DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb): OPLODNA SJEČA U BUKOVIM SASTOJIJNAMA (CemeHHO-jiecoceiHoe xo3fiiicTBO B 6yi(0Bbix HacayKneH«!ix) Iskorišćivanje visokih šuma vrši se kod nas uglavnom na način, da se pomladenje osigura prirodnim putom. To se postiže oplodnom i prebornom sječom. Čista sječa visokih šuma ograničava se na što manju mjeru s razloga, što ona obično ima za posljedicu potrebu umjetnog pošumljenja odnosne sječne površine, a i)rircdno je pomladenje, uz uvjet valjane oplodne sječe, mnogo uspješnije, korisnije i jeftinije od umjetnog. Naročito je važna oplodna sječa za pomladenje bukve, pa će se, s obzirom na njenu veliku rasprostranjenost i važnost kod nas, ovdje imati u vidu bukove sastojine, i to onakove, koje većinom nisu bile njegovane, već su uglavnom neurednog prebornog ili prirodnog prebornog tipa. Oplodnoj je sječi cilj, da se u prvom redu osigura što bolje prirodno pomladenje odnosne površine. Da se taj cilj postigne, treba provedbi sječe posvetiti naročitu brigu. Literatura je u ovom pogledu opsežna. No u praktičnom životu vidimo vrlo često rezultate, koji ne zadovoljavaju. Tome slabom uspjehu, odnosno neuspjehu, kriva je u mnogo slučajeva šablonska priinjena nekog od načina oiplodne sječe, bez obzira, da li on glediom na lokalne prilike staništa i sastojine odgovara ili ne. Radi boljeg razumijevanja stvari potrebno je prikazati onaj način oplodne sječe, koji je kod nas uobičajen u bukovim sastojinama. U praksi se obično razlikovao samo progalni i dovršni sijek. Rijetko je kad bio izveden između njih još jedan sijek. Kod progalnog se sijeka redovito postupalo tako, da su prvenstveno bila doznačivana za sječu stabla tanjih dimenzija, tj. potstojna i stiješnjena. Pazilo se pri tome, da za dovršnu sječu ostanu podjednako raspoređena zdrava i jača stabla kao sjemenjaci, kojima je zadaća da cijelu površinu zasiju bukovim sjemenom. U tom sijeku izvađena su i mnoga, jaka stabla, koja su bila natrula, šuplja, moguće i previše krošnjata. Ostavljeni sjemenjaci uglavnom su pripadali među najviša stabla sastojine. U sječinama na ugovore obično je progalnim sijekom vađerio oko SO´/o mase, a ostalo je ostavljeno za dovršni sijek. Ako usporedimo podatke progalnog i dovršnog sijeka na pr. za odjel 13. i 15. Drž. šumarije u ViroviLtici iz godine 1930, naći ćemo, da je progalnim sijekom izvađeno 47.361 stablo s masom od 39.605 m^ a na istoj površini dovršnim sijekom 11.522 stabla s 39.722m´´. Dakle vidimo, da je uz jednaku masu razlika u broju stabala upravo ogromna i da se progalnim sijekom vadi pretežan broj stabala. Kad se uvaži, da u starim sastojinama redovito ima velik broj stabala iz tanjih debljinskih stepena, uz spomenuti način sječe potpuno je razumljiva ovako velika razlika u broju stabala kod progalnog i dovršnog sijeka. Moglo bi se reći, da je doznaka ´počela od najtanjih stabala prema najdebljima, a tek između debelih da su ostavljeni sjemenjaci. Moglo bi se postaviti pitanje, kakove prilike nastaju takovom sječom za ostavljene sjemenjake, tj. da li je novo stanje za njih povoljno ili ne? Progalom, odnosno naglim zahvatom čovjeka u prirodnu šumu remeti se iz osnova njeno normalno stanje. Od guste biljne zajednice ostaju samo M |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 39 <-- 39 --> PDF |
neki njezini sastavni dijelovi, zapravo pojedina stabla, koja se uopće nisu razvila za nove prilike. Razvitak stabala u tako progaljenoj sastojini nikako ne odgovara novo stvorenom stanju. Težište je svakog pojedinog stabla previsoko, pa, ga vjetar, uz razmjerno slabo razvijeno žilje, može lako izvaliti. Kora lako strada od suncožara. U slučaju suše uslijed jakog korova slabi se snabdjevanje vrhova i viših ogranaka vodcm, te slijedi njihovo sušenje. Naravno da se radi svega toga umanjuje i sposobnost tih stabala za urod sjemenom, pa ona ne mogu ni poslužiti u dovoljnoj mjeri svrsi, koja im je namijenjena. Prema tome izlazi, da je novo stanje za ostavljene sjemenjake nepovoljno, jer oni dolaze u neprirodan položaj. Zato se od njih ne može imati onaj uspjeh, koji se očekuje. Što više, posljedice mogu biti i vrlo loše, jer uslijed obaranja po vjetru, što je — dakako — vrlo čestb slučaj, ili uslijed spomenutog slabljenja sjemenjaka, sve više svjetla dolazi do tla. Čak i u slučaju, kad ovakvi rijetki sjemenjaci dobro urode sjemenom, koje k tomu dobro isklije, često se iznenadimo, jer nakon 2—3 godine na odnosnoj površini jedva gdje možemo naći po koju biljku. Lijep primjer za to je šuma Garjeviea, na području Šumarije Vojni Križ, gdje je nakon 2 godine skoro potpuno nestalo dobro poniklog bukovog pomlatka, a pod´ bukovim sjemenjacima ostao je samo hrastov pomladak iz umjetne sjetve žira pod motiku. I u tim se sječinama iskorišćivalo u progalnom sijeku oko 50*´/o mase. Taj je procenat bio negdje veći, negdje manji, ali rezultat prirodnog pomladenja bio je približno isti, tj. na velikim površinama skoro nikakav. Posljedica toga stanja bila je, da se moralo pristupiti umjetnom popunjivanju praznina biljkama i sjemenom. Budući da su te površine imale sjevernu ekspoziciju, valjalo je i pošumljivanje praznina u većoj mjeri obaviti bukovim biljkama. Iz ovog vidimo, da je cilj odnosne oplodne sječe bio velikim dijelom promašen. Od interesa je razmotriti, što je zapravo uzrokovalo tako loše prirodno zasijevanje, odnosno propadanje bukova pomlatka. Gone smo rekli, da sjemenjaci naJkon izvršene progalne sječe dolaze u neprirodan položaj. Isto to vrijedi i za tlo, koje je — može se reći — kroz vjekove bilo šumom štićeno od sunca, pa su u njegovu humoznom dijelu za mikrofloru stvoreni najpovoljniji uslovi. Iz navedenog se primjera vidi, da je u progali izvađen preko 4 puta veći broj stabala, nasuprot onome, koji je ostao za do vršnu sječu. Redovito u takovim progalama dolazi do prejakog osvjetljenja, što ima za posljedicu bujan i obilan razvitak korova. Posebnu opasnost čini kupina (Rubus sp.), koja zauzima svježije terene, najčešće podruičje uvala i jaraka, gdje u tolikoj mjeri prekrije površinu, da onemogućuje svako zasijavanje. Njezinu razvoju se katkad i nehotice pogoduje, jer se u uvalama i jarcima obično jače progaljuje. Čini se to redovno iz razloga, što je ondje jača zasjena, kao i radi toga, što će se, kotrljanjem sjemena sa stabala na višim položajima, tamo lakše i obilnije izvršiti zasijavanje. Posljedice toga, teoretski doduše ispravnog gledanja obično su nepovoljne, jer najsvježije i najplodnije i)ovršine ostaju tako ili loše pošumljene ili potpuno prazne. Kako vidimo, pri ovome radu ne vodi se dovoljno računa o korovu, koji se neminovno naseljava na humoznim površinama, čim im se privede više svjetla. 3aš s obzirom na korov, koji nalazi naročito povoljne uslove za razvitak na svježem tlu, potreban je u takovim okolnostima osobit oprez. |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Jače bi se progaljivanje ondje smjelo vršiti samo u godini jakog uroda sjemena ili n slučaju, ako se pomladak v ^ pojavio, a to se može postići privadanjem postranog, difuznog svjetla. Rekosmo, da na svježim površinama, gdje se gusto naselila kupina, ne može doći do pomlatka; na manje svježim opet, gdje se naselio ini korov, također je zasijavanje otešćano, a negdje i nemoguće, te u koliko do zasijavanja i dođe, pomladak obično strada, jer se nalazi u naročito nepovoljnim prilikama. Na južnim i toplijim ekspozicijama, uz rijetke sjemenjake zagrijavanje može biti prejako, uslijed čega se tlo, naročito gornji humozni dio, brzo isuši. To isušivanje pomaže još korov. Na površinama, koje su manje izvrgnute suncu, jaki korov oduzimanjem vlage remeti pravilan razvoj bukovih biljki. Pomladak, koji je nastao prije progalnog sijeka i ojačao prije dolaska korova, pokazuje dobar uspjeh s razloga, što mu se žilje već dobro razvilo, pa ne može da ga korov u pogledu opskrbe vodom ugrozi svojim plićim žiljem. Baš ´činjenica, da tek ponikle bukove biljčice imadu plitko žilje, rašireno samo u gornjem sloju tla, koji u ljetno doba često oskudijeva vlagom, a ovu k tome stalno siše korov i sjemenjaci, glavni je razlog da bukovog pomlatka, pa i onoga, koji je već 2—3 godine star, može lako da nestane sa sječine. Znamo, da mrtvi pokrov tla (listinac i t. d.) priječi ishlapljivanje i da se taj pokrov u nezakorov- Ijenoj sječini pod gustim sjemenjacima dulje održi, te prema tome, naročito u doba suše, korisno djeluje na male biljke, dok je u zakorovljenim sječinama obrnuto, jer se ondje mrtvi pokrov brže rastvara. Iz navedenoga slijedi, da je jaiša pojava korova u sječini jedna od najvažnijih zapreka za valjano prirodno pomlađivanje. Korov ili priječi da sjeme dođe do tla i da se zakorijeni, ili biljci oduzima za transpiraciju bezuvjetno potrebnu vlagu. Osim toga u korovu se često u velikoj količini namnože miševi, koji ne samo da pojedu sjeme, već unište i biljke, koje iz preostalog sjemena niknu, pa čak i one, koje su već više godina stare. Starije biljke stradavaju od miševa onda, kad i>onestane hrane u sjemenu, što obično biva pod kraj zime i u proljeću. II tom slučaju miševi često ne -samo da oglođu tanje biljke kod zemlje, već potpuno pregrizn čak i deblja stabalca. Takav je slučaj čest u sječinama velikih eksploatacija, gdje su prilike za razvoj miševa najpovoljnije. Naravski, da su u ovom pogledu odlučne i pojedine godine, u kojima vremenske prilike naročito pogoduju razvoju miševa, pa se oni katkad iz polja povuku u šume. U takvim okolnostima i dobro uspjeli pomladak manjih sječina pretrpi veliku štetu. Opisat ćemo u slijedećem način oplodne sječe, koji omogućuje, pod inače jednakim prilikama i uslovima, bolji uspjeh od spomenutog načina, koji smatramo šablonskim, te koji, kako smo vidjeli, ne vodi dosta računa o prirodnim zahtjevima sastojine. Iz gore izloženog slijedi, da bi oplodnu sječu bilo potrebno obaviti tako, kako se korovu ne bi dalo maha. Za pomladak, koji se pojavljuje, potrebno je, da ima odgovarajuću količinu svjetla. Bukva, o kojoj je ovdje uglavnom riječ, lako podnosi zasjenu. Ona treba u mladosti — u prvim godinama — umjereno svjetlo, dok izvrgnuta jakom svjetlu može lako stradati. Znamo, da jačim prilivom svjetla dolazi do većeg zakorovljenja tla, a ovo da opet može biti zapreka za uspješno prirodno pomladenje. Prema tome jasno je, da privođenjem svjetla možemo ići samo do neke izvjesne granice, a to je ona, kod koje se korov počinje jače razvijati. 38 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Pred tom su granicom prilike za zasijavanje bukve još povoljne, a iza nje, to jest u slučaju jačih progala, prilike postaju sve nepovoljnije. Međutim, ovim nismo još jasno rekli i označili, gdje je granica, do koje možemo ići, jer ako se ravnamo po korovu, morali bismo prije progalu izvršiti, pa čekati godinu, dvije, dok vidimo posljedice djelovanja svjetla, odnosno reakciju tla na korov, a to je nemoguće, jer se tada greška više ne bi dala ispraviti. Pogotovo je to bilo nemoguće u sječinama bivših ugovornih područja, gdje su se oplodne sječe redovito provodile u dva sijeka, pa i u svim drugim slučajevima, gdje se sječe provode, iz bilo kojeg razloga, samo u dva sijeka. Tu granicu ni ne možemo unaprijed jasno označili, jer ona je u raznim prilikarna staništa i sastoijine različita, ali da je ne prekoračimo, moramo svakako u našem radu odabrati sigurniji put. Pod jakim se intenzitetom kod oplodne sječe u dva sijeka općenito smatra, ako se progalnim sijekom posiječe oko polovica ili više mase, a za dovršnu sječu ostavlja ostala masa. Da u slučaju obične strukture starih sastojina ne mora velik intenzitet sječe biti kriv za sve loše posljedice u oplodnoj sječi, vidjeti ćemo iz slijedećeg. Radi jednostavnosti stvari, kao i radi lakšeg prikaza, ostat ćemo kod intenziteta od 50"/o, koji je slučaj u praksi i najčešći. Uzmimo ujedno u razmatranje podatke gornjeg slučaja u području Šumarije Virovitica. Istu ovu sječu s jednakim intenzitetom mogli bismo obaviti i drugačije, nego što se to prema naprijed rečenom dogodilo. Opisani način, da naime uglavnom vadimo stabla počam od najtanjih prema debljima, može se smatrati jednim ekstremom, kod koga dolazi prilikom progaljivanja pod sječu — kako smo vidjeli — najveći broj stabala, a masa je uglavnom jednaka s masom razmjerno malog broja stabala u dovršnoj sječi. Drugi ekstrem bio bi, kad bi obrnuto radili, t. j . kad bi SC/o mase u progalnom sijeku namirili počam od najdebljih stabala, pa na niže. Taj bi drugi način svakako bio prirodniji od prvoga. Kod prvog načina, rekli smo, da preostali sjemenjaci, a L^tJoTdo-^ laže u posve neprirodno stanje, dok bi u drugom slupaju radiji^liglavnom j)^-ČO-j>0^ slično kao što radi i sama priroda, jer se u njezinoj VkoiK)Hfi3i izlučuju u prvom redu prestara stabla, te stabla, koga su viša i kon^ u radi toga jače izvrgnuta raznim vremenskim nepogodama, dok tanji debljinski stepeni, ujedno mlada stabla, ostaju uglavnom i dalje u sastojini. Svakako bi sječom, gdje bi se drvna masa progalnog sijeka namirivala samo iz najjačih stabala, među preostalima bilo stabala raznih visina, počam od najnižih do najviših. Može se stoga reći, da bi cijela sastojina, vađenjem prvenstveno najjačih stabala, imala nešto manju prosječnu visinu, pa bi joj i prosjek težišta bio niži, što bi je činilo otpornijom protiv vjetra. Pod krošnjama stabala, koja bi imala zasijavati površinu, svakako bi bilo sasvim drugačije stanje, negoli u sječini prvog ekstremnog tipa, jer bi ta stabla uživala od potstojnih i stješnjenih stabala zaštitu protiv suncožara, a i tlo bi bilo bolje zasjenjivano i branjeno od korova, klima bi u sastojini pretrpjela razmjerno najmanju promjenu, svjetla bi ipak dosta dopiralo u unutrašnjost sastojine i omogućilo bi zasijavanje bukvice, jer bi vađenjem jakih stabala nastala mnoga okna u zastoru krošanja, kroz koja bi svjetlo ulazila pod kr o š n j e. Naročito bi došlo do izražaja difuzno svjetlo. Raspadanje humusa i zasijavanje bilo bi u znatnoj mjeri omogućeno. Da je tome zbilja tako, lako se možemo uvjeriti na brojnim slučajevima u starim sastojinama, gdje su pojedina 39 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 42 <-- 42 --> PDF |
.jaka stabla ili manje skupine tili stabala slučajno iskorišćeni kao vjetrolomi ili šumska šteta, čime su stvoreni manji otvori u sastojini. Obileno se na takovim mjestima razvije lijep bukov pomladak, koji pokazuje svojim izgledom, da mu prilike naročito odgovaraju. Dakle, mi bismo u ovom drugom ekstremnom slučaju izvadili uz jednaki intenzitet progalnini sijekom mnogo manji broj stabala negoli što je izvađeno gore navedenim progalnim sijekom. Međutim i ovaj bi slučaj bio šablonski, pa bi kako svaka, tako i ova šablona mogla dovesti do nepovoljnih rezultata. Takav bi slučaj bio i onda, kad bi se iza izvjesnog roka (na pr. po ugovoru) morala obaviti i dovršna sječa, a neke površine, uslijed eventualno odveć nagusto ostavljenih stabala, ne bi imale nikakva pomlatka. Znamo, da se prilike i staništa i sastojine često mijenjaju. Svoj rad moramo stoga prilagoditi tim prilikama, moramo ih upoznati, te nastojati da stvorimo onakov odnos u svakom dijelu sastojine, uz koji će se omogućiti najpovoljnije prirodno pomladenje. Kad poznamo navedena dva ekstremna slučaja, uiedno poznamo i okvir, unutar kojeg se imamo kretati kod provedbe oplođne sieče. Prvi ekstrem (kod progalnog siieka vade se stabla počevši od tanjih stabala prema debljima) možemo mirne duše smatrati n a j n e p o v ol i n i j i m načinom provedbe oplodne sječe, pa ga kao takva treba odbaciti. Drugi ekstrem (progalnim sijekom vade se uglavnom najjača stabla), za koji pmo rekli, da je prirodniji, naliči radu u prebornoi šumi. Kako se u našem slučaju radi o sjelei, kod koje će sva stabla biti iskorišćena u nekom razmjerno kratkom vremenskom razdobliu, moramo i ovaj drugi ekstrem niodifieirati. pa ne ćemo sjeći provalnim sijekom samo naiiača stabla, već osim njih i u ostalim debliinskim stepenima. a sve s ciliem. da se omocrući što bolie zasiiavanie. Pri tome se ne ćemo u svakom slučaiu kod potstojnih i stiješnjenih stabala osvrtati ma uzrast, već će se stabla promatrati Sa stanovišta, koliko su notrebna u sas^^niini kao zaštitna stabla s (Obzirom na sjemenjake i na tlo. Tako će se negdje ostavljati i stabla loše kvalitete ili uzrasta, ako moraiu vršiti neku uzgojnu zadaću, a koJa se nrvenstveno sastoji u zaštiti tla. U tu svrhu bi se ostavljao u sječini i loši podrast. Svakako bi trebalo guste skupine podrasta i taniih stabala nrigodom progalnog sijeka prorijediti. Prorjedivanje podrasta bilo bi probitačuiie obaviti tek nakon obaranja i izradbe iačih stabala, kad je. s obzirom i na eventualne štete u njemu prilikom rušenja potonjih, .jasniia situacija. Ova naknadna sječa obično ne zadaje nikakav naročit posao, niti nosebne troškove. Od debelih stabala vadila bi se u prvom redu ona s ve-. ćim greškama, kao što su: trulež, veće šupljine, preogromne krošnje, i tek zatim jaka zdrava stabla. Naravno, da se i kod tanjih debljinsikih stepena mora voditi računa o jačoj defektnosti. Naročito je važno, da se progalnim sijekom uklone sva stabla sa plodištima bukove gube, jer ovakova naglo propadaju (postaju žrtvom vjetra), i ne mogu dočekati dovršnu sječu, jer su tada obično već potpuno bezvrijedna (bijela trulež). Ako plo dišta gube nisu vidljiva, napadnuta stabla se često poznaju po uzdužnim pukotinama, koje se obično javljaju na najvrednijem dijelu debla. U koliko bi unutar neke stare sastojine našli zdravih, dosta gustih skupina mladih stabala, koje su dobra nzrasta, potrebno je i^fkove skupine ostaviti netaknutima i uzgajati ih dalje s onim j»omlatkom, koji će tek nastati na susjednim površinama. Njihovim iskorišeanj/mi diobili bismo materijal neznatne vrijednosti, pošumljenje odnosne površine teško bi se m |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 43 <-- 43 --> PDF |
obavilo, a u mnogom bi slučaju na njihovom´ mjestu nastala loša izdauaeka šuma. Ako takve skupine ostavimo do konca slijedeće ophodnje, tvorit će one vredniji dio nove sastojine. Uostalom neka nam ne bude nikako cilj odgajati jednoličn e sastojine. U vezi s time ne treba da se plašimo takovih, za uzgoj sposobnih, odraslijih skupina, koje će za nekoliko godina stvoriti prirodnu harmoniju sa svojom mlađom okolinom i vrijednost nove sastojine samo podići. Ni ta´ksacioni obziri ne treba da prave zapreke za stvaranje nejednoličnosti u sastojini. Ovako provedena oplodna sječa imat će već na prvi pogled drugu sliku od uobičajene jednolične, šablonske sječe, u kojoj preostaju samo sjemenjaci. Kod takve će sječe, kako smo vidjeli, osim sjemenjaka biti na pomladnoj površini i mnoštvo tanjih stabala, koja će vršiti ulogu zaštite pomlatka. Potrebnu masu u progali namirujemo u prvom redu masom debelih stabala, a od tanjih će se vaditi razmjerno malen dio, uslijed čega će između ostavljenih stabala biti svuda tanjih stabala raznih dimenzija, naravski, gdje takvih u sastojini u doba progaljivanja ima. Pod tanj´m stablima razumijevamo u glavnom stabla, koja još ne smatramo sposobnim za urod sjemena ili ne u dostatnoj mjeri. Kako smo iz navedenog podatka za šablonsku oplodnu sječu vidjeli, progalnim je sijekorn izvađen ogroman broj stabala (47.361^. On je mnogo veći od broja stabala posječenih dovršnom sječom (11.522). Kod našeg načina progale na istoj bi površini, na koju se navedeni podaci odnose, svakako omjer bio sasma drugaleiji i broj bi stahala ostavljenih za đovršnu sječu sigurno znatno nadmašio broj stabala, koja se sijeku progalnim si jekom, dakako uz pretpostavku ostavljanja jednake drvne mase. U pažliivo provedenoj takvoj oplodnoj sječi ima u izobilju´svjetla za lazvoj pomlatka i rastvorhu listinca. Međutim, to svjetlo nije u tolikoj" mjeri direktno kao kod šablonske progale, već je više manje đifuzno, te kao takovo za asimilaciju važnije, od direktnog svjetla. Korov se u tim okolnostima ne će nigdje pojaviti u takoj mjeri, da bi bio opasan za pomladak. TJ koliko bi se negdje korov i pojavio u većoj mjeri, postepeno će ga nestajati i konačno nestati nakon ojačanja zaštitnih stabala. Dafele u ovom slučaju postoji i mogućnost suzbijanja korova. Kod šablonske progale u glavnom te mogućnosti nema. Svakako´ će kod našeg načina siieče nastati prilike, koje bolje odgovaraju zahtjevu sastojine kao cjeline; novo stanje tu je bliže prirodnom stanju šume nego kod šablonske progale. Ekstremni uplivi sunca i korova, koji su tako ičesti u šablonskim oplodnim sječama i koji uplivi u najvećoj mjeri priječe uspješno pomlađenje sječine, bit će ovdje ublaženi, pa će uslijed svega toga biti i uspjeh prirodnog pomlađenja povoljniji. Kod piednjeg razmatranja imali smo u vidu oplodnu sječu u dva si~´ jeka. Pokušali smo pri tome prikaza´ti, da se takva sječa može obaviti na prirodniji i prema tome bolji način, nego li se to obično događa. Naprotiv šablonski način oplodne sječe može dati i često daje vrlo loše rezultate, pa ga zato treba potpuno izbjegavati. Iz navedenoga jasno slijedi, da ss istu masu — ako je ta već uglavljena — može posjeći na dva ekstremna načina i na mnoštvo kombinacija između ova dva ekstrema. Kad je tome tako, onda nemojmo tražiti tu masu na najgori način, već na način, koji će glavnom našem cilju: prirodnom pomladenju bolje poslužiti. Ako, međutim, ne provodimo oplodnu sječu u dva već u tri ili vise sijekova, odnosno ako možemo postupati slobodno bez ikakovih posebnih M |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 44 <-- 44 --> PDF |
obveza, kao na pr. u režijskim sječinama, onda je rad lakši i dade se provesti mnogo savršenije u pogledu glavne svrhe oplodne sječe, t. j . postizanja što boljeg prirodnog pomladenja, U tom ćemo slučaju svakako početi s pripravnim sijekom, vadeći pri tome u glavnom defektna stabla. I ovdje će pogotovo vrijediti naprijed istaknuto načelo, da sječivu masu i kod svakog daljnjeg sijeka tražimo u prvom redu u stablima jačih dimenzija, a od tanjih da uklanjamo samo ona, koja su u propadanju ili smetaju zasijavanju ili već naseljenom pomlatku. Prema tome, tanja bi stabla imala pretežnim dijelom biti uklonjena tek na koncu, t. j . zadnja. U vrijeme pripravnog sijeka obično još nema prirodnog pomlatka, pa ne će moći biti u njemu, prilikom obaranja nikakva šteta. Obaranjem se oštećena stabla kod daljnjih sijekova postepeno uklanjaju. Uslijed jačeg ulaska svjetla, povodom pripremnog sijeka, kao i postepenih daljnjih sijekova svakako će se pojavljivati prirodni pomladak, na koga ćemo morati sve više paziti i u pogledu privađanja svjetla i u pogledu čuvanja od štete prilikom obaranja. U koliko se pomladak negdje pojavi u većim grupama, ili od ranije postoji, moći će mu se privađati više svjetla postepenim vađenjem u prvom redu jačih sjemenjaka, pod kojima se pomladak- naselio. Zaštitna stabla, dakle ona tanja, uklanjaju se kasnije. Ovakvom sječom deblja stabla postepeno nestaju, pa prilikom zadnje sječe većinom imamo tanja stabla. Tokom godina nastali pomladak, odnosno pojedine njegove skupine, bivat će sve jače. Pod konac sječe ostat će još u pomlatku većinom samo zaštitna stabla, u koja pripada i podrast. Obaranjem tanjih stabala na koncu oplodne sieče ne će se počiniti nikakva naročita šteta pomlatku, jer su krošnje tih stabala malene, a mogu ´^e lako obarati, kud se ecd hoće. Kod šablonskog načina oplodne sječe krupni siemenjaci prilikom dovršne sieče redovito unište i sataru, odnosno jako oštete velik dio pomlatka. Što je pomladak veći, to su takove štete veće. Baš u ovom važnom pogledu prednost je našeg načina očigledna, jer je njime osigurana naiveća mosuća zaš^^ita nomlatka, .a to svakako spada među najvažnije ciljeve oplodne sječe. Nije dosta da se sieena površina prirodno pomladi, već je važno, da se pomladak u što boljem stanju cdrži, jer ćemo samo u tome slučiaju moći očekivati bolji gospodarski uspjeh u budućnosti. Našim načinom sječe stvoren je prirodniii prijelaz od stare šume u mladu, koia ima sve uslove za povoljan daljnj razvitak. Kod njega je tlo naročito čuvano i ono svoin snagu zadrži u mnogo boljem stanju nego što je to kod šablonske sječe. U vezi sa izloženim mogli bismo konačno ustvrditi, da vrši štetan rad onaj tko u početku oplodne sjeiše uklanja tanja stabla, bez jačeg i opravdanog razloga. Što se tiče trajanja pomladnog razdoblja, odlučni su razni momenti. U koliko se radi o pretvaranju bukovih sastojina u mješovite bukove i hrastove, svakako se mora osobita pažnja posvetiti hrastu, da ga se ne ostavi predugo u jačoj zasjeni, čime bi bukva ojačala, pa bi hrast konačno postao njenom žrtvom. Raznoličnost staništa ima također upliv na trajanje pomladnog razdoblja, pa će ono biti duže na zbijenom i teškom tlu. kraće na rahlom i svježem, duže u slučaju propadanja pomlatka od miševa ili bolesti (Phytophthora omnivora i dr.). Trajanje pomladnog razdoblja ovisi i 0 dosadanjem postupku s odnosnom sastojinom, pa će se tamo, gdje su vršeni izvjesni radovi ili je, bilo zbog čega, nastao dobar 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 45 <-- 45 --> PDF |
pomladak, moći sječe obaviti u kraćem vremenu. Primjećuje se, da pojava pomlatka u pojedinim dijelovima sastojine nikako ne znači, da se mora svakom tome pomlatku pomoći, ako bi jače iskorišćivanje bilo protivno etatnim odredbama. Propisana masa će se tražiti u onim stablima, čije je uklanjanje najhitnije s obzirom na pomladak. Zato moramo dobro poznati odredbe privrednog plana, te ih tokom sjeiJe stalno imati u vidu. Radi dovađanja u sklad našeg rada s tim odredbama ne ćemo, primjerice, pogodovati naglom razvitku pomlatka jačim progaljivanjem, ako imamo dosta za sječu predviđenih površina, koje su dobro pomlađene i pomladak jak, već ćemo sječe vršiti na tim površinama. Da bi što bolje bila provedena zagovarana sječa, potrebno je, da je provodi lice, koje je struično sposobno i dobro u rad upućeno. Nikako se takav rad ne bi smio povjeriti neukom ili slabo upućenom osoblju i početnicima. Tek kad se odnosno osoblje dobro snalazi u raznim prilikama sastojine, može mu se povjeriti samostalan rad, ali i tada samo uz čestu kontrolu. Pri tom je radu važno, da se svaka skupina stabala analizira i ocijeni važnost pojedinih stabala sa uzgojnog gledišta, odnosno sa gledišta eventualne funkcije u oplodnoj sječi, naročito uvažavajući pri tome stanje tla. Tamo, gdje se javlja kupina u već sklopljenoj sastojini. znači, da je tlo svježe, pa se ima izbjegavati jače otvaranje ovakovih skupina, doklegod nije tlo pomlađeno, jer će inače pomlađivanje biti osujećeno. U ovakovim slučajevima treba radije otvarati susjedne skupine, pa će postrano svjetlo omogućiti zasijavanje tih skupina, a da kupina ne će previše ojačati. Primjećuje se, da se često i šablonskom sječom postigne dobar uspjeh pomlađen ja, što je redovito slučaj kod sječa, koje se provode u više faza ili kod one s dvije faze, ali s umjerenom progalom, a i u slučaju jake pro- gale, ako je ova provedena one godine ili u blizini godine, kad je bukva obilno urodila. Međutim, kako smo spomenuli, često se takva sječa ne može nazivati uspjelom, jer pomladak redovito strada kod dovršne sječe. Nadalje u predgorju i na pitomim brežuljcima, koji se nadovezuju na nizine, gdje grab pojedinačno prati bukvu i redovito zauzima doline, šablonska oplodnja sječa često izgleda uspjelom, jer je pod sjemenjacima bukve nastaoi gust pomladak. Ako takav pomladak pofmnije pregledamo, osvjedočit ćemo se, da je on u glavnom grabov, a nastao je tako, da ga je vjetar nasijao po cijeloj sječini. U spomenutim predjelima iskorišćivanje na uobičajeni način, uz jak progalni sijek, ima neminovno za posljedicu stvaranje čistih grabika. Da ovakav ishod oplod^e sječe zapravo znači neuspjeh, a za gospodarstvo nazadak i gubitak, slijedi nepobitno, ako se uvaži, da grab ima mnogo manji prirast od bukve, a i tehnička uporaba mu je znatno manja, U mladosti doduše grab naglo raste i obično brzo nadvisi ostale vrste, osobito bukvu, pa ako je još i gusto nikao, znači naročitu opasnost za vrednije vrste. Bukva u ovakovu pomlatku zaostane, ali se održi dugi niz, 20 i više godina, pa joj se može lako kod čišćenja i prorjeda pomoći, ako se oslobodi sječom graba. Međutim kod prorjeda smo često imali priliku vidjeti, da se na ovakovim pomlađenim površinama obično ne pazi na bukvu, već se njena" stabalca posijeku za volju jačih grabovih, te tako umjesto da grešku loše oplodne sječe ublažimo, zlo još pogoršavamo, pogodujući manje vrijednoj vrsti. Da se prevlast graba zai)riječi, valja kod osnivanja nove sastojine, u našem slučaju kod oplodne sječe voditi o grabu posebnu brigu, te glede njegova pravovremenog suzbijanja poduzeti potrebite mjere. 43 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Znamo, da grab spada među one vrste, koje dobro podnose zasjenu^ ali i to, da je u tom pogledu slabiji od bukve. Njegove biljčice već u prvim godinama trebaju dosta svjetla, dok bukva u prvim godinama traži umjereno svjetlo. Nadalje, grab često rodi, skoro svake godine, i sjeme mu vjetar na daleko raznese, pa njegove biljke nalazimo i tamo, gdje u blizini nema starijeg grabovog stabla. Bukva rijetko rodi i zasijava samo najbližu okolinu, u glavnom samo prostor pod krošnjom. Grab ima i to svojstvo, da mnoge njegove biljčice u zasjeni izdrže više godina, a da se uopće dalje ne razvi.jaju, pa ih jedva možemo opaziti, ali čim se privede dosta svjetla, kao da se probude, bujno se dalje razvijaju. Baš navedena svojstva graba imadu za posljedicu, da u jačim progalama, prije nego li se naselio bukov pomladak, često naglo izbije grab, koji priječi naseljavanje bukve. Iz navedenoga lako je stvoriti zaključak glede postupka kod provedbe oplodne sječe u onim bukvicima, gdje prijeti pogibelj od graba. Nastojat ćemo, ida se privede toliko svjetlai, kod kojeg mo-že bukva da se razvija, a grab ne. To se može najbolje postići opisanim načinom oplodne sječe. Kod njega se osigurava veća zasjena nego koid šablonskog načina. Ovakovom sječom ćemo grab zaustaviti u razvoju i pogodovati bukvi. Svakako će se i uz ovakav način sječe naći dovoljno grabova pomlatka, no taj će imati sporednu ulogu, a takova mu i pripada. Nema dvojbe, da se na opisani način može sječa provesti samo u onom slučaju, ksd su u staroj sastojini zastupani razni debljinski stepeni, kao što je to obično u starim nenjegovanim sastojinama bukve. Međutim, i u takvim starim sastojinama ima manjih ili većih skupina stabala bez tanjih debljinskih stepeni, odnosno i bez potstojnih stabala, jer su ta šumskom štetom ili inače nestala iz sastojine. NaroiJito je to slučaj u sastojinama, gdje je u prošlosti vršeno prorjeđivanje. Znamo da su kod prorjeda bila u prvom redu uklanjana potstojna i jako stiješnjena stabalca i manja stabla, a baš ta bi znatnim dijelom trebali kod naše oplodne sječe radi zaštite pomlatka. Prema tome stoji, da takav rpd u prorjedama nije nikako u skladu s našim radom u oplodnoj sječi, pa bi prema tome, uz ovakav rad, opisani način oplodne sječe ostao u budućnosti neprovediv, ili bi jedva gdje mogao doći do ozbiljne primjene, zbog čega bi mu se mogla osporavati i važnost. , Osjećamo prema tome. da svakako mora postojati veza u radu oko njege sastojina sve do njihove zrelosti s onim radom, kojim se konačno iskorišćuje uzgojena sastojina, odnosno veza između prorjeda i oplodne sjdče. Odmah ćemo izjaviti, da prorjede, kako su se vršile ili se često vrše kod nas, ne odgovaraju današnjem stanovištu nauke. O tome smo već iznijeli mišljenje u Šumarskom listu od god. 1937. br. 10, pa upućujemo čitatelia na odnosni članak. Način prorjede, koji zagovaramo, štedi potstojna i stiješnjena stabla, dok se prorjedni materijal traži u glavnom medu jačim stablima pogodujući u^djek onima, koja će dati vrednije sortimente. Iz toga slijedi, da će jedan dio tanjih stabala ostati i za konačno iskorišćivanje sastojine. Tz potstojne i stiješnjene sastojine vadi se samo ono, što obamire ili inače smeta. Ovaj dio sastojine služi i kao rezerva za sluieaj kakve nepogode, koja bi zadesila koije stablo iz dominantnog dijela, a naročito i stalno dobro dolazi za što potpunije iskorišćenje svjetla, koje kod visokih prorjeda prolazi između krošanja glavnih stabala, radi čega će r^aravski mnoga stabla između stiješnjenih tokom dugog niza godina pre- M |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 47 <-- 47 --> PDF |
laziti među dominirajuća. Uz takovu strukturu sastojine, koja ima stabala i´aznih visina, omogućeno je elastično i racionalno obavljanje prorjeda. Na ovaj način, uz dobru zaš´titu tla i najbolje iskorišćenje svjetla, prirast će biti jak, odnosno znatno jači nego li kod prorjeda, kod kojih se uklanja sitni dio sastojine. ´ Moglo bi se misliti, da u bukovim sastojinama potstojna stabla ne mogu dugo da se održe, jer bi morala propasti pod zasjenom dominirajuće sastojine. To bi se često i dogodilo, kad ne bi bilo prorjeda, kojima se stalno regulira odnos u sastojini, jer se prorjede — bar u mnogim našim krajevima — mogu redovito provoditi. 1 prirodne bukove sastojine, u kojima se nije nikad ništa radilo u uzgojnom pogledu, pokazuju raznoličnu strukturu u pogledu debljinskili i visinskih, stepena. Dakako, da se može održati raznoli&na struktura i u uzgajanim šumama. Naravno, da se tokom duge ophodnje jiotstojna sastojina i naknadno stvara uplivom pror rjeđa, elementarnih nepogoda, povodom snjegoloma, vjetroloma, leda, zareznika, požara i t. d. Vidimo, da između rečenog načina prorjeda, koji inače najbliže stoji H e okovo m načinu slobodnih prorjeda, i oplodne sječe, koju zagovaramo, postoji velika sličnost, zapravo da je ovakav naičin sječe nastavak odnosnog načina prorjedivanja. Takova oplodna sječa ujedno opravdgLva ostavljanje potstojnog i stiješnjenog materijala prilikom prorjeda, jer se zna i za njegovu važnu konačnu ulogu. Time je uspostavljena veza između prorjeda i konačnog iskorišćenja sastojine. Tamo, gdje struktuta sastojine nije povoljna, gdje na pr. prevlađuju jaka stabla, provest će se također sječa, u koliko je god moguće prema izloženom. Naravno, da će u takovim skupinama morati ostati pojedina jaka stabla i do zadnje sječe, ali to ostajanje ima i svoje uzgojno opravdanje. U svakom slučaju moramo računati s postojećim stanjem i prema njemu udesiti svoj rad. Opisanim načinom oplodne sječe najbolje je zaštićen pomladak od žege, mraza i korova, a naročito od oštećivanja i ništenja prilikom izradbe i izvoza. Dakle, udovoljava se najviše baš najvažnijim potrebama, odnosno glavnom cilju oplodne sječe: uzgoju valjanog pomlatka. Co/(epxaHMe: CeMeHHO-JiecoceMHoe xo3flM´CT60 B 6yK0Bbix «aca>KfleiHH3X peKoivieH/ iveMoe aBTopoiM STOH craTbH HecKOJibK´O lOT^HMaercH OT cnocoća KaKHM TaKOBOe 06bIMHO 3fleCb np-OBOAHJIGCb. PaHbiue npH nep´BOH ceMeHHOH py6iKe yAajiHJiMicb ^rHereHHbie aepeBbH a c HHMH BMecTe H HeKOTopbie M3 rocn´OflCT´Byiomer´0 (Knacca. AsTop npefljiaraer y>Ke npn nepaoM ceMeHHOH pvČKe sbiĆMpaTb riiaiBHbim oSpaaoM flepcBbH H3 rocnoACTBVloinero KJiacca. noc;ieflyioinHe cemeeHbie Bbipy6KH TO>Ke npoBOflHJiHCb no TO!viy « TaKiH´M o6pa30iM AJIH nocjieneeH o6ceMeHMTe;ib´HOH Bbipy6KH ocTajiMCb 6bi TOjibKO cpaBiHHTejibHO TOHKMe flepeBbfl TaK KaK Bce AepcBbH H3 roon:Ofl!CTByioinero Knacca 6bi;iM ću y^e Bbrpy6;ieiHbi; noa HHMH čbi jvior pasBHTbca MOJioflHHK, KQ- TopHH 6bi iMeHbuie CTpaflaji or K0«emHOH |Bbipy6KH HMeHHO BCAeflCTBMe TOTO MTo ocTaflHCb 6bi TOJTbKO MeHee Kpyn(Hbie AepsBbji. ,/ 45 |