DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 46 <-- 46 --> PDF |
I Prof. Dr. ANDRIJA PET RAČIĆ (Zagreb): BAGREMOVI KOLOSJECI (LES PEUPLEMENTS D´ECHALAS DU BOBINIER) Dobro nam je poznata gospodarska važnost bagremovih šuma. Bagremovina je vrlo dobra kao građa, tvorivo i ogrijev. I šumsko-uzgojne osebine bagrema vrlo su velike. On dobro uspijeva i na mršavim pjeskovitim tlima, koja nisu podesna za uzgajanje važnijeg drveća, osim bora. Bagrem dosta dobro podnosi sušu i ne trpi od posebnih prirodnih šteta. Lako se i s dobrim uspjehom prima. Brzo raste. Njegovi panjevi tjeraju snažne izdanke, radi čega se većinom uzgaja u niskim šumama. Bagrem je sjevernoameričkog podrijetla. U evropskim, napose u francuskim šumama počeo se upotrebljavati iza god. 1S00. Nešto se jače proširio istom svršetkom 19. stoljeća. Na ovom širenju prema Istoku Evrope počeo se već oko 1820. upotrebljavati u Mađarskoj za pošumljenje pjeskulja. U većoj mjeri došao je ondje do upotrebe tek oko god. 1880. Interesantno je mišljenje Rumunja Drač e a-e, da je bagrem unesen u Rumunjsku preko Balkana, a ne preko Mađarske. Tumači se to rumunjskim nazivom bagrema »salcam«, a jednakim se imenom naziva bagrem u Turskoj, Bugarskoj i Macedoniji. Zapravo je to turska riječ, koja znači grozd (salcmac), a označuje drvo, koje cvate u grozdovima. Uza sve svoje dobre osebine bagremu se u šumskom gospodarstvu Hrvatske još pred kojih 60 godina nije pridavala gotovo nikakova pozornost. Tek godine 1899. izašli su u Šumarskom listu prvi članci o podizanju bagremovih sastojina i o važnosti bagremova drva u obrtu i gospodarstvu (Belamarić, str. 463; Fuksa, str. 453.) — Od tog doba uzgojeno je kod nas mnogo bagremovih šumica. U Šumarskom listu za god. 1915. (str. 113.) napisao je ing. Josip Grünwal d opširan članak o uzgajanju bagremovih šuma, u kojem se nalaze i skrižaljke prihoda niskih bagremovih šuma, sastavljenih po šumsko-uređajnom uredu kneza K o b u r g a u Mađarskoj, te prihodna skrižaljka za bagremove šume grada Subotice. Inače se o uzgajanju bagrema nije pisalo u Šumarskom listu. Od važnije strane literature spominjemo slijedeće knjige o bagremu: 1) E. Vadas : Die Monographie der Robinie, Selmecbanya, 1914. 2) G. V a u 1 o t: Le Robinier Faux-Acacia, Baris, 1914. 3) M. D. Dracea : Beiträge zur Kenntnis der Robinie in Rumenien, Bucuresti, 1926. Bagremove se niske šume ponajviše uzgajaju kao kolosjeci, tj. šumice za proizvodnju vinogradarskog kolja. Kod nas su bagremom pošumljene velike površine Deliblatskih i Đurđevačkih pijesaka, gdje on radi rahlosti tla vrlo dobro uspijeva. Dosta je podignuto bagremovih šuma i šumica i na ostalim rahlijim tlima, a nađe se i po koji mali gajić i na boljem krševitom tlu. Izvan Jugoslavije ima danas bagremovih šuma tamo, gdje mu klima odgovara, tj. gdje su blage klime bez jakih proljetnih mrazova i bez ranog snijega u jesen, te gdje raste vinova loza i pitomi kesten. Na glasu su vrlo lijepe bagremove šume na prostranim pjeskuljama susjedne Mađarske i Rumunjske. II hladnijim predjelima, gdje rano u jesen padne snijeg, dok bagrem još nije odbacio lišće, stradavaju mu stabla od snjegoloma. Tako je, na pr., na jednoj čistini jugozapadne padine Medvednice, u nadmorskoj visini od 700 m zasađen bagrem pred kojih 15 god. Stabla su danas većinom kvrgava i grbava, jer su im vrhovi bili često prelomljeni od ranog jesenskog snijega. U Glasniku za šumske pokuse br. 4 iz god. 1935. objelodanjena su istraživanja, koja vrši Zavod za uzgajanje šuma na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu o trajanju izdanačke snage panjića u bagremovim kolosjecima, te o njihovom drvnom prihodu. Istraživanja se vrše na jednoj pokusnoj plohi na sjevernom rubu Maksimira. U svrhu navedenih pokusa uzgojena je u Maksimiru posve nova bagremova sastojina. Zimi god. 1923/24. posječena je manja hrastova sastojina, a u proljeće 1924. zasađene su na toj površini bagremove prikraćene biljke. Ploha se nalazi na brežuljkastom terenu na oko 160 m nadmorske visine. Podlogu čini svježe pjeskovito- ilovasto tlo srednjeg boniteta. Na hrptu pokusne plohe tlo je nešto slabije, a u udolici nešto bolje, pa je prema tome i prirast bagremovih stabalaca u udolici nešto bolji nego na hrptu. 40 |