DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Dr. Ing. J. HRIBAH (Zagreb): KEMIJSKI NAČIN SUŠENJA DRVENE GRAĐE (.......... ..... ....... ............. ....) Kod običnog današnjeg načina sušenja drvene grade bilo vani na zraku ili u sušionama dolazi, kako je poznato, često do jačeg izbacivanja, savijanja, te štetnog pucanja i kvarenja sušene robe. Prebrzo sušenje i isparivanje vlage sa površine može naime uzrokovati prevelike razlike u sadržaju vlage između površinskog sloja i unutrašnje česti. Vanjski sloj, koji bi se zbog manjeg sadržaja vlage više stezao od vlažnije unutrašnje česti, bit će napregnut na vlak, a unutrašnji slojevi na tlak (SI. 1), koji je po svojoj apsolutnoj vrijednosti uvijek manji od vlačnog naprezanja. Pređe li ovo vlačno naprezanje relativno uskog površinskog sloja granicu otpor-. ^ nosti, doći će do pucanja. Nastale puko- Cl ^ tine idu uvijek u radijalnom smjeru, oko- ;5 * mito na godove, jer je čvrstoća drva u tan-^ gencijalnom smjeru razmjerno najmanja, <. i vlaga kod mnogih vrsti drva samo 1/8—1/10 od ^1 JSr?^^ čvrstoće na vlak u smjeru vlakanaca, t. j . \ ^^ osi stabla. Što je veće procentualno steza-\/<. > nje kod neke vrsti drva, to veće može biti ^ „ ji spomenuto vlačno naprezanje vanjskog /\ "+" viae no naprez, sloja, a prema tome i tim veća opasnost / \ -ilc/Čno ~»~ pucanja prilikom sušenja. .\ Da se spriječi takvo pucanje, treba pre-^^AVW - \\\ V ma tome izbjegavati prevelike razlike u ^*-*»a > \, ., >\\\ . sadržaju vlage između površinskog sloja i unutrašnje česti presjeka. Taj važni za-Si. lg Razdioi>a vlage kod običnog načhm datak nije uvijek lako ispuniti usprkos sušenja drvene građe stalne kontrole ni u najmodernijim sušionama, te redovno dolazi do određenog postotka raspucale građe. Uzrok tome leži djelomice u samoj sušioni: ne jednolika razdioba temperature, rel. vlage zraka te brzine strujanja zraka unutar sušione, a dobrim dijelom i u eventualnim većim razlikama kod jedne te iste vrsti drva s gledišta mehaničkih svojstava, difuzije vlage kao i početnog sadržaja i razdiobe vlage. Kod deblje građe dolazi to naročito do izražaja. Stoga i njezino sušenje znači težu zadaću. Pogotovu to vrijedi za tvrđe vrsti drva, kod kojih je spora difuzija i visok početni sadržaj vlage. Zbog navedenih poteškoća i opasnosti pucanja deblje građe pokušalo se pred nekih 10 godina tzv. kemijskim načinom sušenja, koji je po svojim dotadašnjim — pretežno još laboratorijskim1) — povoljnim rezultatima probudio razumljivi interes praktičara. Nešto veća praktička primjena toga postupka ostala je do danas — koliko mi je poznato — ograničena samo na američki kontinent, premda može biti od interesa za svaku zemlju s jačom drvnom industrijom. Postupak se sastoji u tome, da se vanjski, površinski sloj svježeg drva pomoću namakanja u prikladnoj otopini impregnira nekom higroskopnom tvari, na pr. kuhinjskom soli, koja će vući vlagu iz unutrašnjosti na sebe, držeći istodobno vanjski sloj razmjerno vlažnim. Ova ideja nije nova. Tako na pr. postoje dva patenta iz god. 1883. i 1894., koji zaštićuju ovakova dva postupka. Isto tako već od pamtivijeka vlada u nekim primorskim zemljama, na pr. u Japanu, običaj, da se svježe posječeno drvo prije stavljanja na zračno sušenje namače kroz dulje vrijeme — jednu godinu a i više — u slanoj morskoj vodi. Čine to i naši primorci, kad pripremaju drvo za gradnju čamaca. Poznato je također, da je dobro posipati površinu dasaka solju, da se spriječi ili bar ublaži pucanje prilikom sušenja, a već nastale sitnije pukotine na taj način se zatvaraju i prividno gube. ´) Na pr. na univerzitetskom Forest Products Laboratory u Madisonu, Wisconsin. USA. 63 |