DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Jače bi se progaljivanje ondje smjelo vršiti samo u godini jakog uroda
sjemena ili n slučaju, ako se pomladak v ^ pojavio, a to se može postići
privadanjem postranog, difuznog svjetla.


Rekosmo, da na svježim površinama, gdje se gusto naselila kupina,
ne može doći do pomlatka; na manje svježim opet, gdje se naselio ini korov,
također je zasijavanje otešćano, a negdje i nemoguće, te u koliko do
zasijavanja i dođe, pomladak obično strada, jer se nalazi u naročito nepovoljnim
prilikama. Na južnim i toplijim ekspozicijama, uz rijetke sjemenjake
zagrijavanje može biti prejako, uslijed čega se tlo, naročito gornji
humozni dio, brzo isuši. To isušivanje pomaže još korov. Na površinama,
koje su manje izvrgnute suncu, jaki korov oduzimanjem vlage remeti
pravilan razvoj bukovih biljki. Pomladak, koji je nastao prije progalnog
sijeka i ojačao prije dolaska korova, pokazuje dobar uspjeh s razloga,
što mu se žilje već dobro razvilo, pa ne može da ga korov u pogledu opskrbe
vodom ugrozi svojim plićim žiljem. Baš ´činjenica, da tek ponikle
bukove biljčice imadu plitko žilje, rašireno samo u gornjem sloju tla, koji
u ljetno doba često oskudijeva vlagom, a ovu k tome stalno siše korov i
sjemenjaci, glavni je razlog da bukovog pomlatka, pa i onoga, koji je već
2—3 godine star, može lako da nestane sa sječine. Znamo, da mrtvi pokrov
tla (listinac i t. d.) priječi ishlapljivanje i da se taj pokrov u nezakorov-
Ijenoj sječini pod gustim sjemenjacima dulje održi, te prema tome, naročito
u doba suše, korisno djeluje na male biljke, dok je u zakorovljenim
sječinama obrnuto, jer se ondje mrtvi pokrov brže rastvara.


Iz navedenoga slijedi, da je jaiša pojava korova u sječini jedna od
najvažnijih zapreka za valjano prirodno pomlađivanje. Korov ili priječi
da sjeme dođe do tla i da se zakorijeni, ili biljci oduzima za transpiraciju
bezuvjetno potrebnu vlagu. Osim toga u korovu se često u velikoj količini
namnože miševi, koji ne samo da pojedu sjeme, već unište i biljke, koje
iz preostalog sjemena niknu, pa čak i one, koje su već više godina stare.
Starije biljke stradavaju od miševa onda, kad i>onestane hrane u sjemenu,
što obično biva pod kraj zime i u proljeću. II tom slučaju miševi često
ne -samo da oglođu tanje biljke kod zemlje, već potpuno pregrizn čak i
deblja stabalca. Takav je slučaj čest u sječinama velikih eksploatacija,
gdje su prilike za razvoj miševa najpovoljnije. Naravski, da su u ovom
pogledu odlučne i pojedine godine, u kojima vremenske prilike naročito
pogoduju razvoju miševa, pa se oni katkad iz polja povuku u šume. U
takvim okolnostima i dobro uspjeli pomladak manjih sječina pretrpi
veliku štetu.


Opisat ćemo u slijedećem način oplodne sječe, koji omogućuje, pod
inače jednakim prilikama i uslovima, bolji uspjeh od spomenutog načina,
koji smatramo šablonskim, te koji, kako smo vidjeli, ne vodi dosta
računa o prirodnim zahtjevima sastojine.


Iz gore izloženog slijedi, da bi oplodnu sječu bilo potrebno obaviti
tako, kako se korovu ne bi dalo maha. Za pomladak, koji se pojavljuje,
potrebno je, da ima odgovarajuću količinu svjetla. Bukva, o kojoj je ovdje
uglavnom riječ, lako podnosi zasjenu. Ona treba u mladosti — u prvim
godinama — umjereno svjetlo, dok izvrgnuta jakom svjetlu može lako
stradati. Znamo, da jačim prilivom svjetla dolazi do većeg zakorovljenja
tla, a ovo da opet može biti zapreka za uspješno prirodno pomladenje.
Prema tome jasno je, da privođenjem svjetla možemo ići samo do neke
izvjesne granice, a to je ona, kod koje se korov počinje jače razvijati.


38