DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Dnevna proizvodnja papirnog strojaoja izračuna se prema sliedećoj formuli: , R == radna širina sita, pd — . ´ _ LŠ. -1 "° b = brzina stroja u m/min. !000 g — težina papira u g|m2 Za izradu kartona u težini od 400—1200 g. m2, osobito za finije vrste, upotrebljava se papirni stroj koji je kombiniran sa nekoliko sita, 2—3, ili jednim dugim sitom i sa nekoliko okruglih sita (Rundsiebe) t. j. , cilindar presvučen sa sitom. Svakim ovim sitom dolazi po jedan sloj tvoriva, te se sjedinjuju kod gauče u jedan sloj. Tako nastaju kartoni raznih slojeva, poznati pod imenom duplex, odnosno, triplex, već prema tome, od koliko slojeva su sastavljeni. Obično je svaki sloj drugoga sastava i boje. Na kraju takovoga papirnoga stroja nalazi se uređaj za rezanje kartona u formate. Rukovanje papirnim strojem zahtjeva mnogo znanja stečenoga dugogodišnjim izkustvom, pogotovo tamo, gdje je takav stroj univerzalan, t. j . kojim se izrađuju gotovo sve vrste papira od omotnih pa do finih papira, strojno i jednostrano gladkih. Strojovođa mora se uživiti sa svojim strojem, poznavati mu sve dobre i slabe strane. Pogreške, prouzročene lošim radom na papirnome stroju, ne daju se odstraniti drugačije, nego da se kod daljnjega rada izbace (Auschuss). Takove pogreške nisu samo izravni gubitak na proizvodnji, već i veliko zadržavanje rada na daljnim strojevima, koji služe za preradu papira u željeni oblik. Papir na zraku prima i do 6—10% vlage, već prema tome da li je slabo ili jako keljen. Svi papiri moraju barem 24 sata odležati prije nego se ih uzima na daljnju preradu, naročito one, koje su određeni za satinažu na kalenderu. Osobito se mora paziti da se papir u koturama na rubovima ne posuši, jer će inače satiniranjem na kalanderu popucati. Od mnogih papira zahtjeva se obostrana gladkost, kako bi se povećala sposobnost pisanja ili tiskanja, ili da se satinažom postigne naročiti »mastni« karakter i time poveća papiru gustoća i nepropustnost za tekućine i mastnoće. Satinažom se ujedno povišu je papiru žilavost. Stari papirni majstori gladčali su papir kamenom, a u 17. i 18. stoljeću uvelo se gladčanje udaranjem kladivom. Iz konkurentnih razloga podielili su se tadanji majstori u dva različita tabora, te ondašnjim zakonima nisu smjeli upotrebljavati oba načina u istoj radioni, dapače, u istom kraju. Tako je 1754. god. u Austriji izdana zabrana gladčanja kamenom. Holanđani su prvi uveli gladčanje pojedinih listova papira između dva bakrena valjka, a danas se tu gladkost . satinažu , postizava jakim pritiskom valjaka na kalanderu, koji se sastoji od niza valjaka. Jedni su načinjeni od naročitoga čelika ili tvrdoga Kevanoga željeza, a drugi su od papira ili pamuka, Čelik ili tvrdi liev pomno su otokareni i polirani, a papirnati ili pamučni valjci rađeni su pod pritiskom od 400.000 kg pomoću hidrauličke preše. Niz valjaka sastavljen je tako, da je jedan čelični, a drugi papirnati ih pamučni, od kojih se traži što veća elastičnost. Stupanj učinka kalandera ovisi o elastičnosti ovakovih papirnatih ili pamučnih valjaka. Najviše se upotrebljava tamnosivi vuneni papir, jer potpuno odgovara svima zahtjevima s obzirom na elastičnost i izdržljivost. Pamuk se dodaje valjcima koji moraju izdržati naročiti odpor, dok se azbest dodaje valjcima koji se griju na visoku temperaturu kod satinaže papira, osobito »mastnoga« karaktera, na pr. pergamin. Gumirani valjci ne dolaze u obzir, jer ne izdrže visoki tlak i temperaturu. Satinaža se izvađa pritiskom i trenjem, kojega izvađaju valjci na papir, koji prolazi među njima. Što je veći pritisak i trenje, to je papir gladi. Za postignuće što bolje satinaže mora se papir navlažiti. To se vrši ili na samome papirnome stroju, ili na posebnim za to uređenim strojevima. Kalander imade 8—16 valjaka, od kojih se jedan pogonom okreće, dok su ostali pokretani međusobnim trenjem. Računa se, da je za 100 kg papira potrebno oko 2.5 KS/sat, a kod oštre satinaže oko 4.5 KS/sat. *" 192 |