DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 51 <-- 51 --> PDF |
LEA SCHMIDT (Zagreb): DVA VAŽNA ŠTETNIKA NA TOPOLAMA (JlBa nawnbix spejiHTein na ronojinK) Mlade, 5—20 godišnje topole u šumskim kulturama, parkovima i drvoredima mnogo stradavaju od t o p o 1 o v e s t r i z i b u b e (Saperda carcharias L.) i topolove staklokrilke (Sesia apiformis Clerck.). Njihove ličinke buše hodnike u drvu topola. Na najdonjem dijelu napadnutoga debla, tik zemlje, izrastu nepravilne i kvrgaste otekline -poput rakastih tvorevina, a rupe, iz kojih ispada grizotina, upozoruju na štetnika. Odrasla t o p o I o v a s t r i z i b u b a diuga je 22—30 mm. Ona je crna, a obrasla je gustim sivo-žutim do smede-žutim dlakama. Pokrilje joj je šire od nadvratniOig štita. Ticala su,joj dlakava. Ona su kod mužjaka duga kao tijelo, a kod ženke nešto su kraća. Pokrilje mužjaka suzuje se na kraju naglije nego pokrilje ženke. Ličinka je topolove strizibube oko 38 mm duga, glatka, s rijetkim dlakama, sjajna, žuekasto-bijele boje, s crvenkaisto-smedom i jako hitiniziranom glavom, predprsjem i vrlo kratkim ticalima. Glava (sa snažnim čeljustima) znatno je uža od pređiprsja, te ima na svakoj strani po jedno jasno vidljivo oko. Generacija je dvogodišnja, tako da se odrasla strizibuba zakukulji tek trećeg proljeća. Prije toga načini ona iz komadićaka grizotina komoricu. Kao kukuljica miruje 2—3 tjedna. Topolova strizibuba napada sve vrste topola, a najviše crnu topolu (Populus nigra), trepetijiku (P. tremula) i kanadsku topolu (P. canadensis). Napada i vrbe, ali rjeđe. Oštećuje redovno samo deblo i jače korijenje biljaka i štab a laća glatke kore, a kadšto i grane starijih stabala. Odrasli kukac leti i odlaže jaja u junu i julu. Zadržava se na deblima, granama i lišću napadnutog drveća. Kroz to vrijeme izgrize u lišću rupe nepravilnih rubova i promjera do 1,5 cm. Ženke odlažu jaja pojedinačno na koru, većinom na najdonji dio debla. Mlade ličinke progrizu koru i prave nepravilne hodnike u poisljednjim godovima đrveta; kasnije one prodru dublje u drvo, gdje buše prema gore široke hodnike, koje djelomično ispune grizotinom. Ti su hodnici ovalnog poprečnog presjeka. Dugačke smeđe-žute komadiće grizotine izbacuju od vremena do vremena kroz jedan otvor napolje. Napadnute topole, naročito one manje otporne, brane se stvaranjem novog staničja oko hodnika, što izvana liči na rakastu tvoirevinu. Takve su toipole boležljiva izgleda, mladi im izbojci ugibaju, a lišće se kovrča. Štete su od topolove strizibube vrlo velike. Jače napadnute biljke i stabalca ili se posuše, ili ih vjetar prelomi. Jači su primjerci otporniji prema vjetru, pa se dulje održe. Topolova strizibuba raširena je u cijeloj Srednjoj i Južnoj Evropi, a dopire i do Skandinavije, Sibirije i Kavkaza. Naročito su velike štete na topolovim kulturama u Švedskoj, gdje se topole uzgajaju u većem opsegu radi industrije žigica. Godine .1914. nedaleko Carrare u Italiji uništio je taj štetnik velike površine 15-godišnjih topola, tako da se drvo nije moglo upotrebiti ni kao građevni ma´terijal ni kao materijal za proizvodnju celuloze. I u našim topolovim kulturama takve su štete dosta velike. Najsigurnija mjera za uništavanje topolove strizibube sastoji se u pravovremenoj sječi napadnutih stabala. Pojedina stabalca u rasadnicima 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 52 <-- 52 --> PDF |
i parkovima mogu se očuvati tako da im se početkom juna do visine od 1,5—2 m nam^aže i>rid,anak smjesom od Ijepka, vapna i kravljih izmetina ili smjesom od zemnog ulja i 2´´/o duhanskog ekstrakta. Time se sprečava štetniku odlaganje jaja na koru. Da mlada ličinka ne proširi dalje svoj hodnik, izreže se zajedno sa napadnutim dijelom drva. Nastalu ranu treba premazati voskom. Ličinku možemo uništiti i guranjem žice u hodnik. "U junu i julu treba tresti odrasle kukce s drveća, naročito s onog, koje je već izbušeno. Prirodni su neprijatelji topolove strizibube žune i osa Xorides cornutus Rtzb. Drugi je 2aiačajan štetnik na topoli topolova staklokrilka. To je leptir iz porodice staklokrilaca (Sesiidae). Njena gusjenica buši hod- Iiike poput ličinke topolove strizibube. Leptir se razlikuje od ostalih staklokrilaca po znatno kraćem sisalu i snažnom tijelu. Dugačak je do 17 mm, a raširena krila mjere do 45 mm. Krila su mu bez Ijuštica i prozirna su poput stakla (samo se kod mladih leptira nalaze na prednjim krilima razbacane Ijuštice). Glava i zadak leptira žuti su poput limuna (prvi i četvrti članak zatka, kao i stražnji rubovi ostalih članaka su modro-crni ili smede-crni). Rijetki su primjerci leptira, koji imaju posve crni zadak. Ticala su crna, prema unutra rđasto-smeđa; kod mužjaka imaju na svakom članku kratki listioasti nastavak. Prsa su crna i imaju sa svake strane po jednu žutu i uglastu mrlju. Rubovi su krila, te žilice i Ijuštice mladih leptira rdasto-smeđe boje. Noge su crne i imaju smeđe dlake. Gusjenica je topolove staklokrilke smeđe-bijele boje s nejasnom smeđom prugom na leđima i orijetkim dlakama na čitavom tijelu. Mrlja na nadvratnom štitu kao i zadnji članak zatka nešto su tamnije-smedi. Glava je velika, tvrdo hitinizirana i crno-smeda. Na njoj je 6 očiju poredanih u polukrug, te kratka ticala od 2 članka. Prvi članak prsiju je četverouglat i zamjetljivo veći i tvrdi od ostalih. Gusjenica je s leđne strane malo zaobljena, na trbušnoj posve plosnata, ima 16 nogu, a duga je 35—50 mm. I topolova staklokrilka napada sve vrste topola, naročito crnu topolu i trepetljiku. Napada i vrbe. Rijetko oštećuje druge listače (lipu, brezu, jasen). Od njenih gusjenica stradava drveće u parkovima, drvoredima i rasadnicima, a naročito onda, kad se pojavljuje zajedno s topolovoim strizibubom. Leptiri su tromi i lete kod nas u junu i julu. Pare,se samo noiću. Ženke odlažu na pridanak, ili gomjiu čest korijenja pojedinačno oko 1200—1800 jaja. Jaja su vrlo sitna (oko 0,75 mm), duguljasta i tamno smede-crvena. Kod odlaganja jaja ženka se postavi na podlogu glavom prema gore, krilima pritisne malo zadak i iz leglice ispušta jedno po jedno jaje. Rjeđe odbacuje jaja u lijetu. Ako ženka odlaže jaja u zemlju, onda to čini tako da leglicu uvuče u zemlju jedan cm duboko i jaja ostavi na gornjoj česti korijena. Zato možemo ulazne rupe od gusjenice često naći jiod zemljom u dubini od 1 cm. Nakon 4 tjedna izađu gusjenice, probuše koru i pod njom žderu staničje. Nakon prezimljenja buše od aprila do septembra drvo korijena ili pridanka debla. Prezimljuju drugi puta i žderu do aprila, a onda se zakukulje. Prije zakukuljenja gusjenice dobro očiste ulaz u hodnik, te koncem aprila i početkom maja treće godine načine od grizotine ili čestica zemlje kokon (kukuljičnu komoricu). tirade ga na početku hodnika ili u gornjem sloju zemlje neposreidno u blizini korijena. Tamno-smeda kukuljica duga je oko 25 mm. Članci zatka, izuzev prvi, imaju bodlje li 2 50 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 53 <-- 53 --> PDF |
reda. Kod mužjaka se te bodlje nalaze na leđnoj strani od drugog do sedmog, a kod ženke od drugog do šestog članka. Na kraju zadnjeg članka poredano je 10—12 jakih bodlja u krugu. Kukuljica miruje kroz mjesec maj, nakon čega živim kretnjama i pomoću bodlja na zatku probuši kokon, te izviri iz bodnika ili zemlje napolje. Topolova staklokrilka irna dvogodišnju generaciju. Lijevo: Saiicrda carcharlas: drvo s bušotinama, kukac i ličinka. — Desno: Sesia apiformis: kukac, gusjenica i drvo s bušotinama. (Orig.) I kod topolove staklokrilke šteta se poznaje lako po rakastim oteklinama na pridanku debla. Te se otekline pojavljuju već u prvoj godini napadaja. Hodnici ovih dvaju štetnika gotovo su jednake širine, ali se razlikuju po grizotini. Topolova staklokrilka pravi mnogo manje komadiće 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 54 <-- 54 --> PDF |
grizotine nego Što ih Čini topolova strizibuba. Osim toga topolova staklokrilka ostavlja izmetine u hodnicima, dok topolova strizibuba to ne čini nikada. Napadnuto se. drveće suši i vjetar ga lomi. Prema opažanjima Bechstein a stablo može biti tako izbušeno, da za vrijeme kiše voda curi iz staklokrilkinih rupa. Katšto se događa, da te rupe i zacijele. Napadnuto drvo ima nepravilan rast i brže propada. Topolova staklokrilka suzbija se isto kao i topolova strizibuba (s kojom buši često zajedničke hodnike). Odlaganje jaja sprečava se premazivanjem pridanka smjesom zemnog ulja i 2"/o-tnog duhanskog ekstrakta (početkom juna). Gusjenice uništavamo tako da u hodnike utisnemo vatu natopljenu suniporougljikom ili benzinom. Ulaze treba začepiti Ijepkom ili voskom. Da se zaraza ne proširi, preporuča se jače napadnuta stabla pravovremeno posjeći. Leptiri se uništava.ju premazivanjem stabala Ijepkom za gusjenice. Oni tresenjem krošnje dosta lako padaju radi svoje tromosti, pa se i tim putem mogu uništavati. U Americi se suzbija topolova staklokrilka tako, da se oko žilišta napadnutog drveća otkopa zemlja, priveže pojas premazan cijan-natrijem ili paradiklorbenzolom, a po tom zemlja ponovno zagrne i čvrsto pritisne uz pojas. Prirodni je neprijatelj topolove staklokrilke samo osa Cryptuspseuđonymus Tschck. (C. sponsor F.). \ Co/iepxaHHe: B 3TOM crarbe onMcaHa čnojioruH M cnocod ćopbču c iaByMfl onacHbiMH BpeAMTejiHMH HE Ton0jiHx B BoSpacTe 5—20 jieT. 3TO T O n O JI eB bi H ycaM (Saperda carckarias L.) u TonojieBaa CTeK;iHH«Hqa (Sesiaapiformis Clerck.). JIMMHHKH 3THX epe^HTejieH HaHocar Bpeji MOijraflbtM ronomn Tem, MTO caepjiHT. KoppiMfljopbi B flepeBe u armivi yiHHqTO)KaioT pacreHHH. EanHCTBeHiHbiH ycnemHbiH MCTOfl 6opb6bi — py6Ka no´Bpe>KfleHHbix CTBOJIOB, MBM npenaTOByioT paonpocTpa- HeHHK) sapasbi. 52 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 55 <-- 55 --> PDF |
OSOBNE VIJESTI t Ing. PETAR MANOJLOVIĆ BS9WIPWP|B?´P´´´*^^"^^II! J>iie 1. XII. 1945. tragično .jo završio .svoj f^ život naš drug Ing. Petar M a u o .j t o v i ć. Poginuo je u 64-toj godini života od zlikovačke ruke. Vraćao «e je toga dana iz Topusljog u selo Cemernicu, gdje je nedaleko od svoje roditeljske kuće podmuklo ubijen. Pogana ruka ugasila je dragocjen život jednog vrlo zaslužnog šumara, koji je bio odličnih stručnih organizatorskih sposobno. sti, a osim toga i čovjek čvrstog značaja. Svojim stručnim radom na unapređenju našeg šumarstva, kao i na polju valjane državne administracije stekao je ing. Petar Manojlovi č velike zasluge. Poslije odlično svršenih nauka na Šumarskoj akademiji u Zagrebu 1904. godine stupio je u šumarsku službu kod vlasteliilstva T u r k o- V i ć u Kutjevu, a poslije toga u šumarsku službu Kraljevine Srbije. Nakon nekoliko godina povi´atio se u Hrvatsku i stupio u službu kod Otočko imovne općine u Otočcu, gdje je kao šumartaksator razvio uspješnu djelatnost na uređivanju prebornih šuma na kraškom tlu. Od Otočke imovno općine prešao je Petrovairadinskoj imovnoj općini u Sreni. Mitrovici, gdje je kao upravitelj Šumarije u Moroviću, a poslije kao nadšumar-taksator razvio uspješnu djelatnost oko uređivanja starih prostranih hrastovih sastojinai, kao i na likvidaciji dotad vrlo raširenog, a ujedno i vrlo štetnog šumsko-poljvskog gospodarenja kod te općine. tLmjesto dotadanjeg štetnog podizanja čistih hrastovih salstojina, zaveo je prirodno pomlađivanje mješovitih hrastovih, jasenovih i brestovih sastojina, ,koje su danas Vrlo lijepog izgleda, te predočuju najljepši spomenik njegova rađa i uspješnog stvairanja. 0 tom svom radu napisao je nekoliko dobro dokumentovanih članaka uŠumarskom listu. Za prvog svjetskog rata bio je već 1914. god. proglašen za taoca. Istom kada je austro-ugarska vojska bila duboko u Srbiji bio je oslobođen i ujedno premješten II. banskoj imovnoj općini u Petrinji. Poslije svršetka prvog svjetskog rata došle su odlične sposobnosti Ing. Petra Manojlovi č a još više do izražaja. Postao je odmah upraviteljem Petrovaradinske imovne općine, a kasnije direktorom Direkcije drž. šuma u Vinkovcima, Čačku, Zagrebu, Sarajevu i ponovno u Zagrebu, gdje je 1937. godine i penzioniran. Na tim položajima razVio je Ing. Manojlovi č sve svoje stručne sposobnosti na obranu naših šuma od bezobzirne pljačke od strane svjetskih velekapitalista i korumpiranih političara Jugoslavije. Njegovom pobudom i upornim nastojanjem održana je izvanredna skupština Jugoslovenskog šumarskog udruženja u Beograiđu, gdje sam istupio zajedno s Ing. M a n o j 1 o v i ć e m na poprište borbo za zaštitu naših šuma protiv najprostije pljačke. Materijala za to imalli smo, na žalost, odviše mnogo. Sabrao ga je pokojni prijatelj Manojlovi č uz suradnju mnogih mojih đaka u šumarskoj službi u Bosni i Hrvatskoj. Javna štampa u Beogradu i u Zagrebu mnogo se bavila raspravama na toj skupštini, te iznijela pred širu javnost upravo nevjerojatne zloupotrebe u službi najviših šumarskih organa bivše .Tugoslavije. Povodom te skupštine izbilo su na javnost kasnije po zlu daleko poznate šumske afere, za koje se, na žalost, pročulo i daleko izvan granica Jugoslavije, daikako na .štetu našeg narodnog prestiža. Pojedinih krupnih zloupotreba od strane najviših vlasti na štetu našega šumarstva, a protiv kojih se pok. Petar Manojlovi č nekompromisno i tvrdokorno borio, mogao bi ovdje mnogo navesti. Dosta je, međutim, spomenuti, da su one po vrijednosti iznosile na deseitke milijuna, dinara i da su baš one povukle za sobom potpuno uništenje nekih prostranih naših šuma na vječnu štetu našega napaćeiiog naroda. Ing. Petar Manojlovi č nalazio je, pored svoga savjesno vršenog zvanienog rada, još vremena da marljivo surađuje i u Šumarskom listu. On je bio prvi, koji Je 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 56 <-- 56 --> PDF |
ve«S god. 1925. upozorio našu stručnu javnost na katastrofalno sušenje i propadanje vrlo vrijednih srednjodobnlh hrastovih sastojina, prouzročeno masovnim napadajem najprije gusjenica gubara, a poslije pepelnice. 0 tome je napisao opširnu i dokumentovanu studiju. S obzirom na požrtvovni stručni rad, kao i na živo nastojanje oko sređivanja državne šumarske administracije, može se ing. Petar Ma noj lovio ubrojiti medu najbolje i najvrednije naše šumare, te zaista može. služiti uzorom mladim šumarskim inženjerima u njihovom radu na polju našeg šumarstva. Neka je vječna slava i hvala Ing. Petru Manojloviou! Dr. Đuro Nenadić SAOPĆENJA JEDAN PRILOG IZ PODRUČJA ŠUMARSTVA O SLAVENSTVU ISTRE. Među pripremne radove za sklapanje mirovnog ugovora s Italijom pripada i ispitivanje narodnosnih, gospodarskih i inih prilika na području t. zv. Julijske Krajine, dakle i Istre. Ova ispitivanja vršena su tokom mjeseca ožujka ovo godine i na liou mjesta, i to po posebnoj »Međunarodnoj komisiji za proučavanje jugoslavenskotalijanske granice«. Komisija se sastojala od predstavnika Engleske, Francuske, Saveza sovjetskih socijalističkih republika i Sjeverno-američkih sjedinjenih država. Tom prilikom priređena je u Pazinu, gdje je Komisija za vrijeme boravka u Istri imala svoje sjedište, izložba pod naslovom »Svjedočanstva oislavens´tvu Istre«. Kao jedan od dokumenata o staroslavenstvu Istre bio je i šumsk i katastar , koji se od vremena do vremena kroz dva stoljeća [od 1584. (prvi) do 1776. (posljednji)] sastavljao na području onog dijela Istre, koji je bio pod vlašću Venecije. Na izložbi je bio izložen šumski katasta r iz 1775./7G. za područje Poreč a (zapadni dio Istre), kojeg je sastavio providur za šume Barbon Vic. M o r o ts i n 1. Puni naslov toga šumskog katastra glasi: »Catastico Generale dei Boschi della Prouineia dell´Istria formate dair lUnio ed Eccemo Sig.: Barbon Vic. Morosini IV. Patron all´Arsenal e Deputato ai Boschi, negl´anni MDCCLXXV./LXXVT. della ste.ssa Prouinaia«. Iz to se knjige na pr. može utvrditi, da od 255 šumoposjednika u području Poreča njih 210 ima slaven,sko ime i prezime (dakako upisana u talijanskoj transkripciji). Dakle preko četiri petine šumoposjednika bili su Hrvati (Slaveni). Ali ne samo da.su imena vlasnika šuma slavenska, nego su i naziv i pojedinih šumski h parcel a slavenskog porijekla. Evo nekoliko primjera, koji su bili, uz original katasitra, istaknuti i na posebno izrađenoj karti: U mjestu Va b rig a (Abriga) uz prezimena: Blaisovič, Manzich, Simunovich itd. nazivi lokaliteta glase na pr.: Grabar, Racisehia i si. U mjestu Maj o (Maggio) prezimena glase: Berlevich, Costovich, Ghulich i si., a naziivi lokaliteta: Male Braido, Busevizza, Dupzi, Cherm i t. d. U mjestu Nov a Va s (Villa Nuova) uz prezimena: Bercich, Braicovich i Cossich, lokaliteti nose nazive: Bagovizza, Camene, Cerovizza, Dolaz i si. L" mjestu Žbanđan j (Sbandatti) nalazimo zapisana prezimena: Budelich, Cincich, Decovich, Gurich, Staraz, Zar (Car), te nazive šuma kao: Camignaeh, Cervatizza, Dolina, Draga i t. d. Ing. O. P. ŠUMARSKA PREDAVANJA Unapređenje šumskog gospodarstva ne može se zamisliti bez najuže povezanosti šumarsko prakse s naukom. Danas, kad se zemlja oporavlja iz ruševina i kad se U punom poletu vrši planska izgradnja i obnova zemlje, više je nego ikada prije potrebno, da se naši šumarski stručnjaci upoznaju s načelima i stanjem naprednog šumskog gospodarstva, kao i da se na zajedničkim sastancima radnika nauke i prakse nastoje pronaći osnove za rješavanje važnih aktuelnih problema. U tu je svrhu organiziran na poticaj Ministarstva poljoprivrede i šumarstva fSuraarstvo) u Zagrebu ciklus šumarskih predavanja stručnih radnika prakse i nauke. Daljnju organizaciju predavanja preuzelo je Hrvatsko šumarsko društvo, odnosno 5i |