DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 46     <-- 46 -->        PDF

I


Prof. Dr. ANDRIJA PET RAČIĆ (Zagreb):


BAGREMOVI KOLOSJECI


(LES PEUPLEMENTS D´ECHALAS DU BOBINIER)


Dobro nam je poznata gospodarska važnost bagremovih šuma. Bagremovina je
vrlo dobra kao građa, tvorivo i ogrijev. I šumsko-uzgojne osebine bagrema vrlo su
velike. On dobro uspijeva i na mršavim pjeskovitim tlima, koja nisu podesna za
uzgajanje važnijeg drveća, osim bora. Bagrem dosta dobro podnosi sušu i ne trpi
od posebnih prirodnih šteta. Lako se i s dobrim uspjehom prima. Brzo raste. Njegovi
panjevi tjeraju snažne izdanke, radi čega se većinom uzgaja u niskim šumama.


Bagrem je sjevernoameričkog podrijetla. U evropskim, napose u francuskim šumama
počeo se upotrebljavati iza god. 1S00. Nešto se jače proširio istom svršetkom


19. stoljeća. Na ovom širenju prema Istoku Evrope počeo se već oko 1820. upotrebljavati
u Mađarskoj za pošumljenje pjeskulja. U većoj mjeri došao je ondje do upotrebe
tek oko god. 1880. Interesantno je mišljenje Rumunja Drač e a-e, da je bagrem
unesen u Rumunjsku preko Balkana, a ne preko Mađarske. Tumači se to rumunjskim
nazivom bagrema »salcam«, a jednakim se imenom naziva bagrem u
Turskoj, Bugarskoj i Macedoniji. Zapravo je to turska riječ, koja znači grozd (salcmac),
a označuje drvo, koje cvate u grozdovima.
Uza sve svoje dobre osebine bagremu se u šumskom gospodarstvu Hrvatske još
pred kojih 60 godina nije pridavala gotovo nikakova pozornost. Tek godine 1899.
izašli su u Šumarskom listu prvi članci o podizanju bagremovih sastojina i o važnosti
bagremova drva u obrtu i gospodarstvu (Belamarić, str. 463; Fuksa, str.
453.) — Od tog doba uzgojeno je kod nas mnogo bagremovih šumica. U Šumarskom
listu za god. 1915. (str. 113.) napisao je ing. Josip Grünwal d opširan članak o
uzgajanju bagremovih šuma, u kojem se nalaze i skrižaljke prihoda niskih bagremovih
šuma, sastavljenih po šumsko-uređajnom uredu kneza K o b u r g a u Mađarskoj,
te prihodna skrižaljka za bagremove šume grada Subotice. Inače se o uzgajanju
bagrema nije pisalo u Šumarskom listu.


Od važnije strane literature spominjemo slijedeće knjige o bagremu:
1) E. Vadas : Die Monographie der Robinie, Selmecbanya, 1914.
2) G. V a u 1 o t: Le Robinier Faux-Acacia, Baris, 1914.
3) M. D. Dracea : Beiträge zur Kenntnis der Robinie in Rumenien, Bucuresti,
1926.
Bagremove se niske šume ponajviše uzgajaju kao kolosjeci, tj. šumice za proizvodnju
vinogradarskog kolja. Kod nas su bagremom pošumljene velike površine
Deliblatskih i Đurđevačkih pijesaka, gdje on radi rahlosti tla vrlo dobro uspijeva.
Dosta je podignuto bagremovih šuma i šumica i na ostalim rahlijim tlima, a nađe
se i po koji mali gajić i na boljem krševitom tlu. Izvan Jugoslavije ima danas bagremovih
šuma tamo, gdje mu klima odgovara, tj. gdje su blage klime bez jakih
proljetnih mrazova i bez ranog snijega u jesen, te gdje raste vinova loza i pitomi
kesten. Na glasu su vrlo lijepe bagremove šume na prostranim pjeskuljama susjedne
Mađarske i Rumunjske. II hladnijim predjelima, gdje rano u jesen padne snijeg,
dok bagrem još nije odbacio lišće, stradavaju mu stabla od snjegoloma. Tako je,
na pr., na jednoj čistini jugozapadne padine Medvednice, u nadmorskoj visini od
700 m zasađen bagrem pred kojih 15 god. Stabla su danas većinom kvrgava i
grbava, jer su im vrhovi bili često prelomljeni od ranog jesenskog snijega.
U Glasniku za šumske pokuse br. 4 iz god. 1935. objelodanjena su istraživanja,
koja vrši Zavod za uzgajanje šuma na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu
o trajanju izdanačke snage panjića u bagremovim kolosjecima, te o njihovom
drvnom prihodu. Istraživanja se vrše na jednoj pokusnoj plohi na sjevernom rubu
Maksimira.
U svrhu navedenih pokusa uzgojena je u Maksimiru posve nova bagremova
sastojina. Zimi god. 1923/24. posječena je manja hrastova sastojina, a u proljeće
1924. zasađene su na toj površini bagremove prikraćene biljke. Ploha se nalazi
na brežuljkastom terenu na oko 160 m nadmorske visine. Podlogu čini svježe pjeskovito-
ilovasto tlo srednjeg boniteta. Na hrptu pokusne plohe tlo je nešto slabije,
a u udolici nešto bolje, pa je prema tome i prirast bagremovih stabalaca u udolici
nešto bolji nego na hrptu.


40