DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 31 <-- 31 --> PDF |
»učeni šumar prvog razreda«. Godine 1896. odlazi Mozoro v na specijalne studije u Njemačku, gdje ostaje 2 godine. Najviše se zadržao u Mimchenu, gdje je radio u Zavodu za uzgajanje šuma kod prof. M a y r a i u Zavodu za pedologiju kod pr´of. Ramanna. Jedno vrijeme radio je i u Švicarskoj kod prof. Flury-a. Vrativši se 1898. u Rusiju nastavlja rad na pošumljivanju sipina u Voroneškoj guberniji. Ubrzo postaje upraviteljem u Kamenostepskoj šumskoj upravi. Godine 1901. u 33. godini svog života dobiva katedru općeg uzgajanja šuma na Šumarskom institutu, t. j . u zavodu, gdje je i sam studirao šumarstvo. Tu ostaje do kraja godine 1917., dakle punih 16 godina. Vratimo se sada na daljnji tok života našeg K o z a r c a. Nakon svršenih studija Kozara c je imenovan šumarskim vježbenikom kod Državnog šumskog ureda u Vinkovcima. Nakon 6 godina službe, 1885. g. postaje upraviteljem Državne šumarije u Lipovljanima, gdje je ostao u službi punih 10 godina. Te su godine najvažnije u životu Josipa K o z a r c a. Od vremena, kad je Morozo v došao kao profesor na Šumarski institut, razvijao se njegov veliki talenat i kao šumara i kao profesora pedagoga. Svojom velikom vjerom u važnost šuma za normalni ekonomski život naroda, znao je u svojim predavanjima — kao malo tko — uvjeriti slušače o važnosti njihovog budućeg rada kao šumara za ruski narod, znao je u njima razviti posebnu težnju za znanjem i veliku ljubav za budući njihov šumarski poziv. Morozo v je neumorno radio kao oganizator naučnog rada u šumarstvu. Nezadovoljan s pojedinim dotad uobičajenim načinima rješavanja ponekih šumarskih problema nastoji ih ispraviti i upotpuniti. Jedan od takovih problema činila mu se i uobičajena klasifikacija šumskih staništa jedino po uzrastu šuma. Na mjesto te klasifikacije, koja je primjenjivana za šume u raznim područjima i položajima, uvađa Morozov razlikovanje posebnih tipova šuma za svako izrazitije klimsko područje. U svakom pak klimskom području razlikuje on razne tipove šuma, koji su nastali kao posljedica u razlikama lokalnog reliefa tla, te u sastavu gornjeg i matičnog tla. On drži, da loši boniteti šumskih sastojina mogu biti uvjetovani preobiljem kao i pomanjkanjem vlage u tlu, ili da mogu biti uvjetovani pomanjkanjem kao i prevelikom množinom stanovite soli u tlu, posebnim odnošajima matičnog tla i t. d. Jedino po uzrastu drveća u visinu ne može se pouzdano zaključivati na bonitet tla, t. j . ne može se znati, zašto je neka sastojina loša, a druga bolja. Raznolični tipovi šume u istoj klimi dokazuju da u tom području vladaju drugačiji odnošaji u tlu. Morozovljev a nauka o klasifikaciji šumskih tala po šumskim tipovima počela je polako prodirati u šumarsku praksu i dalje se razvijati. Morozo v je u šumarsku nauku unio još jednu novost. Iz opće nauke o uzgajanju šuma on je izdvojio Nauk u o šum i i uveo ju kao samostalnu naučnu disciplinu. Učinio je to u pretpostavci, da svaki šumar mora najprije dobr o poznavati objekt, na kojem će u buduće raditi, t. j . šumu, a onda istom da može dalje učiti i raditi na uzgajanju i podizanju šuma. Morozov kaže da je Nauka o šumi biosocijalna nauka, a to znači da svaki šumar mora ponajprije poznavati kako teče život šume, t. j . odnošaje socijalnog poretka i socijalnog procesa, koji vladaju u šumi i koji se tamo odigravaju. U nizu biosocijalnih faktora najveću ulogu ima — kako to Morozo v naziva — geografska sredina, koju čine klima, tlo i položaj, a što se u šumarstvu označuje jednim izrazom stanište ili stojbina. Nauka o šumi mora istraživati međusobne odnose preraznih prirodnih faktora i pojava u šumi. Priroda je uvijek jedna potpuna cjelina. Međutim, nju se može dobro upoiznati samo onda, ako se istraže svi oni faktori, koji tu uzajamno djeluju. Morozo v je za vrijeme boravka na Šumarskom institutu napisao mnogo vrijednih i zanimljivih stručnih rasprava, po kojima je kasnije složeno njegovo kapitalno djelo »Nauka o šumi« (1912). To njegovo djelo doživjelo je 5 izdanja, a prevedeno je i na neke svjetske jezike. Prvi i i drugi dio te knjige, t. j . poglavlja: a) Uvod u biologiju šume i b) Biologija šumskog drveća i Nauka o uzgojnim osobinama drveća, prevedeni su i na hrvatski jezik. Treći dio obuhvata poglavlje: Biologija šumskih satojina i nauka o uzgojnim osobinama sastojina, a četvrto poglavlje: Biologija sastojinskih tipova, uporedna ocjena šumostvaralačkih faktora, dinamika i sistematika drvlja. Ü prvom redku svojeg djela kaže M o ro zo v: »Uzgoj šuma dijete je n u ž d e«, pa nastavlja: Istom onda, kad je šuma postalo malo i kad se počela javljati opasnost, da bi se mogle potrošiti zalihe drva u šumama, nikla je po prvi puta misao o takvoj organizaciji korišćenja šumom, koja ne će voditi njenom iscrpljenju. 25 |