DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 44 <-- 44 --> PDF |
znanstvena područja. Dakle šumarstvo je zapravo znanstveno kompliciran o, jer su mu temelji, a i problemi komplicirani i heterogeni. Po broju sati na »osnovne« predmete, koji su gore pod A) navedeni, otpada ca 21°/., na »tehničke« (B) ca 32°/o, na »šumarske« (C) 40°/o i na »ostale« 5°/o. Bifurkacija Razmotrivši dosadašnji plan, dolazimo do zaključka, da je sa svojih 36 predmeta opsežan i heterogen. A u čemu je uglavnom šumarska struka? Budući da je šuma zajednica živi h bića, šumar mora u prvome redu biti biolog . A jer proizvodi šume namiruju ekonomske potrebe, šumar mora biti ekonom . Dakle biološki i ekonomski predmeti su zapravo najvažniji. Ali neosporno je ,da svaka sječa mora biti ujedno i uzgojna mjera, svaka sječa, svaka eksploatacija mora se izvoditi sa š u m a rs k o g gledišta. Ne smijemo više dozvoliti kolonijalne načine eksploatacije, ne možemo pristati na drvnu industriju, koja radi na kolonijalnom principu. S v u eksploataciju , svu drvnu industriju, moraju dobiti šumari u svoje ruke, jer su oni zato jedini zvani. Pilana mora sa šumom i šumama činiti organsku cjelinu. Sa ovog gledišta potrebno je šumarima veliko tehničk o znanje. Potrebni su tehnički predmeti, potrebno je naročito solidno znanje rada na pilanama itd. Komponente našeg studija su dakle: biološke, ekonomske i tehničke. Kako međutim nije moguće sve natovariti na jedna kola, jer bi se studij momo i odviše proširiti, došlo je vrijeme, da se provede bifurkacij a studija na dva pododsjeka: ekonomsko-biološki (uzgojni) i ekonomsko-tehnički (uporabni). U Saveznom ministarstvu šumarstva održana je konferencija u predmetu šumarskog studija. Prisustvovali su uz fakultete izaslanici sviju federalnih jedinica. Zaključeno je »da se studij usmjeri bifurkacijom«. Uglavnom je prevladavalo mišljenje, da bifurkacija za prvo vrijeme ne bude odviše intenzivna, jer je šumarstvo još uvijek u stadiju pionirskom, kada šumar na terenu mora biti svestrano spreman. Neki izaslanici predlagali su čak, da svi slušači slušaju iste predmete, ali tehničari da strože polažu ispite iz tehničkih dok uzgajivači iz bioloških predmeta. To bi onda bila samo ispitna bifurkacija. II stepen bifurkacije ne mogu se ovdje upustiti. Ostavljam to za drugu zgodu. Diplomske radnje Diploma bi se morala sticati na osnovu samostalno izrađene diplomsk e radnje . Do sad su slušači polagali ispite, a da zapravo na nijednom nisu morali dokazati, da su u intelektualnom smislu p i s m e n i, t. j . da znadu ne samo na pojedina pitanja iz pojedinog predmeta odgovarat i kao na ispitu, već mnogo više i mnogo šire, sami postavljati i riješiti koji problem. Svrha bi diplomske radnje bila, da kandidat dokaže, da je zreo za samostalno razmišljanje po stručnim pitanjima i da čitavom strukom \oliko vlada, da može i razne njene komponente međusobno povezati i stručne zasade ispravno primijeniti. Vrlo dobra strana diplomske radnje bila bi i u tome, što bi kandidate primorala na intenzivniji intelektualni rad i studiranje. Savjestan kandidat 6e za vrijeme čitavog studija tražiti, koji predmet mu najbolje odgovara i koja tema, pa će iz njih izraditi diplomsku radnju. Za nadati se je, da će tako biti izvjestan broj kandidata, koji će se početi pobliže zanimati za entomologiju, pa za fitopatologiju, šum. politiku, za pilane, traktore itd., t. j . krenuti po malo putem specijalizacije i produbljivanja. Diplomska radnja morala bi biti završna faza i kruna fakultetskog studija. Kandidat bi je u pravilu izrađivao u kojem zavodu ili na spomenutim fakultetskim objektima. Ona bi bila najvažniji fakultetski ispit intelektualnih i stručnih sposobnosti kandidata. Fakultet mora dati slušačima ono, što je najnužnije za vršenje njihovog zvanja u kasnijem životu. AH nikako ne smije davati samo recepte. Sveučilišni studij mora biti mnogo dublji i viši. Na svakom koraku mora biti postavljeno i mora biti odgovaramo na pitanje »Zašto?«. Praksi mora biti dana potrebna teorija, jer bi se inače vratili na puku empiriju. Na svakom koraku pitati »zašto?«, »zašto baš tako?«, »zar ne može bolje?« i »zar ne može konciznije, sveobuhvatnije i šire?«, to je dovelo čovječanstvo do velikih teorija, iznašašca, pronalazaka, silnih sinteza i golemih nastojanja, dovelo je čovjeka do naziva »homo sapiens«. 38 |