DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 15 <-- 15 --> PDF |
* Šum a nije bila samo skrovište i uporište boraca, nego i najsigurnije spre mišt e hrane, oružja i druge opreme. U dubokim i šumovitim, slabije pristupačnim mjestima bile su skrivene zemunice s hranom i ratnom opremom. Šuma je pomogla ranjenu borcu, jer ga je u svojoj dubokoj nutrinji zaklonila od daljnjih pogibelji. U okrilju šume našli su zaklo n bolesnici, starci, žene i djeca. Na sigurnijim mjestima dizani su pod zaklonom krošanja šumskog drveća oporavilišta i bolnice. Šuma je time omogućila, da se pomogne postradalima i popravi zdravlje malaksalima i bolesnima. Mnogome će ostati u trajnom sjećanju bolnice u drvenim barakama na Papuku, u Ličkoj Plješivici, u Kestenovoj Gori na Kordunu, pa u šumi Šamarici i dr. U okrilju šume održano je bezbroj narodnih masovnih sastanak a i dogovora. Šuma je omogućila, da se u mirnijoj pozadini radi na kulturno-prosvjetno m polju. U zaklonu šumskog drveća podizine su školske i društvene prostorije. Tu se održavala školska obuka, analfabetski tečajevi, razni zdravstveni, poljoprivredni, lugarski i dr. kursevi. Šuma je tako pomogla, da su se na oslobođenom području počele stvarati čvrste osnove za bolji život. Šum a je i inače bila našim borcima u toku narodno-oslobodilačkog rata od velik e pomoći . Ne smijemo smetnuti s uma, da se borba vodila pod neopisivo teški m životnim prilikama. Trebalo je prolaziti brdinama izloženim neprijateljskom oružju, preplivati rijeke i proći bare i močvare; probiti se kroz gorske klance pješke i s ranjenicima na nosiljkama i štakama, savladavati umor, glad, žeđ i golotinju, trebalo je spasiti ranjenoga i sahraniti poginulog druga, trebalo je oteti od snažnog neprijatelja oružje, hranu i obuću. Trebalo je borbom doći do puške i cipela, ili ih nikada ne nositi. U savladavanju svih tih tegoba šum a je bila od znatne pomoći. U zaklonu i okrilju šum e lakše se izdržala ljuta zima, smrzavica, hladna kiša, sniježna bura i oluja. Kad su naše borce snašli teški dani, kao što ih spominju stihovi: »udri kiša, udri susnježica, smrzoše se duge puške šarke, smrzoše se uprtnjače torbe, < smrzoše se gunji bugarini, dođe zima do našega t´jela«, pomogl a je šuma , jer je ognjem povratila zamrznuta uda i sačuvala zdravlje narodnih boraca. Mostov i napravljeni od drv a iz najbližih šuma pomogli su kod brzog prijelaza vojske i ranjenika preko Mrežnice i Gline, Neretve i Nevesinjčice, brze Pive i mutne Tare, krvave Sutjeske i još krvavije Drine, preko Vrbasa »vode studene, što s crnim stijenjem ratuje«. Napaćenom borcu šum a je često utažil a gla d plodovima svojeg drveća ili drugog bilja i mesom svoje divljači. U krajnjoj nuždi gladni su borci »s hrašća koru jeli«, a žedni »s lišća rosu pili«. Svojom izvor-vodom šuma je krijepila, a ranjeniku rane prala. U teškim tim prilikama često su dobro došli: šumske divljake, šumske trešnje, drenjine, gloginje, mukinje (merale), pa jagode, kupine i maline, a ponegdje i brnduše. Pitomi kesten bio je važna hrana za borce po obroncima Psunja i Pa puka, Bilo-gore i Kalnika, a napose u Baniji i Kordunu. U bukovim šumama dobro im je došla bukvica, a kadšto i šumski luk (crimuš), bukove supke i peruv (mlado lišće). Šum a je i inače narodu bila od pomoći. Iz drva pravljene su primitivne »dr venjače — puške«, zapravo stare kose, sablje i nozi, rogulje i si. na drvenu na sadu. Iz drva pravljene su jednostavne štake, te nosila za bolesne i ranjene. Iz drva pravljen je kuhinjski pribor: zdjele, pladnji, žlice, te razno suđe za vodu (kabli, burila, breme, barilci, bačvice i bačve), bukare za sol i dr. U drvenim san ducima spreman je bolnički materijal, ratna oprema, kao i hrana. Drvo je poslu žilo nadalje za gradnju baraka, šumskih koliba, zemunica, bolnica itd. Šum a je dala dostojno počivališt e mnogom borcu i junaku. Diljem naših šuma, gora i planina posijali su svoje kosti mnogi znani i neznani. U šumama i gorama postoje brojni klanci jadikovci, »o kojim mnoga jadikuje majka, oplaku jući sina jedinoga, vjerna ljuba druga vjenčanoga ili seka dragog brata svoga«. Šum a je bila svjedokom mnogih bolnih prizora i jezivih dogođaja. Tako je pje sma ovjekovječila narodnu žalost u Konjuh-planini , kad je mrtvog drugara, husinjskog rudara, sahranila četa partizana — kad je: tamna noć svu šumu u crno zavila, vjetar šumio i brujio, a lišće pjevalo žalovite pjesme. Borovi i jele, javori i breze svijali se jedan kraj drugoga«. U našim šumama sahranjeno je mnogo na rodnih boraca, za čije se grobove više i ne zna, ali »šuma se žutim lišćem na gro bom im poigrava«. Pred očima nam je ovaj čas i slika, koju nam je ocrtao pjes 9 |