DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 42 <-- 42 --> PDF |
I \ Ponovno naglašavam, da bi prva dva objekta morala biti ekonomična i rentabilna. Radna snaga morala bi se plaćati iz njib samih, a isto tako i čitav boravak slušača na vježbama, prehrana, uastanba itd. Potrebne zgrade, inventar, knjižnica, instrumenti itd. sve bi to moralo niknuti iz samih obje ne biti ovisno o godišnjim proračunima fakulteta ili ministarstva. Iz prihoda bi se financirale ne samo vježbe, t. j . praktički rad slušača, nego i naučn a istraživanja , edicije fakulteta, pošumljivanje trećeg objekta itd. Izobrazba slušača postala bi individualna i samostalna, ali i fakultet bi stao na vlastite noge, postao bi neovisan o nekresanim i kresanim proračunima i šablonama. Počeo bi se samostalno i slobodno razvijati. Pošto bi vježbe i rad na terenu uz profesore rukovodili u prvome redu a s i s t e-n t i, bili bi ti objekti veoma važni baš za stručni razvoj asistenata odnosno fakultetskog naučnog pomlatka. Stručni upravitelji fakultetskih imanja morali bi se izabrati između najbo ljih naših praktičara. Đaci bi od uprave morali usisati d u h e k o n o m i j e, duh organizacije, duh reda i rada. Dva dotično tri objekta potrebna su i zato, da se odviše slušača ne skupi istovremeno na istom objektu. Slušači, koji bi na tim vježbama vidjeli, da im šumarstvo kao struka ne odgovara, na vrijeme bi ga mogli napustiti i prijeći u druga zvanja. Ali ima jedna druga mogućnost još ranijeg selekcioniranja, ako bi se radna snaga namicala na slijedeći način. Maturanti, koji žele studirati šumarstvo, neka se svake godine na vrijeme pozovu na rad na fakultetske šumske objekte. Ti bi mladići bili radna snaga. Radili bi sve fizičke radove, bili bi figuranti, nosili promjerke, krampali staze, tovarili daske itd. Njihova dužnost bi bila fizički upoznati najosnovnije elemente rada, raditi, a osim toga i kod zdravih očiju gledati. Za svoj rad dobivali bi stan, hranu, odjeću i obuću, a možda i neku nagradu. Princip plaćanja rada trebalo bi ovdje provesti isto tako kao i kod demonstratora. Svaki od tih kandidata imao bi prilike vidjeti, koliko teškoća i fizičkih i duševnih mora svladavati šumarski inženjer. Oni od tih maturanata, koji bi uvidjeli, da im šumarska struka ne odgovara, ne bi se ni upisivali na fakultet, napustili bi stvar na vrijeme, t. j . još prije početka pravog studija, ne bi dakle izgubili ništa. Naprotiv oni, koji bi kod toga vidjeli, da njihovoj naravi, naklonosti i volji šumarska struka odgovara, upisali bi se na fakultet i uvjeren sam, da bi njihova volja još porasla. Na taj način provela bi se prva selekcija. Druga selekcija bio bi propis, da se bez I. diplomskog ispita nitko ne može upisati u III. semestar ili -bar bez izvjesnih predmeta I. diplomskog ispita. Mislim, da daljnjih selekcija ne bi trebalo. Na spomenutim fakultetskim dobrima slušači bi došli u bliži kontakt s asistentima, profesorima i šumarskim, stručnjacima iz prakse. Za neke vježbe zamolilo bi se uvijek ministarstvo, da ono fakultetu dodijeli mlađe praktičare, koji bi vježbe rukovodili. Uvjeren sam, da bi fakultetska imanja došla vremenom na glas i u inozemstvu, pa bi i inostrani šumari dolazili preko ljeta na ta imanja. Kontakt s njima bio bi koristan kako za profesore i asistente, tako i za slušače. Kontaktom i međusobnim raspravama iskrsavaju ideje, stvaraju se planovi, nalaze se nove mogućnosti. A zašto ne bi na ta imanja dolazili na vježbe i po gdjekoji inostrani đaci ili grupe slušača ,a naši slušači odlazili na slična imanja u inostranstvo? Kako rekoh, spomenuta imanja smatram nasušnom potrebom. Jedino pomoću njih može prestati životarenje i početi nov život fakulteta. Upravo sada je čas, da se ta stvar oživotvori i provede. Zakon o agrarnoj reformi to omogućava svojim čl. 30. Ali moguće je to provesti i bez toga zakona. Država raspolaže s dovoljno podesnih šumskih objekata, raspolaže i stručnjacima, koji dobro poznaju razna šumska područja i objekte na njima, koji bi mogli doći u obzir. Gore je načelno, odnosna više manje teoretski, rečeno, kojim zahtjevima bi morala ta imanja odgovarati, dok bi baš praktičari šumarske službe morali ukazati na one objekte, koji bi najviše odgovarali. Objekti moraju odgovarati ne možda samo za par godina, nego za decenije i decenije i stoljeća! Mislim, da bi odgovarala područja bivših šumarija u Fužinama i Lipovljanima. Iz prvog bi se mogla rezana roba otpremati na Sušak ili Rijeku, tovariti u lađe i tamo držati malo skladište, da se slušači upoznaju i trgovačkim poslovanjem u vezi s drvom i si. Na samim imanjima ili u neposrednoj blizini potrebne su i pilan e zbog neophodnog vježbanja na njima. Šumarski stručnjaci moraju danas, kada je sva zemlja popaljena i poništena, rješavati ogromne zadatke. Vjerojatno ti zadaci u budućnosti ne će biti 36 |