DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb): OPLODNA SJEČA U BUKOVIM SASTOJIJNAMA (CemeHHO-jiecoceiHoe xo3fiiicTBO B 6yi(0Bbix HacayKneH«!ix) Iskorišćivanje visokih šuma vrši se kod nas uglavnom na način, da se pomladenje osigura prirodnim putom. To se postiže oplodnom i prebornom sječom. Čista sječa visokih šuma ograničava se na što manju mjeru s razloga, što ona obično ima za posljedicu potrebu umjetnog pošumljenja odnosne sječne površine, a i)rircdno je pomladenje, uz uvjet valjane oplodne sječe, mnogo uspješnije, korisnije i jeftinije od umjetnog. Naročito je važna oplodna sječa za pomladenje bukve, pa će se, s obzirom na njenu veliku rasprostranjenost i važnost kod nas, ovdje imati u vidu bukove sastojine, i to onakove, koje većinom nisu bile njegovane, već su uglavnom neurednog prebornog ili prirodnog prebornog tipa. Oplodnoj je sječi cilj, da se u prvom redu osigura što bolje prirodno pomladenje odnosne površine. Da se taj cilj postigne, treba provedbi sječe posvetiti naročitu brigu. Literatura je u ovom pogledu opsežna. No u praktičnom životu vidimo vrlo često rezultate, koji ne zadovoljavaju. Tome slabom uspjehu, odnosno neuspjehu, kriva je u mnogo slučajeva šablonska priinjena nekog od načina oiplodne sječe, bez obzira, da li on glediom na lokalne prilike staništa i sastojine odgovara ili ne. Radi boljeg razumijevanja stvari potrebno je prikazati onaj način oplodne sječe, koji je kod nas uobičajen u bukovim sastojinama. U praksi se obično razlikovao samo progalni i dovršni sijek. Rijetko je kad bio izveden između njih još jedan sijek. Kod progalnog se sijeka redovito postupalo tako, da su prvenstveno bila doznačivana za sječu stabla tanjih dimenzija, tj. potstojna i stiješnjena. Pazilo se pri tome, da za dovršnu sječu ostanu podjednako raspoređena zdrava i jača stabla kao sjemenjaci, kojima je zadaća da cijelu površinu zasiju bukovim sjemenom. U tom sijeku izvađena su i mnoga, jaka stabla, koja su bila natrula, šuplja, moguće i previše krošnjata. Ostavljeni sjemenjaci uglavnom su pripadali među najviša stabla sastojine. U sječinama na ugovore obično je progalnim sijekom vađerio oko SO´/o mase, a ostalo je ostavljeno za dovršni sijek. Ako usporedimo podatke progalnog i dovršnog sijeka na pr. za odjel 13. i 15. Drž. šumarije u ViroviLtici iz godine 1930, naći ćemo, da je progalnim sijekom izvađeno 47.361 stablo s masom od 39.605 m^ a na istoj površini dovršnim sijekom 11.522 stabla s 39.722m´´. Dakle vidimo, da je uz jednaku masu razlika u broju stabala upravo ogromna i da se progalnim sijekom vadi pretežan broj stabala. Kad se uvaži, da u starim sastojinama redovito ima velik broj stabala iz tanjih debljinskih stepena, uz spomenuti način sječe potpuno je razumljiva ovako velika razlika u broju stabala kod progalnog i dovršnog sijeka. Moglo bi se reći, da je doznaka ´počela od najtanjih stabala prema najdebljima, a tek između debelih da su ostavljeni sjemenjaci. Moglo bi se postaviti pitanje, kakove prilike nastaju takovom sječom za ostavljene sjemenjake, tj. da li je novo stanje za njih povoljno ili ne? Progalom, odnosno naglim zahvatom čovjeka u prirodnu šumu remeti se iz osnova njeno normalno stanje. Od guste biljne zajednice ostaju samo M |