DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Dr. MILAN MARINOVIĆ (Zagreb): OSNOVNI PROBLEMI NAŠE ŠUMSKO-PRIVREDNE POLITIKE´ (......... ........ ..... ....-........... ........) Šumsko-privredna politika — kao dio ekonomske politike — proučava pojave u šumskoj privredi. Utvrđujući načela i zakone po kojima se ravna život u toj privrednoj grani, ona promatra kako se u praktičnom životu provode ti zakoni, te istražuje puteve i sredstva kako da se ti zakoni i načela ostvare, ustanovljene pogreške uklone i popravi sadašnje stanje. Ako s tog stanovišta promatramo našu šumsku privredu, uočavamo pojave, koje nas ne samo ne zadovoljavaju već nas upravo zal)rinjuju. Era kapitalizma ostavila je duboke brazgotine na tijelu naših šuma. U bivšoj Jugoslaviji radilo se »na i>arče«, bez plana, od danas na sutra; nije vodena neka smišljenja šumsko-privredna politika. II vođenju šumskog gospodarstva zadnjih decenija nije se mogao primijetiti neki određeni pravac. Međutim, drugačije nije ni moglo biti u sistemu koji je dozvoljavao da se lični, privatni interes stavi iznad probitaka cijele zajednice, cijelog naroda. Zanimljivo je, da se taj privatni interes često tako kamn,flirao i prikazivao kao da je koristan za opće-narodne i državne interese, pa su interesenti znali na taj način dobiti velike koncesije u šumama. Za prikaz tog stanja dovoljno je spomenuti sistem t. zv. k o n c e s i oniranih poduzeća, koja su na dugoročne ugovore dobivala velike šumske komplekse; u njima su bjesomučnom brzinom iskoristili drvni kapital koji se ondje kroz dugo decenija, pa i stoljeća nagomilavao. U šumskom gospodarstvu izbjegavamo izraz »eksploatacija«, jer on u stvari znači iskorišćavanje mrtve materije (na pr. rudnog hlaga). Šuma je naprotiv živi organizam, gdje sječa stare šume nije drugo nego stvaranje uslova za rađanje novog života; gdje se prirodne sile stručnom intervencijom tako vode i upravljaju da bi se u tom organizmu osigurala trajnost produkcije. No zar se može drugi izraz upotrebiti za rad u spomenutom sistemu, koji je u našim šumama vidio samo mrtvu materiju i sredstva za brzu amortizaciju uloženih kapitala, te koji je naše šume srozao na obični kolonijalni objekt? Isto vrijedi i za indusitriju drva, koja se razvijala ne samo bez ikakvog obzira na proizvodni kapacitet naših šuma, kao izvora sirovina za svoje pogone, već i bez nužnog obzira na potrebe zemlje. Spomenućemo samo izvoz šumskih proizvoda. Tu su dominirali polufabrikati i sirovine, a uvozile su se skupe prerađevine, često iz zemalja koje nisu ni imale svojih šuma već soi te fabrikate proizvodili iz našeg drva^). Glavni je razlog ovom nepravilnom stanju okolnost što se u izgradnju drvne industrijo nije unio sistem i što je ova vodena iz drugog resora, a nije bilo potrebnog kontakta i koordinacije rada. ´) Predavanje održano šumarskim stručnjacima Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu dne 10 I 1946. ^) Na pr. Italija je uvozila drvo svih vrsta, drvninu i celulozu, a izvozila papir i proizvode umjetne Bvile. SI |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 16 <-- 16 --> PDF |
I mjesto da šume budu sigurna podloga za dizanje blagostanja cijelog naroda, one su davale pozitivne koristi samo malom broju pretstavnika kapitala. Ako se nabrojenima dodadu i druge okolnosti, koje su pridonijele uništavanju i satiranju šuma, doći ćemo do zaključka da je danas već jako ugrožen onaj princip koji se uvijek ističe kao osnovica, cilj i zadatak. Šta više, on je c r e d o cijelog šumskog gospodarstva. Po njem se zapravo i razlikuje šumsko gospodarstvo od ostalih grana ekstraktivne proizvodnje. To je princip p o t r a j n o s t i. Prema podacima službene statistike naše šume nemaju danas više nego kojih 64´´/. od t. zv. normalne drvne mase, t. j . od onog kapitala koji bi bio po´treban da osigura trajno podmirivanje narodnih potreba iz šuma. Narušavanjem principa potrajnosti poremećena je r a v n o t e ž a između proizvodnje i potrošnje d i- v e t a, a što je još gore, na mnogo mjesta narušena je i sama prirodna ravnoteža. Poznato je, naime, da satiranje šume ima često sudbonosnih posljedica. Zemljište lišeno stabala pokazuje na strmim terenima pojave za koje je već Plato n rekao: »zemlja je oboljela« — opažajući kako se iza ogoljenja na toj površini ubrzo pokazalo bijelo kamenje poput kosti tijela izjedenog od neke teške bolesti. Otud se može povući zaključak da je raniji sistem, bez određenog plana i bez izgrađene šumsko-privredne politike, kao takav ne samo štetan već da vodi u izravnu propast cijelu našu šumsku privredu. Radi toga cijeli se rad u toj privrednoj grani ima postaviti na solidne temelje oprezno sastavljenog i dobro smišljenog plana ; on se ima upravljati po principima smišljene šumsko-privredne politike. Glavni se cilj cijelog našeg šumskog gospodarstva može označiti s ovih par riječi: trajno podmirivanje narodnih potreba iz šuma . Dok se ranije, pod kapitalističkim utjecajem, kao osnovni cilj šumskog gospodarstva isticalo najveću rentabilnost (teorija čistog zemljišnog prihoda), odnosno najveću količinu novca bez obzira na rentabilitet (teorija najveće šumske rente), mi naglašavamo trajnost podmi rivanja narodnih potreba. Te se potrebe ne javljaju samo u vidu individualnih nego daleko više u vidu t. zv. kolektivnih koristi, koje šuma daje svojim postojanjem na stanovitom mjestu. Kolektivne se koristi javljaju uplivom šume na klimu, na režim voda, na poplave i na zdravlje naroda; ističu se djcslovanjem drveća i korjenja na vezanje terena, te na sprečavanje erozije j korozije odnosno postanka bujica i vododerina i si., a manifestuju se i u značaju šuma za obranu zemlje. Potonje koristi od šume nisu svuda jednake. One su funkcija specijalnog geografskog položaja, kliinatskib i pedoloških prilika, te reljefa. One su u nekim zemljama od većeg, a ii drugim od manjeg značnja. Kod nas je važnost šume u tom pogledu luuibično velika. Tu ćemo važnost označiti s nekoliko karakteristika. 1. Radi naročitih klimatskih uslova velik dio naših šuma nalazi se u opasnoj zoni, na prijelazu prema granici svoje opstojnosti. Dok se u našim sjevernim krajevima (Slovenija, Gorski Kotar, Slavonija), kao i u planinskoj Bosni šume lako dižu i obnavljaju — imajući dovoljno vlage i potrebnu količinu topline, dotle opadanje vlage prema jugu te povećano isparivanje zbog porasta temperature i vjetrovitosti otešeava obnovu šume. Ako se ondje pod uplivom biotskih, naročito antropogenih faktora jednom uništi stara, od prirode uzgojena šuma, poremeti se ujedno i sama 82 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 17 <-- 17 --> PDF |
prirodna ravnoteža, a uslijed toga obnova šume ide vrlo teško, pogotovu ako se ne može otstraniti daljni nepovoljan upliv biotičkih faktora. Gdje se još udruže i nepovoljne geološke prilike, dolazi do ogoljivanja i pustoši sa svim štetnim ekonomskim i socijalnim posljedicama. Očiti su primjeri: krške goleti Hrv. Primorja, Dalmacije i Hercegovine, goleti Makedonije i t. d. 2. Pretežan je dio naše države gorovit . Zato kod nas uništavanje šuma ima srazmjerno teže posljedice nego u zemljama povoljnijih reljefnih prilika. Otuda kod nas i povećana opasnost radi remećenja prirodne ravnoteže (postanak bujica i vododerina, povećana opasnost od poplava i s tim skopčane štete za poljoprivredne kulture nizina, za naselja i kulturne naprave, zatim presušivanje vrela itd.). 3. Na kršu imaće šuma važnu ulogu i u tome što će poljodjelskim kulturama, vinogradima i voćnjacima pružati zaštit u od vjetr a i p o s o 1 i c e. 4. U poplavnim područjima naše nizinske šume transpiraćijom ogrom nih masa vode vrše velik upliv na isušivanje terena i držanje podzemn e vod e u stanovitoj udaljenosti od površine. Zato treba poklanjati naročitu pažnju pitanju pretvorbe tih šuma u drugu vrstu kulture, jer su često neoprezna sječa i krčenje imali za posljedicu zabarivanje terena. 5. Kod nas nije dovoljno iskorišćcno svojstvo šuma po kojem one vrše blagotvoran upliv na čovječje zdravlje. Taj će upliv biti od sve veće važnosti naročito sad poslije rata kada je naša mladež stradala radi slabe prehrane i drugih ratnih patnji, kada su bolnice prepune ranjenih i bolesnih, a sve stanovništvo gradova i većih naselja osjeća potrebu odmora zbog živčane iscrpljenosti. Šume su mjesto gdje će svi naći odmora i oporavka u čistom i svježem zraku, punom eteričkih ulja. Zato će se morati u povećanoj mjeri iskorišćivati ovo svojstvo šume u pravcu podizanja ljetovališta, oporavilišta, dječjih domova, sanatorija itd. Ne smije biti grada ni većeg naselja, tvornice ni kasarne, koje neće biti okružene šumom ili bar nasadom šumskog drveća. 6. U sjeveroistočnom dijelu naše države dolazi do izražaja stepsk a klima . I ondje će se morati u buduće poklanjati pažnja zaštiti poljodjelskih kultura pomoću šumskih pojaseva. Već ovo nekoliko primjera dokazuje da će naše šume imati specifičnu važnost za opće dobro, pa se taj korisni upliv mora u buduće iskorišćavati u punoj mjeri. Ondje gdje je radi narušene ravnoteže u prirpdi taj upliv onemogućen, mora se on opet uspostaviti brzim podizanjem novih šuma. No i trajno osiguranje materijalnih koristi iz šuma ima kod nas izuzetan položaj i oblik iz ovih razloga: 1. Naš zemljoradnički narod upućen je na šumu više nego a industrijskim zemljama. Nije davno vrijeme kad se još velik dio potreba seljačkog gospodarstva, počevši od drvene kuće pa do žlice, pokrivao drvom. Taj se patrijarhalni način opskrbe primitivnim sredstvima iz vremena naturalnog gospodarstva pomalo napušta radi sve većeg udaljivanja šuma od naselja i prodiranja obrtnih i industrijskih proizvoda u naša sela. Isto se tako zamjenjuje drvo u građevinarstvu raznim surogatima. No uza sve to potrošnja drveta za te svrhe još je uvijek dosta znatna. Na nama je da se ta potrošnja svede na podnošljivu mjeru planskim unapređivanjem upotrebe surogata. V 83 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. Uslijed ekstenzivnog stočarstva šuma sa svojim proizvodima, naročito u planinskim krajevima, ima još uvijek važnu ulogu u ishrani i timarenju blaga. Spomenimo samo pašu, listik, brst, sušanj i šumske plodove. U buduće se mora o toj činjenici voditi računa ne samo primjenom odnosnih zakonskih mjera, već po potrebi i podizanjem lisnika i brstika, naročito na Kršu. 3. Prije prošlog rata svi su naši narodni ekonomi i agrarni političari upozoravali na prenaseljenost kao na jedan od najvažnijih uzroka za nelegalnu sječu i krčenje šuma. Badi velikog gubitka stanovništva za vrijeme rata kao i radi prvog zadovoljenja potreba na zemlji putem agrarne reforme, ta će opasnost za neko vrijeme jenjati. Međutim, poznavajući veliku populacionu sposobnost našeg planinca, moramo budno paziti na recidivu ove pojave, pa se na, to već unaprijed spremati. Zna se da se to pitanje nije dalo riješiti raznim šumsko-policijskim i si. mjerama, već raznim zahvatima na polju agrara (na pr. povećanjem krmnog bilja, stajskim timarenjem, pretvorbom zapuštenih pašnjaka u oranice i livade, melioracijom podvodnih terena, isušivanjem krških polja i si.). Zato je ovdje potrebna kolaboracija obadviju struka. 4. Daljnja je karakteristika u podmirivanju naših potreba iz šuma prekomjerno trošenje drveta kod seoskog i gradskog stanovništva. Naš je zadatak u budućnosti da se ta potrošnja smanji zamjenom drveta drugim materijama, odnosno racionalizacijom potrošnje i štednjom. 5. Treba istaknuti i neracionalnost koja se javlja pri sječi, izvozu, preradi i potrošnji drveta. Tu se pruža cijeli niz mjera za smišljen planski rad u cilju popravka toga stanja. Zna se da se zbog potrošnje sirovog drveta gubi 35—40"/o; da se mnogo drveta gubi time što se troši tesano drvo tamo gdje se može trošiti piljeno (na. pr. pragovi, mosnice, grede i t. d.); 6. Treba spomenuti i propadanje otpadaka u šumi i kod mehaničke prerade drva. Problem štednje i racionalizacija mora i o tome povesti računa; i ´ , 7. Važan faktor su i kalamiteti koji već nekoliko decenija haraju po našim šumama, smanjujući im obrast i proizvodnu snagu. Tu čeka velik zadatak naše znanstvene zavode; 8. Odnos šume prema stanovništvu nije svuda povoljan. Naši najnapučeniji krajevi nemaju u blizini dovoljno šuma, te se drvo mora dopremati iz veće udaljenosti. Tu se javlja povećana, potreba zamjene drva drugim materijalom, kao i važnost planske razdiobe drva. Potrebno je omogućiti da drvo — kao glomazna rol)a — ne putuje na velike distance; 9. Pri prijevozu drva javljaju se j´azne poteškoće i zbog toga što je drvo velikim dijelom upućeno na suvozemni saobraćaj. Najveći broj rijeka nije reguliran, te se na njima vrši promet samo splavima i plavljenjem. Rijeke nisu međusobno spojene sistemom kanala, koji bi preuzeli transport glomazne robe. Velika evropska saobraćajna arterija Dunav ne teče u smjeru naših drvnih tržišta nego obrnuto; zato se transport našeg drva u srce Evrope odvija u maloj mjeri vodenim putem, a najviše že- Ijeznicom.^) ^) Kod riječnog prometa učešće drva je u izvozu vrlo malo (19311 g. 6°/o od sveukupnog izvoza), dok je nešto veće u iimitrušnjoni prometu (ogrjevno 13"/o i tehničko drvo .4°/» od sveukupnog unutrašnjeg prometa rijekama). Najveće je učešće drva u prometu Savom i Dravom. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ako se uza sve to spomene još i slaba proizvodna sposobnost naših šuma, koja je u vezi s nedovoljnom primjenom suvremenih uzgojnih metoda; potrebnim a neprovedenim melioracionim radovima; velikim oštećivanjem požarom, pašom i kalamitetima; znatnih šteta i devastacijom za vrijeme rata i okupacije, onda smo spomenuli sve glavnije momente koji su doveli do narušavanja ravnoteže između proizvodnje i sječe u našim šumama, te koji priječe trajno osiguranje našeg naroda šumskim proizvodima. Želimo li, dakle, ostvariti naprijed naglašeni cilj trajnog podmirivanja narodnih potreba iz naših šiuna, moramo ukloniti sve uzroke koji stalno narušavaju kako prirodnu ravnotežu tako i ravnotežu između proizvodnje i sječe. Drugim riječima: moramo se truditi da se porušena ravnoteža opet uspostavi, jer je samo na taj naSin moguće osigurati trajnost u dobivanju koristi iz naših šuma. Sve to zahtijeva ogromne napore, tj. radove koji su veliki i po opsegu i po vremenu, pa se ne mogu dobro obuhvatiti i pravilno riješiti bez naprijed spomenutog planskog rada. Postavlja se pitanje: što je zapravo planski rad? Plansk i radit i znači postavljati stanovite zadatke i riješiti ih u nekom određenom vremenskom razdoblju. Sastavak plana iziskuje odgovor na slijedeća pitanja: št o treba izvesti, kako , kada , s kim, i č i m e I Moglo bi se reći: pa šumarstvo je i do sada radilo po planu; izrađivane su gospodarske osnove i programi (privredni planovi). Da, ali ti su planovi obuhvatali samo jedan dio radova šumske privrede: vremenski i teritorijalni raspored sječe i pošumljivanja. Međutim, cijeli daljnji tok šumskih proizvoda na njihovom dalekom putu od šume do potrošača, dakle: prerada u zanatstvu i industriji, promet i trgovina, distribucija na potrošače, izvoz u inozemstvo, politika cijena i dr. — sve je to bilo prepušteno slobodnom razvoju bez ikakog planskog utjecaja, a najmanje se pri tome vodilo računa o potencijalu šuma. Otuda česta pojava, da se sjeklo prema želji i potrebi eksploatatora; da se žiteljstvo podmirivalo samo, bez volje i pristanka nadzornih organa; da se u najuspjelije kulture tjerala stoka; da se šuma krčila i ondje gdje je najviše trebala; te da se izvoz forsirao u obliku i veličini koji nije odgovarao našim proizvodnim mogućnostima. Na kraju krajeva, savjesno i lijepo izrađena gospodarska osnova obično je ostala samo mrtvo slovo, a šumsko se gospodarstvo silom prilika razvijalo u sasvim drugom pravcu. Zato plan izrađen za šumsku privredu mora obuhvatiti posao u svi m fazam a rada , počevši od proizvodnje sirovina pa do predaje gotovih prerađevina potrošaču. Taj sam prijedlog iznosio još prije pol- drug decenija za šumarstvo biv. Jugoslavije.^) Svaki početak planskog rada pretpostavlja poznavanje činjeničkog stanja. U tu svrhu treba raspolagati valjanim i pouzdanim statističkim materijalom. Dosadašnji podaci službene statistike ne mogu doći u obzir za neko ozbiljnije kalkulacije. Sastavljena na osnovu podataka nerevidiranog katastra, naša službena statistika šuma ne daje pouzdanu i uvjerljivu sljku o našim šumama. Jednom moramo biti na čistu bar s osnovnim podacima, te znati što je šuma, a što šikara, pašnjak ili golo zemlji ´) iNaša izvozna trgovina drvom i njene potrebe«. Š. L. 1929. — »Šta nam pokazuju podaci o izvozu drvetal« »Politilia« 1931. — »Kriza u šumskoj privredi i mogućnosti njenog liječenja«. »Politika« 1932. — »Od liberalizma do planskog uređenja šumske privrede«. »Politika« 1940. — itd. i5 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 20 <-- 20 --> PDF |
ste; kolika je proizvodna sposobnost tih šuma; kakova je zbiljna potrošnja drveta kod seoskog i gradskog stanovništva, te vojske, željeznica, rudarstva itd.; kako stoji odnos između proizvodnje i potrošnje, koji zapravo i želimo regulisati itd. Zato se među prve zadatke našeg šumskoprivrednog plana postavlja potreba izrade nove statistike naše šumsk e privrede . Prije početka ovog velikog posla treba proučiti poznate metode sakupljanja podataka za šum. statistiku i odlučiti se za način koji će najbolje odgovarati našim prilikama, te koji će nam na brzi, ali što točniji način dati pouzdanu inventarizaciju naših šuma i najnužniju statistiku naše šumske privrede. No taj rad, ma kako se forsirao, može ipak potrajati godinu-dvije, a život teče i ne trpi zastoja. Obnova zemlje, dnevne potrebe, postavljeni zadaci za pojedine federalne jedinice, kao i za potrebe cijele države zahtijevaju bezodvlačan zahvat u produkciju, i to ubrzanim tempom rada. Moraćemo se, dakle, za prvi početak zadovoljiti podacima koji nam za sada stoje na raspoloženju i na toj osnovi izraditi privremeni plan, koji će se, uporedo s prikupljanjem točnijih i savršenijih podataka, dotjerivati i popunjivati. Izrada plana počinje ustanovljenjem potreba na ogrjevu i građi svih potrošača. Upoređujući tu potrebu s proizvodnim mogućnostima šuma dotičnog kraja utvrđujii se aktivni i pasivni rajoni. Podmirenje pasivnih rajona moguće je na više načina, kao što je: dbvoz iz aktivnih rajona (držeći pred očima racionalno iskorišćavanje prijevoza), zamjena surogatima, štednja, racionalizacija, dovoz sa strane itd. Aktivni rajoni mogu svoje viškove davati pasivnim rajonima, ostalim federalnim jedinicama, te u svrhu, koja je u interesu cijele države (na pr. izvoz u inostranstvo). Cijeli taj rad mora biti rukovođen osnovnim principom: uspostav ljanje poremećene ravnoteže između proizvodnje i sječe . To načelo mora nadahnuti ne samo sve rukovodioce, sve narodne vlasti i sve funkcionere šumsko-privredne djelatnosti, već se mora nametnuti i svakom stanovniku ove zemlje. Ovaj princip zahtijeva programatski rad u dva glavna pravca: s jedne strane treba djelovati na unapređenje i povećanje proizvodnje, a s druge na smanjivanje sječe. Povećanje proizvodnje zahtijeva dugotrajan i ustrajan rad u raznim smjerovima. Proizvodnja se može povećati u prvom redu proširivanjem površina namijenjenih šumskoj produkciji. Tu su pošumljenja zapuštenih pašnjaka na apsolutnom šumskom zemljištu, te pošumljenja starih i zakorovljenih sjeeina, devastiranih površina, vriština, živih pijesaka, krških goleti, bujadnica, čistina, prevođenje šikara u niske šume itd. Tu su razni melioracioni radovi. Tu je uklanjanje zapreka koje su uzrokom malom prirastn (regulisanje paše, brsta, lisnika i sL, sprečavanje krčenja, uzurpacija, ost´ećivanja stabala itd.). Tu su i razne uzgojne mjere kao: selekcija vrsta, njega sastojina, prorjede, pravilan način te strog nadzor nad sjetvom i sadnjom i si. Ovim i si. mjerama može se u osjetljivoj mjeri povećati prirast naših šuma, koji je razmjerno nizak i kraj svih povoljnih prirodnih uslova. Međutim, rezultat se ovih radova može osjetiti istom nakon dužeg vremena. Eadi toga potrebno je usporedno s poduzimanjem mjera za unapređenje proizvodnje pristupiti i provođenju onih mjera koje su u mogućnosti dati brži rezultat. To je problem smanjivanja sječe. 86 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Drvo se siječe za domaću potrebu i za izvoz u inostranstvo. Domaća potreba odnosi se na lokalnu potrošnju kao i na podm.irivanje potreba bliže i daljnje okoline. Djelovati na domaću potrošnju drva može se na više načina. Da spomenemo samo nekoje. Tu je racionalizacija sječe, izvoza, prerade, potrošnje, zamjena drveta drugim materijalom; štednja drvom, kao i uklanjanje svih ostalih uzroka velikoj Itrošnji drva u domaćem i javnom kućanstvu. Svako od ovih pitanja raspada se u elemente koje treba razraditi točno i u najveće detalje. Tako na pr. pitanje zamjene ogrjevnog drva ima vrlo široko polje rada, te je dosta složen problem, vezan uz proizvodnju ugljena i lignita, provedbu elektrifikacije, djelovanje na urbanističku politiku radi uvođenja etažnog grijanja u nove zgrade, upotrebu plina itd. Zamjena drva za građevne svrhe povlači za sobom izgrađen program za osiguranje drugog građevnog materijala, kao što su: cigla, crijep, kamen, ilovača (nabijanje zidova) itd. Nije dosita da se samo preporuči zamjena materijala, već se treba pobrinuti i za osiguranj e drugog materijala. Kod mnogih šumarija mogu se podignuti primitivni uređaji za paljenje cigle i crijepa, i to otpacima sa sječina, te taj materijal osigurati narodu uz povoljne cijene. Štednja drvetom pretpostavlja opsežnu akciju za pregrađuju starih peći i štednjaka, za tipizaciju peći, štednjaka, te peći za kruh u novogradnjama sela i gradova, te napuštanje otvorenih ognjišta. Kod gradnja treba obratiti pažnju normalizaciji mjera, jer se prejakim dimenzioniranjem dosad uludo trošilo mnogo građe; mjesto tesanih uvesti piljene grede; forsirati način gradnje kuća s malom potrošnjom drva itd. Sve su to faktori koji će bitno utjecati na potrošnju drva, te imaju veliku važnost naročito danas kad se za obnovu zemlje troše ogromne količine drva. Štednja i racionalizacija rada na tom sektoru mnogo će značiti za naše šume i za pravilno riješenje postavljenog problema. Ovamo spada i već spomenuto pitanje industrije drva. U bivšoj Jugoslaviji ta industrija nije bila dovoljno diferencirana. Protezale su pilan e (svega oko 3.250 pilana, od toga 2.500 primitivnih, a od njih 1.860 samo u Sloveniji). Dakle, potpuna hipertrofija ove vrste prerade, dok je broj industrijskih pogona gotovih produkata bio sasvim malen. Obnova naše industrije mora ići po točno i savjesno izrađenom programu, koji će biti baziran na proizvodnim mogućnostima šuma, te voditi računa prvenstveno o našim unutrašnjim potrebama. Naročitu pažnju u tom programu treba obratiti kemijskoj preradi drva. Pored naših starih kemijskih industrija (tanin i destilacija) treba forsirati tvornice papira, celuloze i trljanice, vještačke svile, vještačke vune, prerade smole i si. Ti su proizvodi u vanjskoj trgovini biv. Jugoslavije zauzimali važno mjesto na štetu aktivnosti trgovinskog bilansa. Tako se 1939 god. uvezlo papira i sirovina za papir za 150 miliona din, (od toga trljanice i celuloze za 38,5 mili ona din, novinskog papira za 42,5 miliona din), zatim svile i svilenih prediva za 137 miliona din (od čega vještačke svile za 97 miliona din). Nadalje, treba izgrađivati industrije koje troše otpatke i manje vrijedno drvo, a daju vrlo tražene artikle (na pr, ploče od drvnih vlakanaca za gradnje, izolacije i si., preradu pilovine i dr.). Šumsko-industrijski program mora predvidjeti i modernizaciju i racionalizaciju postojeće industrije drva. Mjesto većeg broja malih pilana s primitivnim uređajima, koje su radile neracionalno i izrađivale robu slabijeg kvaliteta, treba postepeno podizati suvremene pilane s dobrim |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 22 <-- 22 --> PDF |
uređajima i valjanom organizacijom posla. Kod toga rada ima široko polje djelatnosti zadrugarstvo. Eentabilnost posla, za kojom u dozvoljenim granicama ide svako poduzeće pa i šumsko gospodarstvo, nema se tražiti kao ranije u povećavanju sječivnih površina i drvnih masa, već u racionalnom iskorišćavanju danih mogućnosti, koje nisu male. Da navedemo samo par primjera. Tako se drvo cesto iskorišćuje u manje vrijedne sortimente; hrast sposoban za piljenje cijepa se u prošće, bukovo tvorivo izrađuje se u ogrjevne svrhe, furnirska klada rabi se za piljenice, klada za piljenice za pragove i si. Mala pažnja posvećivala se t. zv. n u z g r e dnim šumskim proizvodima, iako bi dobrom organizacijom rada oko sabiranja, prerade i raspodjele raznih ovakvih proizvoda šumsko gosi) odarstvo moglo doći do znatnih prihoda. Isto bi se moglo reći i za lovno gospodarstvo, koje je u nekim susjednim državama, uz iste ili možda i nepovoljnije prirodne uvjete, odbacivalo visoke prihode državnom šumskom gospodarstvu. U vezi sa smanjivanjem potrošnje drva stoji i pitanje suzbijanja raznih šteta , koje su u nekim krajevima prije rata zauzele veliki opseg. Ranije se polagala najveća važnost pooštravanju šumsko-policijskih mjera, što je — međutim — samo palijativ. Zlo se mora liječiti radikalno, pa makar i uz cijenu jačih operativnih zahvata. Prije svega treba točno proučiti uzroke raznim štetama. Ako je na pr. uzrok faktična nužda i potreba, onda nju neće izliječiti kažnjavanje krađe, već smišljena i pra vedna razdioba ogrjeva i grade i to svim stanovnicima, a ne samo pojedincima, ovlaštenicima, vodeći naravno pri tome računa o već naglašenoj štednji, zamjeni itd. S tim u vezi potrebno je riješiti i pitanje zemljišnih zajednica, otkupa servituta, regulisanje meremata u Bosni i si. probleme. S rješavanjem tog problema stoji u vezi i pitanje otvaranj a jo š zatvorenih šumskih k om p 1 e k s a. Ranije se u takom slučaju pravila kombinacija s raznim domaćim i stranim poduzećima, koja su imala pred očima samo rentabilnost posla. Sada se to pitanje u sličnom obliku više ne može pokretati. Uvođenjem državne" režije za iskorišćavanje svih narodnih šuma, te osnivanjem zemaljskih poduzeća za taj rad stvoriće se mogućnosti, da se putem investicionih fondova i ovakvi veći radovi izvode u državnoj režiji. Otvaranjem šuma biće zadovoljeni mnogi interesi zajednice (socijalni, ekonomski i dr.), pa će narodne vlasti pristupati tom poslu i onda ako rentabilnost u financijskom pogledu nije sasvim sigurna. Time nije isključen privatni sektor na radovima u iskorišćavanju šuma, samo je jednom za uvijek onemogućen rad privatnog kapitala u obliku koji je ranije bio jednak uništavanju i zatiranju narodnog dobra. Naprijed je rečeno da je izvoz u inostranstvo moćan faktor za regulaciju sječe. U bivšoj Jugoslaviji forsirao se izvoz drva u velikim razmjerama. Izvoz tehničkog drva kretao se zadnjih godina u visini oko 100.000 vagona, a u vrijednosti od preko 800 miliona din; pragova 7.000— 8.000 vagona za 50 miliona din; ogrjevnog drva 7.000—12.000 vagona za preko 20 miliona din, dok se izrađevina iz drva izvozilo svega za kojih 40—50 miliona din, papira za oko 40 miliona din, ekstrakta za štavljenje za oko 50 miliona din i destilata za oko 4 miliona din. Vidi se da izvoz gotovih fabrikata nije stajao u razmjeru s izvozom sirovina i polufabrikata, dok je kod uvoza dominirao uvoz skupih finalnih proizvoda. Kao |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 23 <-- 23 --> PDF |
glavne uzroke ovoj pojavi možemo navesti već spomenutu jednostranu izgradnju industrije drva, zatim pomanjkanje kolaboracije i koordinacije rada medu pozvanim resorima, te forsiranje izvoza ma u kom oblikoi i pod svaku cijenu. Uklanjanjem ovih uzroka mora doći do preorijentacije izvoza u strukturelnom pogledu. Naš program u budućnosti mora predvidjeti postepenu preorijentaciju izvoza, ukoliko ogromne potrebe za obnovu zemlje budu viopće dozvoljavale neki veći izvoz našeg drva. Prema do sada izloženom uspostavljanje ravnoteže između proizvodnje i sječe u vezi s podmirivanjem individualnih potreba našeg naroda iz šuma nije problem koji se ne bi dao riješiti dobro fundiranim, planskim radom. Rezultati toga nastojanja mogu se osjetiti već u razmjerno kratkom vremenskom razdoblju. Međutim, uspostavljanje narušene prirodne ravnoteže teži je i složeniji problem; to rješavanje iziskuje razmjerno dulji vremenski rok. »Oboljela zemlja« teško se i dugo liječi, s velikim trudom i troškovima. Naprijed smo vidjeli, da radi naših specifičnih prirodnih prilika proces narušavanja ove ravnoteže ide bržim tempom i da je skopčan s većom opasnošću nego u zemljama s povoljnijim uslovima. To narušavanje nije karakteristično samo za naše tipične kraške krajeve, gdje je ono posljedica vjekovnog destruktivnog rada; ono se, nažalost, javlja i u srcu naših najšumovitijih krajeva. U stručnoj literaturi iznošeni su slučajevi da su i naše najšumovitije planine u srcu Bosne izbražđene bujicama i vododerinama, a uslijed vađenja korijenja, tog posljednjeg ostatka šumske vegetacije, po vrletima Hercegovine i Dalmatinske Zagore ave t krš a napreduje brzim korakom i> r e m a Istoku. Poznato je nadalje da su šume mnogih naših krajeva, naročito po Bosni i južnim krajevima, išarane mnogim krčevinama, često i na relativnom šumskom zemljištu. Ove pojave pretstavljaju problem koji nas zastrašuje i svojim opsegom i svojini posljedicama. On se ne može rješavati samo u uskom okviru šumsko-privredne djelatnosti, nego uz kolaboraciju mnogih stručnjaka i svih zainteresovanih faktora, i to po dobro smišljenom planu u kojem svaki stručnjak izvodi svoj dio rada, a svi zajedno ostvaruju ogromno djelo, koje ima socijalmj-ekonomski cilj: podizanje narodnog blagostanja. To se tiče u prvom redu pitanja Krša , za koji imamo odlične i pozvane stručnjake specijaliste, pa nije potrebno upuštati se u detaljnije izvođenje ovog plana. Istaknut ćemo samo glavnu liniju. Postavljanjem cijelog problema na širu osnovicu pokazuje se jjotreba suradnje s narodnim vlastima na jednoj i stručnjaka raznih kategorija (agronoma, kulturnih tehničara, bujičara, kultivatora krša, socijalnih radnika iitd.) na drugoj strani. Isto tako i kod rješavanja pitanja paš e u visokim planinama, potiskivanja šuma odozdo po zemljoradniku, a odozgo po stočaru, te uređenja bujica tih krajeva itd., treba zahvatiti proble m u cjelin i onako kako se to već uspješno provodilo na drugim mjestima, gdje cijela akcija t. zv. restauracije planina dobiva jedin stven karakter rada, koji je koordiniran u pravcu podizanja blagostianja pila/n ins ko g sitanovni š(tv a. Nije prema tome dostatno pošumiti koju parcelu, vezati jednu vododerinu, uvesti specijalni režim za zaštitnu šumu, regulisati rijeku, urediti pašnjak i si., već te izolirane radove treba povezati u jeda n sistem , postavljen .. širu gospodarsku i socijalnu podlogu, a uz učešće zaintereso 89 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 24 <-- 24 --> PDF |
vanog naroda. Bez toga narod tih krajeva neće uvidjeti da se svi ti poslovi rade za njega i radi njega. Time bi u glavnim crtama i samo šematički odgovorili na pitanje: št o treba unijeti u veliki šumsko-privredni program. Predaleko bi nas odvelo da se detaljnije upuštamo i u razglabanje odgovora na ostala i)itanja, jer to već spada u specijalnu razradu samog programa. Ovdje ćemo dati samo nekoliko osnovnih napomena. Tehničku pomoć za izvedbu plana pružiće nosioci nove ekonomske, pa i šumsko-privredne politike: država i ostale narodne vlasti u obliku zakdna i dobre upravne organizacije. Naš Ustav ne spominje doduše izričito šume i šumsko gospodarstvo u obliku koji je bio predložen i tražen od naših stručnih faktora, ali sadržaje više odredaba koje jasno određuju oblik i smjernice budućeg šumarskog zakonodavstva. Tako se predviđaju tri vrste vlasništva, koje će vrijediti i za šume, i to: opće narodne šume u rukama države, šume narodnih zadružnih organizacija i privatne šume. Uslijed agrarne reforme i drugih zakonskih zahvata znatno je porastao sektor državnih šuma. U šumarskoj politici smatralo se oduvijek da će šume moći najbolje ispuniti svoj zadatak u pogledu idealnih i materijalnih koristi zajednici, ako budu zajednička svojina naroda, opći narodni fond. Zato je od velike važnosti valjana organizacija uprave državnog šumskog posjeda, oko kojeg će se, kao oko matice, okupiti ostali šumovlasnici. Naročiitu brigu trebaće posvetiti šumama druge vrste vlasništva, jer su neke kategorije (na pr. općinske šume) u biv. Jugoslaviji bile potpuno zanemarene. Privatni posjed bit će reduciran na vlasništvo manjih i srednjih posjeda, pa će i na ovom sektoru veliku ulogu dobiti šumsko zadrugarstvo i ostale mjere poznate u šumsko-gospodarskoj politici kao »briga za mali šumski posjed«. Ustav predviđa veliku promjenu u pogledu nosioca gospodarske, pa i šumsko-privredne politike. Prije su subjekti, pozvani da odlučuju u ekonomskim pitanjima, uz državne vlasti bile i razne korporacije, savezi, komore i ostali pretstavnici privatnog kapitala. Oni su preko svojih moćnih veza vršili velik upliv na vođenje šumskog gospodarstva i cijele šumsko-privredne politike. Sada će kod tih problema odlučivati narodne vlasti, pa nema opasnosti da će javni interes, vezan o šume, bi^i zapostavljen privatnom interesu. Za valjano izvođenje plana potreban je spreman kadar stručnjaka . Uslijed ratnih gubiitaka naši sn redovi znatno prorijeđeni. Zato se mnogo očekuje od naših poljoprivredno-šumarskih fakulteta i stručnih šumarskih škola. Oni imaju da nam spreme nove stručnjake, koji će biti sposobni da rješavaju krupne probleme našeg šumskog gospodarstva u budućnosti. Ostvarenje šumsko-privređnog plana ne smije i ne može ostati izolirano i prepušteno samo šumarskim stručnjacima, kako je to na više mjesta upozoreno. Naše šumsko gospodarstvo imalo je i do sada mnogo šte>te od pretjerane izoliranosti. Taj plan mora se povezati s opći m pri vredni m planom, predviđenim u čl. 15 Ustava koji glasi: »U cilju zaštite interesa naroda, podizanja narodnog blagostanja i pravilnog iskorištavanja svih prirodnih mogućnosti i snaga, država daje smjer privrednom životu i razvitku putem općeg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor, a ostvarujući opću kontrolu nad privatnim sektorom privrede«. 90 . |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Iz ovog možemo povući nekoliko zaključaka. U prvom redu, naše šumarstvo neće ostati kao neki kotačić koji će se vrtjeti sam za sebe, već će ono pomoću zajedničkog plana biti vezano s velikim strojem koji se zove narodna privreda. U toj vezi šumsko će se gospodarstvo oplođivati crpeći snagu iz nepresušnog izvora, iz naroda, koji je vječan kao što je vječna i njegova šuma. Nadalje vidimo da plan nije san) sebi svrhom, već jedno sredstv o za ostvarenje velikih ciljeva koji su ovdje navedeni. Prvi je cilj z a š t i~ ta životnih narodnih interesa. Šume su usko povezane s narodom, pa se može reći da zdravlje, snaga i egzistencija našeg naroda u velikoj mjeri zavisi od šume. Plan omogućuje podizanje narodnog blagostanja, jer se njime šumsko gospodarstvo postavlja na nove temelje. Od naših šuma neće u buduće imati koristi samo šačica privatnih kapitalista, već cijeli narod. Konačno, plan omogućuje praviln o iskorišćavanje prirodnih mogućnosti i snaga. Praviln o iskorišćavanje naših šuma znači uvođenje takvog rada u šumsko gospodarstvo koji će omogućiti trajn o podmirivanje narodnih potreba iz šuma, a to se dade postići samo zlostavljanjem navedenih /temelja nove šnmsko-privredne politike. ..........: . .... ........... ..... ......... . .........-............. ............ .... ...... ........... (.......... . ..... ...... ....... ... .... ..... ....... .. ...... ...... ........ ........., ..... . ...... .............. ..... ......... . ..... ...... ..... ... ....... ....... ....... ..... . ....... ...... .. ......... .......... .. ...... ..... ............. . ............., .. ..... . ......... ...... .......... ........... ....... ......... ........ ......... ........ .... ...... ......... .. ........... ...., ....... .. ............. ...... .. .......... ............, .. . ^.......... ... .... ...... .. ..... .. ........ ........ ......... ............ AiBTop BbiHec ocHOBHbie ..... .... .......... .. ....... ........´ ....... .......... ´ 91 |