DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Drvo se siječe za domaću potrebu i za izvoz u inostranstvo. Domaća potreba odnosi se na lokalnu potrošnju kao i na podm.irivanje potreba bliže i daljnje okoline. Djelovati na domaću potrošnju drva može se na više načina. Da spomenemo samo nekoje. Tu je racionalizacija sječe, izvoza, prerade, potrošnje, zamjena drveta drugim materijalom; štednja drvom, kao i uklanjanje svih ostalih uzroka velikoj Itrošnji drva u domaćem i javnom kućanstvu. Svako od ovih pitanja raspada se u elemente koje treba razraditi točno i u najveće detalje. Tako na pr. pitanje zamjene ogrjevnog drva ima vrlo široko polje rada, te je dosta složen problem, vezan uz proizvodnju ugljena i lignita, provedbu elektrifikacije, djelovanje na urbanističku politiku radi uvođenja etažnog grijanja u nove zgrade, upotrebu plina itd. Zamjena drva za građevne svrhe povlači za sobom izgrađen program za osiguranje drugog građevnog materijala, kao što su: cigla, crijep, kamen, ilovača (nabijanje zidova) itd. Nije dosita da se samo preporuči zamjena materijala, već se treba pobrinuti i za osiguranj e drugog materijala. Kod mnogih šumarija mogu se podignuti primitivni uređaji za paljenje cigle i crijepa, i to otpacima sa sječina, te taj materijal osigurati narodu uz povoljne cijene. Štednja drvetom pretpostavlja opsežnu akciju za pregrađuju starih peći i štednjaka, za tipizaciju peći, štednjaka, te peći za kruh u novogradnjama sela i gradova, te napuštanje otvorenih ognjišta. Kod gradnja treba obratiti pažnju normalizaciji mjera, jer se prejakim dimenzioniranjem dosad uludo trošilo mnogo građe; mjesto tesanih uvesti piljene grede; forsirati način gradnje kuća s malom potrošnjom drva itd. Sve su to faktori koji će bitno utjecati na potrošnju drva, te imaju veliku važnost naročito danas kad se za obnovu zemlje troše ogromne količine drva. Štednja i racionalizacija rada na tom sektoru mnogo će značiti za naše šume i za pravilno riješenje postavljenog problema. Ovamo spada i već spomenuto pitanje industrije drva. U bivšoj Jugoslaviji ta industrija nije bila dovoljno diferencirana. Protezale su pilan e (svega oko 3.250 pilana, od toga 2.500 primitivnih, a od njih 1.860 samo u Sloveniji). Dakle, potpuna hipertrofija ove vrste prerade, dok je broj industrijskih pogona gotovih produkata bio sasvim malen. Obnova naše industrije mora ići po točno i savjesno izrađenom programu, koji će biti baziran na proizvodnim mogućnostima šuma, te voditi računa prvenstveno o našim unutrašnjim potrebama. Naročitu pažnju u tom programu treba obratiti kemijskoj preradi drva. Pored naših starih kemijskih industrija (tanin i destilacija) treba forsirati tvornice papira, celuloze i trljanice, vještačke svile, vještačke vune, prerade smole i si. Ti su proizvodi u vanjskoj trgovini biv. Jugoslavije zauzimali važno mjesto na štetu aktivnosti trgovinskog bilansa. Tako se 1939 god. uvezlo papira i sirovina za papir za 150 miliona din, (od toga trljanice i celuloze za 38,5 mili ona din, novinskog papira za 42,5 miliona din), zatim svile i svilenih prediva za 137 miliona din (od čega vještačke svile za 97 miliona din). Nadalje, treba izgrađivati industrije koje troše otpatke i manje vrijedno drvo, a daju vrlo tražene artikle (na pr, ploče od drvnih vlakanaca za gradnje, izolacije i si., preradu pilovine i dr.). Šumsko-industrijski program mora predvidjeti i modernizaciju i racionalizaciju postojeće industrije drva. Mjesto većeg broja malih pilana s primitivnim uređajima, koje su radile neracionalno i izrađivale robu slabijeg kvaliteta, treba postepeno podizati suvremene pilane s dobrim |