DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 70. DECEMBAR GODINA 1946. ALEKSANDAR UGRENOVIČ (Zagreb) STO GODINA ŠUMARSTVA Crn ... ........... . ........ Dana 26. decembra godine 1946. navršilo se ravno sto godina odkako je počelo živo kretanje u redovima šumara Hrvatske. To kretanje počelo je . vrijeme narodnoga preporoda u Hrvatskoj a iz Zagreba, dakle sa istoga onoga mjesta, na kome su se okupljali i drugi narodni radnici. To je dokaz, da je šumarstvo bilo nedjeljivo vezano o narodni život i njegove pokrete. No nije tačno predpostaviti, da je naše šumarstvo staro samo sto godina. Ono ima za sobom prošlost od sedam stotina godina, ako uzmemo u račun prve šumarsko-političke mjere, koje su preduzimali dalmatinski gradovi već u trinaestom stoljeću. Ipak je borba oko šume bila najteža u ovo posljednjih sto godina. U tome razdoblju čitavo šumarstvo nije drugo već mračna duga putanja, na kojoj se razbiru samo njen svijetli početak i njen još svjetliji kraj. Početak te putanje predstavlja kretanje u šumarskim redovima, koje je teklo uporedo sa narodnim preporodom, i borba kmeta sa feudalcem o šumu godine 1848. Kraj te putanje predstavlja svijetli zadatak, koji je šuma izvršila u narodno-oslobodilačkoj borbi: pobjeda nad okupatorom, donošenje slobode narodu i vraćanje šume narodu. Nijedna grana privrede nije tako živo osjetila protunarodne sile kapitalizma i imperijalizma, kao šumarstvo. U ovo posljednjih sto godina nijebilo političkog događaja, koji ne bi ostavio vidna traga na šumi i šumarskoj privredi. U prvoj polovini toga stogodišta feudalizam je predstavljao srž čitavoga problema šumarske privrede. Šuma, istina, nije vrijedila mnogo ponovčanoj vrijednosti njenih produkata na drvnom tržištu. No ona je bila tijesno povezana sa narodnim životom. Namirivanje potreba na ogrjevnomi građevnom drvetu, iskorišćavanje paše i žirovine bili su osnovni uslovi narodnoga života uopće. Feudalcu šuma je služila samo za lov i razonodu. Kmet je bio samo gonič u feudalčevim lovovima i mogao se tek koristiti suvarcima i ležikovinom. Iz te duboke socijalne nepravde razumljivo je, da je »šuma« dobrim dijelom rodila u nas intenzivniji pokret seljakai dovela do ukinuća kmetstva (1848). |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 4 <-- 4 --> PDF |
. lako je snagom narodnoga otpora feudalizam bio poljuljan u svojimtemeljima, uz pomoć policijske države točnije snagom njenog apsolutizmaon se uporno borio za svoje održanje. Revolucija 1848 pokrenula je kidanje feudalnih odnosa i ostvarivanjesamostalnih kmetovskih (urbarskih) općina. Kako je tadanja vlast bila na strani feudalca, dakle protunarodna, kmetovske općine dobile su izdvajanjem (segregacijom) najlošije šume, koje su bile već vijekovima iskorišćavane. Te šume izdvojene su u suviše malenim površinama. Stvaranjenovih općinskih šuma bila je samo iluzija, jer one nisu bile kadre da namiruju potrebe naroda. Zbog toga je traženje revizije segregacije ostalo na dnevnom redu sve do pred drugi svjetski rat. Pa i te nove općinske šume bile su od koristi ekonomski i socijalno jačim članovima tih općina. Učešće u koristima od šume mjerilo se veličinom seljačkoga posjeda a ne ekonomskom potrebom i socijalnom pravdom. Tako je došlo do nezdravoga stanja, da su se najbogatiji seljaci mogli najviše koristiti općinskom šumom. Najbogatiji seljaci bili su u mogućnosti da majoriziranjem ostvare diobu zajedničkih posjeda. Taj sistem nesocijalnosti nije moglo da popravi ni donošenje naročitih Zakona po Hrvatskom saboru (1894); takovo stanje općinskih šuma održalo se sve do dana današnjega. Važnu ulogu u šumarskoj privredi odigrale su političke godine sklapanja nagodbe sa Ugarskom (1868) i razvojačenjem Vojne Krajine. Nagodba je dala zamalia mađarskom imperijalizmu. Mađarska kao posjednik i vlasnik državnih šuma iskorišćivala je te šume za učvršćivanjemađarske državne misli. Pod tim svojim šumama mađarska državna uprava na teritoriju Hrvatske bila je država u državi. Ona se od narodnoga života i potrebe ogradila neprobojnim zidom državnoga imperijalizma. Ona jestala na gledište: pošto su iz bivših carskih šuma izdvojene velike površineza Imovne općine, osnovan naročiti fond (Investiciona zaklada) a izdvajarnjem feudalnoga posjeda stvorene zasebne općinske (urbarske) šume, seljak nema više šta da traži u šumama mađarskoga državnog erara. Nije teško razumjeti, da je takovo gledanje moralo izazvati borbeni stav seljaka, ne samo naprama nenarodnoj državi već i naprama šumi, koja je stvarno po prirodi pripadala narodu, a narod se njome nije mogao koristiti. Jednu čest kasnijeg nasrtanja na državne šume treba opravdavati ovim iskonskim borbenim stavom. Za Imovne općine, pored formalno-pravnog, postojalo je izvjesno psihološko stanje. Bivši krajišnici, koji su stotine godina služili vojskuaustrijskoga cara, dobili su u svoje vlasništvo prostrane komplekse šuma. Naprotiv, oni koji kao vojnici nisu služili, nisu mogli da budu učesnici tih koristi. Neke od Imovnih općina bile su već od iskona osuđene da budu pasivne, jer nisu mogle da izdržavaju same sebe. Dakle, za te općine šume su bile zapravo teret a ne blagodat. Investicioni fond, koji je trebao da posluži širokim narodnim potrebama, služio je zapravo mađarskom državnom imperijalizmu. Njegovimsredstvima građene su državne željeznice. A te željeznice bile su žile, kroz koje se u naš narodni organizam trebala da pretoče krv mađarske državne misli. Poznato je, da su državne željeznice bile stvarno najjače sredstvo mađarizacije u Hrvatskoj Željeznička pragmatika bila je povod najžešćimborbama u ugarsko-hrvatskom parlamentu. No u historiji šumarske privrede Hrvatske najkobniju i najodlučnijuulogu odigrao je kapitalizam. Po afirmiranju mađarske državne misli — 186 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 5 <-- 5 --> PDF |
tobože poslije sređivanja političkih prilika — on je počeo da sa svijustrana nadire u Hrvatsku. O prvenstvo toga nadiranja otimala se Pešta i Beč. No nisu zaostali ni drugi strani kapitali. Ta penetracija počinje već sedamdesetih godina. U Slavoniji, Englezi pokreću industriju tanina, a Francuzi podižu prve pilane Mađarski, austrijski, belgijski i švajcarskikapital kupuje velike posjede. Kapitalisti su taćno ocijenili položaj feudalčev. Feudalac se upinjao da što prije iz svojih šuma izvuče gotov novac. Kapitalista je tobože nastojao da osigura trajno hranjenje svojih postrojenja. U tom cilju on je izgrađivao mrežu prometnih sredstava, da bi njome sve jače zamreživao velikoga posjednika i njegove šume. Tim nadiranjem kapitalista isprva su stradavale samo dostupne šume. Kasnije je prodiranje bilo sve dublje. Još za vrijeme austrijske upravekapitalisti se povezuju sa političkim ljudima. To je bilo to lakše, jer se radilo o centrima Pešta i Beč, gdje su se jedni i drugi našli na okupu, i jer se radilo o indetičnim ciljevima, o ekonomskom eksploatiranju naroda. Takova politika kapitalizma-imperijalizma produžila se i u staroj Jugoslaviji. Nadiranje kapitalizma nanijelo je šumi štete u tri smjera. Prvo iskorišćene su ogromne mase, koje su zapravo trebale da budu od koristi pokoljenjima budućnosti. Drugo, neracionalni način iskorišćavanja šuma tako je duboko poremetio prirodne uslove pomlađivanja, da će trebati nizovi decenija i ogroman rad narodnih masa, da se uspostavi to poremećeno ravnovjesje. Treće, u želji da bi što jače mogao da iskoristi šumu kao narodnu imovinu, kapitalista je obmanjivao javnost parolom, da smo bogati šumom. Ta mu je obmana trebala da se nitko ne dosjeti, kakova je prava stvarnost; jer u tom slučaju bilo bi nestalo mogućnosti njegova rada. Fraze kao što su, jačanje privredne snage države, jačanje valute, bile su drske izlike, pod kojima se krio goli interes kapitalizma. Ovako bezobzirno nadiranje i zadiranje kapitalizma u šumsko blagozemlje povuklo je za sobom još jednu psihološku posljedicu. Seljak, gledajući kako i strani i domaći kapital nagriza i rastače šumu, stao je na gledište: ni ja ne treba da stojim skrštenih ruku. Ako ne izvučem koristi dok još ima šume, ostat ću kratkih rukava. Naročito u ekonomski jačih i socijalno utjecajnijih na selu razvio se kapitalistički apetit. Počele su se javljati čitave grupe špekulanata, koji su bez dopuštenja vlasti, a često skrivajući se i za interese »državotvornih« partija, počeli iskorišćavati šumu na nesavjestan i nedopušten način. Između njih i drvnoga tržišta uklopila se posebna kasta posrednika. To se naročito događalo sa željezničkim pragovima pa i sa drvetoin za male pilane. Na kraju, kao nužni pratilac kapitalizma, javila se mračna sila korupcija. I tako su na toj mračnoj putanji u drugoj polovini posljednjih sto godina našli se na zajedničkom razornom radu feudalizam, kapitalizamimperijalizam, koji su razvili korupciju do maksimuma. Snaga tih ujedinjenih mračnih sila posvema je gurnula u stranu jedinu živu savjest i budno oko, koje je za vremena uočilo opasnost, što prijeti šumama. To je bilo Šumarsko udruženje. Istina, Šumarsko udruženje na usta svoga stručnoga organa »Šumarskog lista« povelo je otvorenu borbu protiv mračnih sila kapitalizma. Ono je u nizu godina ukazivalo na upropašćivanje naših šuma, Nažalost, uspjehte borbe nije bio pozitivan; a nije ni mogao da bude pozitivan. Na jednojstrani stajali su udruženi mračni elementi sile bez morala i bez osjećaja 187 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 6 <-- 6 --> PDF |
žd narodne potrebe i za socijalnu pravdu. Na drugoj strani stajala je grupa šumarskih boraca idealista kojima je jedino sredstvo borbe bilo — pero i ljubav za šumu i narod. Činjenica je, da se u šumarskim redovima našlo hrabrosti te je u najkritičnijem času po naše šumarstvo dignut glas protiv kapitalističkoga razaranja šuma i protiv korupcije. Iako ta snaga borbe nije bila kadra da odoli snažnoj bujici mračnih sila, što ih je pokrenuo kapitalizam, ipak je u tom kritičnom času rečena muška riječ i opran obraz struke pred licem historije. Ostvarivanjem naše slobode i nacionalizacijom šuma mi smo šumarsku privredu poslije stogodišnjega kapitalističkoga razaranja izveli na pravi put. No mi treba da budemo svjesni ogromnih gubitaka, što nam ih je nanijela kapitalistička prošlost. U toj svijesti treba prilaziti i zadacima, koje treba da riješimo u budučnosti. U te zadatke pada u prvom redu nastojanje da se oslobodimo obmane narinute od eksploatatora, da smo bogati šumom. Nužna posljedica toga nastojanja treba da bude — štednja drvetom. U drugom je redu čuvanje šuma od svih, koji na nju nasrću bez dozvole i znanja narodne vlasti. Treba uvećati prinosnu sposobnost naših šuma, koju je podkopao kapitalizam i okupator, da bi na taj način što veće drvne mase mogli predati na iskoriščavanje planski rukovođenoj industriji. Najzad, treba u iskorišćavanju naših šuma unijeti planski rad, koji će držati u vidu interese naroda, potrebe šumarske privrede i industrije u sadašnjici i budućnosti. ..........: ..... . ....... . ...... ..... ........ ............ ....... ....... ........ ......... na .......... ... 26 ....... 1846 i´. /88 |