DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 25 <-- 25 --> PDF |
(drvne vune) s dodatkom preko SO^/orazličkih mineralnih tvari kao cementa, magnezita, sadre i t. d. Iz ove skupine najpoznatije su heraklit ploče. U drugu skupinu dolaze ploče, koje se proizvode iz drvnih vlakanaća s nešto ljepila. Dodatak ljepila kreće se u granicama od 0—IC/o. U trfeću skupinu dolaze ploče, koje se proizvode iz tzv. umjetnog drveta (piljevina i drvno brašno) s različitim dodacima (vodeno staklo, rijetka otopina kazeina, umjetne smole, cement i t. d.). ´ Iako se industrija mogu se smatrati teški papiri^ koji su se u 6, stoljeću prije naše ere u JapEtnu upotrebljavali kao razdjelni zidovi (paravani). U Evropi je godine 1772 podijeljen prvi patent Englezu Clay-u za proizvodnju »papier mache^i. U drugoj polovini 19, stoljeća imamo cio niz prijedloga i podijeljenih patenata za proizvodnju građevnih ploča iz organskih tvari. Predaleko bi me odvelo, a i prostor mi ne dozvol´ava da navodim sve te vrste građevnih ploča. Prvi vsliki proizvođači građevnih ploča iz drvnih otpadaka, slame, kukuruznih klipova i drugih sirovina bili su američka poduzeća, insulite, celotex i Masonite. Ovim proizvođačima pridružile su se kasnije skandinavska, ruska, njemačka, engleska i druga poduzeća. Godine 1941 svjcitska proizvodnja: ploča iz drvnih vlakanaca iznosila je l mil. m^. Od te proizvodnje ..^/. otpalo je na USA. Ploče iz drvnih vlakanaca dijele se prema prostornoj težini u lake i´teške ploče. Lake su ploče one koje teže do 500 kg/m^, a teške one koje teže 500-—1050 kg/m^. Prema najnovijim propisima^) te se ploče dijele na 1. izolacione: -.nba´ss 250:, i ,; 400 kg/m^ 2. V2 tvrde 500.. . 750 , „ 3. Y4 tvrde ´--; -t´vr ,:8Q0;. . 900 „ 4. tvrde 900.. .1000 „ 5. extra-tvrde 1000... .1050 „ Usitnjavanje i rašćijavanje odnosno defribacija drvnih otpadaka možfe se vršiti na više načina. Defibracija drvnih otpadaka danas se vrši uglavnom Masonit-postupkom, Defibrator-postupkom i Biffarovim postupkom. Osnov Mastmit-postupka je patent Američanina Lyman-a iz 1858 g. Industrijsko iskoriš.ćavanje toga patenta uslijedilo }e tek 1925 g. po A. W. Mćfcson-u. Kod oga postupka krupni otpaci čamovine usitne se na veličinu 2x5 cm, Usitnjeno drvo, prosto od piljevine, stavi se u čelični valjkasti sud (top). U taj sud pušta se para pod pritiskom od 25 atm (temp. 220´´C). Nakon 30—40 sekundi povisi se kroz vrijeme od 5 sekundi tlak pare na 70—85 atm. (temp. 285"C). Otvaranjem posebnom ventila na dnu tog valjkastog suda para uz snažnu eksploziju izlazi i nosi velikom brzinom (1200 m/sek) usitnjeno drvo, koje se na samom izlasku raščija i razmrvi u masu Vlakanaca. Defibrator postupak temelji se na pretpostavci da kod temperature od 160-^170"C i tlaka od 8—10 atm središnja lamela drvnih stanica omekša i na taj način dolazi do defibracije drvnih otpadaka. To je postupak švedskog inženjera A. Asplund-a. Usitnjeno drvo vel, 25 mm dolazi u komoru za tlačenje defibratora odakle se tlakom od 20—25 kg tjera u kratku dižu odnosno sapnicu. Tu se stvori od usitnjenog drva »čep« ´) F. Kollmann, Vergtitete Holzer und holzhaltige Bau- und Werkštoffe, Holz V. s. 41; Berlin 1942. ´ |