DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb):


UZGAJAJMO OTPORNIJE SASTOJINE


»..... cnocoScroeaTb ...........) ..... .......... .....-.^....«


Već decenijima stradavaju od sušenja naši hrastici u nizinskim šumama.
Glavnim uzročnikom toga sušenja smatraju se gusjenice gubara i ziatokraja
(Liparis dispar, Euproclis chrysorrhoea L.), kojima se pridružuju još i
mnogi drugi štetočinje iz biljnog i životinjsikog carstva.


Stanje nizinskih šuma danas je takvo da su one skoro sve mlade i
srednjodobne. Starih sastojina ima još razmjerno vrlo malo. Na velikim
površinama´nalazimo čiste hrastike, koji su nastali ili povodom čistih sječa,
da je sječina umjetno zasađena hrastom, ili negdje na taj način, da je
odnosna površina čiste sječe nekoliko godina iskorištavana u poljoprivredne
svrhe, a zatim — kad je tlo bilo prilično iscrpljeno — pošumljena je
hrastom. U potonjem slučaju, nastali hrastici obično pokazuju bijednu
sliku, slabog su uzrasta i prirasta, sa mnogo rakavih stabala, obraštenih
mahovinom i t. d. Mnogi su srednjodobni čisti hrastici nastali i tako, da su
tokom proreda vremenom uklanjane ostale vrste kao manje vrijedne, a u
cilju stvaranja sastojina sa najvrijednijom našo^m vrstom drva, hrastom
lužnjakom, koji je zbog svoje čuvene kvalitete — poznate po »slavonskoj
hrastovini« — došao na glas na svjetskom tržištu.


Do sada je opaženo da su mješovite sastojine mnogo bolje izdržale


sušenje negoli čisti hrastici. Naročito se ovo primjećuje u predjelima sa


pitomim brežuljcima i kosama, u čijim dolinama, i stranama ima hrasta


lužnjaka, i u čistim skupinama, dok velik dio sastojine tvore druge vrste,


uglavnom bukva, grab. Do sušenja hrasta u takovim sastojinama uopće ne


dolazi, premda se u njima gubar nalazi skoro stalno u umjerenoj količini,


ali ne dosiže ni približno stepen onog razvitka, kakav često imamo priliku


vidjeti u nizinskim hrasticima. Svakako u prigorju prilike za razvoj gubara


nisu tako povoljne, kao na prostranim nizinskim površinama čistih hrastika.


I u nizinama, u mješovitim sastojinama, možemo´ opažati slično stanje


kao i u pomenutim sastojinama na pitomim brežuljcima. Lijep je primjer


tomu u šumariji Pitomači, u šumskom predjelu Štorgina greda, odjel 5,


gdje su u smjesi jasen, hrast, brijest, i grab — potonji većinom podstojni.


Starost sastojine je oko 80 godina. Hrast se ovdje dobro drži, dok se suše


često hrastici, koji se nalaze oko ovog odjela.


Povodcmi velikih šteta, koje su u prošlosti zadesile slavonske hrastike


uslijed sušenja, nastala je razumljiva zahrinutost u šumarskim krugovirna.


Tražilo se načina kako da se zlu doskoči i zaustavi propadanje hrastika.


Borba je počela proti gubara, jer se logično smatralo njega glavnim uzroč


nikom sušenja. I u buduće se želi pitanju ove borbe posvetiti što veća


pažnja, a u cilju zaštite naše najvrednije vrste drva, koja je ozbiljno


ugrožena.


Prema ranijim istraživanjima u stručnim krugovima ustanovljeno je


da gubar brsti skoro sve vrsti drva, ali hrast najradije. Od naših vrsta


obično jasen ostaje pošteđen, zatim klen, pa javor, no ne jagmi se ni za


topolom. Do sada je nastupao najjače u nizinskim šumama i to baš u


hrasticima, koji su sušenjem doprinosili najveću žrtvu. Pojedine hrastove


sastojine ili veće skupine hrastova, u glavnom jednodobnih, potpuno su se


135




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 18     <-- 18 -->        PDF

osušile. Ovo sušenje je redovito slijedilo poslije jakog brštenja, a trajalo
je po više godina, pa i onda kada guibara više nije bilo. On je zapravo,
izgleda, otvorio vrata ostalim nametnicima, koji su imali povoljno tlo na
oslabljenom hrastu, pa su nastavili dalnja razaranja. Često je o nastupu
ovih sekundarnih štetočinja ovisilo hoće li se pojedina stabla konačno
osušiti.


Dosadanjim opažanjima ustanovljeno je, da su prostrani čisti nizinski
hrastici objekt na kome se gubar može razviti u ogromnoj množini, nakon
čega brsti sve do čega dođe. U godinama dok ga je malo ostaje u glavnom
kod hrane hrastovim listom, koja hrana vjerojatno pogoduje njegovom
razvoju, dok hrana iz nužde sa nekih ostalih vrsta drveća, pa i korova,
vjerojatno ne unapređuje njegov razvoj. Možemo predpostaviti da medu
vrstama koje gubar brsti iz nužde ima i takovih koje mu škode i koje
prema tome doprinose njegovoj degeneraciji i konačno propasti. U tome
može biti razlog slabijem njegovom nastupu u mješovitim sastojinama, jer
u njima stalno nalazi manje povoljne prilike za svoj razvoj.


Borba proti gubara u prošlosti je u glavnom vršena uništavanjem
njegovih jajašaca. Ovaj rad međutim nije uspio, jer je gubar uza sav trud
i troškove, koji su tom borbom uzrokovani, ipak konačno došao do svog
punog razvoja, te brštenjem ogolio hrastike, nakon čega je došlo do
ponovnih sušenja.


Uništavanje jajašaca je obično uslijedilo onda kada ih se moglo naći
i vidjeti na stablima tako reikuć na svakom koraku. Uništena je ogromna
količina jajašaca, ali velik dio je ipak ostao. Ona koja su bila odložena
visoko u krošnjama nije se moglo doseći. Uvaživ prostranost nekih šumskih
kompleksa nije moguće tako temeljito obaviti čišćenje a da ne bi ostalo
nešto neuništenih jajašaca i na donjem dijelu debla. Kod struganja također
nije isključeno da se jedan dio jajašaca raspe na zemlju, pa se iz njih u
proljeću razviju gusjenice.


Teoretski zamišljeno jajašca bi se moralo istraživati onda, kada ih
zapravo jedva ima. Mišljenje je da gubar odlaže jajašca nisko u doba dok
je još u početku razvoja, dok se sporadički nalazi u| nekoj šumi. Postavimo
pitanje, da li je moguće svake godin.2 istraživati legla gubara i ova poništiti
u prostranim šumama od desetak tisuća ha, kakovi su nekoji kompleksi
naših nizinskih sastojina. Moramo pri ovom razmatranju uzeti u obzir da
u odnosnim prostranim šumama ima i takovih mladika u koje se jedva
može ući. Doduše u ovakove ne voli gubar odlagati jajašca, ali to odlaganje
nije niti isključeno, jer znamo, da ih nekad odlaže makar gdje. Nije isključeno
ni to, da ostane po koje leglo i u krošnji, gdje ga ne samo da ne
možemo doseći, već ni opaziti. Osim toga naše čuvarsko osoblje, koje bi
trebalo zapravo da´vrši istraživanje gubarevih legla, tako je malobrojno,
sa velikim srezovima, zaposleno oko čuvanja, doznaka i t. d. Nažalost ono
se nalazi na niskom stepenu stručne spreme da nema ni pravog razumijevanja
za neko savjesnije istraživanje gubarevih legla. Valjani čuvari, koji
bi slučajno savjesno vršili dobiveni zadatak, ne mijenjaju ništa u ovom
pogledu, jer za volju uspješnog rada morali bi svi biti vrlo savjesni, sa
potpunim shvaćanjem važnosti borbe proti gubara. Uza sve nastojanje
konačno će se negdje dogoditi propust, a moguće i iznenađenje kraj savjesnog
rada i motrenja, te ćemo jednog dana ustanoviti da se gubar ipak
širi i napreduje. Često su se čule izjave da je gubar negdje iznenadio neke
godine svojom jačom pojavom, premda ga se ranije nije opažalo. Zato bi
bilol vrlo važno ispitati ne odlaže li on jajašca u krošnjama već i u početku


136




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 19     <-- 19 -->        PDF

svog razvoja. Ako bi se utvrdilo da odlaže i u krošnjama, onda je na dosadanji
način proti nje-ga borba suvišna, odnosno u konačnom rezultatu
uzaludna.


Nije isključeno da se gubar razvije u šumama pitomog prigorja, gdje
se redovito nalazi njegova legla, te da se otuda, bar u stanovitim slučajevima
prebaci u nizinu, gdje su mu prilike za raizvoj povoljnije.


Praktički razmotriv stvar, možemo li^tsvrditi da dosadanjim postupkom
ne ćemo doći do cilja, bar ne na velikim suvislim kompleksima nizinskih
šuma.


Uzmemo li u obzir i to, da bi ovu borbu — istraživanje i uništavanje
gubara — morali vršiti svake godine, te da bi ta borba mnogo vremena
oduzela i uzrokovala znatne izdatke, a pogotovo bi se čuvarsko osoblje
mnogo angažiralo i odvuklo od drugih radova, pa ako takav rad još k tomu
nema izgled u uspjeh, svakako bi trebalo dobro razmisliti prije negoli se
u njega upustimo.


Sigurno je, da do sada nemamo efikasno sredstvo za suzbijanje gubara.
Pitanje je da li ćemo i u buduće nešto pouzdano naći. Prisiljeni smo za
sada da tako rekuć bespomoćno gledamo na pomenuti kalamitet i da se
ograničimo u glavnom na sječu sušaca u napadnutim hrasticima. Tako je
bar do sada bilo. Kod manjih izoliranih hrastika, koji su dosta udaljeni
od ostalih sastojina, mogao bi savjestan rad oko uništavanja legla, uništavanja
gusjenica kod prelaza sa stabla na stablo, pa i uništavanjem leptirova
imati povoljan uspjeh. Međutim da bi takav rad uspio na ogromnim
površinama nije nikako za vjerovati.


Što se tiče zlatokraja poznato je da on svoja jajašca odlaže samo na
hrastu i to u njegovoj krošnji uslijed čega pogotovo nemamo za borbu
proti njega nikakovo uspješno sredstvo. Ove godine se on razvio u mnogim
hrasticima u vanrednoj množini i obrstio nekoje do temelja. Zlo je pogoršano
još i time što navodno brsti i ono lišće koje se razvilo poslije prvog
brštenja tokom ljeta, pa bi moglo u tim hrasticima doći do sušenja u
slijedećim godinama.


Pridaje se dosta velika važnost uništavanju gubara po kukcima koji
se njime hrane li parazitiraju na njemu (Ichneumonidae, Tachinae, Carbidae
i t. d.), kao i bolesti (Polyedria), koje obično i konačno zaustavljaju za
stanoviti period njegov razvoj. Kako nam je do sada iskustvo pokazalo ni
borba pomoću ovih neprijatelja gubarevih i ostalih štetočina nije mogla da
obrani naše šume, jer se ti neprijatelji gubara iz životinjskog i biljnog
svijeta mogu razviti u većoj mjeri samo postepeno, onako kako se i gubar
razvija. Tek onda nastupe osjetljivo kad je gubar postigao svoju kulminaciju,
kad je obrstio šumu u toliko, da počima gladovati. Dakle razvoj je
tih korisnih nametnika uvjetovan razvojem gubara. Ne kanimo poricati
njihovu važnost, jer bez njihova nastupa šteta bi bila još veća, ali stoji, da
njihova pomoć nije efikasna, jer dolazi prekasno, a sa nestajanjem gubara
nestaje u glavnom i njih. ali, na žalost, i pojedinih hrastika.


Stare šume koje su recimo prije 100 i više godina stajale na mjestu
današnjih srednjodobnih hrastika sigurno su bile drugačije strukture od
današnjih. I ako nemamo točnih podataka o toj strukturi nesumnjivo je,
da je ona bila prirodnija. U vječitoj borbi za ,svoj opstanak, sa pomenutim
zaraznicima, kojih je i ranije bilo, šuma je poprimila onakovu strukturu,
koja joj je pružala najbolju zaštitu od ^areznika. Brigu o svojoj obrani
vodila je sama šuma, koja je onda bila opsežnija od današnje. Da je ona


w




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 20     <-- 20 -->        PDF

bila današnje strukture: na velikoj površini ,ćisti hrastici mladih i srednjodobnhi
sastojina, slabih, nerazvijenih krošanja, neprskaljenih u boi´bi, bila
bi se i ona sušila upravo tako, kako se suše i današnji ,naši hrastici. Rekli
smo da je ta šuma bila prirodnija: bila je smjesa raznih vrsta drveća, u
raznoj starosti, prirodno prebcrnog tipa. Ako je ko´je staro ili jako stablo
uginulo zamjenilo ga je drugo, pa moguće i druge vrsti drva, U borbi sa
zareznicima održale su se lakše one vrste koje odnosni zareznici nisu
trebali za svoju prehranu, koje nisu prema tome pogodovale njegovu
razvoju. Tako se u borbi sa raznim napadačima stvorila mješovita šuma, u
kojoj su pojedina stabla ili njihove skupine pogodovale razvoju nekog
štetočine, dok su druga stabla ili skupine smetale njegovu razvoju. Na
taj način su zareznici bili osuđeni da ostanu u nekim užim granicama svog
razvoja. Ova je borba vodena vječno, šuma kao cjelina portala .je otporna,
jer napadači nisu imali u njoj tako povoljne smještenu hranu, kako je to
slučaj u današnjim šumama. Međutim ne možemo tvrditi da nije bilo i
tada sušenja. Vjerojatno je da su i tada, negdje nastale za jači razvoj zareznika
povoljne i vremenske i sastojinske prilike, ali sastojinske svakako u
manjoj mjeri, pa je mcglo doći negdje i do sušenja, ali ta nisu mogla ni
izdaleka postati tako štetna kao današnj.a. U zemljama gdje je šumarstvo
već davno bilo napredno i mjioge šume umijelno podizane, većinom u obliku
čistih sastojina, dakle znatnim dijelom neprirodne, bilo^ je davno i kalamileta


uslijed napada zareznika, čijem razvoju je stanje tih umjetnih sastojina
naročito pogodovalo.


Na temelju gornjih razmatranja slijedi da bi mi « borbi proti štetočinja
mcrali peći drugim putem i upotrebiti koje efikasnije sredstvo. Drugi put
bi morali odabrati i onda ako bi nam uspjelo pronaći neko snažno sredstvo
proti pomenutih štetočinja, jer bi i unajtoč toga sredstva morali stalno stajati
u borbenoj spremi. Efikasnije sredstvo pc našem mišljenju je samo uzgo j
šume . Moramo putem uzgoja stvarati otpornije šume od dosadanjih. Svakako
smatramo današnje neprirodno stanje naših šuma kao glavni uzrok
njihovu propadanju. Jedino prirodnijim uzgojem možemo postići u ovom
pogledu trajno povoljne rezultate. U tom cilju stvarajmo mješovite sastojine,
po mogućnosti sa mnogo vrsti drva, mješovite i u pogledu starosti.
Takove šume će biti ne samo otpornije, nego i vrijednije.


Promjeniti današnje nepovoljno i neprirodno stanje naših šuma nije
moguće u kratkom vremenu. Put uzgoja je dugotrajan i spor, ali mi uzgojne
radove vršimo tako rekuć dnevno. Svaka sječa bi trebala da ima
uzgojni karakter, pa bi svakom takovom zgodom trebalo učiniti nešto
korisno u smislu stvaranja otpornijih sastojina. Da budemo što konkretniji
u izlaganju ovog pitanja naglasićemo da je prijeka potreba potiski vat
i hrast u čistim bra&tovim ,sastojinama. Priroda nam u tom pogledu
prednjači. Ona proti neprirodnog stanja stvorena nasilno po čovjeku u
našim šumama, nastupa također nasilno i šalje razne nametnike iz životinjskog
i biljnog svijeta, proti kojih mi opet vodimo neuspješnu i bezizglednu
borbu. Izgleda kao da bi mi zapravo htjeli nametnuti prirodi nešto
što ona neće. Potezi su prirode u toj borbi često drastični, bezobzirni i vrlo
štetni po našu ekonomiju. Mi svakako treba da povučemo stanovite zaključke
iz te borbe, pa da nastojimo dovesti u sklad naše gospodarske
interese sa interesima i nastojanjima> zapravo zakonima prirode. Moramo
jednom upoznati i u praktičnom radu da su čisti hrastici najgori
i najneprirodniji tip sastojina i da treba putem ispravne


138




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 21     <-- 21 -->        PDF

njege ići za tim da se stvore mješovite sastojine gdje je to god moguće.
i ako se u stručnoj javnosti, te na šumarskim fakultetima propagira stvaranje
mješovitih sastojina uopće, ipak uza sve to stalno nastaju čisti hrastici,
čemu je obično razlog u ,tome, što se takove čiste sastojine najlakše
osnivaju. Poslije čiste sječe sječina se jednostavno zasije žirom ili se, kako
je već spomenuto, prepusti na nekoliko godina poljoprivredi na iskorištavanje,
koja se obvezuje da sama zadnje godine iskorištavanja zasije žir i
time obavi besplatno pošuml javan je. Takovo pošumljavanje ,samo izgleda
besplatno,´ dok je u stvari i previše plaćeno, jer poljoprivreda odnese ono
najvrednije i ostavi nam osiromašeno tlo. Svakako bi trebalo iskorištavanje
šumskog tlo po poljoprivredi izbjegavati, a ako postoje negdje razlozi zbog
kojih je takovo iskorištavanje neiizbježivo, u nikom slučaju se pošumljavanje
ne bi smjelo smatrati završenim nakon sjetve žira, već bi trebalo iza
toga i te kako nastaviti sadnju ostalih vrsti biljki, koje na odnosnom staništu
mogu doći u obzir. Nije dosta da se dodaje samo grab u svrhu stvaranja
podstojne etaže, već treba za .vremena primješati i druge vrste, kao
jasen, lipu, negdje čak bagrem, bukvu, klen, pa johu, kanadsku topolu,
vrbu i t. d., koje vrste treba da ulaze i ,u .dominantni dio sastojine, u svrhu
lazmicanja krošanja hrasta. I grabu treba dati mjesta medu dominantnim
stablima, a ne samo da ga uvijek .potiskujemo u podstojnu sastojinu.


Kod njega mladih i srednjodobnih sastojina, tamo gdje hrast čini
gornju etažu, proredni materijal treba prvenstveno tražiti u hrastu, dok
ostalo ,štc više štediti. da ne zapadnemo u grešku stvaranja čistih hrastika.
Na taj način vodeći hrastove iz dominantnog dijela, pomažemo preostalim
hiastovima da razviju svoju krošnju, čime ćemo ih svakako učiniti otpornijima
proti neprijatelju, a ujedno ćemo i ostale vrste unaprijediti, što će
doprinijeti otpornosti cijele sastojine. Prorede su u opće najbolja prilika
da povedemo brigu o osiguranju mješovitih sastojina i što povoljnije
njihove strukture,


U mladim čistim hrasticima dobro bi bilo, gdje god je to moguće provesti,
naknadno unijeti potsaditi, grab, a plješine nikad ne popunjavati
hrastom već uvijek makar kojom drugom vrstom, koju smatramo da može
uspjevati na odnosnom staništu,


U sastojinama gdje je sušenje stvorilo veće praznine redovito se
javlja pomladak raznih vrsta. Te praznine se obično dobro prirodno pošumljuju
jasenom, grabom i ostalim, u koliko ima od tih vrsta u blizini bar
pojedinih stabala koja rode sjemenom. Svakako možemo ovu pojavu
smatrati kao put prirode u smjeru popravljanja lošeg, neprirodnog stanja.
koje je ranije postojalo. Mjesto jednolične sastojine, kako u pogledu vrste
tako i u pogledu starosti, dobivamo ovdje nove sastojine koje će se znatno
razlikovati od dosadan jih. Priroda zapravo narušava onu štetnu monotoniju
u strukturi naših sastojina i stvara novo stanje, koje će svakako
bolje odgovarati u svrhu uspješne borbe proti dalnjih kalamiteta. Nuzgredno
ćemo napomenuti da će do takove povoljnije strukture doći samo
onda, ako se zabranom paše na odnosnim površinama osigura nesmetan
razvitak nove sastojine. U koliko na nekoj ovakovoj površini ne bi bilo
prirodnog mladika valjalo bi, u već opisanom smislu, izvršiti umjetno
pošumljavanje.


Lako je razumjeti, da se iz neprirodnih šuma teško stvaraju prirodne,
jer u tu svrhu treba mnogo vremena, rad ne jedne, nego više stručnih genc


139




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 22     <-- 22 -->        PDF

racija. Sigurno je međutim, da će priroda i u buduće na dosadanji grubi
način, zadirući sušenjem .. naše hrastike, znatno forsirati stvaranje prirodnijih
šuma. Tako nametnute prilike treba iskoristiti pošumljavanjem
površine sušaca i drugim vrstama.


Da naše ,šume doista u buduće poprime što više izgled prriodnih šuma
morali bi voditi brigu još o jednom naročito važnom faktoru, koji je bio u
nekadanjim starim šumama nerazdruživ od njih, koji je te šume ne pamo
oživljavao već i čistio. To je naša šumska fauna- u prvom redu ptice. Može
se reći,da je čovjek svojim radom, naglim iskorištenjem starih štoia, velik
dio ptica iz šume upravo protjerao, deložirao ih, a u korist onih brojnih
zareznika, kojima bi se one inače hranile i tako ih u njihovu razvoju suzbijale
u neke uže granice. Poznamo na pr. obitelj sjenki, koje su najmarljivije
u .čišćenju šume, a mogu se gnijezditi samo u dupljima stabala.
Sa starim šumama je međutim nestalo´ šupljina u ograncima i deblima i
sjenke, sa još mnogim druigim korisnim pticaima, morale su napustiti znatne
površine šuma, prepustiti ove samima sebi, odnosno raznim zareznicima. I
ovo je jasan primjer poremećaja one ravnoteže koju je priroda nekad
uspostavila u svojim šumama,


Prijeka je potreba da se poduzmu ozbiljne mjere i u pogledu vraćanja
u naše,šume njenih nekadanjih stanovnika. To se može polučiti jedino postavljanjem
umjetnih gnijezdišta, postepeno i u što većoj mjeri. Raznim
vrstama ptica valja pružiti što bolje i sigurnije nastanbe, pa u tom cilju
povesti propagandu putem škola i poljoprivrednih stručnjaka, koji su u
ovom pogledu nepiosredno i jednako interesirani, a i putem širokih slojeva
naroda. U svakogodišnjem budžetu, šumarstva u cilju obrane šuma trebala
bi ući stavka o kreditu za zaštitu ptica, koja stavka bi vodila računa baš o
stvaramju nastanbi za ptice, što je prvi uslov za njihovo unapređenje i
vezanje za stanovite predjele. Prije rata je jedno umjetno gnijezdište iz
hrastova drva stajalo 5.— din.


Gornjim prikazom ne mislimo da bi bila suvišna dalnja istraživanja i
u dosadanjem pravcu glede načina suzbijanja uzročnika sušenja, već naprotiv
da ih treba nastaviti.


Opask a ; U gornjem članku se ukazuje na neprirodno stanje čistih
nizinskih hrastika, na njihovu jednoličnost u pogledu starosti i vrsta, te iznosi
mišljenje da se jedino stvaranjem što jprirodnijih šuma, putem uzgoja,
mogu uspješno predusresti velike štete koje trpe ti hrastici povodom čestog
brštenja po gubaru i ostalim zareznicima. Predlaže se ra se čisti hrastici
postepeno zamjene sa sastojinama smjese od što više vrsta kojima odnosno
stanište odgovara.


. 3Toii cTaTte ............. .. ........... ......... ........ .....


.. .........1. .....1..1. ......... ..... ....1 . .....!, .. MOHOTOHHOCTI.


.......... ................ .... ...... ...........


..... ...... ......., ... ...... ...(........ ........., ........


....... ........, ........ ..... ......... .......... ......... ....


........., ..... ....... ............ ..... .........1. ...........


..... ....... ..... ..... ............ ....... ........... ......1.


.......... (Lymantria dispar, Enproctis Chrvsorrlioea) ..... ........ ...


...... ........ ......


140