DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Prof. Dr. ANDRIJA PETRACIC (Zagreb):


PARALELA IZ ŽIVOTA I RADA HRVATSKOG ŠUMARA JOSIPA
KOZARCA I RUSKOG ŠUMARA GEORGIJA TEODOROV1ĆA
MOROZOVA


(J. KOZARAC ET G. T. MOROZOV — UN PARALLELE I)E VIE ET D´ACTIVITE)
Na misao da u kratkim potezima prikazem i usporedim život i rad našeg K o-
z a r c a sa životom i radom ruskog šumara i profesora Morozov a ponukala
me je podjednaka sudbina, koja je ovu dvojicu šumarskih velikana pratila na njihovim
životnim stazama. Poznavajući život K o z a r c a nehotice mi je dolazio na
um sličan udes Morozova . Kada sam pak upoznao obilan i vrlo vrijedan rad
Morozov a na polju šumarske znanosti i šumarske prakse, vraćale su mi se misli
na sličan rad našeg K o z a r c a.


Georgije Teodorović Morozo v i Josip Kozara c bili su savremenici. Živjeli
su gotovo u isto doba, t. j . u drugoj polovici prošlog i na početku ovog stojeća.
Kozarac se rodio 1858. u Vinkovcima, a Mono zov 9 godina kasnije, tj. 1867.
u Petrogradu. Držim, da su se njih dvojica i osobno poznavali, jer je Morozov 1895.
bio na naučnom putovanju po slavonskim šumama, u okolici Vinkovaca, gdje je u
to doba službovao Kozarac. Kozarac je taj boravak Morozova kod nas
objavio u Šumarskom listu (1896, str. 113.)


Priroda nije bila sklona niKozarcu ni Morozov u. I Morozov kao i
Kozara c bili su naime slaba zdravlja. Međutim, priroda im se odužila na drugoj
strani: obdarila ih je velikim umnim sposobnostima.


Morozo v je svršio najprije Aleksandrovski kadetski korpus, a poslije toga
Pavlovsku vojnu akademiju. Kao mladi oficir družio se mnogo s akademskom
omladinom, mnogo je čitao naučna djela iz prirodnih nauka, o političkoj ekonomiji,
te o poljoprivredi i šumarstvu. Šumarska mu je struka osobito omilila. On
sam kaže: »Mi smo zaviđali onima, koji su mogli studirati na Petrovskoj akademiji,
jer ona nije škrtarila da od sebe pušta obilje svjetlih zraka na sve one, koji
su se htjeli sunčati na tim njenim toplim zrakama. Mi smo mnogi sanjali o tome,
da stupimo pod njen gostoljubivi krov.*


I zaista Morozo v i preko volje očeve, napušta nakon 3 godine vojnu službu
i upisuje se na Šumarski institut. Tamo je ubrzo zapažena njegova darovitost,
njegova marljivost i načitanost, te njegova velika ljubav za. nauku. Brzo je stekao
popularnost ne samo među svojim kolegama, nego i kod svojih profesora. On skuplja
oko sebe svoje kolege, drži im predavanja i čita rasprave iz raznih grana prirodnih
nauka. Za sve to našao je on vremena, premda se morao sam izdržavati, tj. instrukcijama
si zasluživati svagdanji kruh. ,


Naš zemljak Josip Kozara c svršio je gimnaziju u rodnom mjestu Vinkovcima.
Od svoje prve mladosti mnogo je zavolio prirodu, napose širu okolicu rodnoga
grada, gdje rastu najvrednije i najljepše hrastove šume ne samo u Hrvatskoj,
nego u cijeloj Evropi. On je iz duše zavolio te šume. Zato je o njima kasnije napisao:
»Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem,
taj je ne može nikada zaboraviti.« IKozara c ih nije nikada zaboravio. Nakon
svršene mature upisuje se Kozara c na šumarske studije na Visokoj školi za kulturu
tla u Beču. Ovdje je zapažena njegova nadarenost i marljivost isto tako kao
i Morozovljev a na Šumarskom institutu. On u redovnom roku svršava svoje
nauke u Beču s odličnim uspjehom.


Toliko o toku života Morozova i Kozarca do konca njihovih šumarskih
studija.


A sada ćemo se osvrnuti na njihov.život u muževnim godinama.


Morozo v prima ponajprije službu pomoćnog šumara u Hrenovskoj šumskoj
upravi u Voroneškoj guberniji, nešto sjeveroistočno od Krima. Ta je šumarija bila
na glasu radi velikih radova na pošumljivanju tamošnjih sipina i vriština. Ondje
je on bio ujedno i učitelj na lugarskoj školi. Suha klima onoga kraja zadavala je
mnogo brige šumarima i prouzrokovala mnogo neuspjeha kod pošumljivanja toplih
južnih staništa tamošnjih pjeskulja. IMozoro v je mnogo radio na tim pošumljivanjima
i studirao ih. Ovdje je on napisao svoju radnju »Borba protiv suše
kod kultura na sipinama i v r i š tin ama«, te na osnovu nje dobio naslov


24




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 31     <-- 31 -->        PDF

»učeni šumar prvog razreda«. Godine 1896. odlazi Mozoro v na specijalne studije u
Njemačku, gdje ostaje 2 godine. Najviše se zadržao u Mimchenu, gdje je radio u
Zavodu za uzgajanje šuma kod prof. M a y r a i u Zavodu za pedologiju kod pr´of.
Ramanna. Jedno vrijeme radio je i u Švicarskoj kod prof. Flury-a.


Vrativši se 1898. u Rusiju nastavlja rad na pošumljivanju sipina u Voroneškoj
guberniji. Ubrzo postaje upraviteljem u Kamenostepskoj šumskoj upravi. Godine
1901. u 33. godini svog života dobiva katedru općeg uzgajanja šuma na Šumarskom
institutu, t. j . u zavodu, gdje je i sam studirao šumarstvo. Tu ostaje do kraja godine
1917., dakle punih 16 godina.


Vratimo se sada na daljnji tok života našeg K o z a r c a. Nakon svršenih studija
Kozara c je imenovan šumarskim vježbenikom kod Državnog šumskog ureda u
Vinkovcima. Nakon 6 godina službe, 1885. g. postaje upraviteljem Državne šumarije
u Lipovljanima, gdje je ostao u službi punih 10 godina. Te su godine najvažnije u
životu Josipa K o z a r c a.


Od vremena, kad je Morozo v došao kao profesor na Šumarski institut, razvijao
se njegov veliki talenat i kao šumara i kao profesora pedagoga. Svojom velikom
vjerom u važnost šuma za normalni ekonomski život naroda, znao je u svojim predavanjima
— kao malo tko — uvjeriti slušače o važnosti njihovog budućeg rada kao
šumara za ruski narod, znao je u njima razviti posebnu težnju za znanjem i veliku
ljubav za budući njihov šumarski poziv.


Morozo v je neumorno radio kao oganizator naučnog rada u šumarstvu. Nezadovoljan
s pojedinim dotad uobičajenim načinima rješavanja ponekih šumarskih
problema nastoji ih ispraviti i upotpuniti. Jedan od takovih problema činila mu se
i uobičajena klasifikacija šumskih staništa jedino po uzrastu šuma. Na mjesto te
klasifikacije, koja je primjenjivana za šume u raznim područjima i položajima,
uvađa Morozov razlikovanje posebnih tipova šuma za svako izrazitije klimsko područje.
U svakom pak klimskom području razlikuje on razne tipove šuma, koji su
nastali kao posljedica u razlikama lokalnog reliefa tla, te u sastavu gornjeg i matičnog
tla. On drži, da loši boniteti šumskih sastojina mogu biti uvjetovani preobiljem
kao i pomanjkanjem vlage u tlu, ili da mogu biti uvjetovani pomanjkanjem
kao i prevelikom množinom stanovite soli u tlu, posebnim odnošajima matičnog tla
i t. d. Jedino po uzrastu drveća u visinu ne može se pouzdano zaključivati na bonitet
tla, t. j . ne može se znati, zašto je neka sastojina loša, a druga bolja. Raznolični
tipovi šume u istoj klimi dokazuju da u tom području vladaju drugačiji odnošaji
u tlu. Morozovljev a nauka o klasifikaciji šumskih tala po šumskim tipovima
počela je polako prodirati u šumarsku praksu i dalje se razvijati.


Morozo v je u šumarsku nauku unio još jednu novost. Iz opće nauke o uzgajanju
šuma on je izdvojio Nauk u o šum i i uveo ju kao samostalnu naučnu disciplinu.
Učinio je to u pretpostavci, da svaki šumar mora najprije dobr o poznavati
objekt, na kojem će u buduće raditi, t. j . šumu, a onda istom da može dalje
učiti i raditi na uzgajanju i podizanju šuma. Morozov kaže da je Nauka o šumi biosocijalna
nauka, a to znači da svaki šumar mora ponajprije poznavati kako teče život
šume, t. j . odnošaje socijalnog poretka i socijalnog procesa, koji vladaju u šumi
i koji se tamo odigravaju. U nizu biosocijalnih faktora najveću ulogu ima — kako
to Morozo v naziva — geografska sredina, koju čine klima, tlo i položaj, a što se
u šumarstvu označuje jednim izrazom stanište ili stojbina. Nauka o šumi
mora istraživati međusobne odnose preraznih prirodnih faktora i pojava u šumi.
Priroda je uvijek jedna potpuna cjelina. Međutim, nju se može dobro upoiznati samo
onda, ako se istraže svi oni faktori, koji tu uzajamno djeluju.


Morozo v je za vrijeme boravka na Šumarskom institutu napisao mnogo vrijednih
i zanimljivih stručnih rasprava, po kojima je kasnije složeno njegovo kapitalno
djelo »Nauka o šumi« (1912). To njegovo djelo doživjelo je 5 izdanja, a prevedeno
je i na neke svjetske jezike. Prvi i i drugi dio te knjige, t. j . poglavlja: a)
Uvod u biologiju šume i b) Biologija šumskog drveća i Nauka o uzgojnim osobinama
drveća, prevedeni su i na hrvatski jezik. Treći dio obuhvata poglavlje: Biologija
šumskih satojina i nauka o uzgojnim osobinama sastojina, a četvrto poglavlje: Biologija
sastojinskih tipova, uporedna ocjena šumostvaralačkih faktora, dinamika i sistematika
drvlja.


Ü prvom redku svojeg djela kaže M o ro zo v: »Uzgoj šuma dijete je
n u ž d e«, pa nastavlja: Istom onda, kad je šuma postalo malo i kad se počela javljati
opasnost, da bi se mogle potrošiti zalihe drva u šumama, nikla je po prvi puta
misao o takvoj organizaciji korišćenja šumom, koja ne će voditi njenom iscrpljenju.


25





ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Javlja se sretna i velika ideja o potrajnom korišćenju, kojom je danas protkano čitavo
šumsko gospodarstvo. Racionalno, potrajno uživanje šuma pokazuje temeljitost
zdravoga narodnog života. Gdje takvog razumijevanja za šumu nema, ne postoji sređenost
ni u ostalim granama narodno-gospodarskog života. Zasada o potrajnom korišćenju
šumom odvaja šumsko gospodarstvo od industrijske djelatnosti, koja svoje
objekte iskorišćuje, a iskorišćuje ih dotle, dok još ima što za iskoristiti, odnosno
dok se to još isplaćuje.


Kada ne bi bilo strahovanja od mogućnosti da će šuma nestati, ne bi bilo ni
uzgajanja šuma na naučnoj osnovici, ne bi bilo ni školovanih šumara.


A što je šuma? Na to pitanje daje Mor o zo v slijedeći odgovor: Šuma nije
običan skup drveća, nego ona pretstavlja jednu zajednicu, u kojoj se odvija uzajamno
djelovanje jednog stabla na drugo, izazivajući tako cijeli niz pojava, koje ne
susrećemo kod stabala, što rastu manje ili više na osami. Stabla uzrasla u šumi
gospodarski su vrednija nego ona iz´ osame. Debla su im viša pravnija i punodrvnija
nego kod onih na osami ili raslih u rijetkom. No u šumi ne postoji samo
uzajamno djelovanje jednog stabla na drugo, nego postoji i njihovo djelovanje na tlo
i okolišni zrak. Ispod sklopa krošanja, t. j . između tla i krošanja drveća, stvara se
nova klima spram klime izvan šume. To je nova klima što se tiče svjetla, vlage
zraka i tla i temperature, drugačijeg isparivanja vlage iz tla i t. d. U šumi pod
krošnjama drveća umanjuju se dnevni i godišnji ekstremi u temperaturi, te vlazi
zraka i tla. U zasjeni pod šumskim krošnjama razvija se u šumskom tlu drugačija
mikroflora i mikrofauna nego u tlu na otvorenom polju. U šumi pripada i samom
lišću posebna zadaća. Ne služi ono samo za asimilaciju, za disanje, za transpiraciju
vode, nego i za stvaranje humusa na šumskom zemljištu, a taj humus služi u prvom
redu za poboljšanje tla, i to ne samo u samoj šumi, nego uslijed djelovanja vode i
vjetra i na poboljšanju zemljišta izvan šuma. Nadalje služi taj humus i za sakupljanje
vode u tlu, koja je nužna za podršku izvora.


N Sve su to doduše i otprije manje više poznate osobine šuma, ali ih je M o r oze
v donio u takvoj razradi i opisao u tako odlično složenom štivu, da se s uživanjem
uče i studiraju, pa je i to jedna od glavnih prednosti spomenutog Morozov 1
j e v a djela. ,


Obratimo sada pažnju na daljnji tok života našega K o z a r c a. Ono što je za
Morozov a i njegov uspješan rad bio boravak na Šumarskom institutu, to je za
Kozarče v rad bio njegov boravak na Šumariji u Lipovljanima. Jedva se može
vjerovati, da sredina jednog sela može dati Čovjeku poticaja na tako intenzivan
rad, kakav je tamo bio rad Kozarčev . I n toj činjenici vidi se sva veličina Koz
a r č e v a duha. Njegov rad u Lipovljanima može se podijeliti u dvije skupine:


I. Rad na problemima njegove struke, tj. šumarstva;
II.
Rad na polju lijepe književnosti.
Njegovim vrlo vrijednim stručnim radom, napose onim iz uzgajanja šuma, pobudio
je K o z ar a c veliku pažnju ne samo naše nego i strane stručne javnosti.
Najveći dio Šumarije u Lipovljanima sačinjavaju nizinske, poplavama izložene šume.
Sastavljene su u glavnom od hrasta lužnjaka s primjesom jasena, brijesta i topole, a
na pojedinim mjestima i s primjesom klena i graba, te johe. U tim šumama, napose
u onim mladim i najmlađim sastojinama, promatrao je i studirao K o z a r a c njihov
život, njihov razvoj, te napisao niz vrlo vrijednih naučnih rasprava. Spominjemo
samo nekoje od njih:


a) K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika;


b) 0 proređivanju šuma;


c) Crne točke u šumarenju slavonskih hrastika;


d) Nešto o jasenovoj šumi;


e) 0 uzgoju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodama ophodnje;


f) Koji su uzroci, da posavske mlade šume, nastale naravnim pomlađenjem,


imaju više jasena i brijesta nego hrasta, i koje bi mjere protiv toga valjalo
poduzeti?
K o z a . a c je pisao i vrlo vrijedne članke o procjeni i unovčenju starih hrastovih
šuma, a kako je bio dobar lovac našao je vremena i za pisanje članaka
iz lovstva.
Svoje članke pisao je on najviše u Šumarskom listu, no sarađivao je i u stranim
stručnim časopisima.
Kozara c je bez dvojbe jedna od najmarkantnijih ličnosti u hrvatskom šumarstvu
svog doba, kaq što je to Mozoro v bio u Rusiji. Tko pomno čita njegove
članke iz uzgajanja šuma, dolazi do zaključka, da je Kozar a c posjedovao ve


26




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 33     <-- 33 -->        PDF

liku snagu uma,« neobičan dar promatranja i čitanja iz same prirode, dar uočavanja
svega što se odigrava u životu šume u prvim i kasnijim godinama njena života.
Snaga njegova uma očituje se napose i u tome, što je on — slično kao i Morozo v


— imao svoja posebna gledišta o nekim problemima šumarstva, napose o načinu pomlađivanja
starih posavskih šuma i o njezi mladih tamošnjih sastojina.
Evo, kako Kozara c piše o pomlađivanju i njezi posavskih šuma: »Promatrajući
vlažno i mokro tlo obrašteno mladom gustom jasenovinom, sa mlađim potisnutim
hrastićima, ne smijemo planuti i misliti da nam priroda križa naše namjere,
da uzgojimo hrastovu sastojinu, nego moramo upoznati njenu mudrost. Ona je u
jasenu, klenu, jošiću i t. d. postavila na mokro tlo jake transpiratore, daleko jače
od hrasta, da priprave to tlo, da na njemu može uspijevati i vredniji hrast.


Posiječemo li te primiješane vrste posvema, nestat će i većina hrastića. 0 tom
se možemo osvjedočiti na svakom dolu. Jasen tu ide naprijed, on raste brže, skoro
dvaputa više transpirira sa jednakom množinom lišća, a zapravo nekoliko puta
više nego mladi hrastići, jer jasen ima u mladosti daleko više lišća. Osim toga
mladi jaseni daju malim hrastićima zaštitu od mrazova od onoga časa, kada su ih
zbog svoga bržeg rasta nadkrilili svojim krošnjama.


Eto iz tih razloga jasen i ostale primiješane vrste više koriste hrastu nego mu
svojom zasjenom škode. Mladi hrastići dobro podnose kod nas zasjenu rijetkih jasenovih
krošanja, jer ovdje rastu na dobrom tlu i u toplijoj su klimi nego sjevernije
od nas, gdje su mu zahtjevi na svijetlo veći.


Isto tako ne valja kod pomlađivanja starih hrastovih šuma držati preduge
predzabrane (5—8 godina), jer one nisu na korist hrastu, nego više jasenu, koji
onda preotme suviše maha.« Nadalje preporuča K o z a r a c, da se u posavskim šumama
ne zanemaruju odvodnje, jer suvišna voda pomaže širenju jasena, i stvara
u tlu stanje, koje ne odgovara rastenju hrasta.


Toliko smo naveli kao najnužnije o stručnom radu Kozarc a kao upravitelja
lipovljanske šumarije. Međutim Kozaracje u isto vrijeme i jedan od prvaka
hrvatskih beletrista. Njegove pripovijetke: Mrtvi kapitali, Među svijetlom i tminom,
Tena, Živi kapitali. Biser kata. Oprava i dr. odaju nam čovjeka, koji odlično poznaje
narodni život sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Kozara e je zabrinut
za budućnost našeg sela. On u svoiim pripovijetkama iznosi na svijetlo
mnoge gospodarske i socijalne nevolje seljaštva, opisuje život našeg seljaka posve
vjerno, onako kakav jest, a sve u vjeri i nadi, da će time utjecati na liječenje
mnogih narodnih mana i da će tako djelovati na poravljanje načina njegova
života. On bi htio, da naš seljak ne prodaie svoiu plodnu zemlju strancu, koji se na
njoj obogaćuje, dok naš seljak na istoj zemlji jedva i kukavno živi. I našem
čovjeku biti će zemlja izvor dobrog i slobodnog života, ali samo onda. ako će on
biti njen maran sluga, ako će je dobro i marliivo obrađivati. Hoće li seljak đa
bude sretan, mora mu i u domu vladati stega i sređen obiteljski život. Seljak može
biti samo onda sretan, kaže lijepa Kozarae , ako je sluga svoje zemlje i gospodar
svoje žene.


Upravo se moramo čuditi, odakle je Kozarc u — kao čovjeku slaba zdravlja


— tolika životna energija, da je mogao svladati tako velik posao.
Tz rada Morozova i Kozarca u najboljim godinama njihova života mogli
bismo povući slijedeću paralelu: M o z o r o v je napisao svoje veliko djelo »N a u k u


o šumi « i bio odličan profesor svojim mladim slušačima —; budućim ruskim šumarima.
Volio je mnogo svoj ruski narod i za njega mnogo radio. Kozarae , opet,
napisao je mnogo vrijednih stručnih rasprava u nastojanju, đa se unaprijedi šumsko
gospodarstvo drage mu domovine Hrvatske; on je tako postao učitelj svojih
mladih drugova, već svršenih šumara. Kozara e u svojim pripovjetkama nastupa
kao dobar savjetnik svom narodu. On upućuje kako đa se liječi ekonomska bijeda i
socijalno zlo slavonskog sela. i
I u daljnjem radu Morozova iKozarca lako vidimo mnogo sličnosti. Morozo
v je bio od 1904—1918. urednik ruskog šumarskog lista »Lesnoj žurnal«. II
to vrijeme povećao je taj časopis ne samo svoj obujam nego upravo briljira svoiim
člancima. I Kozara e je preuzeo 1896., nakon svog premještaja iz Lipovliana
u Vinkovce uredništvo hrvatskog »Šumarskog lista« i vodio ga do 1898.
U to doba stoji Šumarski list na zamjernoj visini, jer mu je Kozara e bio ne
samo urednik nego i jedan od glavnih sarađnika.


Morozo v radi marljivo na organizaciji Saveza ruskih šumara. Na prvom kongresu
toga saveza god. 1917. izabran je za počasnog predsjednika. I Hrvatsko-sla


27




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 34     <-- 34 -->        PDF

vonsko šumarsko društvo u znak posebne pažnje i zahvalnosti za Kozarče v rad
na polju šumarstva, kao i za rad na polju hrvatske lijepe knjige izabire ga svojim
počasnim članom, a kasnije mu i na svojoj kući u Zagrebu postavlja spomen-bistu.


Morozovljev o narušeno zdravlje prisililo ga da napusti Šumarski institut
i da potraži lijeka u blagoj primorskoj klimi na Krimu. Ali i tu je on nastavio
svojim radom. Ondje je 1919. izabran za profesora na katedri šumarstva na Poljoprivrednom
fakultetvu Taurijskog sveučilišta. Međutim, rad mu sve više ruši njegovo
zdravlje, te 9. svibnja 1920. gasi život ovog vanrednog trudbenika u 54. godini
života.


Kao što je Morozo v pod kraj svog života imenovan sveučilišnim profesorom
Taurijskog sveučilišta, tako je i Kozara c pod kraj svoga života, 1895., promaknut
na šumarnika i zamjenika šefa Šumskog ravnateljstva u Vinkovcima. Zbog slaba
zdravlja bio je doskora umirovljen. Radi promjene zraka preselio se iz Vinkovaca
svom rodu u Koprivnicu, gdje je 1906. god. zauvijek zaklopio svoje umorne
oči u 48. godini svog života.


Oba ova vrijedna naučna šumarska radnika doživjela su tek oko 50 godina
svog života. Ma da su umrli prerano obojica su svojim djelima zadužili struku i
narod ostavštinom od velike i trajne vrijednosti. Obojica njih, i Kozara c i Morozov
, izraziti su predstavnici intelektualaca, koji imaju čvrst korijen u narodu
i koji velikom ljubavlju i cio život rade samo za dobro svoga naroda.


Resume. Le forestier croate Josi p Kozara c (1858.—1906.), ä la fois im illustre nomine
de belles lettres de meme ou´un ecrivain du premier rang des traites l´orestiers, et le forestier
russe: l´illustre professeur G. T. Morozo v (1867.—1920.) avaient dans leur vie et dans leur activity
quelque chose de semblable. A l´oeuvre capital de Morozo v »Etude de la l´oret« oorrespondaient
les illustres publications de Kozara c (parues dans notre Revue) sur la regeneration
et sur l´entretien des peuplements de Posavina (Bassin de Save), meles du chene pedoncule, du
l´rene, de 1´orine et d´autres essences.


28