DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 58 <-- 58 --> PDF |
traje razmjerno dugo, dok u sušnim kanalima vrši se u kratkom vremenu, ali je trošak za grijanje zraka visok. Osušena drvenjača može se smatrati ujedno i gotovom bielom ljepenkom, jer je smisao proizvodnje Ijepenke isti, samo je razlika u tom, da se za potrošnju u papirnoj industriji ne pazi na neke posebne uslove s obzirom na oblik i težinu, odnosno, debljinu pojedinoga formata drvenjače, dok kod Ijepenke mora se držati točnih uvjeta, koji se traže za pojedinu ljepenku. Drvenjača imade žućkastu boju te se u mnogim slučajevima nastoji bieliti. To se postizava djelovanjem natrijevoga bisulfita NaHSO:i u otopini od 8—10°Be. Tom otopinom djeluje se na stroju za odvodnjavanje. Bisulfitom natopljena drvenjača mora neko vrieme odležati. Za uzkladištenje mokre drvenjače od 4—5% suhoće služe naročiti silosi zvani »Gilg« D. R. P. N. 528572. To su velike betonske spremnice čije su nutarnje stiene sastavljene od letava. Kroz pukotine tih letava odlazi pomalo voda, te se od početne 4—5% suhoće osuši i do 12—20% bez ikakovih naročitih troškova. Prednost takovih silosa leži u tome da zrak nema skoro nikakav pristup do drvenjače i tako se ne može kvariti. Predlaže se i bielenje u tima silosima sa otopinom bisulfita. Ako se drvo podvrgne utjecaju pare pod tlakom i ovako pareno brusi, to se dobije drvenjača smeđe boje, čija vlakanca pokazuju naročite tehničke osebine, koje se izkorišćuju proizvodnjom smeđe Ijepenke i papira iz takove drvenjače. Prvi je Englez Brown spomenuo pripravu drva ovakovim načinom, a u Njemačkoj patentirao je ... 1892. god. proizvodjnu smeđe drvenjače. Brzo su se uočile stanovite prednosti ovako dobivenih vlakanaca, te se razgranila proizvodnja smeđe drvenjače, pa ona zauzima neku vrst srednjega stava između biele drvenjače i celuloze. Djelovanjem pare dobivaju vlakanca stanovitu gipkost i duljinu za razliku od vlakanaca biele drvenjače koja su razmjerno kratka i krhka. Utjecajem pare ili vruće vode oslobađaju se i izlučuje stanoviti postotak inkrusta iz drveta, i time se vlakanca lakše oslobađaju na brusu. Radi oslobađanja inkrusta iz drveta, gubi ono i do 20% na težini. Ovako dobivena duga i gibka vlakna izkorišćuju se za proizvodnju t. zv. kožne Ijepenke, ali i za izradu stanovitih omotnih papira. Djelovanje parom vrši se ponajviše u ležećim kotlovima iz kovanoga željeza presvučenoga sa bakrenim limom. Kotlovi su raznih veličina, a na prednjem dielu su vrata veličine promjera kotla. Sam proces vrši se pod tlakom i do 6 atm., a traje 6—10 sati. Od trajanja procesa ovisi i boja drvenjače, koja se mienja od žućkaste do tamno smeđe. Brušenje se vrši u jednakim uređajima kao i biela drvenjača, samo moraju dielovi strojeva biti izrađeni od bakra, mjedi ili bronce radi mravlje kiseline koja se djelovanjem pare oslobađa iz drveta. Za 100 kg zračno suhe smeđe drvenjače potrebno je oko 6 KS kod brusa s nekoliko preša, a 4,5—5 KS za rad brusom stalnoga pogona, dok izkorišćenje iznaša oko 250—270 kg zračnosuhe smeđe drvenjače od 1. prmet. smrekovog drveta. Vrlo se dobri rezultati dobiju djelovanjem vruće odpadne lužine, iza kuhanja celuloze, kojom se napuni kotao i dalje se kuha parom pod tlakom. Nakon svršenoga procesa mora se ciela sadržina kotla dobro izprati vrućom vodom. Ovako brušeno drvo daje vlakanca vrlo dobre kvalitete, te se može izraditi papir velike čvrstoće bez dodatka celuloze. Ovim postupom rađeno je u zagrebačkoj tvornici papira. Ovome postupu slična je proizvodnja t. zv. lignocela, kod koje se djeluje na drvo sa otopinom natrijevoga sulfita i kuhanje dalje parom. Biela i smeđa drvenjača našle su svoju potpunu primjenu kao sirovine za izradu papira i Ijepenke. U papirnoj industriji služi biela drvenjača bila kao zamjena za celulozu do stanovitoga postotka, koji opet ovisi o kvaliteti papira, ili kao dodatak celulozi, da se može dati papiru potrebna svojstva, kao voluminoznost, sposobnost upijanja tiskarskoga crnila i boje itđ. Što će veći postotak drvenjače u papiru, to mu više opada čvrstoća i takav papir na zraku i svietlu požuti i potamni, jer drvenjača sadržaje gotovo sve inkruste u sebi, naročito lignina, koji na zraku utjecajem svietla podlegne oksidaciji. 176 |