DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nim obrezivanjem i oblikovanjem krošnje naročito
za vrieme prvih deset godina života sastojine.
Daljni posao je obrana sastojine od
mnogobrojnih štetnika, koji napadaju čiste sastojine
kanadske topole, karolinške topole i
rebraste topole. Ovakvim načinom uzgoja dobivaju
se u 25 godini stabla promjera 50—70
cm s kubaturom oko 2 m3 (po hektaru 1000
m3 ) sposobna za ljuštenje ili rezanje furnira.
Pisac preporuča sadnju vrsta: Populus monolifera
(Karolinška topola), Populus canadensis
(Kanadska ili euramerikanska topola) te Po


pulus robusta (angulata, cordata — rebrasta
topola) te iz tih vrsta proizašle varietetepodvrste.


Poželjno je, da se ovaj način sadnje okuša
i kod nas na svježim (ne mokrim!) šumskim
tlima naročito kod posebničkih posjednika,
gdje ima dovoljno^ radne snage za njegu sastojina,
jer će se taj način uzgoja i kod nas sigurno
dobro izplatitl.


Knjiga se nalazi u družtvenoj knjižnici pod
br. 1789.
Ing. Ivo- GodeU


INTERSYLVA, GODIŠTE III. BR. 3. i 4.


Treći broj ima ove rasprave:


Werner Rothmaler: Šumske prilike na Peloponezu.
članak se osniva na prikupljenim podatcima
bioložkog iztraživanja na Peloponezu
i Kreti, koje je po nalogu njemačkih vojnih
vlasti izvršeno u toku 1942. godine.


Južna Grčka t. j . poluotok Peloponez ima urazmjeru prema drugim mediteranskim zemljama
još uviek prilično velike površine šuma.
Zato nisu u pravu mnogi putopisci, koji ovaj
kraj prikazuju kao očajnu pustoš. Dakako, da
danas ima mnogo manje šuma nego nekad,
kad je gotovo´ čitav poluotok bio prekriven šumom
izuzev visokih alpskih položaja pojasa
1800—2000 m. nad morem. Od nekadanjih neprohodnih
šuma ostali danas samo manji gajevi
duž rieka i potoka, Mediteranska se pak
šuma tvrdih listača (Olea, Ceratonia) prostirala
iztocnim. dielom poluotoka, nu i od nje
ima danas tek nekoliko spomena vriednih tragova.
Njezino je mjesto na sjeveroiztoku zauzela
umjetno podignuta šuma alepskog bora,
koja se kao djelo čovjeka naravno ne može
smatrati autoktonom. Takav t. j . autoktoni
značaj imaju šume zapadnih područja, koje
čine mješovite sastojine. P. halepensis — Q.
Ilex. Planinske se šume prostiru na zapadu i
jugu sve do morske obale. Glavne su im vrste


A. macrolepis (u obalnom pojasu), A. conferta
(u unutrašnjosti) i A. brachyphylla. Subalpinska
šuma obuhvata visinski pojas 800—1800
metara s glavnom vrstom Abies cephalonica a
tu i tamo Pinus Pallasiana, Za spomenutu vrstu
jele, koja je vrlo srodna s našom srednjoeuropskom
A. alba, vjeruje pisac, da će vršiti
veliku ulogu u pošumljivanju mediteranskih
goleti. U nižim predjelima na strmim obroncima
i dolinskim spustima dolazi miešana šuma
listopadnih i vazda zelenih listača (Carpinus
orientalis. Prunus Mahaleb, Quercus coccifera)
a na zemljištima bogatim vodom šuma
platana, Pošumljivanje po mišljenju pisca ne
zadaje na Peloponezu većih potežkoća. U prostoru
šume tvrdih listača trebala bi u ovom
pogledu zauzeti prvo mjesto Ceratonia, koja
sa svojim plodovima mimo ostalog mnogo´ doprinosi
napredku stočarstva. Međutim prvi korak
moći će se učiniti tek onda, kad se postojeće
šume i šumska zemljišta povezu prikladnom
cestovnom mrežom te kad se uveća broj
šumskog tehničkog i čuvarskog osoblja.
Otto Mahler: Osnova i izvedba pojačanih
sječa u njemačkom Reichu. U njemačkom je
šumskom gospodarstvu nastupio preokret dalekosežnog
značaja. Prije je za vrieme liberalističkog
naziranja bila idealom čista jednodobna
visoka šuma s čistom sječom. Sada je
pak prevladala težnja, da se uzgoji »trajna
šuma« (Möller) sastavljena od raznih vrsta i


stepenastog ustroja. Reforma državnog gospodarstva
i današnje obće prilike stavljaju na
šumarstvo1 vrlo težke zadatke, među kojima je
najvažniji aahtjev za pojačanjem sječa. Izkorišćavanje
šuma više ne diktiraju samo šumsko-
uzgojni razlozi već i potreba na drvetu. U


ti takovim je prilikama glavna briga šumske
uprave, da prekomjerne sječe provede u što
manje štetnom obliku po šumu, te da u isti
mah drži pred očima stvaranje uvjeta za podignuće
»trajne šume«, poznate u svjetskoj
književnosti pod imenom Dauerwalda. Potreba
pojačanja sječa ima ići uzporedo s pojačanjem
šumske proizvodnje. Mjere, koje za izvršenje
ovog težkog zadatka dolaze u obzir, imaju u
pojedinim vremenskim fazama raznolike oblike.
Prve su dvie faze obilježene krilaticom:
zabraniti čiste sječe i sastaviti posebne šumskouzgojne
osnove. Trajanje pojačanih sječa
nije u ovom razdoblju bilo moguće predvidjeti.
Potreba, da se odredi trajanje vanrednih prihoda,
dovela je do nove faze, koja, obuhvata izrađivanje
boljih uređajnih elaborata od dosadanjih.
Sav taj rad ide u okvir zadaća šumarske
taksacije, koja je u tom cilju poduzela
sliedeće poslove: ižpitivanje prihodne potrajnosti,
ižpitivanje potrajnosti vrsta đrveta i njihove
smjese, stvaranje većih jedinica, traženje
mogućnosti za veću slobodu u pitanju obhodnje
i veličine sječne površine, što se tiče samog
uzgoja šuma posebna se pažnja posvećuje
primjeni najprikladnijih vrsta proreda, sječa-,
ma na najmanjim površinama i uvođenju raznodobnih
sastojinskih oblika.


Lukas Reiber: Königswald kao primjer suvremenog
gospodarenja u prostoru sjeveronjemačkog
bora. Razprava donosi monografiju
šumsko-gospodarskih radova u šumariji Königswald
(2525 ha) polazeći od zatečenog stanja
do postavljanja temelja za uzgoj trajne
gospodarske šume. Kako je obrađeni material
vezan izključivo na prostor sjeveronjemačkog
bora, to za naše prilike nema posebne važnosti,
pa mu sadržaj i ne iznosimo.


Josef Köstler: Održanje glavnice kod pojačanih
sječa u šumarstvu. U jednom čitavom
nizu zemalja vrše se danas prekomjerne sječe
odnosno prekoračenja normalnog etata. One
povlače za sobom pitanje umanjenja kapitala,
koje treba posebno izpitati. Sa šumarsko političkog
stanovišta pojavljuju se ovdje sliedeći
momenti: a) amortizacija dugoročnih navjera,
b) osnivanje novčanih pričuvnih zaklada i .c)
prikupljanje sredstava kao zaklade za buduće
poboljšbe i pošumljavanja. Nu mnogo više nego
pitanje novčanog kapitala zanima nas problem
same šumske glavnice i njezine buduće
proizvodne sposobnosti. U tom je cilju naročito
potrebno izpitati utjecaj pojačanih sječa, i


106




ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 33     <-- 33 -->        PDF

mogućnosti njegovanja te popravljanja prirodne
glavnice. Ovamo ulazi: a) izvedba pojačanih
sječa bez štete za redovno gospodarenje (izbor
sječina i načina sječe), b) veća briga za pomladak
i njegu sastojina sa svrhom povećanja
proizvodne sposobnosti i c) uvećanje gospodarske
površine novim pošumljavanjima. U
šumarsko-političkoj se praksi nameću u ovom
pravcu zahtjevi a) osiguranje iznosa umanjene
glavnice za svrhe šumskog gospodarstva, b)
amortizacija navjera, c) osnivanje pričuvnih
zaklada, d) sprječavanje štetnih utjecaja na
cienu drveta i c) sprečavanje štetnih utjecaja
na oporezivanje šumskog gospodarstva.


Hermann Leonhard: Oblikovanja šuma u
području berlinskih izletišta. Savezno s novim
građevnim propisima grada Berlina ima biti
gradsko područje izvan stanbenih četvrti, u
koliko služi kao izletište i odmaralište građana,
naročito oblikovano za određenu svrhu. Mora
odmah naglasiti, da za ljepotu krajolika u čitavoj
brandenburzkoj marci upravo šuma vrši
presudnu ulogu. Stepen šumovitosti, koji u tim
krajevima stoji nad prosjekom ostalog Reicha,
mora biti nakon rata još povećan. Predmjeva
se, da će se to postići pošumljivanjem manje
vriednih poljodjelskih površina. Glavna je vrsta
drveća bor. Listače su zastupane u vrlo
neznatnom omjeru. Hrast i bukva, dolaze u čistim
sastojinania, ponekad i u smjesi s borom,
ali poglavito na dobrim morenskim stojbinama.
Ovakov je kraj uz svoje bogatstvo na jezerima
te uz svoj relief (humlje) naročito privlačiv.
Spreewald se sastoji iz liepih sastojina johe a
mjestomično i jasena. Inače na siromašnijim
tlima t. j . pjeskuljama prevladavaju borove sastojine.
U prvom je redu nužno, da se područja
čistih listača te područja mješovitih šuma
održe u današnjem stanju. Ali time glavni zadatak
nije ni dirnut. Velike potežkoće stavlja
posao oko oblikovanja ogromnih površina borovih
šuma, koje djeluju monotono, pa su
uslied svoje jednolikosti i prozvane »Nadelholzsteppen
«, čiste borove sastojine ne smiju ovakove
trajno ostati već se moraju podsađivati
listačarna. Najbolje je prilika za unašanje listača
prilikom pomlađenja postojeće čiste borove
sastojine. U isto vrieme treba nastojati,
da se veće jednođobne površine što prije pro-
gale i tako dobije raznoličniji sastojinski
ustroj. Osim čisto estetskih prednosti polučit
će se novim oblikovanjem šuma i veći prihodi,
jer će se tlo sukcesivno popravljati. Napose će
pak nova šuma biti odporna protiv zaraze insekata
i prirodnih nepogoda. A to je vrlo važno,
ako se uvaži, da su baš čiste borove, sastojine
mnogo trpjele od sniega te od zareznika


(Trachea) u prošlom deceniju. Ali i sam turistički
promet treba drugčije urediti nego do
sada (izgradnja novih puteva i novih linija za
omnibuse, uređenje kupališnog - saobraćaja).
Dakako, svi ovi projekti mogu doći do ostvarenja
tek poslije rata.


Četvrti broj ima ove razprave:


Prof. W. Schmidt: Raznolikosti kod borovih
rasa: — novi pogledi i priedlozi za
metode međunarodnih pokusa. U početku razprave
svraća autor pozornost na važnost ispravnog
uređenja pokusne mreže u svrhu izpitivanja
rasnih osebina jedne vrste drveća (napose
obzirom na obseg i gustoću). Posebnu
važnost pridaje izpitivanju udaljenosti pojedinih
pokusnih objekata, jer stanovite rasne ose


bine dolaze do izražaja tek pod drugim stanišnim
uvjetima. Izpitivanje je rase s praktične
strane važno, da se izvrši prije uvađanja egzota
(Eucalyptus, Douglasia), jer će se na taj
način moći izbjeći mnogim kasnijim neprilikama.
U glavnom se na ´metode pokusa stavljaju
dva zahtjeva: 1. brzo zaključivanje o mladenačkom
stadiju biljaka (nakon 5—6 godina),
2., ujednostavljenje metoda mjerenja. Na primjeru
rasnih svojstava iz njemačkih nizinskih
borika dokazuje, autor da se i sa štedljivim
metodama snimanja može dobiti uvid u distribuciju
tipova već za mladenački stadij biljaka.
Iz prikupljenih se izkustava mogu postaviti
priedlozi i za pokuse međunarodnog značaja.
Podatci izvršenih pokusa prikazani su u sliedećem
redu: osjetljivost iztočnog bora u baltičkom
prostoru, proizvodna snaga na nadzemnoj
biljnoj masi, duljina stabljike, gustoća
rasta, odpornost protiv defoliacije, granatost,
pogrješke u razvoju, izkrivljenost i sposobnost
zacjeljivanja. Za iztočnoprusku provenienciju iznosi
nekoliko važnih svojstava naročito u vezi
s borovima ostalih njemačkih pokrajina. Prikupljeni
se podatci osnivaju na istraživanjima
izvršenim na oko 3 milijuna biljaka iz svih
njemačkih područja. Sa svim tim rasprava ima
svrhu pružiti samo letimični pregled ovih radova
te poslužiti kao osnovica za daljna razpravljanja.


Doc. G. Vincent: Putevi za povišenje primjese
staništu odgovarajućih vrsta u šumama
Srednje Europe, šumsko-uzgojni nedostatci
umjetno postignutih čistih četinjavih sastojina
kao i mnoge druge nedaće,, koje često dolaze
u ovim uzgojnim oblicima, već su odavna pokazali,
kako je vrlo pogibeljno, izvoditi nasilne
promjene prirodne smjese vrsta drveća u šumi.
Pod pritiskom se kalamiteta i drugih zala
svih mogućih vrsti počelo tražiti put i način,
kako da se povisi smjesa iztriebljenih ali odpornijih
i tlu više odgovarajućih vrsta. Ali izvedba
ove namjere nije lagana, jer valja naročito
paziti ne samo na, bioložka svojstva pojedine
vrste, ne samo na stanišne prilike pojedinih
šumskih područja nego i na gospodarske
zahtjeve. U ovoj razpravi obrađuje autor pitanje
izbora vrsta drveća i pritom luči glavne i
pomoćne vrste. Ispravno odabiranje vrsta predpostavlja
solidno poznavanje prihodne sposobnosti
i bioložkih svojstava. Posebnu važnost
pridaje onim vrstama, koje su raširene pretežno
u oblasti kopnenog podneblja t. j . smreci,
beru i arišu. Zatim razmatra vrste obalnog
podneblja, napose bukvu, grab te hrastove lužnjak
i kitnjak. Od četinjača ubraja jelu među
atlanske vrste. Izvodi pokazuju, zašto uvađanje
pretežno atlantskih vrsta obećaje vrlo male
uspjehe, te će to biti sve dotle, dok se god ove
vrste budu uzgajale na velikim čistim sječinama
bez zastora starih stabala. Dolazi do zaključka,
da uzmicanje i nestajanje nekih listača
i jele nije samo posljedica pogodovanja
smrekovim i borovim čistim sastojinama nego
i posljedica čistih sječa i s njima spojenog
osnivanja jednodobnih sastojina. Na brojnim
primjerima prikazuje tečaj prirodnog pošumljenja
čistih sječina, a taj se vrši ne samo
stablimično nego i grupimično. Ova nas spoznaja
upućuje, da nije dovoljno samo ograničavanje
stvaranja čistih borovih i smrekovih
sastojina, već je od prieke potrebe napustitidosadanje načine sječe i provoditi tlu odgovarajuće
pomlađenje postepenim uživanjem. Pri


107




ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 34     <-- 34 -->        PDF

tom uzgajač mora polaziti od slieđećih predpostavaka:
a) stvaranje prikladnog uzgojnog i gospodarskog
oblika;


b) primjena uzgojnih mjera, koje odgovaraju
staništu kao što je priprema tla, ispravno
odabiranje prikladne stabalne vrste i rase,
pravodobni zahvat u čišćenje i proređivanje;


c) ustrajanje ne odviše velikih taksacionih
jedinica (odjelci i s tim u vezi gušće mreže
puteva;


d) vršenje nadzora putem osposobljenih šumarskih
stručnjaka.


Tek nakon što bude udovoljeno svim ovim
zahtjevima, možemo se nadati, da će dosadanja
opažanja ne samo koristiti popravljanju
sastojina, nego će nam dohieti još i novih izkustava,
koja će nas približiti željenoj svrsi.


F. Krarup: Organizacija malih šumskih posjeda
u Danskoj. Pitanje se što boljeg gospodarenja
s malim šumskim površinama nalazi
na dnevnom redu u mnogin^ zemljama. U Danskoj,
gdje ukupna površina šuma iznosi samo
400.000 ha odnosno oko 9postoje razumljivo krupni razlozi, da se
šumsko gospodarstvo što jače intensivira. To
je postignuto kod većih šumskih posjeda, nu
kod malog uspjesi su sporadični. Godine 1892.
izabralo je dansko šumarsko družtvo poseban
odbor, koji je među ostalim stavio priedlog,
da se postavi stanoviti broj državnih šumarskih
nadzornika. Nu ovaj je priedlog kao i
mnogi drugi ostao bez uspjeha. Međutim je jedna
zaklada stavila na razpolaganje potrebna
sredstva, pa je šumarsko družtvo postiglo, da
su 1902. godine postavljena dva šumarska savjetnika
u iztočnom Jiitlandu. Zatim je god.
1904. osnovano prvo družtvo malih šumskih posjednika.
Razvoj je bio polagan: u 1917. godini
stajalo je svega 4000 ha pod nadzorom trojice
šumarskih savjetnika. Odbor šumarskog đružtva
izdao je 1914. godine posebnu spomenicu,
koja među ostalim priedlozima sadržava i potrebu
osnivanja družtava malih posjednika šuma.
Posljedak je bio zakon od 1. ožujka 1919.
koji među inim određuje onim družtvima malih
šumoposjednika, koja imaju broj članova
najmanje 25 i predstavljaju šumsku površinu
od najmanje 1000 ha, državnu pripomoć na
ime troškova uzdržavanja njihovog šumarskog
savjetnika. Pri tom površina pojedinog člana
ne smije prelaziti 50 ha. Premda je državna
pripomoć bila vrlo malena, ipak je zakon donio
porast ovog pokreta, pa je već 1942. godine
postojalo 12 ovakovih družtava s 2661 članom
i šumskom površinom od 19.200 ha. Ukupna
površina šuma i kultura izpod 50 ha iznosi
u Danskoj doduše 90.000 ha, ali ipak od toga
38.000 ha stoji pod nadzorom danskog đružtva
za rudine (Det danske Hedeselskab), tako da
još preostaju 32.000 ha, od kojih 20.000 ha odpada
na posjede izpod 5 ha. članstvo đružtva
šumskih maloposjednika donosi šumoposjednicima
neka olakšanja u pogledu državnog nadzora
nad šumskim gospodarstvom. Pravila
đružtva šumskih maloposjednika gotovu su
svagdje podjednaka, jer moraju biti odobrena
po ministarstvu poljodjelstva. Odnos šumoposjednika
i šumskih savjetnika počiva na međusobnom
povjerenju, šumoposjedniku stoji na
volju, da li će savjete i upute stručnjaka uvažiti
ili ne. Ipak se u pravilu pazi na ovakove
upute, jer su šumopcsjednici sami izkusili njihovu
vriednost. Godine 1942. ministarstvo je
poljodjeljstva imenovalo poseban odbor za proučavanje
pitanja malog šumskog posjeda i taj
je već postavio razne priedloge o poboljšanju
današnjeg stanja. Međutim se na sudbinu ovih
priedloga mora još čekati.


Prof. E. Saari: Potrajnost u finskom šumarstvu.
Svrha je ove rasprave osvjetliti pitanje,
da li se je finsko šumsko gospodarstvo razvijalo
u znaku potrajnosti te kako se na evo pitanje
gleda. Pod pojmom potrajnosti razumieva
autor podržavanje jednakosti godišnjih etata,
dakle prih´ođnu potrajnost. Površina šuma
u Finskoj iznosi ~iu) cjelokupnog teritorija odnosno
ukupno 25 milijuna ha. Prema procjeni
izvršenoj u razdoblju 1936.—1938. od ukupnog
šumskog areala odpada na:


1. državni šumski posjed ... . 37»/o
2. obćinske šume 1.5o/0
3. crkvene šume l°/o
4. veleobrtna poduzeća 7-9°/.
5. posebničke šume 52.6»/o
Kako dakle država zajedno s crkvenim i ehćinskim
ustanovama te veleobrtnim poduzećima
posjeduje gotovo polovicu svega šumskog
areala, može se uztvrđiti, da gotovo polovicu
šuma u Finskoj podlieže podržavanju prihodn;1
potrajnosti. Nažalost prihodne se potrajnosti
ne pridržavaju privatni šumoposjednici, napose
vlastnici malog šumskog posjeda. Može se doduše
uztvrđiti, da današnje stanje šuma malog
posjeda kao_ i visina njihovih etata ni izdaleka
ne premašuju proizvodnu sposobnost njihovog
zemljišta, ali ipak postoji bojazan, da se s
ovim šumama gospodari na jednoj podlozi, koja
ne odgovara načelu potrajnosti. Premda finski
zakoni ne traže od posebničkog šumoposjednika
sastav uređajnih, napose užitnih osnova,
ipak mu ne dozvoljavaju, da sa šumom gospodari
po slobodnoj volji. Procjene i obračuni izvršeni
u razdobljima 1922—1924 i 1936—1938
pokazuju jednakost prirasta i odpada, a to
znači, da je obćenito volumen drvne gromade
sačuvan. Osim toga može se reći, da se prihodi
finskih šuma mogu još povećati u razmjerno
širokim granicama, jer je procjenom ustanovljeno,
da bi godišnji gromadni prirast u tim
šumama mogao biti dvostruko veći od današnjeg.


Prof, J. Köstler, Berlin: Važnost predhvata
za oblikovanje ciena drvetu. Predavanje održano
na VIII. sjednici komiteta Međunarodne
središnjice za šumarstvo, u Strbske Pleso dne


2. rujna 1943.
Među brojnim uredbama ratnog gospodarstva
najvažnije su uvađanje predhvata i oblikovanje
ciena drvetu. Između obiju mjera postoji
ovisnost, za čije objašnjenje treba razsvietliti
dva pitanja: 1. koje se stanovište ima
zauzeti kod oblikovanja ciene i 2. na koji se
način mogu ciene obzirom na pređhvate podvrći
izpitivanju.


Kod izpitivanja primjerenih ciena drveta u
okviru upravljanog gospodarstva treba posebno
iztražiti vlastite proizvodne troškove oblovine
kod potrajnog gospodarenja uz osiguranje
potrebne pogonske glavnice a posebno pitanje
primjerenog dobitka. Kod iztraživanja je proizvodnih
troškova potrebno urediti specialni
konto u svrhu uzporedbe s raznim ekonomijama
i pogonima. Za ustanovljivanje je pravednih
zarada potrebna kapitalna vriednost i kalkulacije
postotnog kamatnjaka, koji odgovara
kojem drugom gospodarskom priradu. Izpiti


108