DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Jače bi se progaljivanje ondje smjelo vršiti samo u godini jakog uroda sjemena ili n slučaju, ako se pomladak v ^ pojavio, a to se može postići privadanjem postranog, difuznog svjetla. Rekosmo, da na svježim površinama, gdje se gusto naselila kupina, ne može doći do pomlatka; na manje svježim opet, gdje se naselio ini korov, također je zasijavanje otešćano, a negdje i nemoguće, te u koliko do zasijavanja i dođe, pomladak obično strada, jer se nalazi u naročito nepovoljnim prilikama. Na južnim i toplijim ekspozicijama, uz rijetke sjemenjake zagrijavanje može biti prejako, uslijed čega se tlo, naročito gornji humozni dio, brzo isuši. To isušivanje pomaže još korov. Na površinama, koje su manje izvrgnute suncu, jaki korov oduzimanjem vlage remeti pravilan razvoj bukovih biljki. Pomladak, koji je nastao prije progalnog sijeka i ojačao prije dolaska korova, pokazuje dobar uspjeh s razloga, što mu se žilje već dobro razvilo, pa ne može da ga korov u pogledu opskrbe vodom ugrozi svojim plićim žiljem. Baš ´činjenica, da tek ponikle bukove biljčice imadu plitko žilje, rašireno samo u gornjem sloju tla, koji u ljetno doba često oskudijeva vlagom, a ovu k tome stalno siše korov i sjemenjaci, glavni je razlog da bukovog pomlatka, pa i onoga, koji je već 2—3 godine star, može lako da nestane sa sječine. Znamo, da mrtvi pokrov tla (listinac i t. d.) priječi ishlapljivanje i da se taj pokrov u nezakorov- Ijenoj sječini pod gustim sjemenjacima dulje održi, te prema tome, naročito u doba suše, korisno djeluje na male biljke, dok je u zakorovljenim sječinama obrnuto, jer se ondje mrtvi pokrov brže rastvara. Iz navedenoga slijedi, da je jaiša pojava korova u sječini jedna od najvažnijih zapreka za valjano prirodno pomlađivanje. Korov ili priječi da sjeme dođe do tla i da se zakorijeni, ili biljci oduzima za transpiraciju bezuvjetno potrebnu vlagu. Osim toga u korovu se često u velikoj količini namnože miševi, koji ne samo da pojedu sjeme, već unište i biljke, koje iz preostalog sjemena niknu, pa čak i one, koje su već više godina stare. Starije biljke stradavaju od miševa onda, kad i>onestane hrane u sjemenu, što obično biva pod kraj zime i u proljeću. II tom slučaju miševi često ne -samo da oglođu tanje biljke kod zemlje, već potpuno pregrizn čak i deblja stabalca. Takav je slučaj čest u sječinama velikih eksploatacija, gdje su prilike za razvoj miševa najpovoljnije. Naravski, da su u ovom pogledu odlučne i pojedine godine, u kojima vremenske prilike naročito pogoduju razvoju miševa, pa se oni katkad iz polja povuku u šume. U takvim okolnostima i dobro uspjeli pomladak manjih sječina pretrpi veliku štetu. Opisat ćemo u slijedećem način oplodne sječe, koji omogućuje, pod inače jednakim prilikama i uslovima, bolji uspjeh od spomenutog načina, koji smatramo šablonskim, te koji, kako smo vidjeli, ne vodi dosta računa o prirodnim zahtjevima sastojine. Iz gore izloženog slijedi, da bi oplodnu sječu bilo potrebno obaviti tako, kako se korovu ne bi dalo maha. Za pomladak, koji se pojavljuje, potrebno je, da ima odgovarajuću količinu svjetla. Bukva, o kojoj je ovdje uglavnom riječ, lako podnosi zasjenu. Ona treba u mladosti — u prvim godinama — umjereno svjetlo, dok izvrgnuta jakom svjetlu može lako stradati. Znamo, da jačim prilivom svjetla dolazi do većeg zakorovljenja tla, a ovo da opet može biti zapreka za uspješno prirodno pomladenje. Prema tome jasno je, da privođenjem svjetla možemo ići samo do neke izvjesne granice, a to je ona, kod koje se korov počinje jače razvijati. 38 |