene
proizvodnje i razpodjelbe;


e) za gospodarske grane, koje nisu u pojedinim
kotarevima toliko razvijene, da bi mogle
dokazati opravdanost postojanja samostalnih
upravnih ustanova, dovoljno je osnovati
obće gospodarske horizontalno organizirane
upravne ustanove;


f) gospodarska organizacija Velikih župa
mogla bi se izvršiti slično kao i u kotarevima«.


ŠVICARSKOG ŠUMARSTVA


u predavanju održanom na sastanku kantonalnih
ravnatelja šuma dne 22. studenoga 1943.
godine, a koje je i tiskano u br. 2 časopisa
»Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen«
pod naslovom »N euere Gesichtspunkte
der schweizerischen Forstpo1
i t i k«, a čije glavne misli iznosimo u ovom
prikazu.


»Rat je švicarskom šumarstvu«, počinje Dr


E. Hess svoje predavanje, »nametnuo težke
zadatke, koje će ono, zahvaljujući svojoj skoro
stogodišnjoj organizaciji, uzpješno i svladati.
Korist je od rata, što on upozoruje na nedostatke
naše državne organizacije, pa su već i
nakon prvog svjetskog rata 1914.|18. poduzete
izvjestne mjere poboljšanja u švicarskom šumarstvu.
Posljednje godine svjetskog rata
(1918.) izradio je šumarnik. Hef t i jedan
priedlog o povećanju proizvodnje u šumama
švicarske. Hefti previđa razvoj švicarskom šumarstva
u pravcu pojačanja proizvodnje a što
se ima postići povećanjem šumarskog osoblja.
Kako je doba krize iza prošlog svjetskog rata
ometalo ostvarenje istaknutog cilja, to je
samo nekoliko kantona provelo preinake u
svojim šumarskim organizacijama. Bilo je rieči
i o promjeni saveznog šumskog zakona, što
se međutim nije moglo provesti. Većina prije
25 godina po Hefti-ju označenih potreba vriede
i danas.«
»Već se četiri godine«, nastavlja Dr Hess, u
»u švicarskim šumama sieče 150 do 200% normalnog
etata, ali je i postignuto izjednačenje
podjele drveta između područja s viškom proizvodnje
i područja, kojih potrošnja nadmašuje
vlastitu proizvodnju. Ova veća izkorišćavanja
mogle su šume dati bez provedbe čistih sječa,
štete dosadanjim zahvatima u proizvodnu
šumsku glavnicu u većini slučajeva nisu velike,
ali daljnje takovo izkorišćavanje moglo bi
dovesti do ozbiljnih šteta. S prestankom čistih
sječa početkom ovog stoljeća i prelazom
na preborno gospodarenje postigla se kod nas
u švicarskoj mogućnost, da se iz šuma izvade
goleme količine drveta, a da se to na šumama
i ne opazi. To s pohvalom priznaje i pučanstvo
te se mnogi laik kod putovanja zemljom pita,
odakle šumari namiču tako velike količine drveta
a ne provode" čiste sječe.«


67