DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 49 <-- 49 --> PDF |
žila kao sjedala velikom tetrijebu, ou se iselio, jer više nije nalazio uvjeta za daljnji tamošnji boravak. Međutim, i tamo gdje postoji jednakodobn i oblik visoke šume, šumsko-uzgojni pothvati redovno mogu biti istodobno lovno-uzgojne naravi i obratno. Tako se može putem ispravnog njegovanja sastojine mnogo učiniti za održanje zdravog tla. Lagano potravljenje održava tlo uvijek; zdravim, a usto daje dobru pašu. Pravovremenim podsadom bjelogorigne sastojine vrstom, koja podnaša zasjenu, omogućuje se zaštita tla i pomaže sastojina. Naročito bukva i grab, a također i jarebika, imaju blagotvorne posljedice za sastojinu -i tlo, a ujedno i za divljač. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem averziju nekih šumara prema divljim voćkama . Gdje je god koje stablo divljeg voća, oni ga često nemilosrdno prilikom prorjeda ili inače vade iz sastojine. Međutim, plodovi su divljaka od velike važnosti za prehranu divljači. Oni su dobra hrana za medvjeda i jazavea, lisicu i kunu, za jelena i srnu, te zeca i puha. Njima se hrani pernata, a još više crna divljač. Osim toga divlje voćke daju prilično vrijedno tehničko drvo. Divlja kruška, a pogotovo trešnja u sklopljenoj sastojini poprima uzrast ostalog šumskog drveća, t. j . ima visoko deblo i malu krošnju. Divlj e voćk e treba ostavljati prilikom obnove šume. Osim toga treba ih uzgajati naročito po rubovima šuma. Radi dovoljnog svijetla tu one ranije i obilnije rađaju. Dakako, da bi od velike koristi bilo za uzgoj divljači i plansko podizanje plemenitog voća. Šumske livade na prikladnim tlima valjalo bi zasaditi jabukama kasno dozrijevajućih sorta. Daljnja korist za divljač bila bi i u toime, što se voćke moraju svake zime okljaštriti i krošnja prorijediti, a u još zelenoj kori odsječenih grana sadržana je zdrava hrana. U plodonosna stabla pripada i pitomi kesten. Njemu bi u ovome pogledu također valjalo posvetiti više pažnje. Sve drveće mekih listača svojim pupovima, izbojcima i korom daje dobru hranu za divljač. Od najnovijega doba prestao je i kod nas fanatizam za istrebljenjem mekoga drvlja. Ono se, doduše, podržava u glavnom sa čisto šumsko-uzgojnog stajališta. Veza između valjanog sastojinskog gospodarenja i dobrog stanja plemenite divljači tako je čvrsita, da se može reći: šumsko gospodarenje vođeno na podlozi prirodni h zakon a ujedno je najbolje gospodarenje, jer ono snizuje šumsku š´tetu, koju čini divljač, na podnošljivu mjeru, a divljači pruža najprikladnije prirodne uvjete za život. U prebornim šumama šumar, koji je lovac, može djelovati u pravcu njegovanja i pridizanja lova sa malim sredstvima. Tako može postaviti visoka sjedala na bukova i javorova stabla u progalinama starih sječa, uz rubove čistina, uz svijetle pruge i na poznatim prolazima divljači i t. d. Odatle, a osobiito uz pomoć strviništa, može na najsigurniji način i bez uznemirivanja ostale plemenite divljači postrijeljati suvišne grabežljivce, kao što su vukovi i lisice. To je podjedno i najispravniji način lova na kralja naše divljači: medvjeda (lovom u brlogu nastradaju i poginu većinom medvjedice, koje doje mečad). Takova visoka sjedala u planinskim šumania dobro će nam doći i za motrenje jelenske divljači, točnije kraškog jelena u šumama Gorskog Kotara, čijem uzgoju moramo posvetiti najveću pažnju, te ga otuda razmnožiti i po ostalim šumama našeg visokog krša. i7 |