DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Drvo se siječe za domaću potrebu i za izvoz u inostranstvo. Domaća
potreba odnosi se na lokalnu potrošnju kao i na podm.irivanje potreba
bliže i daljnje okoline. Djelovati na domaću potrošnju drva može se na
više načina. Da spomenemo samo nekoje. Tu je racionalizacija sječe, izvoza,
prerade, potrošnje, zamjena drveta drugim materijalom; štednja
drvom, kao i uklanjanje svih ostalih uzroka velikoj Itrošnji drva u domaćem
i javnom kućanstvu.


Svako od ovih pitanja raspada se u elemente koje treba razraditi
točno i u najveće detalje. Tako na pr. pitanje zamjene ogrjevnog drva
ima vrlo široko polje rada, te je dosta složen problem, vezan uz proizvodnju
ugljena i lignita, provedbu elektrifikacije, djelovanje na urbanističku
politiku radi uvođenja etažnog grijanja u nove zgrade, upotrebu
plina itd. Zamjena drva za građevne svrhe povlači za sobom izgrađen
program za osiguranje drugog građevnog materijala, kao što su: cigla,
crijep, kamen, ilovača (nabijanje zidova) itd. Nije dosita da se samo preporuči
zamjena materijala, već se treba pobrinuti i za osiguranj e
drugog materijala. Kod mnogih šumarija mogu se podignuti
primitivni uređaji za paljenje cigle i crijepa, i to otpacima sa sječina, te
taj materijal osigurati narodu uz povoljne cijene. Štednja drvetom pretpostavlja
opsežnu akciju za pregrađuju starih peći i štednjaka, za tipizaciju
peći, štednjaka, te peći za kruh u novogradnjama sela i gradova, te
napuštanje otvorenih ognjišta. Kod gradnja treba obratiti pažnju normalizaciji
mjera, jer se prejakim dimenzioniranjem dosad uludo trošilo
mnogo građe; mjesto tesanih uvesti piljene grede; forsirati način gradnje
kuća s malom potrošnjom drva itd.


Sve su to faktori koji će bitno utjecati na potrošnju drva, te imaju
veliku važnost naročito danas kad se za obnovu zemlje troše ogromne količine
drva. Štednja i racionalizacija rada na tom sektoru mnogo će značiti
za naše šume i za pravilno riješenje postavljenog problema.


Ovamo spada i već spomenuto pitanje industrije drva. U bivšoj
Jugoslaviji ta industrija nije bila dovoljno diferencirana. Protezale su
pilan e (svega oko 3.250 pilana, od toga 2.500 primitivnih, a od njih 1.860
samo u Sloveniji). Dakle, potpuna hipertrofija ove vrste prerade, dok je
broj industrijskih pogona gotovih produkata bio sasvim malen. Obnova
naše industrije mora ići po točno i savjesno izrađenom programu, koji će
biti baziran na proizvodnim mogućnostima šuma, te voditi računa prvenstveno
o našim unutrašnjim potrebama. Naročitu pažnju u tom programu
treba obratiti kemijskoj preradi drva. Pored naših starih kemijskih industrija
(tanin i destilacija) treba forsirati tvornice papira, celuloze i
trljanice, vještačke svile, vještačke vune, prerade smole i si. Ti su proizvodi
u vanjskoj trgovini biv. Jugoslavije zauzimali važno mjesto na
štetu aktivnosti trgovinskog bilansa. Tako se 1939 god. uvezlo papira i
sirovina za papir za 150 miliona din, (od toga trljanice i celuloze za 38,5
mili ona din, novinskog papira za 42,5 miliona din), zatim svile i svilenih
prediva za 137 miliona din (od čega vještačke svile za 97 miliona din).
Nadalje, treba izgrađivati industrije koje troše otpatke i manje vrijedno
drvo, a daju vrlo tražene artikle (na pr, ploče od drvnih vlakanaca za
gradnje, izolacije i si., preradu pilovine i dr.).


Šumsko-industrijski program mora predvidjeti i modernizaciju i racionalizaciju
postojeće industrije drva. Mjesto većeg broja malih pilana
s primitivnim uređajima, koje su radile neracionalno i izrađivale robu
slabijeg kvaliteta, treba postepeno podizati suvremene pilane s dobrim