DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 34 <-- 34 --> PDF |
jelom ne, nego je što više i premašuju. Izvanevropski čempresi, koji su uzgojeni kao samci, izrasli su često u lijepa i vrlo dekorativna stabla, s bujnim i do zemlje spuštenim krošnjama. Obični se čempres i prirodno pomlađuje. Abies pinsapo pokazala je priličan uspjeh. Jedno njezino osobito lijepo stablo nalazi se na otoku Sv. Andrije. Picea ...... uzgojena je u bolničkom parku. To je forma smreke sa spuštenim granama. Kao neu.spjelu vrstu možemo označiti pačempres (Chamaecyparis Lawsoniana). Danas se nalazi još svega. nekoliko stabala primiješanih jednoj sastojini duglasije, ali i ta su pri kraju svega (47-godišnjeg) života. Visoka su do 10 metara i promjer im je u prsnoj visini 14—17 centimetara. Prema tome znatno zaostaju iza stabala duglasije, a pored toga su i malodrvna. Granatost i lahko, pa je zato posebno tražeao za ljestve. Cedrus-vTste t. j . Cedrus deodara i Cedrus atlantica pokazale su se kao dObre. Čistih sastojina nema. Deodarac je posađen u drvoredima (kraci zvjczdastog prostora). Dendrološki podaci toga drvoreda sadržani su u priloženoj tafeeli. Starost je stabala 45—47 godina. Ona su sađena u razmaku po 10 metara, a zapremaju prostor od 0.8 ha. Zemljište na kojem je uzgojen taj drvored je dobro (duboko). Cedar je primiješan i u sastojinama duglasije. Tu je po dimenzijama slabiji od onih u drvoredu, ali ipak zadovoljava. Jedna omanja sastojina cedra postoji kod Poljoprivredne škole u Poreču, a nekoliko stabala ima i u Pazinu. Sva ta stabla pokazuju lijep uzrast i prilične dimenzije. Jednake su starosti kao cedrovi i sastojine duglasije grčke jele. Međutim potonje dvije vrste pokazuju znatne razlike u svom rastu, kako to pokazuju i podaci snimljenih sastojina na priloženoj tabeli. Za snimanje uzeta je od svake vrste po jedna gušća i jedna rjeđa sastojina. Kako nam govore podaci, rjeđe sastojine daju stabla znatno jačih dimenzija. Rjeđa sastojina duglasije bit če. i prerijetka, te bi i uz veću gustoću stabla postigla približne dimenzije. Usporedbom grčke jele, i duglasije izlazi, da je potonja uspješnija od ..... Međutim, kod duglasije rast je u visinu već završen, te se (što više) pojavljuje i suhovrhost. Sastojine grčke jele nalaze se u punoj snazi svog razvoja. Promatranjem cedra, duglasije i grčke jele vidimo, da sv to vrste, koje treba što više unositi u istarske šume. Posebnu važnost imaju one za primorski pojas bar zapadne obale, jer se pomoću njih mjesto današnjih makija mogu u srazmjemo kratko vrijeme t. j . za manje od 50 godina, podići gospodarski lijepe sastojine. Pri tom bi cedar išao na najdublja zemljišta, a ostale dvije vrste i -na slabija. Za potonje može doći u obzir kamenito tlo, ali s dovoljno pukotina, u koje može prodirati korijenje stabala. Na najslabijim zemljištima dolazio bi alepski i abručki hor, od kojih se može očekivati samo ogrjevno drvo, ali koji bi popravili tlo, t. j . stvorili humozni sloj, jer je proizvodnja iglica iz tih vrsta obilna. Sve te vrste, zajedno s čempresom, mogu se uzgajati po cijeloj Istri izuzev Ćićarije, i viših predjela Učke. Za cedar je već navedeno da uspješno dolazi i u Pazinu. Isto tako ima u Pazinu — jednom od najhladnijih mjesta u Istri — stabala grčke jele i duglasije, koje također pokazuju dobar rast. U šumskom rasadniku u Pazinu sadnice grčke jele stradaju dosta od mraza, ali pod zaštitom ostalih stabala (primiješane u niskim šumama, kao i sadnjom na prisojnim stranama), ta se nepovoljna okolnost manjih stabala može izbjeći. Iako je glavna svrha pvih redaka prikazati cedar, duglasiju i grčku jelu, osvrćem se ukratko i na crni bor i ariš u srednjem dijelu Istre, odnosno u području kotara Pazin. Crni bor je vrsta, koja je prva unesena u Istri u cilju pošumljavanja goleti. U pazinskom kotaru crnoborove su sastojine pred minuli rat zapremale površinu -od kojih 700 ha, od čega 150 ha otpada na malof>osjednike. Većih takovih sastojina ima na Ćićariji i na Učki, dok su u ostalom dijelu većinom male, često i ispod jednog ha. Pretežni dio tih sastojina posađen je pred prvi svjetski rat, pa su to sada 40—50 godišnje sastojine. Od godine 1941. mnoge su sastojine posječene radi dobivanja jamskog i ogrjevnog drva, a jedan veći kompleks 15-giodišnje sastojine stradao je od ipožara u svibnju 1944. godine. Inače se crni bor vrlo mnogo traži. 216 |