DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 24     <-- 24 -->        PDF

i Salvia officinalis i Helichrysum italicum. Tu su sredozemski elementi izmiješani
sa elementima iz listopadne primorske šume, te na takvim mjestima čine tzv. pseudomakiju.


Među najčešće i najotpornije elemente u istarskim makijama pripada zeleni ka
(Phillyrea latifolia i P. media). Ima je svuda duž obale južnije od Trsta, a pojavljuje
se često i dosta daleko u pozadini, ali pojedinačno. I crnik a (Quercus
ilex) česta je u vazda zelenom pojasu. Ona se također pojavljuje ovdje ondje i dublje
u unutrašnjosti. Tako je imade na stijenama kod izvoira Eječine, dakle oko 12 km daleko
od mora. Veće površine pokriva crnika na Brionima i Lošinju, gdje tvori manje
sastojine slične onima na otoku Eabu. Vrijedno je posebno istaknuti, da se — prema
Ada mo vicu — pojavljuje kod Pule i Rovinja suplutnjak (Quercus pseudosuber).
Š m r i k a (Juniperus oxycedrus) vrlo je česta posvuda južnije od Trsta, i
to ne samo uz obalu mora nego i u unutrašnjosti. Mnogo je rjeđa pu k i n j a (J.
macrocarpa). Obilnije je ima jedino uz more. Primorsk a so min a (J. phoenicea)
tvori na otocima čiste manje sastojine, a na istarskom kopnu uglavnom je
nema. Planik e (Arbutus unedo) i m r t e (Myrtus communis) ima južnije od Bovinja.
Mrta tvori lijepe grupe na Brionima. T r š 1 j a (Pistacia lentiscus) česta je
samo u južnim predjelima Istre. Obilno je ima oko Pule i na Brionima, a uz zapadnu
obalu do Poreča, te na Lošinju. Posvuda u makijama raste i smrdljik a (Pistacia
terebinthus). Velik i vrije s (Erica arborea) raste južnije od Rovinja, a
na istočnoj ga obali uglavnom nema. U makijama Zapadne Istre češća jelemprik a
(Viburnum tinus), ali samo u kompaktnijim makijama. Isto to vrijedi i za t r i š1
j ik u (Bhamnus alaternus). Prema Adamović u u Južnoj Istri ima u makijama
i šimšir a (Buxus sempervirens). Ima ga između Sv. Kvirina i Vodnjana, kod
Montića, Volture i Pule, te kod Šišana i Medulina, kao i na Brionima.


Prave makije gusto su isprepletene penjačicama : tetivikom (Smilax asper
a), kozokrvinama (Lonicera implexa i L. etrusca), broćem (Rubia peregrina),
šparožinom (Asparagus acutifolius), primorskim pavitima (Clematis flammula i C.
viticella), bljuštom (Tamus communis). Od listopadnih vrsta u njima se nalaze:
drača (Paliurus aculeatus), pucalina (Colutea arborescens) i šibika (Coronilla emeroides).
U sloju prizemnog rašća česti su: Brachypodium silvaticum, Luzula Forsten,
Teucrium chamaedrys i dr.


Uz more kao i na slanicama uz morske drage i dražice razvijen je veći broj
halofilno g bilja, kao što su: konopljika (Vitex agnus castus), tamarika (Tamarix
gallica i T. africana), morski sitovi (Juncus acutus i J. maritimus), mrežica
(Statice cancellata), Atriplex halimus, Salicornia herbacea, Suaeda maritima i dr.


Na mjestima, gdje je degradacija prirodne šume jače napredovala, imamo g a-
r i g e, u kojima se obilno pojavljuju: brnistr a (Spartium junceum) i b u š i n i
(Cistus monspeliensis, C. villosus i C. salviaefolius). *


Na mnogim mjestima steru se prostrane kamenjar e obrasle više ili manje
najotporniji m sredozemskim biljem, kao što su: Juniperus oxycedrus, Paliurus
aculeatus, Rhamnus intermedia, Pirus amygdaliformis, Crataegus monogyna


v. brevispina, te Salvia officinalis, Satureia montana, Helichrysum italicum, Eryngium
amethystinum, Teucrium polium, Thymus serpyllum, Euphorbia spinosa, E.
Wulfenii, Oryganum hirtum, Marrubium candidissimum i dr.
U ovoj oblasti često se uzgaja alepsk i bo r (Pinus halepensis), te pri morsk
i bo r (P. maritima) i pin j (P.pinea). U blizini Akvileje postojala je do
prije rata lijepa i inače iz literature poznata sastojina pinja. Nije jasno, da li je
ona spontana ili je uzgojena. Pinjevih stabala ima u Kopru, Piranu, Opatiji,
Lovrani i dr. ,


Prije nego ostavimo područje vazda zelenih šuma, moramo se posebno osvrnuti
na javor i ku ili lovor (Laurus nobilis), koji je u području Istočne Istre
vrlo obilan i bujan. U Opatiji, Iki, Ičićima, Lovrani i Mošćenicama tvori on veće
ili manje grupe i skupove. U lovoricima Opatije i Lovrane ima stabala debelih
i do 30 cm. Prema Adamović u nigdje na Jadranu nema tako velikih i lijepih
lovorika, kao što je to u Opatiji. Opatija je u tome jedinstvena na cijelome svijetu.
Iz sočnog zelenila lovorika, koji se posebnom tamnozelenom bojom odražavaju u
plavetilu mora, proviruju tamošnje vile i svratišta. U Istočnoj Istri ima lovora
obilnije samo u blizini mora, a inače imade ga ovdje ondje i do 350 m. U njegovoj
blizini nalaze se redovno Juniperus oxycedrus, Ruscus aculeatus i Smilax aspera.
Poznato je, da je lovor vrsta iz prelazne zone između tipičnih sredozemskih, vazda
zelenih i polusredozemskih listopadnih šuma. U Istočnoj Istri nalazi on vrlo po


18




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 23     <-- 23 -->        PDF

suho i vruće. Planinski predjeli Jugozapadne Kranjske i gornjeg
dijel a Goric e imaju vrlo oštru, uglavnom visokoplaninsku klimu.


Čitavo područje istarskog i susjednog krša izloženo je poput drugih naših krajeva
u Hrvatskom Primorju štetnom utjecaju bure. Ljetna žega i suša traju ondje
redovno po nekoliko mjeseci.


Klimatsk i podaci Istre i susjednih zemalja sadržani su u tabeli br. 2., koju
smo sastavili prema podacima od De Philippis a (5).


U Istri i susjednim zemljama´ nalazi se više šumsko-geografskih oblasti, koje
ćemo najbolje razlučiti na osnovu tzv. klimaksnih šumskih zadruga.
Nemamo, na žalost, potpunu sliku o šumskoj vegetaciji tih zemalja, jer još ne raspolažemo
vlastitim podacima. Osvrnut ćemo´ se stoga na podatke iz literature (1,
3, 4, 6), te podatke, koje smo pred više godina prikupili u istočnom dijelu Istre
(2). Na osnovu toga pokušat ćemo omedLi najglavnija ondješnja šumsko-geo graf
ska područja (SI. 1.).


Područje Istre, Trsta, Jugozapadne Kranjske i Gorice dijelimo uglavnom na 4
šumsko-vegetacijska pojasa. Najniži pojas čine vazda zelene šume. Na njega se nadovezuje
pojas listopadnih primorskih šuma, a onda pojas planinskih i visokoplaninskih
šuma. Primorski šumsko-vegetacijski pojasi pripadaju u oblast sredozemske,
a ostali u oblast srednjo-evropske regije.


a) Vazda zelene lisnate šume


Ovamo pripada klimaksno područje šumske zadruge hrasta crnike
(Quercetum ilicis Br.-BL). Njemu pripada čitav Lošinj, južni dio Cresa s velikim
dijelom Plavnika, te obalni pojas južnog i zapadnog dijela poluotoka Istre. Taj se
obalni vazda zeloni pojas stere u suvisloj cjelini od ušća Raše na istoku, preko
južnog dijela poluotoka, gdje je najširi, pa zapadnom obalom sve do Trsta i Tržića.
Uz morsku obalu istočnog dijela Istre ne postoji suvisli pojas vazda zelenih šuma,
ma da i tu ima više pretstavnika iz izrazito sredozemskog područja. Ondje su u
prevlasti elementi iz susjedne listopadne primorske šume.


Istarsko klimaksno područje hrasta crnike stere se do 100—200 m nadmorske visine.
Tu se razvila flora, koja pripada tzv. sredozemnim vazda zelenim listačama.
Međutim, klimaksna šuma ondje je već odavna pod utjecajem čovjeka (sječa, krčenje,
požar) i stoke (paša, brst) izgubila svoje iskonsko obilježje. Pretežnim dijelom
zastupani su zapravo njeni degeneracioni stadiji: makije, garigi i narijetko
obrasle kamenjare.


U području Trst—Pula vazda zeleni pojas dosiže visinu od kojih 150 m, a širok
je do 4 km. Samo kod Pule taj je pojas i preko 5 km širok.


Prema Adamović u u istarskom vazda zelenom pojasu nem a od prirode
nekih vrsta koje inače rastu u makijama Južne Dalmacije. Tako ondje nema :
Calycotome infesta, Ephedra campylopoda, Erica multiflora, Euphorbia dendroides,
Pinus halepensis, Convolvulus cneorum, Nerium oleander, Putoria calabrica, Lavandula
latifolia i dr. Vrijedno je zabilježiti, da na Lošinj u rastu: Ceratonia siliqua,
Ephedra nebrodensis i Prasium majus, a tih vrsta da nema u Južnoj Istri. U makijanja
Južne Istre rašireni su sve do Poreča : Arbutus unedo, Cistus monspeliensis
i C. villosus, Lonicera implexa, Quercus pseudosuber, Rhamnus alaternus, Ruta
divaricata, Micromeria juliana, Erica arborea (uglavnom južnije od Rovinja), Euphorbia
pinea i dr. U pojasu makija i gariga rašireni su sve do Trsta : Juniperus
oxycedrus i J. macrocarpa, Quercus ilex, Phillyrea latifolia, Spartium junceum, Laurus
nobilis, Olea oleaster, Cistus salviaefolius,, Euphorbia Wulfenii, Asparagus acuti
folius, Ruscus aculeatus, Teucrium flavum. Osyris alba, Rosa sempervirens, Rubia peregrina,
te Salvia officinalis, Smilax aspera, Teucrium polium, Capparis spinosa
i dr.


Prema tome istarske makije nisu jednolična sastava. Uz Tršćanski
zaton makija je rjeđa i razbijenija, te ne daje sliku tipične sredozemske makije.
Slično je i inače na sjevernoj obali Zapadne Istre, jer su i ondje makije oskudnijeg
sastava. Istom južnije od Rovinja, a osobito oko Pule i na Brionima makija je bujno
i potpuno razvijena.


Na istočnoj obali Istre makija čini suvislu cjelinu samo do kanala Raše. Sjeverno
od Labina nestaje makije, a njeni se elementi pojavljuju sporadično. Tako je
Adamovi ć zabilježio kod Medveje i Mošćenica: Quercus ilex, Q. coccifera, Phillyrea
latifolia, Lonicera etrusca, Juniperus oxycedrus, Viburnum tinus, Ruta divaricata,
Osyris alba i Smilax aspera. Uglavnom do tih mjesta šire se prema sjeveru




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 22     <-- 22 -->        PDF

južni i zapadni dio poluotoka Istre. Predjel »Cigale« kod Malog Lošinja zaštićen
je dobro grebenom od sjevera i istoka, te je u njemu i za najveće bure zavjetrina.
Zato ondje dobro uspijeva i osjetljivije sredozemsko bilje. Pošumljivanja s Pinus
brutia dala su ondje pred 45 godina vrlo dobre rezultate. U Malom Lošinju ima
stabala limuna, a u Velikom Lošinju stabala rogača.


Opatija s najbližim okolišem, te obalno područje Istre sve do Gorice
i Tržiea pripadaju također u oblast izrazito sredozemske klime. Opatija i susjedni
okoliš zaštićeni su od bure. Radi toga ondje ostaju palme i drugo subtropsko
bilje preko zime vani. U području Opatije i Lovrane šumska je vegetacija


SI. 1. Šumsko-vegetacijaska područja
Istre i susjednih zemalja
(Forest-vegetative regions of
Istria with Trieste, Gorica and
south-western Carniola);


1) Vazda zelene mediteranske
listaee (Evergreen Mediterranean
broadleaved forests);


2) Primorske listopadne šume
(Littoral deciduous [Submediterranean]
forests);


3) Šume pitomog kestena
(The forests of Castanea sati
va;


4) Područje bukve (Čičarija
u Istri), odn. bukve i jele (Region
of Fagus silvatica and
Fagus silvatica and Abies
alba);


5) Visokoplaninsko šumsko
područje (Region of high mountain
forests).


vrlo bujna, jer su oborine razmjerno obilne, a uslovljuje ih nagli uspon terena. U
razmaku od 5,5 km uspinje se teren od mora do 1396 m, tj. do vrha Učke. Radi
posebnih ekoloških prilika nalaze ondje vrlo dobre životne uslove lovor i pitomi
kesten.


Razmjerno blagu klimu imaju i inače primorski predjeli u području
nisko g Krša. Vinova loza i maslina uzgajaju se do .350 m visine, a na zaštićenim
mjestima i još više. Tako maslina uspijeva kod Draguca, sjeverno od Boljuna.
U području niskog krša snijeg rijetko padne, a kad padne, zadrži se sasma
kratko. Međutim, ondje je ljeto suho i vruće.


U višim položajima Krša, kao što su Čičarija, Tarnovska šuma i dr.,
klima je prilično oštra. Zime su hladne i sniježne, proljeće i jesen kratki, a ljeto


16




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Tabela br. 2
MJESTO
PLACE
Nadm.
vis.
Sea
elavation
Sred.
god.
temp.
Average
annual
temp.
Prosječna temp.
Average temp.
najhlad.
mjeseca
of the
coldest
month
najtopl.
mjeseca
of the
warmest
month
Prosj.
god!
minimum
Aver,
annual
minimum
Apsol.
minimum
Absolute
minimum
Prosj.
god.
maksimum
Aver,
annual
maximum
Prosjek
minimal.
najhladnijeg
mjes.
The aver.
of the min.
of the coldest
month
makslm.
najtoplijeg
mjes,
The aver,
of the max,
of the warmest
month
Xll.-ll .
Oborine ußainfall inHI,-», VI.-VIII.
mm
mm
IX.-XI.
Godišnje
Annual
rainfall
Veget. područj
Forest vegetatio
m OC OC OC OC OC OC OC OC
Vazda zelene listac
11 14-2 3-8 24-2 -6-0 -14´3 33-1 1-4 28´1 170 271 217 357 1015 Evergreen Mediterranea
broadleaved forest
36 18«7 3-8 231 -6-9 -12-2 30-5 0-6 26-7 181 208 133 230 752 ,?
36 14-3 4-2 244 -5´2 -12-0 33-4 0 9 2J--7 _ — -— 750 ti
(Polje) 41 140 3-0 25-0 -7-2 -14-0 34-5 0-5 29-8 248 285 226 374 1133
Prijelaz između vazda
primorskih šuma
Intermediate regions betwee
ranean and Submeditarranea
11 13-6 4-3 23-4 -6 6 -130 32-0 1-1 27-4 382 406 277 626 1691 >)
275" 11-8 2-1 21-6 -12-3 -190 32-7 11
-3-6 27-8 236 308 246 365 1155
Listopadne primerskLittoral deciduou
(Submediterranean
83 13-2 2-5 23´4 -8-0 -13-4 34´6 -0.6 29-4 211 390 350 491 1442 55
960 94 -1-8 19-8 -13-9 -20-0 28-9 -4-4 24-1 576 635 349 767 2327 ŠumeBeech
bukve
forests
501 8-9 -2-5 19-7 -16-8* -22-0 301 -5-9 26-1 271 428 410 563 1672
%ime bukve i jeleBeech, t r and norwa
spruce forests
d Tarnove 965 7-3 -0-2 13-5 -13-0 — 25-0 -3-8 17-8 372 635 583 999 2589 Sume bukve i jel
Beech and fir forest
1162 4-4 -5-2 13-2 -14 0 — 24-5 -6-8 16-0 287 673 604 958 2522
Sume smreke, ariš
Norway spruce, larcmountain pine forest




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 20     <-- 20 -->        PDF

U tome području, a istočno od grada Gorice nalazi se glasovita šuma T a r-
n o v a, u kojoj raste u velikom dijelu bukva i jela, a ima ondje od prirode i crnog
bora. Ta je šuma zapremala pred 50 godina površinu od 8.800 ha.


Južni dio Gorice, tj. područje južno od rijeke Vipave, jest pravi krški kraj.
Teren je prosječno visok 100—400 ., a obiluje vrtačama i manjim dolinama. Tu
prevladava kreda. Kod Komena ima i´liša, a na više mjesta ima pješčenjaka. Aluvijalnom
području pripada samo ravnica J^´riaul i riječne doline.


Krške formacije srednjeg i južnog dijela Gorice produžuju se u Jugoza padn
u Kranjsku . To je prekrasan gorski kraj s više ponornica (Eeka, Pivka,
Unica), špilja (Postojna, Divača) i drugih prirodnih krasota. Južnim dijelom protiče
Reka, koja ponire kod Sv. Koeijana (pojavljuje se kao Tiinava kod Divina).
Najviše planine nalaze se u masivima: Snježnik (1796 m), Javornik (1270 m.) i
llrušica (1300 ni).


Na području Trst a teren se naglo i uglavnom amfiteatralno izdiže od grada,
i to mjestimično do 450 m, a zatim čini visoravan, koja je na sjevernom dijelu oko
200—250 m i na južnome dijelu oko 300—400 m visoka. Najveći vis čini Kokuš s
670 m. Istočna visoravan i pretežan dio ostalog područja pripada kredi, a samo
uzan pojas uz morsku obalu eocenu.


Na istočnom dijelu tršćanskog područja nalazila se pred 45 godina tada dobro poznata
oko 400 ha velika šuma zvana L i p i c a. Sačinjavale su je odrasle sastojine
medunca, crnog graba, maklena, klena, crnog jasena, brijesta i dr. Ona je pretstavljala
poseban tip šumskog gospodarenja na Kršu. Ispod stabala orijetka obrasta
uzgajala se trava, koja je služila za pašu i košnju, te odatle davala veliku korist.
Zausput spominjemo, da su taj tip već onda dobri poznavaoci krških šuma, kao
Pucić i dr., preporučivali kao idealan oblik gospodarenja u krškim listopadnim šumama.
Takav način gospodarenja vidjeli smo pred -nekoliko godina i u Istočnoj
Istri, u Kastavštini, kao i na otoku Krku. On zaslužuje, da mu se i u buduće obrati
što veća pozornost.


Poluotok Istr a pripada pretežnim dijelom krednim formacijama. Samo u
području doline Raše, te u kraju, koji se stere od Čepićkog jezera do Pirana i
Trsta nalazi se eocenska formacija.


U najistočnijem dijelu Istre imamo tzv. Kastavsk i krš . Ondje se teren
naglo diže od mora do kojih 300 m, a onda postepeno do 700 .. Zapadno odatle nadovezuje
se Ćićarija , koja obuhvata gorski lanac: Učka (1396 m) — Planik
(1273 m) — Šija (1234 m) — Slavnik (1029 m).


Zapadno od eocenske formacije: Čepićko jezero — Piran i Trst stere se uglavnom
jednolična prilično razgoljena krška visoravan, koja se dosta blago i više
manje talasasto spušta prema zapadu.


Aluvijalno područje poluotoka Istre odnosi se na doline rijeka: Reke, Risna,
Dragonje, Mirne i Raše. U tome području vrijedna je spomena Motovunsk a
šuma , koja je pred 45 god. zapremala 1200 ha ili gotovo jednu trećinu doline
Mirne, a sačinjavali su je pretežnim dijelom hrast i brijest.


Otok Cre s (dug 65 km, širok 2,3—14, većinom 5—8 km) čine kredni, vapnenci.
Dio otoka sjeverno od grada Cresa izdiže se naglo iz mora i vrlo je brdovit. Ondje
su najveći visovi: Sis 638 m, Orline 601 m i Jesenovac 543 m. To je najšumovitiji
dio otoka, a šume su mu slično građene kao i na sjevernom dijelu Krka. Srednji
je dio Cresa najširi. Visok je 200—400 m. Usred njega nalazi se oko 5,5 km dugo
i 1,5 km široko jezero Vran a (16 m iznad razine mora). U onom predjelu nalazi
se tzv. »Arabia p e t r e a« gotovo posv*e razgoljena 5—6 km duga i 3 km široka
krška pustinja. Južni dio otoka polagano se uzdiže prema sjeveru. On je u najdonjoj
svojoj česti bio pred 45 god. na jednoj trećini površine pokrit vazda zelenom sredozemskom
šumom» Ondje je najveći vis 154 m.


I otoke Plavni k, Lošinj, Uniju, Sušak i dr. čine kredni vapnenci. Plavnik
je prilično šumovit. Na njem dobro raste drveće i grmlje iz izrazito sredozemskog
kao i iz polusredozemskog ´ šumsko-vegetacijskog područja. Otok L o š i n j
(dug 31 km, širok 0,5—5, većinom 2,5—4 km, povezan s Cresom jednim mostom)
dosiže najveći vis na svom sjevernom dijelu, i to na Osoru s 588 m i Sv. Nikoli
s 557 m. U južnom dijelu najveći su visovi: Gregorčak s 243 m i Kalvarija s 234


m.
Na otoku Sušak u postoje deblje naslage kremenog pijeska.
Klim a Istre i susjednih zemalja vrlo je raznolična, što je i razumljivo, jer
Se radi o području, koje se stere od mora do regije vječnog snijega (Triglav, 2864
m). Predjeli uz morsku obalu imaju blagu klimu. Osobito to vrijedi za Lošinj, te


14




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Dr. MILAN ANW (Zagreb):


POGLEDI NA ŠUMSKU VEGETACIJU ISTRE I SUSJEDNIH
ZEMALJA


(FOREST VEGETATION OF ISTRIA WITH TRIESTE, GORICA ANI) SOUTH-WESTERN


CARNIOLA)


S obzirom na sastav šuma Istra s Trstom, Goricom i jugozapadnim dijelom
Kranjske pripada među naše najzanimljivije krajeve. Na razmjerno malenoj površini
nalazi se ondje više šumskih zadruga, koje pripadaju sredozemskoj, polusredozemskoj,
planinskoj ili visokoplaninskoj šumskoj vegetaciji. Pretežan dio Istre
s Trstom, južnim dijelom Gorice i donjim dijelom Jugozapadne Kranjske nalazi se
na granici između dva posve različita biljnogeografska područja, tj. između izrazito
sredozemnog vegetacijskog područja s jedne i srednjo-evropskog vegetacijskog
područja s druge strane.


Površine, koje zapremaju Istra, Trst, Gorica i Jugozapadna Kranjska, njihove
geološke formacije i šumovitost navedeni su u tabeli br. 1, koju smo uglavnom sastavili
prema podacima iz 1900. g. (6). Kad je riječ o Istri, imat ćemo na umu osim
poluotoka Istre otočje: Cres, Plavnik i Lošinj s Unijom i Sušakom.


Tabela br. 1. (Table No. 1.)


Geološke formacije
Ukupna Geological formations Šumovitost prema
Područje površina stanju 1900. g.
kraška eocenska aluvij


Total area Wooded area (1900.)


Country


Karst eocene alluvium


km2


/o /o /o ha %


Gorica 2.918 66,5 12,6 20,9 66.150


23%


Trst 95 63,8 36,2 — 2.200 2ö%


Poluotok Istra 4.017


Otoci (islands):


Cres 376 km2


73,9 24,6 1,5 150.000 30%
Plavnik 8 „
520


Lošinj 106 „
Unija 16.6 ,,
Sušak 3.8 „
Ostali 9.6 „


Jugozapadna Kranjska 1.500 — — —


\


Istra s Trstom, Goricom i Jugozapadnom Kranjskom pripada u geološko m
pogled u pretežnim dijelom krškim, a manjim dijelom nekrškim formacijama.
Krške formacije pripadaju kredi, juri i trijasu. Najveće područje zaprema kreda


(6). J


Krške formacije u Goric i zapremaju u prvom redu njen sjeverni dio, tj. područje
između rijeke Idrije i sjeverne granice. Taj visokoplaninski kraj pripada
većim dijelom trijasu, a manjim dijelom kredi. Ondje su najveći visovi: na granici
Triglav s 2864 m, u unutrašnjosti: Kern s 2246 m. Srednji dio Gorice, tj. područje
između rijeke Idrije i Vipave, čini kraka visoravan od kojih 600—1100 m visine.
Ondje prevladava jura. Krede ima ponešto duž rijeke Soče.


13




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 29     <-- 29 -->        PDF

nica, koje su podjednako građene kao takove zajednice u susjednom našem području.
S obzirom na izloženo po svim zakonima pravde i prirode opći je vapaj: vratiti"
Istru s Trstom i susjednim zemljama našim narodima.


Čitavo šumsko-vegetacijsko područje Istre i susjednih zemalja zahvaćeno je jačim
utjecajem čovjeka. Kako je naprijed naglašeno, ondje ima prostranih terena
pokritih malovrijednim šikarama i kamenjarama, koje očekuju, da se na njih vrati


SI. 3. Šumsko-vegetacijska područja našeg primorja (Forest-vegetative regions of the Yougosiav
and Istrian littoral); 1) Vazda zelene mediteranske listače (Evergreen Mediterranean broadleaved
forests); 2) Primorske listopadne [submediteranske] šume (Submediterranean littoral forests);
3) Bukove i druge šume susjednih planina (Beech and other forests of the neighbouring mountains).



Granične linije uglavnom prema Bečk u (Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder,
Leipzig, 1901.)
šumsko zelenilo. Radujemo se, što ćemo povratkom tih naših krajeva svojoj matičnoj
zemlji u program našega rada oko podizanja i obnove šuma u krškim krajevima
obuhvatiti konačno i njih — našu Istru, Trst, Jugozapadnu Kranjsku i Goricu,
te svojim radom na podizanju tamošnjih šuma moći doprinijeti svoj udio za
bolju budućnost tamošnjeg teško napaćenog našeg naroda.


i


LITERATURA


1) A d am o v i ć dr. L.: Führer durch die Natur der Nördlichen Adria mit besonderer Berücksichtigung
von Abbazia, Wien u. Leipzig, 1915.


2) Ani ć dr. M.: O rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, Zagreb, 1942.


3) Horvati ć dr. S.: Biljni pokrov Istre, Alma mater croatica, Zagreb, 1943., br. 1—4.


4) P a va r i dr. A.: Uno sguardo alia selvicoltura Veneta, L´Alpe, 1937., s. 147.


5) Philippi s de dr. A.: Classificazioni ed indici del clima in rapporto alia vegetazioue
forestale italiana, Firenze, 1937.
6) Puc i eh J.: Die Karstbewaldung im österreichisch-illyrischen Küstenlande nach dem
Stande zu Ende 1899., Tri est, 1900.


Summary. The total areas, geological formations and wooded areas of Istria and adjoining countries
are represented on table No. 1, climatic conditions on table No. 2., and forest-vegetative areas on
picture 1. In this article are emphasised the equalities existing in the composition of forest
plant associations of Istria with adjoining countries and the forest plant associations of the adjoining
Croatian and Slovenian regions. The forest vegetation of Istria with Trieste and the
lower situated areas of Gorica and south-western Carniola form a continuity and natural whole
with the forest vegetation of the littoral region of Yougoslavia (picture 3), while the forest vegetation
of the higher situated areas of Gorica and south-western Carniola form a continuity
with the forests of the adjoining Slovenia.


.


23




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 27     <-- 27 -->        PDF

se vidi iz tabele br. 2, Opatija se nalazi u prijelaznom području između vazda zelenih
i listopadnih primorskih šuma. Srednja godišnja temperatura Veprinca (519
m), u čijem okolišu kesten vrl o dobr o uspijeva, iznosi 11,6°C (lipanj 18,8°, srpanj
21,2°, kolovoz 20,8°, rujan 17,1°), a godišnje oborine preko 2000 mm.


U području Lovranštin e pridaje se uzgoju kestena znatna pozornost. Ondje
se odavno kesten cijepi plemkama marona, koji dobro uspijeva. Lovranski maroni
prodavani su prije u Hrvatskom Primorju, Trstu, Beču, Gracu i dr. Tamošnji stanovnici
dobivaju znatne koristi od svojih kestenika, pa radi toga posvećuju njihovom
uzgoju dosta truda. Cijepljen kesten (»dubenac«) smatra se više manje
voćkom, a necijepljen (»branac«) kao obično šumsko drvo.


o 1 kt> 3
2± i dlI (f fc


9$L ft^/f


Jtagrad


CBrloinik


5.<^


1C9S f/ v . ´>y/?itfSč



±
m


«% A


Jj .$»,».


J? "..^^^......./.....


SI. 2. Nalazišta pitomog kestena u - /A\% -*"ff—


yorica . ..


Istočnoj Istri (Habitat of Castanea
sativa in eastern Istria). t


Učka
Y´*..\´...$.


/J9đ . = =


"X. ....... .^... >„» %.\\


1321 ^fjsa&rVor.


^===^


i?
i?
^*&.L<.}1\-A


Äl»


un


Sil \ .= ^.


Unutar istog klimaksnog šumsko-vegetacijskog područja ima kestena ponešto i
u Kastavštini , i to na zaštićenijim mjestima i debljoj zemljanoj podlozi (Martinjaoev
Brijeg, Osojnica, Spinčići, Škurinja, Jelenje, Trnovica, Pašad, Lopače).
Od osobitog je interesa i kesten, koji se nalazi u okolici Dobrinj a na otoku
Krku. Ima ga u području gornjeg dijela Melinske drage i gornjeg dijela potoka
Vretenice . Raste na zemlji debelici, i to uglavnom na podlozi pješčenjaka.
U predjelu Studenčic a razvijana je u kestenovim grupama uglavnom acidifilna
prizemna flora. Ondje se s kestenom pojavljuje kitnjak, lipa, obični grab i
nizinski brijest, a vrlo dobro uspijeva i bagrem. Značajna je ondje i pojava velikog
vrijesa (Erica arborea), zvanog »mahača«.


Kestena ima i drugdje u Istri, ali manje. Tako ga imade u gornjem području
rijeke Mirne , i to kod Zrenj a u blizini Buzeta. Prema jednom podatku od
Pavari-a zapremali su 1937. god. kestenici za plod na području »provincije« Pule
površinu od 219 ha. Lokalitet tih kestenika nije nam poznat.


I u Goric i pojavljuje se kesten tu i tamo na zaštićenijim mjestima. Prema
jednom podatku kod mjesta Ovšj e nedaleko Kanala nalazio se prije rata oveći
po svoj prilici autohtoni kestenik. Kod naselja Kastaniorike , u blizini mjesta
Komena, bila je manja kestenova šumica. Ondje je i mjesto Kostanjevica, što također
potsjeća na kesten.


U području listopadnih primorskih šuma ima u Istri i susjednim zemljama
više ernoborovi h šuma i šumica, koje su umjetnim putem uzgojene. Crni je bor
spasonosno drvo tamošnjeg krša. Njegove se kulture uspješno održe u pojasu iz


21




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 26     <-- 26 -->        PDF

vrsta vrlo često još i ove: crn i gra b (Ostrya carpinifolia), ce r (Quercus cerris),
mukinja (Sorbus aria), gluhi javor (Acer obtusatum), obična p a-
vi t (Clematis vitalba), običn a borovic a (Juniperus communis), svi b (Cor-
nus sanguinea), pustenasta mušmulic a (Cotoneaster tomentosa), kozj a jabu čic
a (Amelanchier ovalis) i dr.


I šume čitavog ovog područja nalaze se većinom u stadijima degradacije
. Mnoge su uopće nestale i na njihovom mjestu nalaze se poljoprivredne kulture
ili naselja. Malo su se gdje održale šume u svom značajnom prirodnom sastavu,
a redovno su prešle u gušće ili rjeđe šikare , u kojima su pojedine vrste
pojedinačno ili grupimično pomiješane. Cesto na većim površinama prevladava pojedini
elemenat. Tako se često susreću čitave sastojine borovica, šumice ili šikare
crnog jasena, šumice ili šikare bjelograbića, skupine crnog graba ili rašeljke i dr.


Osim u posebnim gajevima, zabranima i ogradama ondje uglavnom nema prostranijih
odraslijih šuma. Degradacija polusredozemskih naših šuma dosta je napredovala
kako u Hrvatskom Primorju s Kvarnerskim otočjem tako i na poluotoku
Istri i susjednim zemljama. Od interesa je ovdje spomenuti, da je — prema
Pucić u — na Kvarnerskom otočju još za vrijeme Mlečana uvedena sječa prevršivanjem
odraslijih hrastovih stabala. Eepublika Mletačka osigurala je sebi
pravo na svu hrastovu građu sposobnu za brodogradnju i u privatnim šumama, te
obvezala podanike, da takovo građevno drvo moraju o svom trošku dopremati u
luke i predavati mletačkim vlastima. Da bi izbjegli tome, šumoposjednici su sve
više smanjivali broj hrastova sposobnih za građevne svrhe. Činili su to na taj
način, .da su ljepša stabla nisko prevršivali. Taj se način sječe održao na Krku i
Cresu do danas. Pod hrastovim se stablima razvija dobro trava, koja se kosi ili
pase, a iz hrastovih oglavina dobiva se gorivo drvo, sitnija građa, vinograJdskp
kolje i si.


Na prostranim površinama steru se i ondje kamenjare , koje su više ili
manje obrasle otpornijim grmljem i zelenima. Na njima rastu: Paliurus aculeatus,
Eubus sp., Ehamnus intermedia, Crataegus monogyna, Fraxinus ornus, Ehamnus rupestris,
te Satureia montana, Salvia officinalis, Helichrysum italicum, Inula viscosa,
Inula Candida, Scrophularia canina, Genista sericea, Globularia bellidifolia i
dr. Prema Horvatić u na točilima i na inače razgoljenim kamenjarama čest je
i ondje u nižim položajima Drypis Jacquiniana (primorski mekinjak).


Unutar ovog područja, a na debljim naslagama zemlje, osobito u uvalama i
zaravancima, kao i inače na svježim, ali ispranim, odnosno dekalcificiran
i ni tlima dolazi jače do izražaja srednjo-evropsko drveće i grmlje, tj. vrste iz
mezofitskog područja. Tu se pojavljuju: kitnja k (Quercus sessiliflora), običn i
gra b (Carpinus betulus), lijesk a (Corylus avellana), te na posebnim staništima
pitomi kesten (Castanea sativa).


Pitom i keste n pojavljuje se li obilnijoj mjeri jedino u istočnom dijelu
Istre. Ima ga u cijeloj Lovranštini , odnosno po donjim padinama Učke između
Mošćenica do Bregi i Eukavca (SI. 2.). Najviše ga ima u okolici Lovrane i
Opatije. Prema P a v a r i-u tamošnji kestenici za plod zapremali su oko 1937.
god. površinu od kojih 380 ha. Kestena ima u onome kraju mjestimično i do kojih
700 m, a obilnije do kojih 500 m visine. Osobito lijepi kestenovi gajevi nalaze se
u okolici Veprinca (519 m), Zadke (400 m) i Zagrada (460 m). U Budišinom dolu bilo
je prije 50 g. prema jednom podatku preko 3000 kestenovih stabala. Na lošijim
tlima pojavljuje se kesten tek pojedinačno, a na susjednim plitkim kamenitim terenima
dolazi i ondje obilno do izražaja šuma medunca i bjelograbića.


Čisti kestenici u Istočnoj Istri nalaze se redovno na debljoj crljenici, koja je
dekalcificirana, te na položajima, koji su zaštićeni od vjetra, a blažeg su nagiba
(zaravanci, tavani, doći i dočići). Njihova staništa odlikuje se priličnom svježinom.
Sklopljeni kestenici imaju klimu, koja se bitno odlikuje od klime susjednih šumica
medunca i bjelograbića. Značajno je, da u čistim kestenicima prevladava u sloju
prizemnog rašća acidifilna flora. Tako smo u njima zabilježili: Pteridium aquilinum,
Hieracium murorum i H. umbellatum, Genista tinctoria, Calluna vulgaris,
Potentilla erecta, Polytrichum attenuatum, Leucobrium glaucum, Hypnum div.
sp. i dr.


Uspijevanje kestena u Istočnoj Istri omogućuju tamošnje razmjerno velike
oborine, koje su uslovljene naglim usponom terena, kako smo to već spomenuli, kad
je bila riječ o lovoru. Osim toga onaj je kraj zaštićen od sjevernih vjetrova planinama
Gorskog Kotara i susjednih Alpa, te od zapadnih vjetrova Učkom. Kako


20




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 25     <-- 25 -->        PDF

voljne baš takove životne uslove. S njime nema osjetljivijih mediteranskih vrsta,
kao što su mrta, lemprika i rogač.


ovom prilikom vrijedno je istaknuti, da je lovor potrebno što više proširiti
u Istočnoj Istri, kao i drugdje, gdje mu odgovaraju ekološke prilike, jer on dosta
brzo raste, daje. dobro drvo, a osim toga list mu se može dobro unovčiti. Lovor je
usto vrlo dekorativan.


Prema Adamović u zabilježen je lovor i kod Lupoglava, sjeverno od Boljuna,
na 400 m visine.


. b) Listopadne primorske šume


Pretežan dio Istre, te veliki dio. Trsta, Jugozapadne Kranjske i Gorice, pripada
tzv. submediteranskom području ili području listopadnih primorski
h šuma , Ovamo pripadaju predjeli, koji se steru između vazda zelenog
pojasa i pojasa bukve. Pojas listopadnih primorskih šuma nadovezuje se na isto takovo
šumsko-vegetacijsko područje u sjevernom dijelu Hrvatskog Primorja, te na
otoku Krku i sjevernom dijelu otoka Cresa.


Ovo prostrano područje nije jednolično ni u svom geomorfološkom izgledu, a
ni u florističkom sastavu. Ono se odlikuje suhim vapnenastim terenom, koji je izlomljen
s mnogo dolina, uvala, vrtača i drugih izrazito krških fenomena, a tlo
nm čini uglavnom krška crljenica.


U ovom području dolazi do izražaja više tipičnih južnoevropski h vrsta,
kao što su: Quercus pubescens, Castanea sativa (samo na posebnim staništima),
Cornus mas, Staphylea pinnata, Cotinus coggygria, Tainus communis, Lithospermum
purpureo-coeruleum i dr. Ovdje su obilno zastupani i tzv. ilirsk i florni elementi.
Takvi su: Carpinus orientalis, Ostrya carpimfolia, Acer obtusatum i ür. U tome
području ima i važnih hrvatski h endema , koji usko povezuju istarsko kopno
sa susjednim hrvatskim zemljama u jedinstvenu biljno-geografsku cjelinu. Takvi
su: Drypis Jacquiniana, Campanula istriaca, Leucanthemum liburnicum, Hellebores
odorus var. istriacus i dr. (3).


U čitavom tom području rašireni su: hrast medunac (Quercus pubescens),
crni jasen (Fraxinus ornus), klen (Acer camp*estre), rašeljka
(Prunus mahaleb), smrdljik a (Pistacia terebinthus), kalin a (Ligustrum vulgare),
drijen (Cornus mas), crni trn (Prunus spinosa), b rada vič as t a k urik
a (Evonimus verrucosa), ru j (Cotynus coggygria), brijes t (Ulmus campestris),
crn a hudik a (Viburnum lantana) i dr. U sloju prizemnog rašća značajni
su: Geranium sanguinum, Lithospermum purpureo-coeruleum, Polygonatum officinale,
Teucrium chamaedrys, Peucedanum oreoselinum, Melittis melissophykum i dr.


Šumske zadruge čitavog ovog područja pripadaju uglavnom svezi Q u e r c i o n
pubescentis-sessiliflorae Br. BI. U pretežnom dijelu klimaksnu zadrugu
ondje čini šuma,, hrasta medunca ibjelograbića (Carpinetum orientalis
croaticum Horvatić). U višim položajima prevladava klimaksna zadruga šume
hrasta medunca i crnog graba (Querceto-Ostryetum carpinifoliae Horv.)
Na manjem području u Istočnoj Istri dolazi također unutar ovog pojasa do izražaja
ac i di f i 1 na kestenova šuma (Querceto-Castanetum croaticum Horv.),
koja pripada svezi Quercion roboris-sessiiiflorae Br.-Bl.


Područje hrasta medunca u Istri i susjednim zemljama podudara se prilično
dobro sa Beckovom »krškom šumom«, Adamovićevim šibljakom, te mješovitim
i submontanskim primorskim pojasom, kao i sa P a v a r i-evim klimatskovegetacijskim
pojasom Castanetum.


Šumska zadruga hrasta medunca i bjelograbića nadovezuje se neposredno
na pojas vazda zalenih listača. Slično je građena kao isto takove šume
na susjednom Krku, Cresu i nižim predjelima duž Hrvatskog Primorja. Osim
gore spomenutih vrsta česti su ondje u sloju drveća i grmlja: makle n (Acer
monspessulanum), k o p r i v i ć (Celtis australis), š.mrik a (Juniperus oxycedrus),
drača (Paliurus aculeatus), kršik a (Rhamnus rupestris, koji je — prema Ada moviću
— raširen na zapad samio do Friuli), primorska pavit (Clematis
flammula), orlov i nokt i (Lonicera etrusca), krušvin a (Pirus amygdaliformis),
šibik a (Coronilla emeroides), pucal i n a (Colutea arborescens), šparo ži´na
(Asparagus acutifolius), oštra veprin a ili koštrik a (Ruscus aculeatus)
i dr.


U području šumske zadruge hrasta medunca i crnog graba, tj. u hladnijem
dijelu ove oblasti pojavljuju se osim naprijed spomenutih zajedničkih


19




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 28     <-- 28 -->        PDF

medu 300 i 800 m. On je najčednija vrsta gledom na tlo, sušu i buru. Zato se i najviše
rabi za pošumljivanje. U razdoblju od 1882. do 1899. g. posađeno je u svrhu
pošumljivanja goleti na području Gorice 39 mil., na području Trsta 7 mil.
i na području Istre i otoka 14 mil. ili ukupno 60 mil. biljaka, a od toga 55 mil.
biljaka crnog bora.


c) Područje bukovih šuma


Ovamo pripada gorski predjel Istre, koji se izdiže iznad pojasa listopadnih primorskih
šuma, a proteže se Čičarijom, tj. od Učke preko Slavnika, kao i niže područje
planinskog pojasa, koje se nadovezuje na Kastavski krš i teče odatle donjim
dijelom alpskog masiva prema gornjem dijelu Gorice.


Klimaksnu šumu na Učki i susjednim gorama čini zadruga
brdsk e bukov e šume , koja pripada svezi bukovih šuma: Fagion silvaticae
Pawl. Prema Adamović u šume gornjeg dijela Učke slično su građene kao bukove
šume u Gorskom Kotaru, Kapeli i Velebitu. U sloju drveća prevladava iznad
S00 m visine bukva. U sjenovitim uvalama ima je i mnogo niže. S bukvo m nalaze
se u sloju drveća: gorski javor (Acer pseudoplatanus), javor gluhać
(Acer obtusatum) i običn i gra b (Carpinus betulus). U sloju grmlja zabilježene
su ondje: iva (Salix caprea), lijeska (Corylus avellana), bozi kovina (Ilex
aquifolium), li kove i (Daphne mezereum i D. laureola), malina (Rub´us idaeus) i
crvena bazga (Sambucus racemosa), a značajno je, da ondje ima i crvenog
pasjega grožđa (Lonicera xylosteuni), te sitnog pasjega grožđa


(L. alpigena). Pojavljuju se ovdje ondje i negnji l (Laburnum alpinum), te ž estik
a (Rhamnus fallax).
U sloju prizemnog rašća pridolaze i ondje uglavnom iste vrste kao i u našim
susjednim bukovim šumama. Tu se nalaze: Dentaria bulbifera, D. enneaphyllos,


D. polyphylla, Cardamine tri folia, Lathy rus vernus, Actaea spicata, Lamium orvala,
Mercurialis perenis, Majanthemum bifolium, Convallaria majalis, Euphorbia
amygdaloides, Cephalanthera alba, Anemone nemorosa, Primula acaulis, Galanthus
nivalis, Scilla bifolia, Lilium martagon i dr.
I u bukovim šumama u Istri i susjednim zemljama postoje razni stadiji d egradacije
. U nižim jače utjecanim partijama razvile su se na debljoj podlozi
bukove šume acidifilnog karaktera, a na plićim terenima nastale su gušće ili rjeđe
obrasle kamenjare.


U višim položajima iznad pojasa bukve u planinskom područj u Jugoza padne
Kranjske i Gorice čini šume bukva s jelom. U još višim položajima
pridružuje se tim vrstama i smreka .


đ) Područje visokoplaninskih šuma


U području Snježnika i Hrušice, kao i u najvišim predjelima Gorice imaju
šume visokoplaninski karakter. U području Snježnika raste smreka, a u području
najviših predjela Gorice: smreka i ariš. U tim predjelima prestaje šumska vegetacija
šumskom zadrugom bora krivulja.


#


Već letimičan pogled na geografsku kartu našeg Primorja i susjednog zaleđa
bili otrgnuti i predani na milost i nemilost tuđina, čini suvislu i jedinstven
u cjelin u sa svojom maticom: Hrvatskom,i Slovenijom. Poluotok Istra zatvara
prema sjeveru našu bogato razvedenu obalu. Sve te zemlje nastava od davnine
pretežnim dijelom hrvatski, odnosno slovenski narod, koji je u težnji za svojom
slobodom prolio vrlo mnogo nedužne krvi i doprinesao u tome neprocjenjive žrtve.
Iz ovog članka vidimo, da i šumska vegetacija Istre, Trsta, te jednog dijela Jugozap.
Kranjske i Donje Gorice čini suvislu povezanost sa šumskom vegetacijom Hrvatskog
Primorja, Kvarnerskog otočja i najbližeg zaleđa, a šumska vegetacija planinskih
iiredjela Jugozapadne Kranjske i Gornje Gorice suvislu i čvrstu povezanost
sa susjednim šumama Slovenije.


Istra s Trstom i susjednim zemljama odlikuje se u pogledu šumske vegetacije
osebujnošću i mnogolikošću, koja je značajna i za šumsku vegetaciju susjednog
matičnog područja. Osim značajnog endemičnog bilja rasprostranjeni su ondje
mnogi tzv. ilirski i južnoevropski elementi, koji čine svojim arealom prirodnu povezanost
sa zaleđem. Na razmjerno maloj površini razvijeno je više šumskih zajed


22