DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dugoročnim ugovorima, o devastaciji šuma u Bosni, Slavoniji ili Makedoniji, da li se je radilo o Našičkoj ili Brodskoj, neispravnom kupovanju ili zamjenjivanju šumskih imanja na štetu naroda itd. Bio sam osam godina tajnik bivšeg Jugoslavenskog šumarskog udruženja. Postao sam tajnikom kao posve mladi asistent. Kada sam prvi put stilizirao´ predstavku na pr. o pitanju bivših imovnih općina, unio sam u nju sav žar svoje mladosti. Bio sam u svojoj naivnosti uvjeren, da predstavka mora uspjeti. Ne samo da nije uspjela, već sam kroz osam godina tajnikovanja otpremio na tucete predstavki po istom e pitanju, a da se pitanje nije pomaklo sa mrtve točke. Naravno da u zadnjoj predstavci, u zadnjoj varijaciji unutar ono 8 godina, nije više moglo biti ni žara ni poleta. Šumarsko društvo radilo je zapravo također samo teoret ski . S predstavkama se jurišalo na stijene i klisure, a naravno je, da s papirnatim predstavkama nije bilo moguće pomaknuti te stijene. Kada sam prestao biti tajnikom, pa sam analogne predstavke čitao od mlađeg tajnika, pune novog žara, nisam mogao, a da mi ne bude žao sve te energije, koja je uložena u najboljoj vjeri za napretkom. Dakle sticajem okolnosti došlo je do toga, da je teoretska nastava odijeljena od prakse. Zadaća je fakulteta bila teoretska, a zadaća ministarstva odnosno šumarske prakse praktičn a izobrazba. Prvoj su bile posvećene 4 godine na fakultetu, drugoj 2 godine iza svršenog fakulteta. Da li je potonja praks a zadovoljavala I Iz gore navedenog prigovora ispitne komisije praktičnog državnog ispila može se zaključiti da nije. Uzmimo u razmatranje prosječnog slušača, koji je na fakultet došao iz provincije recimo negdje oko god. 1930. t. j . davno prije rata. Upisao se. U Zagrebu mu je sve bilo novo. Našli se i prijatelji, koji su ga još prije, nego li je stupio na fakultet, uveli u kakovo društvo. Započela i predavanja. U početku marljivo prisustvuje. Ali doskora vidi, da nitko od njega ništa ne traži. »Može se izostati iz gdjekojeg predavanja, glavno je, da se uči«. Međutim »za učenje ima vremena«, jer su ispiti daleko. Tako je brucoš u prvoj godini studija pomalo počeo izostajati s predavanja. Vrijeme je letilo. Došli su i prvi ispitni rokovi. Slušao je nespreman. Sluša druge, kako polažu. Javlja se grižnja savjesti. Počinje na vrat na nos učiti za naredne rokove. Ali teško je nadoknaditi. Na sreću mladež je optimistička. Što do prvih ispitnih rokova nije stigao »nadoknaditi će do jeseni, ima vremena, ta završen prvi državni ispit uvjet je za upis tek u V. semestar«. Dolaze praznici, vraćanje rodnoj kući. Kandidat kod kuće radi i ne radi, tako da se većinom pravo g studiranja odnosno učenja na fakultetu prihvaćao tek u drugo j godini . Na taj način se u drugoj godini učilo za prvu, u trećoj za drugu, a u četvrtoj za treću. Dakle neorganizirano. Kada je đak na pr. u trećoj godini duševno u drugoj, nema mu ni smisla mnogo polaziti predavanja i vježbe, a ako ih i polazi ,čini to iz nužde, a duševno je kod njih odsutan. Ovakovo studiranje dovodilo je dakle do nezgodnih posljedica. Na osnovne predmete studija otpadalo je razmjerno najviše vremena, t. j . čitave 2 godine, dok su se uži stručni predmeti studirali više manje na brzu ruku. Osnovnim predmetima zapadalo je dvostruko više, nego* li što im je po satnici bilo određeno. Neka je kandidat na opisani način svršio studij i postigao diplomu. Godinu dana iza diplome služio je vojsku, zatim godinu-dvije čekao na namještenje. Konačno ga je dobio 2—3 godine iza svršenog fakulteta. Došao u praksu. U glavnom su bile dvije mogućnosti. Ili je došao u ruke dobrom i savjesnom stručnjaku, ili kakovom cjepidlaki i birokrati. U prvom je slučaju iz kandidata još nešto moglo postati. Stručnjak ga je uvađao u razne poslove, upućivao, tumačio mu, podizao mu vjeru u samog sebe i pouzdanje u struku. Ta nije ta praksa tako nesavladivo komplicirana! U drugome slučaju stariji je drug samo prigovarao, čudio se neznanju i povećavao procjep između starog i mladog, a što je najgore u mladome posijao osjećaj nesigurnosti. Je li nakon svega toga čudo, ako. praksa pretežnog broja kandidata državnog praktičnog ispita nije zadovoljavala? Ali bilo je kandidata, koji su i te kako dobru praksu stekli i razvili je u svim smjerovima, pa su na praktičnom ispitu i te kako zadovoljili. Dakle nije samo studij na fakultetu kriv. Kriva je u mnogome i praksa. Uvjeren sam, da je bilo dosta slučajeva, gdje je kandidat kroz 2 godine čekanja na namještenje i 2 godine prakse zaboravio ono teorije, što je na fakultetu naučio. Zamislite, kako se ovdje opisani tok studiranja još oteščao kod onih brojnih kandidata, koji su se zbog siromaštva sami samcati morali školovati , davati instrukcije, raznašati novine, primati razna namještenja itd. 34 |