DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 18     <-- 18 -->        PDF

i podnoseći na svojim leđima gorke posljedice uništavanja šuma, izraženi su najbolje
u riječima: »Nema tankovrhe jele ni žalosne vrbe, nema hrasta, bora — kladenca
ni izvora«.


Novo doba nosi sobom i važne sm jernic e za naše buduće šumsko gospodarenje.
Šume su čvrsto povezane uz narodne potrebe. One su opće narodno.do bro
. Narod je vječan , a vječne su i njegove potrebe. Prema tome treba da i
šume budu vječne.


U vezi s time trebat će gospodariti šumom što razumljivije. Novi duh vremena
zatvorio je zauvijek vrata korupciji i špekulantima u našim šumama;
udaljio je iz naših šuma sve one, kojima je šuma bila glavno vrelo bogaćenja. Novo
doba omogućit će, da će se okolišni žitelji redovnim putem podmirivati gorivom i
građom. Nestat će tako one još od Plinijevih vremena poznate rečenice: »Agricola
silvae hostis«. Novo doba riješit će pitanje kruha onih, koji su bili primorani,
da se prehranjuju prodajoim kradenog drva.


Važan će nam biti zadatak na jačanju šumske proizvodnje, i to na načelu p otrajnosti
. To iziskuje u prvom redu stalna potražnja velikih količina drva na
ogrjevnom i građevnom drvu, potrebe na rudničkom drvu, kao i sve veća potražnja
drva u industriji štavila, papira i kartona, vlakna, eksploziva, katrana, octa, špirita,
drvnog plina za pogon i dr. Sili nas na to i dobra mogućnost izvoza naših
drvnih proizvoda u druge zemlje, odakle ćemo na taj način nabavljati dobra, kojih
nemamo. Savezno s time bit će potrebno zavesti što racionalnije gospodarenje u
postojećim šumama, kao i pristupiti što opsežnijem pošumljivanju razgoljenog krša
i drugih goleti. Šume treba brižno čuvati i podizati, valjano obnavljati i marno
njegovati.


Velik nas posao čeka u pogledu odgajanja širokih narodnih masa
i pridizanja njihove svijesti o važnosti šuma, te potrebi njihovog čuvanja
i razumnog gospodarenja. U tijesnoj saradnji sa širokim narodnim
masama najprije će se probuditi opći smisao za štednju drvom, kao i smisao za čuvanje
šume. U suradnji s narodom postići će se najbolji uspjesi i u pogledu pošumljivanja
goleti, kao i u pogledu obnove šuma na površinama, koje danas pokrivaju
šikare, garigi i kamenjare. U suradnji s narodom postići ćemo i najbolje uspjehe
u pravcu njegovanja šuma. [


Za sretniju budućnost naših naroda dali su svi jesno i s pjesmom na usnama
svoje živote najbolji sinovi naše zemlje. Mi ćemo iz šumarske struke učiniti najveću
zadužbinu prema svojim napaćenim narodima, ako naše šume dovedemo u
stanje, da će one služiti kao trajno i nepresušno vrelo za jačanje našeg narodnog
gospodarstva. Time ćemo se ujedno i najbolje odužiti, zajedno s. našim narodima,
najvjernijoj drugarici u dobru i zlu: našo j šumi .


........... B ......>. ........... ...... ..».. ....... .......... . ..... ...
.......... .. ....... . ....... ...... ...... ........... ...., .......) .......
.... so ..... ......... .............1. .... ...... ....... . ......, a .....
pojib .... . .... ..... ...... .. ..... ...... ......... ..... (1914.—1918). ........
.............. nomoinb, ........ ..... ...... .)........ .. ..... ..... ..
..... ....... .......-............... ...... ...... ........... ...... . ..........
. ....... ........ ........-...... ..... (1941.—1945.). -....... ...... .....,
.......... ..... .............. ..... .. ..... .... ......... ..... . .......
......... ......., ........... .......... ..... . ........ ............


12




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 17     <-- 17 -->        PDF

ćuli i Mljetu, zatim kod Makarske, Pod gore i dr. U Otočcu posjekli su Talijani


park-šumice Umac i Fortica, a kod Gospića šumu Jasikovac.


I Nijemc i nisu štedjeli naših šuma. Pod njihovim rukovodstvom spaljene su
iz aviona mnoge ernogorične šume. U g. 1942. i 1943. uništile su zapaljive bombe
iz njemačkih bombardera na području Srnetice i drugdje u Bosni na stotine hektara
mladih smrekovih šuma. Nijemci su sjekli šume u širokim pojasima duž pruga
i cesta. Oni su forsirali sječu naših šuma i sve više uzimali učešća u najvećim šumsko-
industrijskim poduzećima. Drvo su odvozili u Njemačku. Nijemci su također nemilice
uništavali naše parkove i skupocjene nasade, bilo da su u njima logorovali,
te pri tome sjekli drveće, ništili klupe i ograde, ili su povlačeći se nemilice sjekli
parkovna drvca, te njime maskirali kamione, tenkove i topove.


t domaća vojska, domobranska i ustaška, nanijela je našim šumama
velike štete sječom i oštećivanjem. Stradale su kod toga šume na najbližem domašaju
naselja, odnosno vojnih središta. Tako je u neposrednoj blizini Zagreba posječena
u zimi 1944./1945. lijepa, oko 400 jut. velika šuma zvana Doktarščina ,
koja se nalazila pokraj Maksimira, pa mnoge druge na području Zagrebačke gore.
Vojska je u velikoj mjeri bila ugrozila i lijepi naš drevni Maksimir , gdje je
posječeno oko 1000 m3 drva, a osim toga ta je park-šuma u velikoj mjeri oštećena
kopanjem borbenih i obranbenih jaraka, izgradnjom bunkera, podzemnih spremišta
za municiju i si.


*


Prestali su gruvati topovi i zamukle su zloslutne sirene. Došlo je vrijeme, da
se smire napaćeni naši narodi, da se odmore gore i planine. Došlo je doba, da se
odmore i naše šume, a golubovi dupljaši da se povrate u svoja duplja, u svoj mir.
Pred nama je novo doba: doba rađa i stvaranja. No prije svega potrebno
nam je snaći se u sadašnjim teškim danima. Popaljena su nam mnogobrojna naselja,
porušeni mostovi, uništene željezničke pruge, oštećeni drumovi. Na tisuće i
tisuće obitelji ostalo je bez krova nad glavom, bez kuća i gospodarskih zgrada, bez
vozila i ratila. Uništeno je bezbroj škola, željezničkih stanica, prosvjetnih domova
i drugih javnih zgrada. Ostali smo bez čamaca, brodova i pristaništa.


U velikoj toj općoj nevolji uprti su narodni pogledi opet staroj, vjernoj dobročinitelji
« — šumi . Od nje se traži, da ponovno pruži svoju dobrostivu desnicu.
Na naš e šum e stavljaju se opet veliki zahtjevi. I one su spremne da pomognu.
Obilno i dostojno. Šum e su nam bile od velike pomoći, kad se trebalo braniti, a
pomoći će nam i sada, kad treba graditi. Međutim, kod toga moramo biti oprez u i
i razboriti , te ši;edit ] drvo u granicama najveće mogućnosti. Vjernost, koju
nam je u svakoj zgodi pokazala šuma , uzvratit ćemo joj našim nastojanjem u
pravcu što boljeg njezinog budućeg gospodarenja.


Činjenica je, da će kod obnove naše poharane zemlje glavni teret pasti na
šume , koje su na najbližem domašaju. One će zaustaviti prvi nalet, jer narod
nema stoke za prijevoz drva iz udaljenih šuma. Dakako, da će to imati utjecaja na
daljnje odmicanje šuma u brda i planine.


Kod obnove opustošene zemlje trebat će postupat sa što više razbora. U granicama
najveće mogućnosti trebat će štediti i šumu i drvo. Kuće bismo trebali
graditi u najekonomičnijem tipu i s obzirom na iskorišćenje prostora i s obzirom
na zdravstvene prilike i s obzirom na zagrijevanje. Gradit ćemo ih tako, da
isključimo drvo svuda, gdje se može upo´.rebiti cigla, crijep, beton ili kamen. Propagirat
ćemo napuštanje otvorenih ognjišta i uvođenje štednjaka, te loženje suhim
drvom i otpacima. Gradit ćemo peći sa što većom mogućnosti zagrijavanja. Propagirat
ćemo uporabu ugljena i lignita za loženje, a u gradovima uporabu plina
i elektrike.


Ima i drugih nevolja, koje nam leže na brizi u vezi s našim šumskim gospodarenjem.
Mnoge su naše šume znatno iskorišćene i opustošene, tako da nisu u stanju,
da nam dugo vremena, daju prave koristi. Mnoge su naše šume lošim gospodarenjem
pretvorene u šikare, a u primorskim stranama često i u puste kamenjare.


Šume se sve više potiskuju na apsolutno šumska tla, a ondje je produktivnu
snaga od prirode malena. Osim toga ne smijemo pustiti iz vida činjenicu, da je
šumska produkcija stalna i da se ne da umjetnim putem jače ubrzavati.


Kod nas se na prostranim površinama steru raz g o 1 j en e k r šk e i dr u g e
goleti . U području primorskog krša dolazilo je do sada radi´ teških životnih prilika
čovjeka do sve većeg razgoljivanja šumskih terena. Bol i tuga, koji su se
odrazili u duši našeg naroda južnog dijela države — gledajući prostrane pustoši


11




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 16     <-- 16 -->        PDF

nik Oopić : »Nad grobom borca Radoja: bijela breza samuje, srebrna breza tu


guje «


Šuma je povezala narodne borce u čvrstu zajednicu bratstva i dru


g a r s t v a. Šumom je živo provejavao duh vedrine i slobode. Kad su u proljeće


bujale trave i živahno grgoljile vode, a drveće se zaodjelo listom, odjekivala je na


šim šumama i gorama vesela i osjećajna naša pjesma — pjesma, što je izišla iz srca


našeg naroda.


Ovdje se moramo sjetiti i nezaboravne Nazorov e pjesme »Na Vučevu«. Kad


je kolona vojske, bijednih žena, »što stoku vode i pušku nose«, ranjenih boraca i bo


lesnih ratnika, kad je kolona ljudi, kojima je »na licu sto pečata udarila patnja«,


izlazila »iz paprati i travom se vijugala k´o bjelouška duga i šarena...«, orila se


pjesma planinom punom prijetnje i opasnosti, »pjesma slavonska i splitska, i ba


nijska i bosanska, i tko zna čija i otkud, ali naša«. U tom raspoloženju rasplinule


su se sve poteškoće, išlo se veselo naprijed.


Narodnu vojsku vodila je nepokolebljiva vjera u snagu svoje prirode,
svojih gora, šuma i planina, kao i vjera u vlastitu snagu i izdržljivost. Narod je
vjerovao u svoju Viševicu, Velebit i Plješivicu, vjerovao je u Kalnik i Papuk,
Prenj i Durmitor, vjerovao je u prirodnu snagu Šumadije, vjerovao je, jer je znao
da ga nikad nisu iznevjerili i da ga ne će iznevjeriti. Evo, kako silna Grmeč-planina
progovara na usta pjesnika B. Ć o p i ć a djeci svojoj, što se bore za slobodu
domovine: »Niko Vas, djeco, ne može predobiti, niko Vas, djeco, ne može porobiti.
Snaga Vaša neznana u meni se krije. Srce Krajine duboko u mojim grudima
bije.« Narod je vjerovao u svoje hrabre borce i u najtežim časovima prokušane
ratne rukovodioce.


Narodnu vojsku vodila je živa vjera u uspjeh, napredak i veliku budućnost
slavensko g roda . Slavenski narodi Balkana, »koje su stoljećima nabijali na
kolce, koje su klale tri vjere i deset država« (prema A. Cesarcu) , vjerovao je
u uspjeh ruske vojske i gledao u njoj i svoj spas. Narod je propjevao: Bujna zora
na istoku rudi Narod je vjerovao u oslobođenje uz pomoć sovjetske vojske.
Ovjekovječio je to narodni pjesnik B. Ćopić u pjesmi »Oj sokole«, gdje mladi partizan
Radovan, koji je mnoge pruge razorio i tvrđave sagorio i silnike oborio, ..
se nije umorio, javlja majci, da će goneć´ neprijatelja naše gore najprije ostaviti
njegova četa »naše vojske prethodnica, sto momaka neženjenih kroz klance će
propjevati«, zatim će proći naša vojska: partizanske divizije, a onda će se čuti
pjesma »iz daljine, sa Istoka. To će doći vojska ruska. Tri će dana prolaziti, drumovi
će propjevati «


To je davalo polet i snagu izmučenoj, ali hrabroj narodnoj i oslobodilačkoj
vojsci, našim borcima, za koje Nazo r kaže: »Dušu smo jačali u patnji i bolu,
srce smo učvrstili u grozi i strahu!« Goleme žrtve i neopisive patnje bile su okrunjene
glavnim uspjehom — narodnim oslobođenjem.


Prije nego završimo osvrnut ćemo se ukratko i na štete , koje su naš e š u»
m e pretrpjel e od neprijateljske ruke za minulog rata. Prema statističkim podacima
neprijatelj je uništio kod nas 260.000 ha šuma i 35.000 ha šumskih kultura
i rasadnika. Na površini od 175 ha nastale su od naših šuma puste kamenjare.
Neprijatelj je odnio oko 2,2 mil. prm izrađenog ogrjevnog, taninskog i celuloznog
drva, 3,4 mil. gotovog tehničkog drva, te 87.000 m3 furnira, šperovanih ploča, parketa
i si. Od ukupnih 2.675 km šumskih željeznica uništeno je 2.200 km, a od 36.840
km šumskih puteva onesposobljeno je za saobraćaj 20.000 km. Od 1.980 zgrada iz
područja šumske privrede uništeno je 555, a 100 oštećeno. Sva šumsko-industrijska
postrojenja uglavnom su onesposobljena.


Talijan i su sjekli duž cesta i željezničkih pruga, i to u širokim pojasima i
do gola. Nemilice su sjekli brižno uzgajane i pomno čuvane šume i šumice u blizini
mjesta, gdje su logorovali. Oni su na čitavom okupiranom području (području


t. zv. II. armate) zasnovali naglije iskorišćavanje naših šuma. II tome su zamahu
sječom uništili Talijani preko 120.000 ha šuma, šumskih kultura i rasadnika na
području Gorskog Kotara, Like i Dalmacije, a drvo odvezli u Italiju. Obraćene su time
u pustoš mnoge šumice na izrazito kamenitom tlu. Naše krške goleti bi se na taj
način još više proširile, da ih nije obranila naša hrabra narodna vojska. U tim
okolnostima stradali su nasadi i šumice na najbližem domašaju centara, gdje se
nalazila talijanska vojska. Mnogi su nasadi tom prilikom nestali, a mnogi veoma
oštećeni. Ostali smo tako bez mnogih vrijednih i teškom mukom uzgojenih nasada
kod Crikvenice i Senja, na Rabu, kod Splita, na Braču i Hvaru, Pelješcu, Kor10




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 15     <-- 15 -->        PDF

*


Šum a nije bila samo skrovište i uporište boraca, nego i najsigurnije spre mišt
e hrane, oružja i druge opreme. U dubokim i šumovitim, slabije pristupačnim
mjestima bile su skrivene zemunice s hranom i ratnom opremom.


Šuma je pomogla ranjenu borcu, jer ga je u svojoj dubokoj nutrinji zaklonila
od daljnjih pogibelji. U okrilju šume našli su zaklo n bolesnici, starci,
žene i djeca. Na sigurnijim mjestima dizani su pod zaklonom krošanja šumskog
drveća oporavilišta i bolnice. Šuma je time omogućila, da se pomogne postradalima
i popravi zdravlje malaksalima i bolesnima. Mnogome će ostati u trajnom
sjećanju bolnice u drvenim barakama na Papuku, u Ličkoj Plješivici, u Kestenovoj
Gori na Kordunu, pa u šumi Šamarici i dr.


U okrilju šume održano je bezbroj narodnih masovnih sastanak a i dogovora.
Šuma je omogućila, da se u mirnijoj pozadini radi na kulturno-prosvjetno
m polju. U zaklonu šumskog drveća podizine su školske i društvene prostorije.
Tu se održavala školska obuka, analfabetski tečajevi, razni zdravstveni, poljoprivredni,
lugarski i dr. kursevi. Šuma je tako pomogla, da su se na oslobođenom
području počele stvarati čvrste osnove za bolji život.


Šum a je i inače bila našim borcima u toku narodno-oslobodilačkog rata od
velik e pomoći . Ne smijemo smetnuti s uma, da se borba vodila pod neopisivo
teški m životnim prilikama. Trebalo je prolaziti brdinama izloženim neprijateljskom
oružju, preplivati rijeke i proći bare i močvare; probiti se kroz gorske klance
pješke i s ranjenicima na nosiljkama i štakama, savladavati umor, glad, žeđ i golotinju,
trebalo je spasiti ranjenoga i sahraniti poginulog druga, trebalo je oteti
od snažnog neprijatelja oružje, hranu i obuću. Trebalo je borbom doći do puške
i cipela, ili ih nikada ne nositi.


U savladavanju svih tih tegoba šum a je bila od znatne pomoći. U zaklonu i
okrilju šum e lakše se izdržala ljuta zima, smrzavica, hladna kiša, sniježna bura
i oluja. Kad su naše borce snašli teški dani, kao što ih spominju stihovi: »udri
kiša, udri susnježica, smrzoše se duge puške šarke, smrzoše se uprtnjače torbe, <
smrzoše se gunji bugarini, dođe zima do našega t´jela«, pomogl a je šuma , jer
je ognjem povratila zamrznuta uda i sačuvala zdravlje narodnih boraca.


Mostov i napravljeni od drv a iz najbližih šuma pomogli su kod brzog prijelaza
vojske i ranjenika preko Mrežnice i Gline, Neretve i Nevesinjčice, brze Pive
i mutne Tare, krvave Sutjeske i još krvavije Drine, preko Vrbasa »vode studene,
što s crnim stijenjem ratuje«.


Napaćenom borcu šum a je često utažil a gla d plodovima svojeg drveća ili


drugog bilja i mesom svoje divljači. U krajnjoj nuždi gladni su borci »s hrašća


koru jeli«, a žedni »s lišća rosu pili«. Svojom izvor-vodom šuma je krijepila, a


ranjeniku rane prala.


U teškim tim prilikama često su dobro došli: šumske divljake, šumske trešnje,


drenjine, gloginje, mukinje (merale), pa jagode, kupine i maline, a ponegdje i


brnduše. Pitomi kesten bio je važna hrana za borce po obroncima Psunja i Pa


puka, Bilo-gore i Kalnika, a napose u Baniji i Kordunu. U bukovim šumama dobro


im je došla bukvica, a kadšto i šumski luk (crimuš), bukove supke i peruv (mlado


lišće).


Šum a je i inače narodu bila od pomoći. Iz drva pravljene su primitivne »dr


venjače — puške«, zapravo stare kose, sablje i nozi, rogulje i si. na drvenu na


sadu. Iz drva pravljene su jednostavne štake, te nosila za bolesne i ranjene. Iz


drva pravljen je kuhinjski pribor: zdjele, pladnji, žlice, te razno suđe za vodu


(kabli, burila, breme, barilci, bačvice i bačve), bukare za sol i dr. U drvenim san


ducima spreman je bolnički materijal, ratna oprema, kao i hrana. Drvo je poslu


žilo nadalje za gradnju baraka, šumskih koliba, zemunica, bolnica itd.


Šum a je dala dostojno počivališt e mnogom borcu i junaku. Diljem naših


šuma, gora i planina posijali su svoje kosti mnogi znani i neznani. U šumama


i gorama postoje brojni klanci jadikovci, »o kojim mnoga jadikuje majka, oplaku


jući sina jedinoga, vjerna ljuba druga vjenčanoga ili seka dragog brata svoga«.


Šum a je bila svjedokom mnogih bolnih prizora i jezivih dogođaja. Tako je pje


sma ovjekovječila narodnu žalost u Konjuh-planini , kad je mrtvog drugara,


husinjskog rudara, sahranila četa partizana — kad je: tamna noć svu šumu u crno


zavila, vjetar šumio i brujio, a lišće pjevalo žalovite pjesme. Borovi i jele, javori


i breze svijali se jedan kraj drugoga«. U našim šumama sahranjeno je mnogo na


rodnih boraca, za čije se grobove više i ne zna, ali »šuma se žutim lišćem na gro


bom im poigrava«. Pred očima nam je ovaj čas i slika, koju nam je ocrtao pjes


9




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 14     <-- 14 -->        PDF

I


narodima, protjeran je neprijatelj s našeg okrvavljenog tla, a na garištu stare Jugoslavije
rodila se nova zajednica ravnopravnih i bratskih naroda: Federativna
Jugoslavija.


Kako vidimo, uspješnom završetku 4-godišnjeg ratovanja mnogo su pridoni jele
naše šume i planine. Šuma je i ovaj puta obilno pružila svoju ruku
pomoćnicu. Šum a je pružila zaštitu u prvom redu onima, koji su se svjesni dogođaja
dobrovoljno dali na velik i trnovit put narodnog spašavanja. Šum a je pružila
utočište svima onima, koji su bijegom spašavali živote pred ljutim neprijateljem.
Šum a im je zamijenila rodnu kuću i staro djedovsko ognjište. Šumsko drveće
svojim krošnjama, šumske pećine, zadimljene kolibe ispod visokih i tamnih
jela dali su im zaklon od kiše i oluje, a šumska trava, granje i lišće dali su im
ležaj.


Iz šume Debela Kosa pukla je prva ustanička puška u Baniji. U šumi
Zalukinj i pod tamošnjim orijaškim brijestom bilo je u junu 1941. godine zborište
jednog od prvih partizanskih odreda iz Hrvatske, tj. odreda Hrvata iz Siska,
u kom se nalazio i naš drug Ing. F. K n e b 1.


U okrilju šume i planine sakupljali su se odredi, čete, bataljuni i brigade
prvoklasnih boraca, koje je narod opjevao u bezbroj pjesama. Evo samo
nekoliko takovih, iz kojih se vidi uska povezanost između naše partizansk e
vojske i naših šum a : »Po šumama i gorama naše zemlje ponosne, idu čete partizana—
slavu borbe pronose...«, »Aoj goro, goro svakojaka, partizanskih puna si junaka.
Tvoje lišće nad njima se vije i pod sobom osvetnike krije...«, »Gusta goro,
puna ti si lađa, dušmanima zadala si jada...«, »Partizani, drugovi, puni su Vas
lugovi...«, »Kalnička mi gora mati, suho lišće krevet moj. Kuću moju zapališe,
više nemani doma svog. Sad u šumi nalazim se, to novi moj je dom...«, »Goro,
goro, zelenije grana, ti si puna mladih partizana. Ti si svoja raširila krila i postala
naša majka mila« i t. d.


Šuma je bila najsigurnije uporište narodne o b r a n e. Naša narodna
vojska nije raspolagala ni materijalom ni vremenom za pravljenje bunkera iz
armiranog betona ili snažnih tvrđava. Šuma i šumsko drveće bili su joj i
bunkeri i tvrđave.


Šum a ima uopće velikih prednosti u ratovanju. Ona omogućuje i posebnu
strategiju. Bez ilisS malo žrtava mogu se često odatle postići veliki uspjesi .
Šuma je baš tim i u minulom ratu davala snažnog potstreka našim i onako
hrabrim i smionim borcima. Oni su se u svojoj borbenosti obilno koristili prednostima,
koje im je davala šuma. Nastupali su kao gordi vojnici dviju boginja:
Pravde 5 Slobode, te su u tome zanosu činili čudesna djela. Naš e šum e bile su
za neprijatelja nepremostive zapreke, tvrđave neprobojne, đungle
neprohodne.


Šum a je omogućivala borcima, da se neprimjetno prebacuju s jednog kraja
na drugi i da tako nenadano izvrše važne zadatke. Zelen i plaš t šum e učinio
je, da neprijatelj nije mogao pratiti njihovo kretanje i gubio sve više orijentaciju.
Stizali su ga tako iznenadni udarci sad odavle sad odanle. U okrilju šum e
zaodjenute plaštem tamne noći činili su naši borci viteške podvige. Dolazili su neprimjetno
na najkritičnija mjesta, izvršili zadatak i nestajali netragom. Često su im
osim šume bili glavni pomagači i pratioci: noć, kiša i oluja.


Šum a je činila neprijatelja bespomoćni m i kad je usmjeravao svoje lako
i teško automatsko oružje prema našim borcima. Zeleni šumski plašt remetio mu
je cilj.


Šuma je bila najbolja zaštita i od neprijateljskih aviona (lovaca i bombardera),
koji su velikom aktivnošću napadali naše jedinice, razarali sela i gradove,
ceste i mostove, pristaništa i luke. Pred najstrašnijim tim modernim oružjem
skrivala je šuma naše borce i čuvala ih od očite propasti.


U primorskim krajevima, a -osobito u Istri, gdje nije bilo gustih i odraslijih
šum a i šumica , naša je vojska pretrpjela mnogo više štete i gubitaka, nego
u šumovitim krajevima. *;


Šum a je cesto poslužila i kao umjetna prepreka protiv brzog kretanja neprijateljske
vojske. Kad je iziskivala potreba, obarana su krupna stabla preko drumova
i pruga, za čije je uklanjanje trebao neprijatelj i vremena i žrtava. Time se
dobivalo na vremenu, potrebnom za odmicanje ranjenika i bolesnika, uklanjanje
ratnih magazina, te za pripremanje otpora.




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 13     <-- 13 -->        PDF

narodna puška osvetnica. Zabljeskale su gvozdene rogulje, sjekire i razna koplja,
što su ih skovali samouci-kovači, zaštektao je prvi mitraljez u ruci narodnog borca.
, Partizanski odredi naglo su rasli u čete, bataljone, brigade i divizije. Oslobodilačkoj
vojsci pridruživali su se ne samo pojedinci ili čitave obitelji, nego i žitelji čitavih
krajeva. Onamo su odlazile i čitave vojne jedinice, koje je mobilizirao okupator i


njegovi sarađnici.


Oslobodilačka borba razvijala se pod teškim okolnostima. Goloruk


narod otimao se snažnom i najmodernije naoružanom neprijatelju oružje i opremu.


Uspjesi su sve više rasli. Narodno-oslobodilački pokret obilno su pomagale sve


široke narodne mase, kako na oslobođenom tako i na okupiranom području.


Nagli njegov porast omogućila je i široka politička saradnja. Jedinstvenom narod


nom frontu glavni je cilj oslobođenje zemlje od okupatora. U narodno-oslobodi


lačkom pokretu učestvovali su svi naši narodi. U borbi na život i smrt protiv za


jedničkog neprijatelja kovalo se i povezivalo bratstv o i jedinstv o naših na


roda. T Srbi i Hrvati — i katolici i pravoslavci i muslimani, osjetili su, da im je —


kako kaže Nazo r — juriti i preskakivati, kako ne bi zakasnili, kako bi bili na


pokon sebi glava, a nikad više tuđem konju rep, tuđem dvorištu plot, tuđoj ri


jeci most.


Za 4-godišnjeg rata oživjele su naše šume, gore i planine po


sebni m životom . U tamne šume i tijesne klance povratiše se stari borbeni


zemani. Naše šume postadoše proprištem ljutih borba. Sedam žestokih i dobro orga


niziranih ofenziva poduzeo je okupator sa svojim saradnicima u cilju da pokori


naše narode. Ali, val narodnog otpora poslije svake ofenzive sve je više rastao. Na


rodni borci vezali su u našim gorama i planinama oko 20 neprijateljskih divizija,


te time mnogo pridonijeli njegovu uništenju.


U našim šumama, gorama i planinama vođena je borba jednako žilavo


i nepopustljivo: u dubokom snijegu Alpa, Gorskog Kotara, Like, Bosne, Srbije i


Crne Gore, u brdskim šumama Korduna i Banije, Žumberačkih gora, Kalnika,


Bila, Moslavačke gore, Psunja, Papuka i Fruške gore, u poplavnim slavonskim i


sremskim terenima, kao i na hercegovačkom i istarskom kamenom kršu.


Kordunskim i banijskim brdinama i šumama prohujalo je 12 ljutih


ofenziva. Glavno uporište partizanske vojske bila je ondje Petrov a Gor a i


Š a m a r i c a. Tešku kalvariju prošla je K r a j i n a sa Kozarom i Grmečom. T opet


je u bojevima protiv neprijatelja prednjačila Krajina , za koju kaže pjesma: »Oj,


Krajino, krvava haljino, s Tebe vazda započinju kavge«. Prednjačila je Krajina —


»dušmanskom kuglom uzorana; vrletna oranica, seljačkim glavama sijana; haljina


crna, duboko zarezana, suzama zalivena i krvlju pokapana« (Ćopić). U nezaborav


noj uspomeni ostat će u našem narodu borbe na Kozari iz 1942., kad su 4 divizije


neprijateljske vojske pod zapovjedništvom njemačkog generala S t a h 1-a opkolile


u njoj 80.000 partizana i žitelja. Žestoke bitke vođene su u Lici : na Plješivici,


Kapeli i Velebitu. Opjevane su borbe na Ljubovu , u kojima su učestvovali i


Srbi i Hrvati. Od 1941. godine pa dalje bila je svaka dalmatinska planina


partizanska tvrđava, a morski zalivi gusarska gnijezda protiv otimača našeg mora.


Partizanske jedinice pregazile su po bezbroj puta naše gore i planine
bilo u žestokim bitkama, ili gonjeni topovima, bacačima i bombarderima. Prošli
su »planine s puteljcima za koze, prošlj su kroz pogibelji i tegobe noćnog putovanja
po smrznutim strminama, danovali pod stablima, u pećinama i ovčarskim
stanovima«, kako to opisuje Nazor. Prošli su tako Tre ska vicu, Ce hot in u,
Zelengoru i Magli ć. Prošli su orijaški P r e n j, koji je prema Nazoru visoki
grad vila, sijelo bogova — drevnih Bogumila .... P r e n j — koji je grozan
kad prozbori, a strašan kada šuti. Narodni borci prošli su i kroz Durmitor , što
se hladan, osamljen i gord ovija tišinom— kao kralj naših gora i planina, koji je
najčvršće građen i brat im je najstariji (Nazor). Prošli su klancima Piv e i
Tare , za koju narodna pjesma lijepo kaže: »Mutna teče Tara valovita; ona
valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda ni ćuprije, a oko nje borje i mramorje«.
Prošli su krvavom Sut ješkom i bijesnom Drinom, koja je ljuta, gruba i žestoka,
te »uvijek krvi žedna«.


Istarske gore i planine osobito su oživjele u rujnu 1943., kad se ta


mošnji goloruki narod obespravljen u nacionalnom, gospodarskom i političkom


pOgleđu ustao na noge za svoja prava i slobodu.


Zahvaljujući narodno.-oslobodilačkoj borbi, kao i oslobodilač


kom prodoru Crvene Armije na Balkan i njenoj pomoći balkanskim


7




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 12     <-- 12 -->        PDF

se kano u svatove, ko će prije na ročište doći«. Na. drugom jednom mjestu u istom


smislu kaže se u narodnoj pjesmi: »Šuma lista za mlade junake, za junake i za


slobodnjake ; junaci su što se borit znadu, slobodnjaci, što straha ne imadu.


Njima treba hlada i pokrova...«


Za stoljetnih bojeva s Turcima šum a je našim borcima bila u bezbroj slučajeva
najbolje zaklonište i utočište. Iz šume su i mnogo slabije snage lakše odolijevale
najezdi nadmoćnijeg neprijatelja. U šumi se »zasjedaju klanci jadikovci« i
busije meću uz drumove i raskršća drumska... Iz šume se lakše branilo i iz šumskih
zasjeda vršili uspješni napadaji, jer »busija črja, toga i megdan«. Zato je borba u
šumi narodnim borcima donijela često puta znatne uspjehe. Narodna je pjesma
opjevala mnoge bojeve po šumam a i gorama , gdje ie neprijatelj naišavši na
otpor »udario drvom i kamenom«, gdje »skaču Turci, .. uteć´ ne mogu; šuma
gusta, a pećina tvrda«.


II oslobodilačkoj borbi balkanskih naroda protiv Turaka odigrale su
šume-i inač e važnu ulogu. Šume, gore i planine pružale su narodu veliku pomoć,
te mnogo doprinesle spašavanju i oslobođenju naših naroda. Narodna
predaja, iz toga doba spominje u bezbroj slučajeva šume i gore, naša brda i planine,
te razno šumsko drveće, a ponajviše jelu i bor. Šume naše bile su za neprijatelja
kula neosvojiva. Radi toga on ih je mrzio i satirao. Kad nije mogao drugačije,
ništio ih je paležom. Tužni svjedoci takovog rada jesu prostrane goleti diljem


naših južnih krajeva.


Šume su bile narodu od velike pomoći i za prvog svjetskog rata, 1914.
do 1918. Bitke na Ceru, Drini, Crnom Vrhu i Kolubari ostat će kao nezaboravan
primjer, kako se mali, ali hrabri srpski narod upustio u koštac s mnogo jačim neprijateljem,
kad je stavljena u pitanje njegova sloboda. Borbenost i junaštvo jačani
su i dizani vjerom u pravdu i pobjedu, vjerom u snagu svoje zemlje, vjerom u
snagu otpora iz vlastitih prirodnih zaklona, iz svoji h šuma .


Najveću uslugu našim narodima učinila je šuma u narodno-oslobodilačkoj
borbi za minulog 4-godišnjeg rata. Ona je pridonijela osnovni
prilog za spašavanje naroda od očite propasti.


U nezaboravnoj uspomeni ostat će nam tešk i dan i patnje i kušnje, kroz koje
su prošli naši narodi u toku minulog rata. Sjećamo se dobro dana 6. IV. 1941., kada
je tada svemoćni neprijatelj silnom i nesuzđržljivom snagom jurnuo sa Sjevera i
pregazio lijepu našu otadžbinu u namjeri, da njezina velika prirodna bogatstva porobi
i prisvoji, a naše narode da zauvijek razdvoji i uništi. Pridružio mu se odmah
i neprijatelj sa Zapada, koji je zaposjednućem Primorja i susjednog kopna, kao i
nevinom krvi našeg naroda htio da utaži svoju vjekovnu žeđ za najljepšim dijelom
naše domovine. Došlo je do stvaranja »Nezavisne države Hrvatske«. Pri tom je veći
dio dalmatinske obale, gotovo sve otoke, kao i pretežan dio Gorskog Kotara otrgla
»saveznica« Italija. Slovenija je potpala jednim dijelom pod Italiju, a drugim dijelom
pod Njemačku. Međimurje, Bačku i Baranju okupirali su Mađari, Srbiju i Vojvodinu
Nijemci, Macedoniju Bugari, a Crna Gora potpala je pod protektorat Italije.


Slijedili su dani, koje smatramo n a j s t r aš n i j i m u našoj prošlosti. Neprijatelj
je upotrebio sve sile, da se razmaše nacionalna mržnja i razjari bratoubilački
rat. Rasla su groblja, punile su se ljudima jame bezdanke. Kolone naroda odvođene
su u logore i zatvore — zapravo u nepovrat. U zatvorima vršeno je najzvjerskije
mučenje i masovno ništenje naših ljudi. Na tisuće ljudi odvedeno je u internaciju,
mobilizirano za rad u njemačke tvornice, kao i za istočni front. Vršeno je masovno
raseljivanje i raskućivanje. Kroz 4 godine paljena su sela, ništeni gradovi i do
temelja satirana narodna dobra. Bijes okupatora i zavojevača: Nijemaca i Talijana,
kao i domaćih suradnika, rastao je u tom sve većom žestinom. Broj nevinih žrtava
sve se više množio.


Narod je nabrzo prozrio pravu namjeru naprijatelja i njegovih pomagača. Nošen
mišlju: »Bolje grob nego-rob!« pošao je kroz teške patnje i boli u rat. Digao
se goloruk narod, ostavio star a djedovska ognjišt a na milost i nemilost neprijatelju
i spašavao se povlačenjem u šume i-planine. Goloruk narod
krenuo je da se bori za svoju slobodu . Stvarao je gerilske odrede i branio se od
dinskog neprijatelja. Preko nizina i brda, preko gora i planina, preko sela i gradova
širila se misao zajedničkog otpora.


U dobri čas javilo se još bolje vodstvo općeg .narodnog ustanka na
čelu sa narodnim herojem legendarnim Titom. Od onda poput ognja diljem
zemlje širila se zanosna pjesma narodne slobode. Dne 27. VII. 1941. pukla je prva


6




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 11     <-- 11 -->        PDF

opirao tome bezakonju. Gusarenjem oteščavao je neprijatelju, da po miloj volji
rastače naše narodno dobro. Senjski uskoci i Neretljani bili su mu i na kopnu i na
moru strah i trepet. Mnogi uspješni gusarsk i pothvati bili su zasnovani i . zvedeni
iz naših primorskih šuma i šumica.


U bolnoj uspomeni ostalo je našim narodima doba Turak a u ovim krajevima.
Padom Srbije i Bosne (1463) pretvorene su Hrvatska i Slavonija u proprište žestokih
bojeva. Tu su se srela dva svijeta: Istok i Zapad na obračun. Nesreća je htjela, da
se taj dvoboj vršio na našem tlu i da je trajao nekoliko stoljeća. Naš je narod
učinio Evropi svojim junaštvom i ogromnim žrtvama veliku uslugu. Na svojim
grudima suzdržavao je snažnu bujicu, koja je nadirala prema Zapadu. Zato pred
450 godina pjeva Š. Menčetić : »Od ropstva bi davno u valih potonula Italija,
od hrvatskih da se zalih more otmansko ne razbija«. P. Prerad o v i ć u pjesmi
»Grobničko polje« lijepo kaže za to polje, gdje je hrvatskom krvlju zaustavljena
turska najezda: »Pusto polje ploda ne da, k´o da misli reć´: za sve v´jeke unapreda
rodilo sam već!«


To herojsk o dob a naših naroda opjevano je u bezbroj narodnih pjesama.
One su ovjekovječile veliko junaštvo naših naroda i mnoštvo narodnih junaka, koji
su se istekli u bojevima sve tamo od Kosova pa do Klisa, UdbineiSenja,
te duž cijele Vojn e Krajine . Tu je ujedno ovjekovječena i pomoć, koju su
obilno davale u borbi za narodnu slobodu naše šume.


Turci su u okupiranom i graničnom području vršili velika bezakonja. Vršena
su mučenja i zulumi, kakvih svijet dotad nije poznavao. Narodni borci i prvaci
trunuli su po tamnicama ruku okovanih »u teške lisičine« i nogu sapetih »u teške
bukagije«. S alkom oko vrata bacani su u »tamnicu tavnu«, gdje je bilo blato do
koljena i voda do pojasa, a u vodi zmije, što kolju, i akrepi što štiplju. Najveće
tegobe proživjela je Krajina, nazvana po tome »Krvava Krajina«, jer je ondje »s
krvi ručak, a s krvi večera. Svak´ krvave žvače zalogaje. Nigdje b´jela danka ni
odmorka«.


Narod je pred turskim zulumima tražio spasa u šumovitim i goroviti
m predjelima svoje zemlje. Teškoće i patnje, koje je on tada proživljavao, sažete
su u riječima: »Turci polje, a Latini more, kršćanima drvlje i kamenje!«


Pojedinci i skupine spašavali su goli život bijego m u šume . Mnogi nisu
mogli podnositi tursko bezakonje, nego su se »četujući i hajdukujući« osvećivali iz
šume neprijatelju-nasilniku nanoseći mu odanle teške udarce.


Poslušajmo, radi čega se Tomić Mihovil, poznati hajduk po svom plemenitom


r,adu u pomaganju siromašnog puka, odmetnuo u hajduke: »Turski zulum doteščao


raji. Bog visoko, a car je daleko. Nitko nama pomoć ne mogaše. Imao sa l´jepu


potkućnicu i livadu — zelenu jabuku. Sve mi ote od Duvna kadija. Triput odoh do


turskoga suda, .. sve mi je uzaludu bilo, pa ja odoh potražiti pravde u bogaze i


bijesne klance, gdjeno sude gorske kosovice. Tu sam Turke sudit´ naučio, ponaj


bolje Suzicu kadiju«.


U tisuću sličnih slučajeva mnogi je pojedinac, kad je osjetio, da mu je u g r o-


žen a slobod a »obrnuo putem stamputice, dokle nađe gore bukovine«. Mnogi sn


u takvim´ prilikama pograbili pušku granajliju, otišli se niz goru zelenu, odvrgli


se u planinu gustu. Tako je Starina Novak preko 40 godina hajdukovao u Eoma


niji planini, koju je bolje »obiknuo nego svoje dvore, čuvajući drume u planini«.


Kad je knez od Srijema kupio za cara u Stambulu 500 djece i htio zapisati malog


Milovana, jedinca udovice Ruže, »Ruža ciknu kao guja ljuta, pa jamila Milovana


sina, ode s njime u planinu gustu«.


Neprijatelj je često pokušavao razlomiti narodni odpor time što je utjecao na


pojedince mitom ili zamamnim ponudama. Ali, sloboda se cijenila iznad svega. De


belić Novak rade živi u gor i zelenoj , nego u »bijelome« carskom dvoru, jer


»što će njemu veliko vezirstvo i što će mu ta careva kćerka, kad u Turaka nikad


vjere nema«. I lijepa djevojka odbija banjalučkog pašu, da mu bude na dvoru ka


duna, jer draže joj je »u goric i stati, neg´ u njeg´vu dvoru bijelome...«


Misao narodnog oslobođenja držala je čvrsto na okupu narodne junake


i prvake. Oni su o starom, svetom danu Đurđevdanu, čim se gora z a o d j e


n e listom , ostavljali svoje domove i odlazili u šumu , da se odanle bore protiv


narodnog neprijatelja. Evo, što nam o tome kaže narodna pjesma: »Dan za danom


crna zima prođe. Pramaljeće lipo ukaza se. Crna gora listom zavija se, omorike


primamljuju momke, a junaci kupuju opanke. Čiste, peru zarđalo gvožđe, spremaju


5




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Dr. MILAN ANIĆ (Zagreb):


ŠUMA Ü VJEKOVNOJ BORBI NAŠIH NARODA ZA SLOBODU


(... . ero ........ . ....... 6opb6e ....... ......... .. .......)


Još od pradavnih vremena šumsko drveće, šuma, gora i planina usko su povezani
uz život naših naroda. U najdavnijoj prošlosti šuma je pružila čovjeku osnovne
uslove za njegov opstanak. Šuma ga je hranila i branila. Plodovi drveća i drugog
šumskog bilja, te lovina od šumskih životinja bili su mu hrana. Šumske špilje i pećine
bile su mu zaklonište od neprijatelja i zvjeradi, kao i od vremenskih nepogoda.
Kožom od šumske divljači i likom od šumskog drveća odijevao se i ohuvao, a šumskim
lišćem i mahovinom umekšavao si je ležaj..


U borbi za održanjem čovjek se sve razumnije koristio prirodnim dobrima. Korak
po korak kročio je u svom razvitku naprijed. Kod toga bila mu je svagda od najveće
pomoći šuma. Ona mu je pomagala, kad je pronalazio i usavršavao oruđe i
oružje. Šumom se služio, kad je pripitomljavao životinje i razvijao se u stočara. Šuma
mu je dala obradivu zemlju i omogućila inu, da se sve više razvija u poljodjelca. 1
u daljnjem razvitku šuma mu je svagda obilno pomagala.


Povezanost čovjeka sa šumom ostala je uopće vrlo čvrsta sve do današnjeg dana.
Šuma nam daje drvo i mnogo drugih koristi, koje su nam od jednake potrebe kao
što su to hrana i odjeća. Drvo nam je vjeran pratilac na cijelom našem životnom
putu. Ono nam daje ogrjev, te razni građevni, obrtni i industrijski materijal. Mnogobrojne
koristi daje nam šuma i u obliku sporednih šumskih proizvoda. Osim toga
šuma nas čuva od vremenskih nepogoda: suše, vjetra, oluje, bujica, popuzina i poplava.
Ona veže i stvara tlo, štiti nam poljske usjeve, čuva vrela i regulira vodotoke.
Bez šume i drva teško je zamisliti opstanak čovjeka.


Povezanost čovjeka i šume ostala je napose u našim širokim narodni
m slojevima vrlo tijesna i čvrsta. Pretežnim dijelom bavi se naš narod s t očarstvom
i ratarstvom, pa je već time stalno i u izravnom dodiru sa šumom.
Zato naš seljak dobro pozna šumu i njen živoit. On se s njome razgovara i dogovara.
Pozna u njoj svako drvce, travku i životinju. Šuma je svojim velebnim uzrastom,
orijaškom snagom, te raznovrsnim čarima i tajanstvenošću, što ih u obilnoj
mjeri krije u sebi, imala i ima jak utjeca j na dušu i srce našeg seljaka, koji
je i onako pun bistrine i vedrine, te posjeduje veliku moć opažanja i osjećanja.
Naš je narod pored toga nenadmašiv majstor u izražavanju svojih misli i osjećaja.
U narodnim pjesmama, uzrečicama, poslovicama, pričama i gatkama odrazuje se
na bezbroj načina uska povezanost , koja je postojala i još uvijek postoji između
naših širokih narodnih slojeva i šume. Izrazio je to narod vrlo
snažno i na usta svojih pjesnika-književnika.


Šum a je čvrsto povezala naše narodne mase napose time, što im je od iskona
bila najpouzdanijom čuvarico m slobode . U najtežim časovima bilo cijelog
naroda, bilo pojedinih plemena ili pojedinaca šum a je uvijek bila najsigurnije
utočište i zaklonište. U teškim danima, kad je život postao ugrožen, put
spasa vodio je svagda u šumu.


Naša domovina kroz vjekove je natapana krvlju u obrani od neprijatelja, koji
su nastojali, da naš narod porobe, podjarme ili unište, te da se domognu lijepih
naših krajeva. Mamila su ih ovamo naša prirodtna bogatstva: naše rudno blago,
naše prostrane šume, vrijedni lugovi i plodna polja.


Stoljetnu borbu vodio je hrvatski narod s Mlečanima za Dalmaciju. Kroz 5 stoljeća
vođena je na slavenskom jugu neprekidna borba s Turcima. Mnogo nedužne
krvi proliveno je u borbama protiv, presizanja Mađara i Austrijanaca u naša narodna
prava. Velik dio našeg primorskog naroda pretrpio je neopisive patnje od
talijanskog ugnjetavanja. Neizrecivo velike patnje i tegobe zadane na našima narodima
za minulog 4-godišnjeg rata protiv krvavog fašizma. Povijest naših naroda ispisana
je borbama, ustancima, raznovrsnim mukama i patnjama, ali i slobodarskim
pobjedama. Za sve to vrijeme igrale su naše šume veliku i značajnu ulogu, pružajući
obilnu pomoć u svim takovim prilikama, a osobito u oslobodilački m
borbama i ratovima.


Za stoljetne borbe s Mlečanim a razgoljeni su mnogi prostrani naši krški
predjeli. Mlječani su sjekli naše šume i drvo odvozili u daleki svijet. Narod se


4