DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 13 <-- 13 --> PDF |
narodna puška osvetnica. Zabljeskale su gvozdene rogulje, sjekire i razna koplja, što su ih skovali samouci-kovači, zaštektao je prvi mitraljez u ruci narodnog borca. , Partizanski odredi naglo su rasli u čete, bataljone, brigade i divizije. Oslobodilačkoj vojsci pridruživali su se ne samo pojedinci ili čitave obitelji, nego i žitelji čitavih krajeva. Onamo su odlazile i čitave vojne jedinice, koje je mobilizirao okupator i njegovi sarađnici. Oslobodilačka borba razvijala se pod teškim okolnostima. Goloruk narod otimao se snažnom i najmodernije naoružanom neprijatelju oružje i opremu. Uspjesi su sve više rasli. Narodno-oslobodilački pokret obilno su pomagale sve široke narodne mase, kako na oslobođenom tako i na okupiranom području. Nagli njegov porast omogućila je i široka politička saradnja. Jedinstvenom narod nom frontu glavni je cilj oslobođenje zemlje od okupatora. U narodno-oslobodi lačkom pokretu učestvovali su svi naši narodi. U borbi na život i smrt protiv za jedničkog neprijatelja kovalo se i povezivalo bratstv o i jedinstv o naših na roda. T Srbi i Hrvati — i katolici i pravoslavci i muslimani, osjetili su, da im je — kako kaže Nazo r — juriti i preskakivati, kako ne bi zakasnili, kako bi bili na pokon sebi glava, a nikad više tuđem konju rep, tuđem dvorištu plot, tuđoj ri jeci most. Za 4-godišnjeg rata oživjele su naše šume, gore i planine po sebni m životom . U tamne šume i tijesne klance povratiše se stari borbeni zemani. Naše šume postadoše proprištem ljutih borba. Sedam žestokih i dobro orga niziranih ofenziva poduzeo je okupator sa svojim saradnicima u cilju da pokori naše narode. Ali, val narodnog otpora poslije svake ofenzive sve je više rastao. Na rodni borci vezali su u našim gorama i planinama oko 20 neprijateljskih divizija, te time mnogo pridonijeli njegovu uništenju. U našim šumama, gorama i planinama vođena je borba jednako žilavo i nepopustljivo: u dubokom snijegu Alpa, Gorskog Kotara, Like, Bosne, Srbije i Crne Gore, u brdskim šumama Korduna i Banije, Žumberačkih gora, Kalnika, Bila, Moslavačke gore, Psunja, Papuka i Fruške gore, u poplavnim slavonskim i sremskim terenima, kao i na hercegovačkom i istarskom kamenom kršu. Kordunskim i banijskim brdinama i šumama prohujalo je 12 ljutih ofenziva. Glavno uporište partizanske vojske bila je ondje Petrov a Gor a i Š a m a r i c a. Tešku kalvariju prošla je K r a j i n a sa Kozarom i Grmečom. T opet je u bojevima protiv neprijatelja prednjačila Krajina , za koju kaže pjesma: »Oj, Krajino, krvava haljino, s Tebe vazda započinju kavge«. Prednjačila je Krajina — »dušmanskom kuglom uzorana; vrletna oranica, seljačkim glavama sijana; haljina crna, duboko zarezana, suzama zalivena i krvlju pokapana« (Ćopić). U nezaborav noj uspomeni ostat će u našem narodu borbe na Kozari iz 1942., kad su 4 divizije neprijateljske vojske pod zapovjedništvom njemačkog generala S t a h 1-a opkolile u njoj 80.000 partizana i žitelja. Žestoke bitke vođene su u Lici : na Plješivici, Kapeli i Velebitu. Opjevane su borbe na Ljubovu , u kojima su učestvovali i Srbi i Hrvati. Od 1941. godine pa dalje bila je svaka dalmatinska planina partizanska tvrđava, a morski zalivi gusarska gnijezda protiv otimača našeg mora. Partizanske jedinice pregazile su po bezbroj puta naše gore i planine bilo u žestokim bitkama, ili gonjeni topovima, bacačima i bombarderima. Prošli su »planine s puteljcima za koze, prošlj su kroz pogibelji i tegobe noćnog putovanja po smrznutim strminama, danovali pod stablima, u pećinama i ovčarskim stanovima«, kako to opisuje Nazor. Prošli su tako Tre ska vicu, Ce hot in u, Zelengoru i Magli ć. Prošli su orijaški P r e n j, koji je prema Nazoru visoki grad vila, sijelo bogova — drevnih Bogumila .... P r e n j — koji je grozan kad prozbori, a strašan kada šuti. Narodni borci prošli su i kroz Durmitor , što se hladan, osamljen i gord ovija tišinom— kao kralj naših gora i planina, koji je najčvršće građen i brat im je najstariji (Nazor). Prošli su klancima Piv e i Tare , za koju narodna pjesma lijepo kaže: »Mutna teče Tara valovita; ona valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda ni ćuprije, a oko nje borje i mramorje«. Prošli su krvavom Sut ješkom i bijesnom Drinom, koja je ljuta, gruba i žestoka, te »uvijek krvi žedna«. Istarske gore i planine osobito su oživjele u rujnu 1943., kad se ta mošnji goloruki narod obespravljen u nacionalnom, gospodarskom i političkom pOgleđu ustao na noge za svoja prava i slobodu. Zahvaljujući narodno.-oslobodilačkoj borbi, kao i oslobodilač kom prodoru Crvene Armije na Balkan i njenoj pomoći balkanskim 7 |