DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 13     <-- 13 -->        PDF

narodna puška osvetnica. Zabljeskale su gvozdene rogulje, sjekire i razna koplja,
što su ih skovali samouci-kovači, zaštektao je prvi mitraljez u ruci narodnog borca.
, Partizanski odredi naglo su rasli u čete, bataljone, brigade i divizije. Oslobodilačkoj
vojsci pridruživali su se ne samo pojedinci ili čitave obitelji, nego i žitelji čitavih
krajeva. Onamo su odlazile i čitave vojne jedinice, koje je mobilizirao okupator i


njegovi sarađnici.


Oslobodilačka borba razvijala se pod teškim okolnostima. Goloruk


narod otimao se snažnom i najmodernije naoružanom neprijatelju oružje i opremu.


Uspjesi su sve više rasli. Narodno-oslobodilački pokret obilno su pomagale sve


široke narodne mase, kako na oslobođenom tako i na okupiranom području.


Nagli njegov porast omogućila je i široka politička saradnja. Jedinstvenom narod


nom frontu glavni je cilj oslobođenje zemlje od okupatora. U narodno-oslobodi


lačkom pokretu učestvovali su svi naši narodi. U borbi na život i smrt protiv za


jedničkog neprijatelja kovalo se i povezivalo bratstv o i jedinstv o naših na


roda. T Srbi i Hrvati — i katolici i pravoslavci i muslimani, osjetili su, da im je —


kako kaže Nazo r — juriti i preskakivati, kako ne bi zakasnili, kako bi bili na


pokon sebi glava, a nikad više tuđem konju rep, tuđem dvorištu plot, tuđoj ri


jeci most.


Za 4-godišnjeg rata oživjele su naše šume, gore i planine po


sebni m životom . U tamne šume i tijesne klance povratiše se stari borbeni


zemani. Naše šume postadoše proprištem ljutih borba. Sedam žestokih i dobro orga


niziranih ofenziva poduzeo je okupator sa svojim saradnicima u cilju da pokori


naše narode. Ali, val narodnog otpora poslije svake ofenzive sve je više rastao. Na


rodni borci vezali su u našim gorama i planinama oko 20 neprijateljskih divizija,


te time mnogo pridonijeli njegovu uništenju.


U našim šumama, gorama i planinama vođena je borba jednako žilavo


i nepopustljivo: u dubokom snijegu Alpa, Gorskog Kotara, Like, Bosne, Srbije i


Crne Gore, u brdskim šumama Korduna i Banije, Žumberačkih gora, Kalnika,


Bila, Moslavačke gore, Psunja, Papuka i Fruške gore, u poplavnim slavonskim i


sremskim terenima, kao i na hercegovačkom i istarskom kamenom kršu.


Kordunskim i banijskim brdinama i šumama prohujalo je 12 ljutih


ofenziva. Glavno uporište partizanske vojske bila je ondje Petrov a Gor a i


Š a m a r i c a. Tešku kalvariju prošla je K r a j i n a sa Kozarom i Grmečom. T opet


je u bojevima protiv neprijatelja prednjačila Krajina , za koju kaže pjesma: »Oj,


Krajino, krvava haljino, s Tebe vazda započinju kavge«. Prednjačila je Krajina —


»dušmanskom kuglom uzorana; vrletna oranica, seljačkim glavama sijana; haljina


crna, duboko zarezana, suzama zalivena i krvlju pokapana« (Ćopić). U nezaborav


noj uspomeni ostat će u našem narodu borbe na Kozari iz 1942., kad su 4 divizije


neprijateljske vojske pod zapovjedništvom njemačkog generala S t a h 1-a opkolile


u njoj 80.000 partizana i žitelja. Žestoke bitke vođene su u Lici : na Plješivici,


Kapeli i Velebitu. Opjevane su borbe na Ljubovu , u kojima su učestvovali i


Srbi i Hrvati. Od 1941. godine pa dalje bila je svaka dalmatinska planina


partizanska tvrđava, a morski zalivi gusarska gnijezda protiv otimača našeg mora.


Partizanske jedinice pregazile su po bezbroj puta naše gore i planine
bilo u žestokim bitkama, ili gonjeni topovima, bacačima i bombarderima. Prošli
su »planine s puteljcima za koze, prošlj su kroz pogibelji i tegobe noćnog putovanja
po smrznutim strminama, danovali pod stablima, u pećinama i ovčarskim
stanovima«, kako to opisuje Nazor. Prošli su tako Tre ska vicu, Ce hot in u,
Zelengoru i Magli ć. Prošli su orijaški P r e n j, koji je prema Nazoru visoki
grad vila, sijelo bogova — drevnih Bogumila .... P r e n j — koji je grozan
kad prozbori, a strašan kada šuti. Narodni borci prošli su i kroz Durmitor , što
se hladan, osamljen i gord ovija tišinom— kao kralj naših gora i planina, koji je
najčvršće građen i brat im je najstariji (Nazor). Prošli su klancima Piv e i
Tare , za koju narodna pjesma lijepo kaže: »Mutna teče Tara valovita; ona
valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda ni ćuprije, a oko nje borje i mramorje«.
Prošli su krvavom Sut ješkom i bijesnom Drinom, koja je ljuta, gruba i žestoka,
te »uvijek krvi žedna«.


Istarske gore i planine osobito su oživjele u rujnu 1943., kad se ta


mošnji goloruki narod obespravljen u nacionalnom, gospodarskom i političkom


pOgleđu ustao na noge za svoja prava i slobodu.


Zahvaljujući narodno.-oslobodilačkoj borbi, kao i oslobodilač


kom prodoru Crvene Armije na Balkan i njenoj pomoći balkanskim


7