DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 24 <-- 24 --> PDF |
vanog naroda. Bez toga narod tih krajeva neće uvidjeti da se svi ti poslovi rade za njega i radi njega. Time bi u glavnim crtama i samo šematički odgovorili na pitanje: št o treba unijeti u veliki šumsko-privredni program. Predaleko bi nas odvelo da se detaljnije upuštamo i u razglabanje odgovora na ostala i)itanja, jer to već spada u specijalnu razradu samog programa. Ovdje ćemo dati samo nekoliko osnovnih napomena. Tehničku pomoć za izvedbu plana pružiće nosioci nove ekonomske, pa i šumsko-privredne politike: država i ostale narodne vlasti u obliku zakdna i dobre upravne organizacije. Naš Ustav ne spominje doduše izričito šume i šumsko gospodarstvo u obliku koji je bio predložen i tražen od naših stručnih faktora, ali sadržaje više odredaba koje jasno određuju oblik i smjernice budućeg šumarskog zakonodavstva. Tako se predviđaju tri vrste vlasništva, koje će vrijediti i za šume, i to: opće narodne šume u rukama države, šume narodnih zadružnih organizacija i privatne šume. Uslijed agrarne reforme i drugih zakonskih zahvata znatno je porastao sektor državnih šuma. U šumarskoj politici smatralo se oduvijek da će šume moći najbolje ispuniti svoj zadatak u pogledu idealnih i materijalnih koristi zajednici, ako budu zajednička svojina naroda, opći narodni fond. Zato je od velike važnosti valjana organizacija uprave državnog šumskog posjeda, oko kojeg će se, kao oko matice, okupiti ostali šumovlasnici. Naročiitu brigu trebaće posvetiti šumama druge vrste vlasništva, jer su neke kategorije (na pr. općinske šume) u biv. Jugoslaviji bile potpuno zanemarene. Privatni posjed bit će reduciran na vlasništvo manjih i srednjih posjeda, pa će i na ovom sektoru veliku ulogu dobiti šumsko zadrugarstvo i ostale mjere poznate u šumsko-gospodarskoj politici kao »briga za mali šumski posjed«. Ustav predviđa veliku promjenu u pogledu nosioca gospodarske, pa i šumsko-privredne politike. Prije su subjekti, pozvani da odlučuju u ekonomskim pitanjima, uz državne vlasti bile i razne korporacije, savezi, komore i ostali pretstavnici privatnog kapitala. Oni su preko svojih moćnih veza vršili velik upliv na vođenje šumskog gospodarstva i cijele šumsko-privredne politike. Sada će kod tih problema odlučivati narodne vlasti, pa nema opasnosti da će javni interes, vezan o šume, bi^i zapostavljen privatnom interesu. Za valjano izvođenje plana potreban je spreman kadar stručnjaka . Uslijed ratnih gubiitaka naši sn redovi znatno prorijeđeni. Zato se mnogo očekuje od naših poljoprivredno-šumarskih fakulteta i stručnih šumarskih škola. Oni imaju da nam spreme nove stručnjake, koji će biti sposobni da rješavaju krupne probleme našeg šumskog gospodarstva u budućnosti. Ostvarenje šumsko-privređnog plana ne smije i ne može ostati izolirano i prepušteno samo šumarskim stručnjacima, kako je to na više mjesta upozoreno. Naše šumsko gospodarstvo imalo je i do sada mnogo šte>te od pretjerane izoliranosti. Taj plan mora se povezati s opći m pri vredni m planom, predviđenim u čl. 15 Ustava koji glasi: »U cilju zaštite interesa naroda, podizanja narodnog blagostanja i pravilnog iskorištavanja svih prirodnih mogućnosti i snaga, država daje smjer privrednom životu i razvitku putem općeg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor, a ostvarujući opću kontrolu nad privatnim sektorom privrede«. 90 . |