DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Ing. FRANJO KANCELJAK, Zagreb:


TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE CELULOZE, DRVENJAČE I PAPIRA


DIE TECHNOLOGIE DER ZELLULOSE, DES HOLZSCHLIFS UND DES PAPIERS


POGLED NA KEMIJSKO-TEHNOLOŽKU PRERADU DRVA


Nedostatak sirovina u papirnom obrtu zabrinjavao je već i u srednjem vieku
tadašnje majstore papirnoga ceha, te su već i oni pokušavali organizirati sakupljanje
tekstilnih odpadaka. Stalnim povećavanjem potrošnje papira rasla je i
potreba sirovina, a pronalazkom papirnoga stroja 1799. god. po Francuzu R obertu
, papirni obrt pretvarao se postepeno u veleobrt, a time postaje i potražnja
za sirovinama sve veća i veća. To pitanje bilo je djelomično riešeno
pronalazkom proizvodnje drvenjače po tkalcu F. G. Kelle r u 1843. god. u
Saskoj, ali tek bolje riešenje pronađeno je iznašašćem proizvodnje celuloze natronskim
načinom 1875. god. po H o u g h t o n u, te sulf atnim načinom 1884. god.
po D a h 1 u. Pravi tek uspjeh u pitanju sirovina proveli su A. Mitscherlieh,
te Ritter-Kellne r iznašašćem sulfitne celuloze djelovanjem kalcijevim
kiselim sulfitom na drvo. Tim pronalazkom započela je zapravo neprocienjiva
vriednost drva kao izhodišne sirovine za kemijsko-tehnoložku industriju,
a celuloza je postala temeljem za čitav niz mnogobrojnih proizvoda dobivenih
kemijskim putem.


Drvo se sastoji u glavnome skoro polovicom iz celuloze, a polovicom od
inkrusta, i to lignina, smole, proteina, masti i pepela. Ovi inkrusti pokazuju osebinu
da nisu postojani prema stanovitim lužinama i kiselinama, dok celuloza jest.
Na tome se osniva dieljenje inkrusta od celuloze. Kuhanje se vrši pod tlakom i
toplinom od 130—140°C, a traje različito, već prema veličini kotla, vrsti drveta i
kakove će vrsnoće biti dobivena celuloza. Tlak i toplina u kotlu pospješuje reakciju,
čiji svršetak nastupa u času, kad inkrusti pređu u otopinu. Ta se otopina po
svršetku reakcije izpušta, i naziva se odpađnom lužinom. U kotlu ostaje celuloza,
koja još uviek sadrži veći ili manji postotak inkrusta, naročito lignina, a
taj daje celulozi veću ili manju tvrdoću. Tako dobivena celuloza podvrgava se
dalje mehaničkom čišćenju od kvrga, pieska i slično, te im ade žućkastu ili crvenkastu
boju. U toj kakvoći celuloza je uporabiva u proizvodnji papira omotnih
vrsta, kao i onih na koje se ne polažu osobiti zahtjevi u pitanju ljepote boja.
Da se postigne potpuno čista celuloza, t. j. , potpunoma oslobođena od inkrusta,
te da celuloza dobije bieli izgled, podvrgava se oksidačnom bieljenju klorom.
Kemijskom reakcijom koja tim procesom nastupa, otapaju se i posljednji ostatci
inkrusta, a time dobiva celuloza bielu boju. Tako postignuta boj a j e važn a
u industriji papira za sve one papire, koji po svojoj kakvoći zahtjeva ju
liep izgled, dok odstranjenje inkrusta važna je činjenica u
onoj grani vele obrta koji prerađuje celulozu dalje u naročit
e svrh e kao celuloznu vunu, umjetnu svilu, celuloznu vatu, strielnu celuloznu
vunu itd.


Za dobivanje celulozn e vun e utvrđena su dugogodišnjim iztraživanjem
tri načina. Jedan od njih je viskozni postup, kojim se izrađuje oko 80-85°/o
svjetske produkcije celulozne vune. Kod toga procesa prelazi celuloza utjecajem
razređene natrijeve lužine u alkali-celulozu, na koju se djeluje ugljičnim disulfidom
te se dobiva celulozni ksantogenat, koji se otapa u natrijevoj lužini i daje
viskoznu žilavu tvar. Drugi način temelji se na postupu otapanja celuloze u otopini
bakrenog oksida i amonijaka. Ta je otopina tamno modre boje i poznata pod
imenom Schweitzerovog reagensa. Trećim načinom djeluje se na celulozu sa octenom
kiselinom i octenim anhidridom. Ovako dobivena acetat-celulozna vuna upija
manje vode nego ovčja vuna i sadržaje oko 45% celuloze i 55% octene kiseline.
Radi svoje odlične kovrčavosti, nizke specifične težine i sposobnosti da upija malo
vođe, smatra se najvrednijom među celuloznim vunama, ali radi velikih proizvodnih
troškova izrađuje se u malim količinama. Da se dobije približna slika porasta
proizvodnje celulozne vune, mora se navesti da je njezin početak bio u 1926.


154