DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 34 <-- 34 --> PDF |
tom uzgajač mora polaziti od slieđećih predpostavaka: a) stvaranje prikladnog uzgojnog i gospodarskog oblika; b) primjena uzgojnih mjera, koje odgovaraju staništu kao što je priprema tla, ispravno odabiranje prikladne stabalne vrste i rase, pravodobni zahvat u čišćenje i proređivanje; c) ustrajanje ne odviše velikih taksacionih jedinica (odjelci i s tim u vezi gušće mreže puteva; d) vršenje nadzora putem osposobljenih šumarskih stručnjaka. Tek nakon što bude udovoljeno svim ovim zahtjevima, možemo se nadati, da će dosadanja opažanja ne samo koristiti popravljanju sastojina, nego će nam dohieti još i novih izkustava, koja će nas približiti željenoj svrsi. F. Krarup: Organizacija malih šumskih posjeda u Danskoj. Pitanje se što boljeg gospodarenja s malim šumskim površinama nalazi na dnevnom redu u mnogin^ zemljama. U Danskoj, gdje ukupna površina šuma iznosi samo 400.000 ha odnosno oko 9 šumsko gospodarstvo što jače intensivira. To je postignuto kod većih šumskih posjeda, nu kod malog uspjesi su sporadični. Godine 1892. izabralo je dansko šumarsko družtvo poseban odbor, koji je među ostalim stavio priedlog, da se postavi stanoviti broj državnih šumarskih nadzornika. Nu ovaj je priedlog kao i mnogi drugi ostao bez uspjeha. Međutim je jedna zaklada stavila na razpolaganje potrebna sredstva, pa je šumarsko družtvo postiglo, da su 1902. godine postavljena dva šumarska savjetnika u iztočnom Jiitlandu. Zatim je god. 1904. osnovano prvo družtvo malih šumskih posjednika. Razvoj je bio polagan: u 1917. godini stajalo je svega 4000 ha pod nadzorom trojice šumarskih savjetnika. Odbor šumarskog đružtva izdao je 1914. godine posebnu spomenicu, koja među ostalim priedlozima sadržava i potrebu osnivanja družtava malih posjednika šuma. Posljedak je bio zakon od 1. ožujka 1919. koji među inim određuje onim družtvima malih šumoposjednika, koja imaju broj članova najmanje 25 i predstavljaju šumsku površinu od najmanje 1000 ha, državnu pripomoć na ime troškova uzdržavanja njihovog šumarskog savjetnika. Pri tom površina pojedinog člana ne smije prelaziti 50 ha. Premda je državna pripomoć bila vrlo malena, ipak je zakon donio porast ovog pokreta, pa je već 1942. godine postojalo 12 ovakovih družtava s 2661 članom i šumskom površinom od 19.200 ha. Ukupna površina šuma i kultura izpod 50 ha iznosi u Danskoj doduše 90.000 ha, ali ipak od toga 38.000 ha stoji pod nadzorom danskog đružtva za rudine (Det danske Hedeselskab), tako da još preostaju 32.000 ha, od kojih 20.000 ha odpada na posjede izpod 5 ha. članstvo đružtva šumskih maloposjednika donosi šumoposjednicima neka olakšanja u pogledu državnog nadzora nad šumskim gospodarstvom. Pravila đružtva šumskih maloposjednika gotovu su svagdje podjednaka, jer moraju biti odobrena po ministarstvu poljodjelstva. Odnos šumoposjednika i šumskih savjetnika počiva na međusobnom povjerenju, šumoposjedniku stoji na volju, da li će savjete i upute stručnjaka uvažiti ili ne. Ipak se u pravilu pazi na ovakove upute, jer su šumopcsjednici sami izkusili njihovu vriednost. Godine 1942. ministarstvo je poljodjeljstva imenovalo poseban odbor za proučavanje pitanja malog šumskog posjeda i taj je već postavio razne priedloge o poboljšanju današnjeg stanja. Međutim se na sudbinu ovih priedloga mora još čekati. Prof. E. Saari: Potrajnost u finskom šumarstvu. Svrha je ove rasprave osvjetliti pitanje, da li se je finsko šumsko gospodarstvo razvijalo u znaku potrajnosti te kako se na evo pitanje gleda. Pod pojmom potrajnosti razumieva autor podržavanje jednakosti godišnjih etata, dakle prih´ođnu potrajnost. Površina šuma u Finskoj iznosi ~iu) cjelokupnog teritorija odnosno ukupno 25 milijuna ha. Prema procjeni izvršenoj u razdoblju 1936.—1938. od ukupnog šumskog areala odpada na: 1. državni šumski posjed ... . 37»/o 2. obćinske šume 1.5o/0 3. crkvene šume l°/o 4. veleobrtna poduzeća 7-9°/. 5. posebničke šume 52.6»/o Kako dakle država zajedno s crkvenim i ehćinskim ustanovama te veleobrtnim poduzećima posjeduje gotovo polovicu svega šumskog areala, može se uztvrđiti, da gotovo polovicu šuma u Finskoj podlieže podržavanju prihodn;1 potrajnosti. Nažalost prihodne se potrajnosti ne pridržavaju privatni šumoposjednici, napose vlastnici malog šumskog posjeda. Može se doduše uztvrđiti, da današnje stanje šuma malog posjeda kao_ i visina njihovih etata ni izdaleka ne premašuju proizvodnu sposobnost njihovog zemljišta, ali ipak postoji bojazan, da se s ovim šumama gospodari na jednoj podlozi, koja ne odgovara načelu potrajnosti. Premda finski zakoni ne traže od posebničkog šumoposjednika sastav uređajnih, napose užitnih osnova, ipak mu ne dozvoljavaju, da sa šumom gospodari po slobodnoj volji. Procjene i obračuni izvršeni u razdobljima 1922—1924 i 1936—1938 pokazuju jednakost prirasta i odpada, a to znači, da je obćenito volumen drvne gromade sačuvan. Osim toga može se reći, da se prihodi finskih šuma mogu još povećati u razmjerno širokim granicama, jer je procjenom ustanovljeno, da bi godišnji gromadni prirast u tim šumama mogao biti dvostruko veći od današnjeg. Prof, J. Köstler, Berlin: Važnost predhvata za oblikovanje ciena drvetu. Predavanje održano na VIII. sjednici komiteta Međunarodne središnjice za šumarstvo, u Strbske Pleso dne 2. rujna 1943. Među brojnim uredbama ratnog gospodarstva najvažnije su uvađanje predhvata i oblikovanje ciena drvetu. Između obiju mjera postoji ovisnost, za čije objašnjenje treba razsvietliti dva pitanja: 1. koje se stanovište ima zauzeti kod oblikovanja ciene i 2. na koji se način mogu ciene obzirom na pređhvate podvrći izpitivanju. Kod izpitivanja primjerenih ciena drveta u okviru upravljanog gospodarstva treba posebno iztražiti vlastite proizvodne troškove oblovine kod potrajnog gospodarenja uz osiguranje potrebne pogonske glavnice a posebno pitanje primjerenog dobitka. Kod iztraživanja je proizvodnih troškova potrebno urediti specialni konto u svrhu uzporedbe s raznim ekonomijama i pogonima. Za ustanovljivanje je pravednih zarada potrebna kapitalna vriednost i kalkulacije postotnog kamatnjaka, koji odgovara kojem drugom gospodarskom priradu. Izpiti 108 |