DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 31     <-- 31 -->        PDF

»učeni šumar prvog razreda«. Godine 1896. odlazi Mozoro v na specijalne studije u
Njemačku, gdje ostaje 2 godine. Najviše se zadržao u Mimchenu, gdje je radio u
Zavodu za uzgajanje šuma kod prof. M a y r a i u Zavodu za pedologiju kod pr´of.
Ramanna. Jedno vrijeme radio je i u Švicarskoj kod prof. Flury-a.


Vrativši se 1898. u Rusiju nastavlja rad na pošumljivanju sipina u Voroneškoj
guberniji. Ubrzo postaje upraviteljem u Kamenostepskoj šumskoj upravi. Godine
1901. u 33. godini svog života dobiva katedru općeg uzgajanja šuma na Šumarskom
institutu, t. j . u zavodu, gdje je i sam studirao šumarstvo. Tu ostaje do kraja godine
1917., dakle punih 16 godina.


Vratimo se sada na daljnji tok života našeg K o z a r c a. Nakon svršenih studija
Kozara c je imenovan šumarskim vježbenikom kod Državnog šumskog ureda u
Vinkovcima. Nakon 6 godina službe, 1885. g. postaje upraviteljem Državne šumarije
u Lipovljanima, gdje je ostao u službi punih 10 godina. Te su godine najvažnije u
životu Josipa K o z a r c a.


Od vremena, kad je Morozo v došao kao profesor na Šumarski institut, razvijao
se njegov veliki talenat i kao šumara i kao profesora pedagoga. Svojom velikom
vjerom u važnost šuma za normalni ekonomski život naroda, znao je u svojim predavanjima
— kao malo tko — uvjeriti slušače o važnosti njihovog budućeg rada kao
šumara za ruski narod, znao je u njima razviti posebnu težnju za znanjem i veliku
ljubav za budući njihov šumarski poziv.


Morozo v je neumorno radio kao oganizator naučnog rada u šumarstvu. Nezadovoljan
s pojedinim dotad uobičajenim načinima rješavanja ponekih šumarskih
problema nastoji ih ispraviti i upotpuniti. Jedan od takovih problema činila mu se
i uobičajena klasifikacija šumskih staništa jedino po uzrastu šuma. Na mjesto te
klasifikacije, koja je primjenjivana za šume u raznim područjima i položajima,
uvađa Morozov razlikovanje posebnih tipova šuma za svako izrazitije klimsko područje.
U svakom pak klimskom području razlikuje on razne tipove šuma, koji su
nastali kao posljedica u razlikama lokalnog reliefa tla, te u sastavu gornjeg i matičnog
tla. On drži, da loši boniteti šumskih sastojina mogu biti uvjetovani preobiljem
kao i pomanjkanjem vlage u tlu, ili da mogu biti uvjetovani pomanjkanjem
kao i prevelikom množinom stanovite soli u tlu, posebnim odnošajima matičnog tla
i t. d. Jedino po uzrastu drveća u visinu ne može se pouzdano zaključivati na bonitet
tla, t. j . ne može se znati, zašto je neka sastojina loša, a druga bolja. Raznolični
tipovi šume u istoj klimi dokazuju da u tom području vladaju drugačiji odnošaji
u tlu. Morozovljev a nauka o klasifikaciji šumskih tala po šumskim tipovima
počela je polako prodirati u šumarsku praksu i dalje se razvijati.


Morozo v je u šumarsku nauku unio još jednu novost. Iz opće nauke o uzgajanju
šuma on je izdvojio Nauk u o šum i i uveo ju kao samostalnu naučnu disciplinu.
Učinio je to u pretpostavci, da svaki šumar mora najprije dobr o poznavati
objekt, na kojem će u buduće raditi, t. j . šumu, a onda istom da može dalje
učiti i raditi na uzgajanju i podizanju šuma. Morozov kaže da je Nauka o šumi biosocijalna
nauka, a to znači da svaki šumar mora ponajprije poznavati kako teče život
šume, t. j . odnošaje socijalnog poretka i socijalnog procesa, koji vladaju u šumi
i koji se tamo odigravaju. U nizu biosocijalnih faktora najveću ulogu ima — kako
to Morozo v naziva — geografska sredina, koju čine klima, tlo i položaj, a što se
u šumarstvu označuje jednim izrazom stanište ili stojbina. Nauka o šumi
mora istraživati međusobne odnose preraznih prirodnih faktora i pojava u šumi.
Priroda je uvijek jedna potpuna cjelina. Međutim, nju se može dobro upoiznati samo
onda, ako se istraže svi oni faktori, koji tu uzajamno djeluju.


Morozo v je za vrijeme boravka na Šumarskom institutu napisao mnogo vrijednih
i zanimljivih stručnih rasprava, po kojima je kasnije složeno njegovo kapitalno
djelo »Nauka o šumi« (1912). To njegovo djelo doživjelo je 5 izdanja, a prevedeno
je i na neke svjetske jezike. Prvi i i drugi dio te knjige, t. j . poglavlja: a)
Uvod u biologiju šume i b) Biologija šumskog drveća i Nauka o uzgojnim osobinama
drveća, prevedeni su i na hrvatski jezik. Treći dio obuhvata poglavlje: Biologija
šumskih satojina i nauka o uzgojnim osobinama sastojina, a četvrto poglavlje: Biologija
sastojinskih tipova, uporedna ocjena šumostvaralačkih faktora, dinamika i sistematika
drvlja.


Ü prvom redku svojeg djela kaže M o ro zo v: »Uzgoj šuma dijete je
n u ž d e«, pa nastavlja: Istom onda, kad je šuma postalo malo i kad se počela javljati
opasnost, da bi se mogle potrošiti zalihe drva u šumama, nikla je po prvi puta
misao o takvoj organizaciji korišćenja šumom, koja ne će voditi njenom iscrpljenju.


25